Zagrebački Jutarnji list objavio je članak u kojem se analiziraju američke sankcije prvom HDZ-ovcu Marinku Čavari.

U tekstu koji potpisuje Željko Trkanjec zaključuje se da je politika HDZ-a očigledno na pogrešnom putu.

Njihovu analizu prenosimo u cijelosti, bez jezičkih intervencija:

Američko ministarstvo financija u ponedjeljak je objavilo sankcije protiv još dva dužnosnika iz BiH. Na popis su dodani Marinko Čavara (HDZ BiH), predsjednik Federacije BiH (hrvatsko-bošnjački entitet) i Alen Šeranić, ministra zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske (RS) iz SNSD-a, vodeće srpske stranke.

“Danas je Ured za kontrolu inozemne imovine američkog Ministarstva financija (OFAC) imenovao dva istaknuta dužnosnika u Bosni i Hercegovini (BiH) u skladu s Izvršnom uredbom (E.O.) 14033. Ova akcija OFAC-a, treća poduzeta pod E.O. 14033, obuhvatila je Marinka Čavaru, predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i Alena Šeranića, ministra zdravlja i socijalne skrbi Republike Srpske, koji su ugrozili stabilnost regije potkopavanjem Daytonskog mirovnog sporazuma i demokratskih procesa ili institucija”, objavljeno je na mrežnim stranicama Ministarstva financija (Treasury).

Da je riječ o planiranoj operaciji potvrđuje i vijest da je u utorak u Sarajevo došao Gabriel Escobar, posebni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan.

Brian E. Nelson, podtajnik u Treasuryju, rekao je da su Čavara i Šeranić “nastojali slijediti etnonacionalističke i političke agende na štetu demokratskih institucija i građana Bosne i Hercegovine”. Dostupni detalji iz rezolucije, koju o stanju u BiH priprema donji dom njemačkog parlamenta (Bundestag), pokazuju da se i ondje glavna krivica za sadašnje probleme te države pronalazi u “nacionalističkim političkim elitama”. Američki državni tajnik Antony Blinken je, nakon objave sankcija, na Twitteru poručio: “Etnonacionalističke stranke ne smiju kompromitirati budućnost Bosne i Hercegovine na račun njenih građana. Treasury je danas imenovao dvojicu dužnosnika koji su potkopavali Daytonski mirovni sporazum i demokratske procese u Bosni i Hercegovini.”

Čavari se na teret stavlja da od 2019. godine, kao predsjednik Federacije BiH, nije imenovao suce po listi kandidata koje je dostavilo Visoko sudsko i tužilačko vijeće za popunu upražnjenih mjesta. Imenovanje sudaca dužnost je predsjednika Federacije BiH. “Odbijanjem da djeluje temeljem nominacija, Čavara je blokirao funkciju sudskog vijeća za vitalni nacionalni interes (VNI)”, piše Treasury. Dodajući kako “VNI ima ključnu ulogu u ustavnom funkcioniranju Federacije BiH, a njegovo postojanje neophodno je za ispunjavanje demokratskih funkcija Federacije BiH. Svojim nedjelovanjem, Čavara je držao taocem VNI radi ostvarenja svojih i političkih interesa svoje stranke”.

Osim toga, sankcionirani Čavara je “odgovoran ili kao sudionik sudjelovao u, ili da je izravno ili neizravno bio angažiran u kršenju ili djelu koje je ometalo ili prijetilo provedbi bilo kojeg sporazuma o regionalnoj sigurnosti, miru, suradnji ili međusobnom priznavanju ili okvira ili mehanizma odgovornosti vezanog za zapadni Balkan, uključujući Prespanski sporazum iz 2018.; Ohridski okvirni sporazum iz 2001.; Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244; Daytonski sporazum; zaključci Vijeća za provedbu mira održane u Londonu u prosincu 1995., uključujući odluke ili zaključke Visokog predstavnika, Vijeća za provedbu mira ili njegovog Upravnog odbora; ili Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, ili, u odnosu na bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove”. Čavara je dodatno označen kao “odgovoran ili sudionik, ili zbog toga što je izravno ili neizravno sudjelovao u akcijama ili politikama koje potkopavaju demokratske procese ili institucije na zapadnom Balkanu.”

Šeranić je nastavak niza političara iz RS, posebno iz SNSD-a, stranke koju vodi srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji su sankcionirani primarno zbog secesijskih političkih odluka. Dodik osobno već dva puta. Pod sankcijama su se našli i neki niže rangirani političari iz bošnjačkog korpusa, a Čavara je prvi iz HDZ-a BiH, ujedno i prvi Hrvat unatrag zadnjih dvadesetak godina.

Taktika SAD-a je razvidna, kad je riječ o Federaciji BiH krenuo je koncentrično, od rubova prema središtu. U zimi, kad je Escobar razgovarao s hrvatskim novinarima, pitao sam ga planiraju li nametnuti sankcije i Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ BiH i njegove “krovne” organizacije Hrvatski narodni sabor (HNS). Escobar je odgovorio da bi radije da ga sankcioniraju Hrvati na izborima. Kako se to, gotovo sigurno, neće dogoditi, krenuo je lagani sankcijski pritisak. Nevolja je s tim alatom što u tvrdom biračkom tijelo bilo kojeg nacionalnog korpusa u BiH ne izaziva potrebu za alijenacijom spornog kandidata nego upravo obrnuto, homogenizira mu podršku.

HDZ BiH je u utorak ujutro reagirao priopćenjem u kojem sankcije naziva “isforsiranim” tvrdeći da je, kao politička stranka, uvijek predvodio u zaštiti Daytonskog mirovnog sporazuma, Ustava i svih temelja BiH. No, takav dojam nisu stekli u Berlinu ni u Washingtonu. A i brojnim drugim europskim adresama. Najjača politička stranka “koja zastupa legitimnu volju hrvatskog naroda” izražava “neshvaćanje objavljenih sankcija” te odgovara da, “ako je [Čavara] išta trebao dobiti, kao politički dužnosnik i predsjednik Federacije BiH, onda je to zahvala za očuvanje Daytonskog mirovnog sporazuma”.

HDZ BiH tezom da “zastupa legitimnu volju hrvatskog naroda” konačno definira kako se vidi, kao jedina stvarna politička snaga hrvatskog korpusa u BiH što jednostavno nije točno. Jer postoje i druge, i one koje nisu dio HNS-a, kao što u BiH postoje i hrvatske zajednice koje se opiru ideji da im HDZ BiH bude “zastupnik legitimne volje”. Kad bi Čović and co. to shvatili, možda bi se stvari mogle promijeniti. Ali to se također neće dogoditi. Dovelo bi u pitanje njihove interese. Nacrt rezolucije u Bundestagu proziva “nacionalističke političke elite u hrvatskom, srpskom i bošnjačkom političkom tijelu koje koriste poziciju za samobogaćenje i održavanje vlastite moći”.

Zatim slijedi rečenica koja postaje ozbiljan problem politike HDZ BiH – Čović ju je uputio i Bundestagu: “Navedene sankcije očigledno su produkt nastojanja bošnjačkih radikalnih unitarista koji međunarodnim dužnosnicima prenose jednostrane stavove i sliku unutarnjih problema u BiH.” Što teško da može imati ikakvu težinu ako znamo da je bivši američki izaslanik Matthew Palmer sudjelovao u svim pregovorima o promjeni izbornog zakona i da, kako sam se osobno uvjerio, precizno poznaje situaciju u BiH. Kao i novi američki ambasador Michael J. Murphy.

Američka odluka o sankcijama Marinku Čavari potvrda je pogrešne politike koju vodi HDZ BiH i njegov prirepak HNS, prije svega kroz građenje suradnje s liderima Srba u BiH, prije svega Miloradom Dodikom.

Priopćenje koje je poslao HDZ BiH potvrda je da su bez argumenata jer se niti jednom riječju nisu referirali na ključni američki prigovor, blokadu imenovanja sudaca, što je bjelodan primjer narušavanja Ustava i Daytona. Poziv da se Čavari zahvali više je žaljenja vrijedan nego relevantan odgovor ozbiljne stranke. Nad čije se vodstvo nadvila ugroza nastavka američkih i dolaska europskih sankcija. Ako do toga dođe, Čović možda neće smjeti ni u Zagreb.