U srijedu, 20. jula, mediji u našoj zemlji su objavili “Nacrt mjera za Federaciju BiH koje će nametnuti Schmidt”.

Kako Jutarnji list, u svojoj analizi pojašnjava Christian Schmidt njemački je političar koji je prije godinu dana preuzeo položaj Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH odmah naišavši na prepreku jer ga je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, odbio prihvatiti budući da nije potvrđen u Vijeću Sigurnosti UN-a. Ispriječila se Rusija.

U jesen se nastavljaju pregovori o izbornom zakonu za koje je bilo jasno da neće polučiti rezultat jer je međunarodna zajednica na početku najavila da će biti posrednik i neće nametati rješenja. Analizu Jutarnjeg lista prenosimo u cijelosti:

Šta se desilo?

Pregovori su očekivano krahirali iako su ušli i u ovu, izbornu godinu. Što predstavlja problem za hrvatsko biračko tijelo posebno kad je riječ o izboru članova u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Zbog čega je HDZ BiH odbio pristati na formiranje vlade Federacije što je izazvalo političku krizu u entitetu, a Dodik je na to dodao separatističke poteze pa se kriza prelila na cijelu BiH.

Četiri se godine politički lideri, lično odgovorni za bujanje krize: Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Dodik, nisu mogli dogovoriti oko provedbe dviju sudskih presuda. One iz 2009. godine u kojoj je Evropski sud za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci zaključio da se mora mijenjati odredba kojom manjinama nije omogućeno da se kandidiraju za Predsjedništvo te Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić kojom se traži promjena pravila za delegiranje u Dom naroda Federacije BiH.

Uprkos tomu, Centralna izborna komisija sazvala je izbore za 2. oktobar uz podršku Ureda visokog povjerenika (OHR) i međunarodne zajednice.

Koje su, stvarno, bile sporne tačke?

Iako su kritičari, među njima i, očekivano, Željko Komšić, formalno hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH, ali izabran većinom bošnjačkim glasovima, rigali vatru na sam spomen ikakvih promjena, malo se pričalo o supstanciji. Bošnjaci su se fokusirali na prijedlog cenzusa od 3% nužnog da bi se iz nekog kantona izabrali predstavnica ili predstavnik u Domu naroda.

Šta se pretvorilo u pitanje svih pitanja iako je nacrt govorio o smanjivanju opsega tema koje se mogu podvesti pod “vitalni nacionalni interes”, što je bio jedan od bošnjačkih zahtjeva tokom pregovora. Nacrt je nudio rješenja i za deblokiranje postupka imenovanja sudaca Ustavnog suda Federacije BiH te rok za imenovanje vlade Federacije BiH. Nacionalno pitanje je i dalje najvažnije i za stranke koje pozivaju na građansku državu.

Razotkrilo je da većina građanskih stranaka, kad je riječ o legitimnim zahtjevima hrvatskog korpusa, razmišlja gotovo kao i vodeća bošnjačka nacionalna (u ovih se sedmicu dana predstavila i kao nacionalistička). Čime se pokazuje da su njihove teze o građanskoj BiH dubinski manjkave jer ne uzimaju u obzir zaštitu interesa jedne etničke skupine. Stav o manjinama pokazali su nedjelovanjem kad je riječ o provedbi presude Sejdić-Finci. Stranka demokratske akcije, SDA, koju je osnovao Alija Izetbegović a vodi je njegov sin Bakir, vodeća bošnjačka, bjelodano je razotkrila politički cilj: Federacija BiH majorizacije. U kojoj bošnjački korpus definira pravila igre jer je brojniji.

Indikativan je goropadni Izetbegovićev ispad, koji potvrđuje da nije očekivao da bi se pojavio ovakav Schmidtov prijedlog. “Prebrojali smo se. I koliko lovaca imamo, i koliko mladih ljudi, i koliko imamo instruktora na dronovima, i tako dalje. Neću dalje, ali samo da znate”, kazao je Izetbegović. Što je izazvalo burnu reakciju američke ambasade. I pokazalo koliko je pogrešna bila odluka njemačkog parlamenta, Bundestaga, da Izetbegovića ne stavi u liniju s Čovićem i Dodikom kao političara koji je odgovoran za krizu u zemlji. I za neuspjeh u njezinom rješavanju. Indikativno je da je lider SDA zaprijetio, poput Dodika koji se poziva na Rusiju, da će Turska blokirati bilo kakve promjene koje kani nametnuti Schmidt. Dobro je za ukupnu sliku stanja u BiH da je ambasada Islamske Republike Iran podržala stav ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković da je “trajna konsolidacija etničkih razlika u BiH neprihvatljiva.

Za dobrobit BiH nužno je da se ta tri tipa uklone s političke scene na kojoj su predugo: Čović se odlučio povući, barem formalno. Izetbegović se smatra, potpuno neopravdano, neophodnim za BiH. Iako su za BiH neophodne samo institucije koje funkcioniraju. Sada ne funkcioniraju.

Nepoznata nepoznanica. Iako je u četvrtak izjavio da “političari u BiH neće imati puno vremena da se pokušaju sami dogovoriti o izmjenama izbornog zakona”, a ne bude li toga odluku će umjesto njih donijeti on.

Nedvojbeno je da je pustio u javnost “nacrt” kako bi provjerio reakcije. I nakon toga reterirao predajući pregovore opet političkim liderima od kojih malo koristi jer oni bošnjački i građanski ne smiju odstupiti od zapjenjenih, ekstremističkih stavova koje su deklarirali ovih dana. Pokazao je tako slabost i dvojba je može li nakon ovog poraza posegnuti za bonnskim ovlastima. Jer, politička se bitka iz BiH prelila i u Njemačku gdje SPD, koji je bio inicijator Deklaracija o BiH – glavnu je riječ vodio Adis Ahmetović – tvrdi da Schmidt, koji dolazi iz bavarske Kršćansko socijalne unije (CSU), jača etničke podjele.

Šta možemo očekivati nakon izbora?

Ako ne dođe do promjene na razini izbora za Dom naroda Parlamenta Federacija BiH, može se očekivati da će se bošnjačka nacionalistička i građanska politička zajednica smatrati pobjednicom. I nastojati nametnuti vlastitu viziju izbornih rezultata koja bi se trebala zrcaliti kroz formiranje vlasti u kojoj bi hrvatski korpus imao sekundarnu ulogu. Ako i to, s protokom vremena. Što će rezultirati nastavkom krize u Federaciji BiH, dodatnim alijeniranjem hrvatskog korpusa koji će se u tom kontekstu radikalizirati, jače vezati oko HDZ BiH i Hrvatskog narodnog sabora uz gubitak pluraliteta koji bi pošteni izbori za Dom naroda ojačali.

Bošnjačko-građanski korpus nastavit će u smjeru izgradnje “građanske” države koja u ovim okolnostima nije održiva. Jer za nju nema demokratske platforme. Koja bi mogla nastati ako se provede presuda Sejdić-Finci te uvede pozitivna diskriminacija kad je riječ o ranjivim i manjinskim skupinama, model koji postoji u mnogim državama. Taj bi korak osporio pretvaranje Federacije BiH u “bošnjačku građansku državu” koja se znatnim dijelom oslanja na Islamsku zajednicu.

U jednom od dokumenata međunarodne zajednice navedeno je da je nužno ojačati Federaciju BiH kako bi se zatim moglo obračunati sa secesijskim procesima u Republici Srpskoj.

Prepreka procesu jačanja Federacije BiH bila je pogrešna Čovićeva politika bliskosti s Dodikom kako bi prisilio Bošnjake na ustupke. Hrvatski premijer Andrej Plenković stalno poziva bošnjačke stranke na konstruktivan razgovor s hrvatskim blokom, ali sada je jasno da to nije izgledno ako ne dođe do pritiska izvana što je teško očekivati u ovako slojevitim međunarodnim odnosima. Šta će BiH i nakon izbora, ako ne bude pozitivnih pomaka, ostaviti u kriznom modu. Pa neka se onda opet pitaju zašto su Ukrajina i Moldova dobile kandidatski status, a BiH nije.