BiH
Kako je Hrvatska oslobođala BIH: Prlić – “Karadžić i Krajišnik ne žele dati Banja Luku za Tuzlu”; Tuđman – “Šteta, to je pravi europski grad”
Piše: SENAD AVDIĆ
“Predsjedniče, hoćete li najprije liriku ili hoćete konkretno?” Ovim se polušaljivim, relaksirajućim pitanjem Jadranko Prlić obratio Franji Tuđmanu u rano jutro (8,45) 28. septembra 1995. godine u Predsjedničkim dvorima.
“Konkretno, konkretno…Dobro, tko je bio”, nestrpljiv je Tuđman, a Prlić mu odgovara: “Bio je Karadžić i Krajišnik”.
U daljem toku razgovora koji je potrajao skoro dva sata saznajemo da je Jadranko Prlić večer uoči dolaska u Zagreb bio na sastanku sa čelnicima Republike Srpske Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom. Saznajemo i to da su pored Prlića tom sastanku nazočili Ivo Lozančić, zapovjednik HVO iz Žepča i dopredsjednik HDZ BiH, te Ivić Pašalić, moćni predstojnik Ureda predsjednika Hrvatske.
Nigdje se u razgovoru ne navodi gdje je ovaj sastanak održan, samo se može pretpostaviti da je mjesto njegovog održavanja na Palama. U jednom trenutku Prlić govori da mu je Karadžić kazao kako će sutra putovati u Banja Luku da “snimi” tamošnju situaciju nastalu nakon pada Republike Srpske Krajine i velikog napredovanja Armije BiH, Hrvatske vojske i HVO na teritorijama koje su do tada bile pod kontrolom Vojske RS.
KARADŽIĆ TRAŽI “SJEDINJENE DRŽAVE BiH”
Glavnu riječ na sastanku kod Tuđmana vodi Jadranko Prlić, Lozančić i Pašalić se povremeno ubacuju sa kratkim pjašnjenjima, doskočicama i opaskama. Prlić govori kako je stav dvojice srpskih čelnika, Karadžića i Krajišnika, da buduća zajednička država Bosna i Hercegovina, (“čak oni predlažu da to bude Sjedinjene države Bosne i Hercegovine, konfederacija Bosne i Hercegovine”) bude što slabija i labavija. “Oni traže našu podršku oko ovih ustavnih aranžmana…oni bi htjeli da gore (misli se na centralnu vlast u Sarajevu) bude što mekše, što labavije u vrhu, da se raspadne što prije…”. Drugi cilj čelnika RS je “da nas nagovaraju, nama guraju kao lizalo da budemo za Federaciju u kojoj ćemo biti federalna jedinica, što u osnovi nama odgovara“.
Prije nego što se vratimo glavnim naglascima, idejama, planovima iz razgovora u Tuđmanovom uredu, samo ćemo ukratko približiti političke prilike, diplomatski ambijent, te vojni kontekst u kojem se ovaj vrlo zanimljiv i znakovit susret održava.
Dakle, razgovoru kod Tuđmana od 28. septembra 1995.godine prethodilo je niz događaja koji su preusudno utjecali na okončanje rata u Bosni i Hercegovini i ,također, opredijelili formu i sadržaj mira koji je mjesec i pol kasnije perfektuiran u Daytonu. Dinamika događaja u prethodnih dva mjeseca, bila je furiozna i teško predvidiva, pa ćemo se zadržati na najbitnijim datumima i događajima. Novo poglavlje u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nagovijestio je sporazum Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana, poznatiji kao Splitska deklaracija, potpisan 22. jula 1995. godine u Splitu. Ovim dokumentom za čijeg se glavnog pokrovitelja smatra turski predsjednik Suleyman Demirel (kojeg su podržale Sjedinjene Američke Države) formalizirano je i omogućeno djelovanje oružanih snaga Hrvatske u Bosni i Hercegovini.
Splitskom deklaracijom je dato zeleno svjetlo i legaliziran je masovni ulazak Hrvatske vojske i MUP-a na teritorij BiH i njihov vojnički raspored petnestak dana prije početka velike vojno-redarstvene operacije “Oluja” koja je pokrenuta 4. augusta te godine, i čiji je strateški značajan krak kretao sa teritorije BiH. Tokom operacije “Oluja” došlo je do deblokade Bihaćke regije i spajanja Petog Korpusa Armije BiH sa jedinicama Hrvatske vojske. Samo nekoliko dana kasnije, jedinice Hrvatske vojske i HVO-a, te Armije BiH, samostalno i bez bilo kakve koordinacije krenule su u oslobodilačke operacije iz pravca srednje Bosne prema zapadu zemlje. Nastalo je doslovno utrkivanje dvije vojne sile ko će “ujagmiti” i brže osloboditi koji grad. Sedmi kopus Armije je 13. septembra oslobodio Donji Vakuf i nastavio napredovati prema Jajcu kojeg su već napustile razbijene snage Vojske RS. No, bolje opremljena i motorizirana Hrvatska vojska je bila “brža za prsa” pa su njihovi vojnici istoga dana prvi ušli u Jajce, a nešto kasnije i u Dravar. Tokom oktobra Armije BiH, Peti korpus pojačan jednicama koje su prethodni slijevale iz svih dijelova BiH u akciji “Sana 95” nezaustavljivo su oslobađale okupirane dijelove Bosanske Krajine. Oslobađani su redom Sanski Most (12.10.) Bosanski Petrovac i Bosansko Grahovo (13.10.), Ključ (15.10.), Bosanska Krupa (17. 10). Napredovanje Armije BiH, kao i Hrvatske Vojske je tada zaustavljeno “višom silom”, na zahtjev Sjedinjenih Američkih Država, čiji su pregovarači predvođeni Richardom Holbrookeom finiširali svoj mirovni plan za rješenje ratne drame u Bosni i Hercegovini. Za upozorenje Alije Izetbegovića da mora zaustaviti borbene aktivnosti Armije BiH bio je zadužen Malcolm Rifkind, ministar odbrane velike Britanije. On je na sastanku u Sarajevu upozorio Izetbegovića i vojni vrh Armije BiH da će, ne zaustavi li se naredovanje njihove vojske, Srbija mobilizirati svoj cjelokupan vojni i ljudski potencijal i bez ustručavanja se uključiti u rat u BiH.
Još je jedan datum presudno važan, zapravo fatalan za okončanje rata i buduću sudbinu BiH. Osmog septembra 1995. godine u Ženevi je održan mirovni sastanak na kojem je prezentiran okvirni plan budućeg teritorijalno-političkog ustroja BiH. Muhamed Šaćirbegović, ministar vanjskih poslova BiH, stavlja potpis na taj plan koji je predivđao postjanje dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske. Iz kasnijih reakcija članova Predsjedništva BiH (Ive Komšića, Nijaza Durakovića, Stjepana Kljuića..) javnost je saznala da ovaj plan nikada nije bio raspravljen na sjednicama državnog vrha, i da ga je Šaćirbegović potpisao isključivo uz saglasnost Alije Izetbegovića.
Naslovna strana stenograma (lijevo) Prlić prepričava razgovor sa Mladićem (desno)
“AKO SE ZA OVO SAZNA, JA SAM MRTAV!”
Nije izlišno napomenuti ni da je, skoro godinu i pol dana prije razgovora u Tuđmanovom uredu, 18. marta 1994. godine potpisan Washingtonski sporazum kojim je zaustavljen rat Armije BiH i HVO-a i uspostavljena Federacija BiH. Temeljem tog sporazuma formirano je jedinstveno vojno zapovjedništvo, Vojske Federacije BiH kojeg su sačinjavali oficiri i časnici Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Također, formirana je i Vlada Federacije BiH u kojoj je Jadranko Prlić postao ministar odbrane i dopremijer. Samo u jednom (auto)ironičnoj opaski Prlić na to podsjeća sugovornike na sastanku kod predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana. “Ja sam ministar odbrane muislimanske vojske”, šaljivo govori Prlić, pa se nešto kasnije prisutnim obraća smrtno ozbiljan. “Da se nekim kaže da sam ja pričao sa Karadžićem, rasklimalo bi se sve ovo, tada bi bio ne samo politički mrtav, i faktički sam mrtav”. Na te riječi Ivić Pašalić ga crnohumorno zadirkuje “da u svakom ratu ima žrtava”. Franjo Tuđman je mnogo ozbiljniji, pa on savjetuje Prliću da ako bi se otkrio njegov susret sa Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom, objasni da je riječ o neformalnom sastanku u kojem je Prlić posredovao između Zagreba i Beograda. Prlić spremno odgovara: “Muslimani jesu naivni, ali baš toliko nisu”. Ministar odbrane Federacije BiH Prlić, tokom razgovora će kazati da se on ranije sastajao i sa komandantom Vojske RS Ratkom Mladićem. Desilo se to, koliko se može rekonstruirati, u jesen 1992. godine u vrijeme pada Bosanske Posavine. Tada je Mladić to nadmeno, okrutno i cinično komentirao (u prisustvu Prlića, tada premijera “Herceg Bosne”): “Ma imate vi Hrvati jako puno brodova, pa red je da imamo i mi Srbi jedan, Bosanski Brod”.
Tri godine kasnije, nakon pada (ili, je, ipak bilo riječ o predaji Posavine u ruke RS), u septembru 1995. godine Jadranko Prlić, sada na dužnosti ministra odbrane Federacije BiH, ovako objašnjava Tuđmanu potencijalni budući teritorijalni status Posavine.
“Predsjedniče, vodite računa da će Muslimani htjeti raspoloviti nas na Bosanskoj Posavini. Sada oni zahtijevaju da Bosanska Posavina bude u okviru Federacije. Oni (Prlić tu koristi termin „Muslići) će tražiti Posavinu. Ja smatram da mi trebamo tražiti Posavinu i dalje, ili tražiti koncesiju ako odustanemo od…(Posavine)”. Prlić podsjeća da “još uvijek nismo dobili koncesiju za Posavinu, ali moramo tražiti tu koncesiju, ovo je najkvalitetniji dio zemlje”.
Tuđman, međutim, rezolutno odbacuje ideju da se raspravlja o povratku Hrvata u Bosansku Posavinu. Iznosi i razloge za to. “Pravo da se svi vrate na svoja područja nama to, sa gledišta interesa budućnosti hrvatskog naroda i hrvatske države…(ne odgovara). To bi značilo da mi vratimo ne 300 000 koliko je Srba otišlo, nego da mi se vrati i 150 000 u Hrvatsku (to je..) problem. Prema tome, ako mi tražimo da vratimo tih, recimo, 100 000 (u Bosansku Posavinu), onda moram natrag primiti sve ovo, a nama je važnije, kad su već istjerani da ih raselimo….“
Dva mjeseca kasnije, tokom pregovora u Daytonu, Krešimir Zubak predsjednik Federacije i lider HDZ-a BiH, odbija u ime Hrvata iz BiH potpisati Daytonski sporazum zbog toga što je Bosanska Posavina prema njemu pripala Republici Srpskoj. No, američke diplomate imaju rezervno rješenje: umjesto Zubaka svoj potpis na sporazum stavlja Jadranko Prlić. Prlić je zbog te usluge već tokom pregovora u Daytonu imenovan za ministra vanjskih poslova umjesto već pomenutog Šaćirbegovića, koji je odigrao svoj dio igre za Amerikance.
JADRANKO PRLIĆ HAŠKIM ISTRAŽITELJIMA: “Hrvatska vojska je imala snažne elemente klerofašizma!”
Jadranko Prlić je 2017. pravomoćnom presudom Suda u Haagu osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim stanovništvom. U razgovoru kojeg je vodio sa haškim istražiteljima u Zagrebu nekoliko godina pred izručenje u Haag, Prlić je iznio razloge zbog kojih je pristupio Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH, kao i okolnosti pod kojim je napustio tu stranku. Prlić je izrekao i teške optužbe na račun htrvatskih oružanih formacija. “Te su snage tokom rata i nakon rata imale vrlo snažne primjese klerofašističkih elemenata… Te fašiste vi trebate kazniti”, kazao je Jadranko Prlić i potom obrazložio kako je izgledala “spirala zločina u BiH”, što možete pogledati na videu.
TUĐMAN: “NE TREBA NAM TREBINJE…”
Ivo Lozančić prenosi da su na sastanku održanom sa Srbima (Karadžić, Krajišnik) rekli da “kada su već dobili Posavinu, treba biti neka kompenzacija. Pitao sam ih za Trebinje. Da nam daju Trebinje”.
Franju Tuđmana se ta ideja uopće nije dojmila, na šta mu Prlić odgovara: “Predsjedniče, moje je da pitam”. Tuđman se sa tim načelno slaže, ali kontsatira da “mi nemamo pučanstvo da ga (Trebinje) naselimo”.
Jedan dio razgovora kod Tuđmana, sugovornici su posvetili analizi stanja na frontu, pa Ivo Lozančić prenosi dojmove koje je stekao u razgovoru “sa Srbima” da bi oni voljeli kada bi se otvorili, odnosno obnovili sukobi Hrvata i Muslimana, za što se svi slažu da nije prihvatljivo. Tuđman govori da “nama odgovara da se oni kečkaju” i da je najbolje “kada se naši protivnici bore za nas”.
Lozančić informira Tuđmana i da su srpski lideri tražili od Hrvatske vojske i HVO da ne daju artiljerijsku podršku Armiji BiH tokom borbi za Ključ, Bosansku Krupu, a Prlić (“ministar odbrane muslimanske vojske”, kako sebe naziva) dodaje: “On (Karadžić) će vraćati Ključ i Petrovac, tako barem kažu, i traže našu pomoć. Kažem im ja: nemojte našu pomoć tražiti, mi nećemo pomagati nikome, to vam je dovoljno. Eto ih tamo.
Ovo je značajno istaknuti ovih dana kada predsjednik Hrvatske Zoran Milanović neumorno blebeće, izmišlja i konfabulira da je “Hrvatska vojska oslobodila Bosnu i Hercegovinu”. Jadranko Prlić i Franjo Tuđman su znali mnogo bolje od njega ko je i zbog čega oslobađao u BiH.
Vjerovatno nikada u povijesti ratovanja nije zabilježeno da ministar odbrane jedne zemlje (ili entiteta) u jeku oružanog sukoba ode na noge poltičkom vrhu “naprijateljske” strane i pregovara u ime druge države-Hrvatske!!? Upravo je to sukus razgovora kojeg su krajem septembra 1995. godine Jadranko Prlić (u pratnji Ivića Pašalića i Ive Lozančića) vodili sa Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom.
Prlić referira Tuđmanu šta je poručio srpskom dvojcu glede vojnih prilika u Banja Luci.
“Ja sam Karadžiću pokazao kartu i rekao sam mu, znamo otkuda ste tukli, ako hoćete da se ovo rješava pregovorima, onda izvolite stati, ili ćemo vam mi tako odgovoriti da ćete biti ugroženi i Banja Luka…”. U njegov monolog nestrpljivo se upliće Tuđman i pita: “Jesi li im rekao za Banja Luku? Ne ugroženo, nego… Ovdje Tuđmana prekida Ivić Pašalić: “Da, da, rekao sam, da. Onda sam mu (Karadžiću) na izlasku ponovio, kad smo se rukovali, “izvolite prestati odmah, ili… On je rekao: ja se sutra vraćam u Banja Luku i možete računati da toga više neće biti”.
No, Franjo Tuđman insistira da mu se podrobno iznese plan i raspoloženje Srba u vezi sa Banja Lukom.
“SRBI NE TRZAJU NA RAZMJENU BANJA LUKE ZA TUZLU”
“Dobro, a ta ideja da napuste Banja Luku (u zamjenu) za Tuzlu“, pita Prlića, koji mu odgovara: “Ne, ne ne trzaju. To sam ja par puta pokušao, ali ne trazaju uopće na to”. Prlić pominje nešto što naziva “Lenjir varijanta”, koja je, koliko se da naslutiti, vrzana za razmjenu Banja Luke za Tuzlu. Kaže da je on više puta pokušavao “progurati”, ali da je “ovima to neprihvatljivo i nikada to neće prihvatiti”. na šta Ivo Lozančić dodaje da Srbi “kažu da oni moraju povijesno i psihološki biti prisutni u Banja Luci”.
Tuđman raspravu o Banja Luci zaključuje pomalo sjetnom rezignacijom i kaže: “Banja Luka je bila najevropskiji grad u Bosni, (to su njihove riječi) i sami bosanski Srbi su bili skloni za veze sa Zagrebom, No, dobro, to….”.
Iz ove razmjene ideja vezanih za Banja Luku Tuđmana i njegovih podređenih može se isčitati da glavni grad Republike Srpske nije osvojen iz razloga koji se navode. Pritisak međunarodne zajednice da se zaustavi napredovanje Hrvatske vojske, nego je razlog taj što lider Srba, iz BiH i Srbije, nisu bili spremni prihvaitit Tuđmanov plan razmjene Banja Luke za Tuzlu!
Ovdje treba podsjetiti da je Franjo Tuđman 6. maja te iste, 1995. godine tokom večere u Londonu organizirane povodom obljetnice pobjede nad fašizmom, na molbu britanskog političara Paddy Ashdowna da predoči vlastitu viziju budućnost Bosne i Hercegovine, nacrtao svoju čuvenu salvetu koja je kasnije bila čest dokaz na suđenjima Hrvatima optuženim za ratne zločine u Haagu. Na toj mapi Bosne i Hercegovine, po sredini, okomito, podijeljene između Hrvatske i srpske strane, zapadni dio, uključujući i Banja Luku uključen je u Hrvatsku, dok je istočni dio, sa Tuzlom, Tuđman velikodušno ustupio Srbiji Slobodana Miloševića. Na pitanje koja bi područja u Bosni i Hercegovini pripala Muslimanima, Tuđman je, kako je svjedočio Ashdown, odgovorio: “Neće biti muslimanskih područja, osim kao mali dio u sastavu hrvatske države”.
Ovaj stenogram iz Tuđmanovog ureda (cijeli stenogram možete pogledati OVDJE), razgovor hrvatskih čelnika iz Hrvatske i BiH vođen samo mjesec dana uoči početka mirovnih pregovora u Daytonu (1-21. novembra 1995.) samo je još jedan u nizu dokaza i potvrda da snage Hrvatske vojske (i pridruženog sestrinskog HVO-a) u ljeto i jesen 1995. godine nisu vodile nikakav rat za “oslobođenje Bosne i hercegovine”, nego isključivo za teritorije koje su smatrali hrvatskim. “Oslobodili smo stari hrvatski grad Drvar”, trijumfalno je saopćio Tuđman nakon ulaska HV i HVO-a u ovaj grad stoprocentno prije rata naseljen srpskim stanovništvom. U nekim “oslobođenim” dijelovima Bosanske Krajine, snage Hrvatske vojske ostale su godinama nakon okončanja rata. Takav je slučaj bio sa Martin Brodom kojeg je Hrvatska vojska napustila samo nekoliko mjeseci prije smrti Franje Tuđmana (1999) godine. Hrvatski predsjednik je bio spreman ući u sukob za snagama UNPROFOR-a, što je u posljednji trenutak izbjegnuto, na sugestiju nekih njegovi razumnih suradnika poput ministra vanjskih poslova Mate Granića.
BESPUĆA TUĐMANOVE NEOZBILJNOSTI
“Francuski predsjednik De Gaulle zamjerio je Titu priznanje Muslimana!?”
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je i tokom ovoga razgovora ponovio svoja poznata islamofobna uvjerenja i istresao brojne skoro rasističke predrasude koje je “gajio” prema Muslimanima u BiH. Mnoge od njegovih kultur-rasističkih stereotipija posljednjih mjeseci radosno rabi i ponavlja Zoran Milanović.
“Slušajte, ja ću vam reći, Hrvatska je momentalno, i Bosna, sjedište tih organizatora islamskog terorizma. I tu imamo i zahtjeva da spriječimo i već smo nešto učinili, ne znam da li ti to znaš. Ali ja sam im postavio zahtjev (misli na zapadne zemlje i njihove predstavnike, op. S.A.) nećemo više samo udovoljavati, jer mi smo neke zahtjeve postavili, pa nam nisu udovoljili. Tako da ćemo, sve u svemu, mi ćemo sa Muslimanima imati problem zbog civilizacijskih razlika i zbog toga što će taj islam pokušati da taj problem, da Muslimane u Bosni koristi za ekspanziju u Evropi“.
Tuđman se potom osvrnuo na razgvor koji je imao za predsjednikom Fracuske Jacquesom Chiracom.
“Pitao sam ga da li je točno da je De Gaulle, kada su komunisti proglasili u Jugoslaviji muslimansku naciju, da je De Gaulle izjavio: ‘Gospodo, to je najveća opasnost za Evropu’. Sam Chirac je osobno potvrdio: ‘Da’. Kaže, ja osobno nisam čuo, tako je rekao, ali, molim, znam da je mišljenje De Gaullea bilo to. Tako bismo se zavaravali ako bismo potcjenjivali problem budućih odnosa sa takvim jednim..“
Tuđman prepričava navodni razgovor sa Chiracom
Stari partizanski general i povjesničar, koji je pokazivao ambicije da bude “hrvatski De Gaulle” previdio je, ili krivotvorio, niz notornih povijesnih činjenica, koje se ni manje ambicioznim državnicima ne bi smjele potkrasti. Jugoslovenski komunisti nisu nikada “proglasili muslimansku naciju”, nego su dozvolili građanima da se na popisu stanovništva 1971. godine izjašnjavaju kao Muslimani. Bilo je to godinu dana nakon smrti Chralesa De Gauellea (novembar 1970. godine) i dvije godine nakon što se on povukao sa dužnosti predsjednika Francuske (april, 1969.)
Francuski predsjednik jeste imao problem sa “jugoslovenskim komunistima” (kakav je za vrijeme njegovog života bio i sam Tuđman) ali iz sasvim drugih razloga od “proglašavanja muslimanske nacije”. De Gauelle je u sukob sa liderom jugoslovenskih komunista Josipom Brozom Titom došao kakon što je Tito odbio njegov zahtjev za pomilovanjem četničkog komandanta Draže Mihailovića. Uprkos pritiscima francuskog predsjednika, Mihailović je osuđen na smrtnu kaznu i strijeljan. Iako su neki istoričari tvrdili da je su francuski predsjednik i Mihailović pohađali istu vojnu školu, niko nikada nije ponudio niti jedan valjan dokaz za tu tvrdnju.
Predsjednik NSRS Nenad Stevandić kazao je da je “poništavanje zaključaka nemoguće” i poručio da je “BiH otišla u ludilo”, te da su “luđaci ljudi koji misle da se mogu poništavati zaključci”.
Dodao je da to nije uvreda visokom predstavniku Christianu Schmidtu.
“On vrijeđa Republiku Srpsku, on vrijeđa Bosnu i Hercegovinu, on nema nikakav legitimitet, on je čovjek koji je samozvanac. Mi imamo jedan spor u Bundestagu, koji vodimo mi iz Republike Srpske, gdje nismo dobili dokaz da je on diplomat UN-a. Nismo mi baš nemoćni, znate, mi radimo ozbiljan posao. Morala se i ministrica vanjskih poslova gospođa Annalena Baerbock o tome izjašnjavati. Izjasnila se da je za nju dovoljan stav PIC-a”. kazao je Stevandić i dodao da sad čekaju da se to sve završi i objavio “malo ekskluzive” dodavši – mi to radimo na velikoj pozornici.
“Ove male pozornice, Schmidt u Banjoj Luci, Murphy, to su male pozornice, mali igrači. Mi sad čekamo ovo rješenje u Bundestagu, pa će na njemački sud. I onda kada završimo tu instancu, onda i mi njega tužimo u Strasbourgu, a on to zna”, kazao je Stevandić.
Dodao je da će tužiti Schmidta sudu u Strasbourgu zbog njegovog djelovanja bez imenovanja Vijeća sigurnosti UN-a.
“I doći ćemo do Strasbourga. Naravno, mi ne možemo odmah. Mi smo manje moćni, ali nismo manje pametni. Schmidt je nelegalan. On je situaciju u BiH udaljio od EU, jer u EU ne postoji način da bilo koja zemlja pristupi ukoliko samozvani stranac imenuje zakone po kojima se sudi predsjedniku RS-a. To što se ljudi u Sarajevu tome raduju, to je samo dokaz niske državotvorne svijesti i nerazumijevanja procesa gdje se oni raduju nekoj nesreći, nekog Dodika.
Vi nas tjerate u srednji vijek da imamo jednog malog Schmidta koji će nama da određuje kako da živimo, koje rođendane da slavimo, koje zaključke da imamo, kakve emocije da osjećamo. To je sramota za svakog ko nema državotvorne svijesti. Za vas je visoki, za nas je niski predstavnik bez međunarodnog imenovanja”, zaključio je Stevandić.
(Vijesti.ba)
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić u intervjuu za Bloomberg Adriju pojasnio je pozicije Vlade FBiH u podizanju minimalne plate na 1.000 KM i potcrtao koji su motivi bili dominantni kod te odluke.
Najavio je redoslijed poteza u fiskalnim zakonima, šta se može očekivati od zabrane rada nedjeljom te ocijenio urađeno na polovini mandata ove Vlade FBiH.
Šta su stvarni motivi nagle odluke Vlade FBiH da podigne minimalnu platu na 1.000 KM? Koliko su osnovane teze da iza svega stoji minus u budžetu te otežano zaduživanje na stranim berzama, koje je ranije najavljivao Goran Miraščić?
“Poboljšanje statusa radnika u vrhu je prioriteta mandata ove vlade. Mi smo planirali i počeli reformu. Zato u odgovoru na vaše pitanje želim jasno naglasiti kako su radnici i njihov status naš jedini stvarni i istinski motiv. Naša obaveza je osigurati bolji status radnika i vratiti dostojanstvo radnika, kao i osiguravati pretpostavke da mladi ostaju u našoj zemlji. Ne treba zaboraviti važnu činjenicu da niko ništa ne daje radnicima, nego da radnici zarađuju svoju platu.
Minimalna plata danas u Federaciji BiH iznosi 1.000 KM, bez obzira na sve pritiske koje smo imali i još imamo. To je naša poruka svim radnicima koji su se javljali Vladi i molili da ne popusti pod pritiscima i ne povuče odluku. Naši radnici zarađuju svoju platu i zahvaljujući njihovom radu poslodavci ostvaruju svoju dobit. Također, činjenica je da su se poslodavci zaštitili od inflacije povećavanjem cijena, te ostvarili ekstra profit, a jedino se cijena rada nije mijenjala.U Federaciji je u 2023. ostvareno više od 5,7 milijardi KM dobiti, od čega oko 5,4 milijarde KM u privatnom sektoru, što je rast od 40 posto u posljednje tri godine. U istom periodu minimalna plata je porasla samo 14 posto. Uz sve to imamo i saznanja o zloupotrebama neoporezivih naknada, davanja i vraćanja naknada u kovertama, dosta je sive zone ekonomije. To nas je dodatno motiviralo da donesemo Odluku o minimalnoj plati i stvorimo pretpostavke da se ona poveća na 1.000 maraka, a do stvaranja uslova za donošenje Zakona o fiskalizaciji finansijskih transakcija u FBiH, Zakona o doprinosima, Zakona o minimalnoj plati i Zakona o dohotku.
Mi smo svjesni da postoje poslodavci kojima je ovo dodatno opterećenje, pa je Vlada predvidjela subvencioniranje razlike doprinosa za obrte, mikro i mala preduzeća. Dodatni efekti povećanja minimalne plate na 1.000 KM su rast dječijeg doplatka sa 117 KM na 190 KM, te rast naknada za roditelje njegovatelje sa 619 KM na 1.000 KM. Obična je laž zlonamjernika da će Vlada povećanjem minimalne plate popunjavati neke “rupe” u budžetu. Ta razlika u doprinosima, oko 468 miliona KM za radnike koji zarađuju platu manju od 1.000 KM, neće biti usmjerena za bilo kakvu potrošnju, već kao podrška penzionom i zdravstvenom osiguranju.
Zakonom je to već određeno i ta sredstva imaju svoje ime i prezime u budžetu – a to su namjenska sredstva za penziono i zdravstveno osiguranje i nezaposlenost. I što je još važno, javnost treba znati da nikakve rupe u budžetu Federacije ne postoje. Također, notorna je neistina da ova Vlada ima minus u budžetu i da prezadužuje Federaciju. To potvrđuju i činjenice i brojevi. Kada je sadašnji saziv preuzeo Vladu Federacije BiH, javni dug Federacije i svih njenih krajnjih korisnika iznosio je 24,9 posto BDP-a. Danas on iznosi 19,96 posto. To je gotovo pet posto manje. To je, dakle, dug Federacije i svih krajnjih korisnika, a sam dug Federacije u odnosu na BDP iznosi 7,17 posto.
Jedina je istina, kao što govore činjenice, da je ova Vlada smanjila dug Federacije. Federacija BiH je finansijski izuzetno stabilna. Sve finansijske obaveze Federacija je servisirala na vrijeme, od poticaja privrednicima, penzija, transfera nižim nivoima vlasti, do mjera pronatalitetne politike i socijalnih davanja. Podsjetit ću i da smo bez rebalansa budžeta osigurali dodatnih 37 miliona za pomoć penzionerima, te uplatili 200 miliona pomoći kantonima. Također, u prošloj godini smo oko pola milijarde iz budžeta usmjerili na Fond PIO, jer je toliko sredstava nedostajalo od redovnih uplata za penziono osiguranje, čime smo osigurali stabilnost fonda i redovnost isplate našim penzionerima.
Ove brojke i činjenice su naš odgovor svim špekulacijama o zaduženjima i minimalnoj plati. Za kraj, Goran Miraščić je iskomunicirao u javnosti činjenicu da je prema trogodišnjem planu zaduženja, koji je uradila prethodna vlada, u prošloj godini bila planirana emisija obveznica na ino brezama, koja nije realizirana zbog činjenice da je federalni budžet bio stabilan i da se Vlada ponašala odgovorno”, rekao je Nikšić.
Bojite li se konfrontiranja s 500 najmoćnijih ljudi u ovoj zemlji koji su vam zamjerili ovu odluku? Prije svega mislim da lidere poslovnog sektora, oni sutra mogu svesrdno podržati opoziciju…
Prvo želim reći da razumijem da svaka značajna odluka, posebno ona koja se tiče povećanja minimalne plate, izaziva reakcije u svim sektorima, pa i među najmoćnijim ljudima u zemlji. Međutim, moja odgovornost kao premijera Federacije BiH nije da zadovoljim samo interesne grupe ili ekonomske elite, već da predvodim Vladu koja donosi odluke koje su u najboljem interesu svih građana, posebno onih koji rade za minimalne plate i koji su najugroženiji u našem društvu. Moramo stvarati uslove da ljudi ostaju i rade u svojoj zemlji, pa je ovakva odluka i u interesu poslodavaca, kojima je potrebna radna snaga.
Smatram da je svaka promjena koju donosimo, čak i kada je izazovna, potrebna za dugoročni razvoj zemlje. Ne bojim se konfrontacija, jer vjerujem da svaki korak koji činimo za poboljšanje statusa naših radnika i građana dugoročno koristi cijeloj zemlji. Također, uvjeren sam da će svi lideri u poslovnom sektoru shvatiti važnost održive ekonomske politike koja vodi ka ravnoteži između profitabilnosti i socijalne pravde. Kao premijer, imam odgovornost voditi Federaciju BiH u pravcu u kojem će svi njeni građani imati priliku za bolji život. Naša politika je politika ravnoteže – ravnoteže između interesa radnika, poduzetnika i cijelog društva. Svi smo mi dio istog sistema, i vjerujem da će dijalog i saradnja sa svim akterima, uključujući poslovni sektor, biti ključni za pronalaženje rješenja koje će osigurati stabilnost i bolje uslove za sve građane.
Kakav je plan za reformske fiskalne zakone? Može li se njihovo usvajanje očekivati u naredna tri mjeseca?
“Utvrdili smo zakon o fiskalizaciji transakcija i donijeli odluku o minimalnoj plati. Ovo su mjere fiskalne intervencije i predstavljaju preduslov za planiranu fiskalnu reformu. Očekujemo da ćemo tokom ove godine osigurati sve neophodne preduslove za početak fiskalne reforme. Zakon o fiskalizaciji transakcija bi trebao stupiti na snagu sredinom godine. Fiskalnom reformom planiramo smanjiti doprinose, ali ističem važnost postepenog pristupa kako bi se osigurala stabilnost penzionog i zdravstvenog sistema.
U fiskalnim reformama potrebna je pažljiva implementacija promjena koje neće neproporcionalno opteretiti nijednu grupu unutar ekonomije. Ovi koraci su ključni za stvaranje boljih pretpostavki za primjenu ozbiljnih fiskalnih reformi. Mi smo ovu obavezu preuzeli, planirali u programskim aktivnostima, te krajnje ozbiljno i odgovorno pristupamo pripremama za njeno provođenje.
Fiskalni zakoni su u najvećoj mjeri pripremljeni i mi vjerujemo da ćemo ih vrlo brzo uputiti u parlamentarnu proceduru. Očekujemo da se u javnu raspravu uključi šira i stručna javnost, a kako bismo dobili što kvalitetnije rješenje. Ono što želim naglasiti je da primjena Zakona o fiskalizaciji transakcija mora početi u praksi čim prije, te da će fiskalnim zakonima biti značajno smanjen teret poslodavcima kada je riječ o doprinosima”, rekao je premijer FBiH.
Šta će biti s neradnom nedjeljom? Spekulira se da se ide u reviziju te odluke, da ni poslodavci više nisu za nju, da maloprodaja trpi gubitke…
“Razumijem da je tema neradne nedjelje izazvala dosta podijeljenih reakcija i da je u javnosti prisutno mišljenje o njenim posljedicama, kako za radnu snagu, tako i za poslodavce, posebno u sektoru maloprodaje. Kada smo donosili zakon, uključili smo sve naše partnere, i sindikate i poslodavce i širu zajednicu, zakon je podržan i u oba doma Parlamenta FBiH. Cilj je bio osigurati bolju ravnotežu između privatnog i profesionalnog života radnika, kao i omogućiti porodicama da imaju kvalitetnije vrijeme zajedno. Vjerujemo da su takve mjere važne za socijalnu stabilnost i zdravlje radne snage, koji su, na kraju krajeva, temelj naše ekonomije.
Naravno, svaka odluka, posebno takva koja ima ekonomske implikacije, mora biti pažljivo praćena i evaluirana. Iako su ranije reakcije bile uglavnom pozitivne u pogledu zaštite radnika, razumijemo da postoje izazovi, naročito u maloprodajnom sektoru. Mi kao vlada želimo biti otvoreni za dijalog sa svim zainteresiranim stranama – sindikatima, poslodavcima i stručnjacima – kako bismo došli do rješenja koje neće ugroziti radna prava, ali istovremeno neće dovesti do negativnih ekonomskih posljedica.
Vlada mora analizirati i pratiti efekte svojih odluka i onda u skladu s analizom preuzimati potrebne mjere. Dok s jedne strane brojevi pokazuju da nema negativnih efekata kad je riječ o ostvarenom prometu u trgovinama, u decembru 2024. bio je veći za 22,5 miliona u odnosu na isti mjesec prošle godine, imamo izražene zahtjeve poslodavaca, naročito iz velikih trgovačkih centara, da razmotrimo mogućnost stvaranja pretpostavki i za rad nedjeljom.
Naravno da ćemo razmotriti tu mogućnost i primijeniti pozitivna iskustva drugih država, pa ako se to pokaže opravdanim, omogućiti radnu nedjelju određen broj dana u godini. Ta odluka onda podrazumijeva posebnu zaštitu prava radnika koji budu radili nedjeljom, što će podrazumijevati prije svega posebno plaćanje. Zato smatram da je jako važno da svaka izmjena bude zasnovana na realnim podacima i analizama. Naša odluka neće biti vođena samo trenutnim reakcijama, već dugoročnim interesima i održivošću tržišta rada i poslovnog sektora”, poručio je Nikšić.
Na polovini smo mandata ove vlade. Kako ga ocjenjujete generalno, kako ga poredite s vladom vašeg prethodnika ili s vašim prvim mandatom?
“Na polovini mandata možemo reći da je postignuto nekoliko ključnih ciljeva, posebno u oblasti zakonodavnog okvira kada je riječ o energetskoj nezavisnosti i stabilnosti, većeg izdvajanja za poduzetništvo, usklađivanje zakonodavstva s EU legislativom, te borbe protiv korupcije koja uključuje konačan početak primjene Zakona o sprječavanju korupcije i organiziranog kriminala koji smo donijeli u mom prethodnom mandatu. Posebno sam ponosan što je ova Vlada počela voditi računa o opstanku ljudi u ovoj zemlji, o mladima.
Prvi put Vlada je uvela program finansijske podrške za svako novorođeno dijete u Federaciji BiH. Tri energetska zakona donose energetsku stabilnost i nezavisnost Federacije BiH, usklađenu s EU legislativom, a dobili smo i Zakon o južnoj interkonekciji. Konačno počinje raditi i Federalni uskok, za što smo osigurali uslove, a čije ćemo rezultate rada tek gledati. Federacija je prvi put dobila i Registar pedofila i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji BiH, a značajno su pooštrene sankcije za nasilnike izmijenjenim Krivičnim zakonom u Federaciji BiH.
Donijeli smo set zakona za unaprjeđenje poduzetničke infrastrukture, poticanje razvoja male privrede i društvenog poduzetništva u Federaciji BiH. Namjenska industrija danas bilježi značajne rezultate, umjesto zatečene stagnacije postaje motor razvoja. Nismo dozvolili gašenje kompanije Zrak, koja danas ima ugovorene poslove i svoje radnike. Ono što mogu kazati jeste da smo napravili iskorak skoro u svakom resoru, od socijalne politike, poljoprivrede, turizma, do kulture i sporta. Dovoljno je pogledati budžete ovih ministarstava.
Okončavamo pripreme za fiskalnu reformu, te radimo i na drugim reformama. Ali i dalje imamo mnogo posla. Upoređujući sa svojim prvim mandatom, ovaj period nosi određene izazove koji su specifični za sadašnju globalnu i regionalnu situaciju. Možda su neke reforme mogle biti brže provedene, ali zahtijevale su od nas više vremena za pripreme, dogovore i procjene. Naprimjer fiskalna reforma je epohalna, koju su, kao što znamo, svi najavljivali, ali se očito do danas niko time nije ozbiljno bavio. Postoje brojne oblasti koje treba unaprijediti.
Važno je da iz svake analize izvučemo naučene lekcije i da se fokusiramo na buduće korake koji će donijeti bolje rezultate za sve građane. Javnost je svjedok kako se mi ne bavimo onima koji su bili prije nas, za razliku od njih koji su se nama bavili i tada i sada. Jasno mi je da sada oni vide ono što nisu htjeli, smjeli ili znali uraditi dok su bili u prilici pa od nas očekuju da to sve provedemo odmah i sada. To je njihovo pravo, a naše je da radimo. Mi nismo došli da kritikujemo naše prethodnike, nego da uradimo ono što oni nisu, a kako bi svi građani imali bolje uslove života i rada”, rekao je premijer Federacije BiH Nermin Nikšić u ekskluzivnom intervjuu za Bloomberg Adriju.
FENA
Od kada je izvršena reforma penzionog sistema, tačnije onog dijela koji se odnosi na računanje vrijednosti buduće mirovine, ljudi se “znoje” pokušavajući izračunati koliko će im poštar donositi svakog mjeseca kada jednom prestanu raditi.
Kako bi olakšali ljudima, u Ministarstvi za rad i socijalnu politiku, na čijem čelu je ministar Adnan delić, su sačinili e-kalkulator, odnosno aplikaciju pomoću koje se može izraćunati visina buduće penzije. S tim u vezi još jednom su pojasnili kako se obračunava buduća penzija.
– Prema bodovnom sistemu u Federaciji BiH, penzija se izračunava na osnovu godina staža i visine prijavljenih plata. Na primjer, radnik koji je tokom 40 godina radnog staža imao prijavljenu prosječnu platu od 1.500 KM, ostvario bi godišnje 1 bod, što znači da bi ukupno sakupio 40 bodova do odlaska u penziju. Kada se to pomnoži sa važećom vrijednošću boda za 2024. godinu od 20,35 KM, takav radnik može očekivati penziju od 814 KM mjesečno. Međutim, ako bi doprinosi bili uplaćivani na niži iznos plate i konačna penzija bi bila značajno manja i obrnuto, veća plata od prosječne, znači i veću penziju.
Na primjeru plate od 3000 KM, koja je duplo veća od prosječne, znači da se za godinu dobiju 2 lična boda, te ukoliko se svih 40 godina rada ima po dva boda, to je ukupno 80 bodova. Kada se to pomnoži sa važećom vrijednošću boda za 2024. godinu od 20,35 KM, takav radnik može očekivati penziju od 1628 KM mjesečno.
Bitno je i istaknuti da se na navedeni način kroz formulu vrednuje svaki mjesec, odnosno dan, a lična ostvrena plata se stavlja u odnos sa prosječnom platom u tri decimale tako da, primjera radi, za jednu godinu osiguranik može ostvariti 1.73, 2, 67 i više, pa sve do maksimalnih 5 bodova za jednu godinu, navodi se u saopćenju Ministarstva.
Nakon toga dato je i uputstvo kako koristiti e-kalkulator.
– 1. Pristupite web stranici Ministarstva i odaberite opciju “E-kalkulator za izračun penzija.”
2. Unesite osnovne podatke, uključujući godine staža i godišnje iznose plata prema evidenciji FZ PIO (mogu se preuzeti sa listinga osiguranika koji se izdaje u Zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje).
3. Kalkulator automatski upoređuje unijete podatke sa prosječnim platama u određenim godinama i dodjeljuje odgovarajući broj bodova za svaku godinu.
4. Izračunava se ukupni broj bodova, koji se množi sa zakonski propisanom vrijednošću boda za tekuću godinu, piše Oslobodjenje.
5. Prikazuje se procijenjeni iznos penzije, koji korisnik može koristiti za daljnje finansijsko planiranje, pojašnjeno je iz Ministarstva.
Treba napomenuti da se na ovaj način uzimaju u obzir samo plate za koje su plaćeni doprinosi, kao i iznos na koji je radnik bio prijavljen. Rad na crno, rpijava ali bez plaćenih doprinosa, ili dobijanje dijela plate u koverti ni ovaj niti bilo koji drugi obračun buduće penzije ne uzima u obzir.
Prema javno dostupnim informacijama, iz SAD-a je tokom 2024. godine kroz stranu pomoć u BiH stiglo 39 miliona dolara, a za godinu prije je taj iznos bio čak 93,7 miliona dolara.
U komentaru za Klix.ba, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je kazao da ova odluka Trumpa pokazuje u kojem pravcu ide američka administracija.
“Američkim vlastima pod Donaldom Trumpom saveznici će biti oni koji poštuju odluke i stavove SAD-a. Ovo je prva naznaka koliko Milorad Dodik treba biti zabrinut. On očekuje podršku Trumpa, a imat će je ako odluči pratiti vanjsku politiku SAD-a koja je u 90 posto procesa suprotstavljena Rusiji. Sada i Dodik i Vučić dobijaju poruke da nema niti finansiranja, pa možda ni komuniciranja ako radite suprotno američkim interesima. Dodik sve što radi, radi suprotno američkim interesima. Ovo je potvrda da su te predstave za javnost i slavlja zapravo razlog da budu istinski zabrinuti”, rekao je.
Konaković je kazao da to trenutno vjerovatno remeti ljude koji u BiH ovise o finansiranju američke administracije, no poruka je jasna.
“Mislim da Dodik još dugo neće nositi one kačkete s Trumpovim likom”, zaključio je.
Sami sebi možete uplaćivati staž, koliko je to u novcu mjesečno u ovoj godini?
‘Nismo mi baš nemoćni’: RS podnosi tužbu sudu u Strasbourgu protiv Schmidta
Nikšić: Nikakve rupe u budžetu ne postoje, FBiH je finansijski izuzetno stabilna
Kako izračunati buduću penziju: Delićev digitron će sve olakšati
FOTO Zašto je Melania Trump netipična prva dama? Za sve je “kriva” njena prošlost
Konaković: Mislim da Dodik još dugo neće nositi kačkete s Trumpovim likom
Državljanka BiH ‘džeparila’ po Austriji: 45-godišnjakinja na čelu grupe koja je ukrala 100.000 eura
Vučić sprema atentat na Čanka? Bivši lider LSV-a tvrdi: Srbija će završiti u građanskom ratu
Bihać godinama ima problema sa pitkom vodom, nadležni obećavaju poboljšanje
Preminula je još jedna srebrenička majka, Hava Suljić: U genocidu joj ubijeni muž, oba sina…
Krajiški ponos na Šampion Junior Kupu Sarajevo 2025: Naši mladi nogometaši briljirali!
Njemačka firma trebala zaposliti stotine radnika u FBiH, ali sad se premišlja
Bh. državljanin uhapšen u Šri Lanci zbog krijumčarenja kokaina je internacionalni karate sudija iz Bihaća
Konaković: Ne sumnjam da će SDA podržati Sanju Vulić jer u meni vide svoj najveći problem
Za dio BiH izdato upozorenje: Budite spremni na smetnje, strukturalna oštećenja i rizik za povrede…
Nedeljko Elek se ogradio od Emira Kusturice jer je kritikovao Vučića
Almin Škrgić iz Bihaća ima samo 16 godina i vlasnik je 150 ovaca (VIDEO)
Nikšić uoči sjednice ESV-a: Odluka o minimalcu od 1.000 KM ostaje, razmatrat ćemo olakšice za veće plaće
Elvedina Muzaferija osvojila prve bodove ove sezone u superveleslalomu!
Delegacija Grada Cazina u službenoj posjeti Velikoj Kladuši: Podrška zajedničkim projektima i saradnji
-
Cazinprije 18 satiDelegacija Grada Cazina u službenoj posjeti Velikoj Kladuši: Podrška zajedničkim projektima i saradnji
-
USKprije 20 satiBišćanin pretukao dvojicu dječaka jer su bacali petarde
-
USKprije 20 satiVIDEO Drama kod Graničnog prijelaza Izačić: Pronađeno tijelo migranta, imao vidne povrede
-
USKprije 20 satiMinistar Rimac u Bihaću predstavio projekat unaprjeđenja zdravstvenog sistema u FBiH
-
BiHprije 19 satiRastu plate federalnim državnim službenicima, sudskoj vlasti i zaposlenima u javnim ustanovama
-
BiHprije 19 satiKošarac ne krije zadovoljstvo Trumpovom odlukom o obustavljanju američke pomoći: ‘Muk u Sarajevu, para više nema’
You must be logged in to post a comment Login