BiH
Kako je Hrvatska oslobođala BIH: Prlić – “Karadžić i Krajišnik ne žele dati Banja Luku za Tuzlu”; Tuđman – “Šteta, to je pravi europski grad”
Piše: SENAD AVDIĆ
“Predsjedniče, hoćete li najprije liriku ili hoćete konkretno?” Ovim se polušaljivim, relaksirajućim pitanjem Jadranko Prlić obratio Franji Tuđmanu u rano jutro (8,45) 28. septembra 1995. godine u Predsjedničkim dvorima.
“Konkretno, konkretno…Dobro, tko je bio”, nestrpljiv je Tuđman, a Prlić mu odgovara: “Bio je Karadžić i Krajišnik”.
U daljem toku razgovora koji je potrajao skoro dva sata saznajemo da je Jadranko Prlić večer uoči dolaska u Zagreb bio na sastanku sa čelnicima Republike Srpske Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom. Saznajemo i to da su pored Prlića tom sastanku nazočili Ivo Lozančić, zapovjednik HVO iz Žepča i dopredsjednik HDZ BiH, te Ivić Pašalić, moćni predstojnik Ureda predsjednika Hrvatske.
Nigdje se u razgovoru ne navodi gdje je ovaj sastanak održan, samo se može pretpostaviti da je mjesto njegovog održavanja na Palama. U jednom trenutku Prlić govori da mu je Karadžić kazao kako će sutra putovati u Banja Luku da “snimi” tamošnju situaciju nastalu nakon pada Republike Srpske Krajine i velikog napredovanja Armije BiH, Hrvatske vojske i HVO na teritorijama koje su do tada bile pod kontrolom Vojske RS.
KARADŽIĆ TRAŽI “SJEDINJENE DRŽAVE BiH”
Glavnu riječ na sastanku kod Tuđmana vodi Jadranko Prlić, Lozančić i Pašalić se povremeno ubacuju sa kratkim pjašnjenjima, doskočicama i opaskama. Prlić govori kako je stav dvojice srpskih čelnika, Karadžića i Krajišnika, da buduća zajednička država Bosna i Hercegovina, (“čak oni predlažu da to bude Sjedinjene države Bosne i Hercegovine, konfederacija Bosne i Hercegovine”) bude što slabija i labavija. “Oni traže našu podršku oko ovih ustavnih aranžmana…oni bi htjeli da gore (misli se na centralnu vlast u Sarajevu) bude što mekše, što labavije u vrhu, da se raspadne što prije…”. Drugi cilj čelnika RS je “da nas nagovaraju, nama guraju kao lizalo da budemo za Federaciju u kojoj ćemo biti federalna jedinica, što u osnovi nama odgovara“.
Prije nego što se vratimo glavnim naglascima, idejama, planovima iz razgovora u Tuđmanovom uredu, samo ćemo ukratko približiti političke prilike, diplomatski ambijent, te vojni kontekst u kojem se ovaj vrlo zanimljiv i znakovit susret održava.
Dakle, razgovoru kod Tuđmana od 28. septembra 1995.godine prethodilo je niz događaja koji su preusudno utjecali na okončanje rata u Bosni i Hercegovini i ,također, opredijelili formu i sadržaj mira koji je mjesec i pol kasnije perfektuiran u Daytonu. Dinamika događaja u prethodnih dva mjeseca, bila je furiozna i teško predvidiva, pa ćemo se zadržati na najbitnijim datumima i događajima. Novo poglavlje u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nagovijestio je sporazum Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana, poznatiji kao Splitska deklaracija, potpisan 22. jula 1995. godine u Splitu. Ovim dokumentom za čijeg se glavnog pokrovitelja smatra turski predsjednik Suleyman Demirel (kojeg su podržale Sjedinjene Američke Države) formalizirano je i omogućeno djelovanje oružanih snaga Hrvatske u Bosni i Hercegovini.
Splitskom deklaracijom je dato zeleno svjetlo i legaliziran je masovni ulazak Hrvatske vojske i MUP-a na teritorij BiH i njihov vojnički raspored petnestak dana prije početka velike vojno-redarstvene operacije “Oluja” koja je pokrenuta 4. augusta te godine, i čiji je strateški značajan krak kretao sa teritorije BiH. Tokom operacije “Oluja” došlo je do deblokade Bihaćke regije i spajanja Petog Korpusa Armije BiH sa jedinicama Hrvatske vojske. Samo nekoliko dana kasnije, jedinice Hrvatske vojske i HVO-a, te Armije BiH, samostalno i bez bilo kakve koordinacije krenule su u oslobodilačke operacije iz pravca srednje Bosne prema zapadu zemlje. Nastalo je doslovno utrkivanje dvije vojne sile ko će “ujagmiti” i brže osloboditi koji grad. Sedmi kopus Armije je 13. septembra oslobodio Donji Vakuf i nastavio napredovati prema Jajcu kojeg su već napustile razbijene snage Vojske RS. No, bolje opremljena i motorizirana Hrvatska vojska je bila “brža za prsa” pa su njihovi vojnici istoga dana prvi ušli u Jajce, a nešto kasnije i u Dravar. Tokom oktobra Armije BiH, Peti korpus pojačan jednicama koje su prethodni slijevale iz svih dijelova BiH u akciji “Sana 95” nezaustavljivo su oslobađale okupirane dijelove Bosanske Krajine. Oslobađani su redom Sanski Most (12.10.) Bosanski Petrovac i Bosansko Grahovo (13.10.), Ključ (15.10.), Bosanska Krupa (17. 10). Napredovanje Armije BiH, kao i Hrvatske Vojske je tada zaustavljeno “višom silom”, na zahtjev Sjedinjenih Američkih Država, čiji su pregovarači predvođeni Richardom Holbrookeom finiširali svoj mirovni plan za rješenje ratne drame u Bosni i Hercegovini. Za upozorenje Alije Izetbegovića da mora zaustaviti borbene aktivnosti Armije BiH bio je zadužen Malcolm Rifkind, ministar odbrane velike Britanije. On je na sastanku u Sarajevu upozorio Izetbegovića i vojni vrh Armije BiH da će, ne zaustavi li se naredovanje njihove vojske, Srbija mobilizirati svoj cjelokupan vojni i ljudski potencijal i bez ustručavanja se uključiti u rat u BiH.
Još je jedan datum presudno važan, zapravo fatalan za okončanje rata i buduću sudbinu BiH. Osmog septembra 1995. godine u Ženevi je održan mirovni sastanak na kojem je prezentiran okvirni plan budućeg teritorijalno-političkog ustroja BiH. Muhamed Šaćirbegović, ministar vanjskih poslova BiH, stavlja potpis na taj plan koji je predivđao postjanje dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske. Iz kasnijih reakcija članova Predsjedništva BiH (Ive Komšića, Nijaza Durakovića, Stjepana Kljuića..) javnost je saznala da ovaj plan nikada nije bio raspravljen na sjednicama državnog vrha, i da ga je Šaćirbegović potpisao isključivo uz saglasnost Alije Izetbegovića.
Naslovna strana stenograma (lijevo) Prlić prepričava razgovor sa Mladićem (desno)
“AKO SE ZA OVO SAZNA, JA SAM MRTAV!”
Nije izlišno napomenuti ni da je, skoro godinu i pol dana prije razgovora u Tuđmanovom uredu, 18. marta 1994. godine potpisan Washingtonski sporazum kojim je zaustavljen rat Armije BiH i HVO-a i uspostavljena Federacija BiH. Temeljem tog sporazuma formirano je jedinstveno vojno zapovjedništvo, Vojske Federacije BiH kojeg su sačinjavali oficiri i časnici Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Također, formirana je i Vlada Federacije BiH u kojoj je Jadranko Prlić postao ministar odbrane i dopremijer. Samo u jednom (auto)ironičnoj opaski Prlić na to podsjeća sugovornike na sastanku kod predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana. “Ja sam ministar odbrane muislimanske vojske”, šaljivo govori Prlić, pa se nešto kasnije prisutnim obraća smrtno ozbiljan. “Da se nekim kaže da sam ja pričao sa Karadžićem, rasklimalo bi se sve ovo, tada bi bio ne samo politički mrtav, i faktički sam mrtav”. Na te riječi Ivić Pašalić ga crnohumorno zadirkuje “da u svakom ratu ima žrtava”. Franjo Tuđman je mnogo ozbiljniji, pa on savjetuje Prliću da ako bi se otkrio njegov susret sa Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom, objasni da je riječ o neformalnom sastanku u kojem je Prlić posredovao između Zagreba i Beograda. Prlić spremno odgovara: “Muslimani jesu naivni, ali baš toliko nisu”. Ministar odbrane Federacije BiH Prlić, tokom razgovora će kazati da se on ranije sastajao i sa komandantom Vojske RS Ratkom Mladićem. Desilo se to, koliko se može rekonstruirati, u jesen 1992. godine u vrijeme pada Bosanske Posavine. Tada je Mladić to nadmeno, okrutno i cinično komentirao (u prisustvu Prlića, tada premijera “Herceg Bosne”): “Ma imate vi Hrvati jako puno brodova, pa red je da imamo i mi Srbi jedan, Bosanski Brod”.
Tri godine kasnije, nakon pada (ili, je, ipak bilo riječ o predaji Posavine u ruke RS), u septembru 1995. godine Jadranko Prlić, sada na dužnosti ministra odbrane Federacije BiH, ovako objašnjava Tuđmanu potencijalni budući teritorijalni status Posavine.
“Predsjedniče, vodite računa da će Muslimani htjeti raspoloviti nas na Bosanskoj Posavini. Sada oni zahtijevaju da Bosanska Posavina bude u okviru Federacije. Oni (Prlić tu koristi termin „Muslići) će tražiti Posavinu. Ja smatram da mi trebamo tražiti Posavinu i dalje, ili tražiti koncesiju ako odustanemo od…(Posavine)”. Prlić podsjeća da “još uvijek nismo dobili koncesiju za Posavinu, ali moramo tražiti tu koncesiju, ovo je najkvalitetniji dio zemlje”.
Tuđman, međutim, rezolutno odbacuje ideju da se raspravlja o povratku Hrvata u Bosansku Posavinu. Iznosi i razloge za to. “Pravo da se svi vrate na svoja područja nama to, sa gledišta interesa budućnosti hrvatskog naroda i hrvatske države…(ne odgovara). To bi značilo da mi vratimo ne 300 000 koliko je Srba otišlo, nego da mi se vrati i 150 000 u Hrvatsku (to je..) problem. Prema tome, ako mi tražimo da vratimo tih, recimo, 100 000 (u Bosansku Posavinu), onda moram natrag primiti sve ovo, a nama je važnije, kad su već istjerani da ih raselimo….“
Dva mjeseca kasnije, tokom pregovora u Daytonu, Krešimir Zubak predsjednik Federacije i lider HDZ-a BiH, odbija u ime Hrvata iz BiH potpisati Daytonski sporazum zbog toga što je Bosanska Posavina prema njemu pripala Republici Srpskoj. No, američke diplomate imaju rezervno rješenje: umjesto Zubaka svoj potpis na sporazum stavlja Jadranko Prlić. Prlić je zbog te usluge već tokom pregovora u Daytonu imenovan za ministra vanjskih poslova umjesto već pomenutog Šaćirbegovića, koji je odigrao svoj dio igre za Amerikance.
JADRANKO PRLIĆ HAŠKIM ISTRAŽITELJIMA: “Hrvatska vojska je imala snažne elemente klerofašizma!”
Jadranko Prlić je 2017. pravomoćnom presudom Suda u Haagu osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim stanovništvom. U razgovoru kojeg je vodio sa haškim istražiteljima u Zagrebu nekoliko godina pred izručenje u Haag, Prlić je iznio razloge zbog kojih je pristupio Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH, kao i okolnosti pod kojim je napustio tu stranku. Prlić je izrekao i teške optužbe na račun htrvatskih oružanih formacija. “Te su snage tokom rata i nakon rata imale vrlo snažne primjese klerofašističkih elemenata… Te fašiste vi trebate kazniti”, kazao je Jadranko Prlić i potom obrazložio kako je izgledala “spirala zločina u BiH”, što možete pogledati na videu.
TUĐMAN: “NE TREBA NAM TREBINJE…”
Ivo Lozančić prenosi da su na sastanku održanom sa Srbima (Karadžić, Krajišnik) rekli da “kada su već dobili Posavinu, treba biti neka kompenzacija. Pitao sam ih za Trebinje. Da nam daju Trebinje”.
Franju Tuđmana se ta ideja uopće nije dojmila, na šta mu Prlić odgovara: “Predsjedniče, moje je da pitam”. Tuđman se sa tim načelno slaže, ali kontsatira da “mi nemamo pučanstvo da ga (Trebinje) naselimo”.
Jedan dio razgovora kod Tuđmana, sugovornici su posvetili analizi stanja na frontu, pa Ivo Lozančić prenosi dojmove koje je stekao u razgovoru “sa Srbima” da bi oni voljeli kada bi se otvorili, odnosno obnovili sukobi Hrvata i Muslimana, za što se svi slažu da nije prihvatljivo. Tuđman govori da “nama odgovara da se oni kečkaju” i da je najbolje “kada se naši protivnici bore za nas”.
Lozančić informira Tuđmana i da su srpski lideri tražili od Hrvatske vojske i HVO da ne daju artiljerijsku podršku Armiji BiH tokom borbi za Ključ, Bosansku Krupu, a Prlić (“ministar odbrane muslimanske vojske”, kako sebe naziva) dodaje: “On (Karadžić) će vraćati Ključ i Petrovac, tako barem kažu, i traže našu pomoć. Kažem im ja: nemojte našu pomoć tražiti, mi nećemo pomagati nikome, to vam je dovoljno. Eto ih tamo.
Ovo je značajno istaknuti ovih dana kada predsjednik Hrvatske Zoran Milanović neumorno blebeće, izmišlja i konfabulira da je “Hrvatska vojska oslobodila Bosnu i Hercegovinu”. Jadranko Prlić i Franjo Tuđman su znali mnogo bolje od njega ko je i zbog čega oslobađao u BiH.
Vjerovatno nikada u povijesti ratovanja nije zabilježeno da ministar odbrane jedne zemlje (ili entiteta) u jeku oružanog sukoba ode na noge poltičkom vrhu “naprijateljske” strane i pregovara u ime druge države-Hrvatske!!? Upravo je to sukus razgovora kojeg su krajem septembra 1995. godine Jadranko Prlić (u pratnji Ivića Pašalića i Ive Lozančića) vodili sa Radovanom Karadžićem i Momčilom Krajišnikom.
Prlić referira Tuđmanu šta je poručio srpskom dvojcu glede vojnih prilika u Banja Luci.
“Ja sam Karadžiću pokazao kartu i rekao sam mu, znamo otkuda ste tukli, ako hoćete da se ovo rješava pregovorima, onda izvolite stati, ili ćemo vam mi tako odgovoriti da ćete biti ugroženi i Banja Luka…”. U njegov monolog nestrpljivo se upliće Tuđman i pita: “Jesi li im rekao za Banja Luku? Ne ugroženo, nego… Ovdje Tuđmana prekida Ivić Pašalić: “Da, da, rekao sam, da. Onda sam mu (Karadžiću) na izlasku ponovio, kad smo se rukovali, “izvolite prestati odmah, ili… On je rekao: ja se sutra vraćam u Banja Luku i možete računati da toga više neće biti”.
No, Franjo Tuđman insistira da mu se podrobno iznese plan i raspoloženje Srba u vezi sa Banja Lukom.
“SRBI NE TRZAJU NA RAZMJENU BANJA LUKE ZA TUZLU”
“Dobro, a ta ideja da napuste Banja Luku (u zamjenu) za Tuzlu“, pita Prlića, koji mu odgovara: “Ne, ne ne trzaju. To sam ja par puta pokušao, ali ne trazaju uopće na to”. Prlić pominje nešto što naziva “Lenjir varijanta”, koja je, koliko se da naslutiti, vrzana za razmjenu Banja Luke za Tuzlu. Kaže da je on više puta pokušavao “progurati”, ali da je “ovima to neprihvatljivo i nikada to neće prihvatiti”. na šta Ivo Lozančić dodaje da Srbi “kažu da oni moraju povijesno i psihološki biti prisutni u Banja Luci”.
Tuđman raspravu o Banja Luci zaključuje pomalo sjetnom rezignacijom i kaže: “Banja Luka je bila najevropskiji grad u Bosni, (to su njihove riječi) i sami bosanski Srbi su bili skloni za veze sa Zagrebom, No, dobro, to….”.
Iz ove razmjene ideja vezanih za Banja Luku Tuđmana i njegovih podređenih može se isčitati da glavni grad Republike Srpske nije osvojen iz razloga koji se navode. Pritisak međunarodne zajednice da se zaustavi napredovanje Hrvatske vojske, nego je razlog taj što lider Srba, iz BiH i Srbije, nisu bili spremni prihvaitit Tuđmanov plan razmjene Banja Luke za Tuzlu!
Ovdje treba podsjetiti da je Franjo Tuđman 6. maja te iste, 1995. godine tokom večere u Londonu organizirane povodom obljetnice pobjede nad fašizmom, na molbu britanskog političara Paddy Ashdowna da predoči vlastitu viziju budućnost Bosne i Hercegovine, nacrtao svoju čuvenu salvetu koja je kasnije bila čest dokaz na suđenjima Hrvatima optuženim za ratne zločine u Haagu. Na toj mapi Bosne i Hercegovine, po sredini, okomito, podijeljene između Hrvatske i srpske strane, zapadni dio, uključujući i Banja Luku uključen je u Hrvatsku, dok je istočni dio, sa Tuzlom, Tuđman velikodušno ustupio Srbiji Slobodana Miloševića. Na pitanje koja bi područja u Bosni i Hercegovini pripala Muslimanima, Tuđman je, kako je svjedočio Ashdown, odgovorio: “Neće biti muslimanskih područja, osim kao mali dio u sastavu hrvatske države”.
Ovaj stenogram iz Tuđmanovog ureda (cijeli stenogram možete pogledati OVDJE), razgovor hrvatskih čelnika iz Hrvatske i BiH vođen samo mjesec dana uoči početka mirovnih pregovora u Daytonu (1-21. novembra 1995.) samo je još jedan u nizu dokaza i potvrda da snage Hrvatske vojske (i pridruženog sestrinskog HVO-a) u ljeto i jesen 1995. godine nisu vodile nikakav rat za “oslobođenje Bosne i hercegovine”, nego isključivo za teritorije koje su smatrali hrvatskim. “Oslobodili smo stari hrvatski grad Drvar”, trijumfalno je saopćio Tuđman nakon ulaska HV i HVO-a u ovaj grad stoprocentno prije rata naseljen srpskim stanovništvom. U nekim “oslobođenim” dijelovima Bosanske Krajine, snage Hrvatske vojske ostale su godinama nakon okončanja rata. Takav je slučaj bio sa Martin Brodom kojeg je Hrvatska vojska napustila samo nekoliko mjeseci prije smrti Franje Tuđmana (1999) godine. Hrvatski predsjednik je bio spreman ući u sukob za snagama UNPROFOR-a, što je u posljednji trenutak izbjegnuto, na sugestiju nekih njegovi razumnih suradnika poput ministra vanjskih poslova Mate Granića.
BESPUĆA TUĐMANOVE NEOZBILJNOSTI
“Francuski predsjednik De Gaulle zamjerio je Titu priznanje Muslimana!?”
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je i tokom ovoga razgovora ponovio svoja poznata islamofobna uvjerenja i istresao brojne skoro rasističke predrasude koje je “gajio” prema Muslimanima u BiH. Mnoge od njegovih kultur-rasističkih stereotipija posljednjih mjeseci radosno rabi i ponavlja Zoran Milanović.
“Slušajte, ja ću vam reći, Hrvatska je momentalno, i Bosna, sjedište tih organizatora islamskog terorizma. I tu imamo i zahtjeva da spriječimo i već smo nešto učinili, ne znam da li ti to znaš. Ali ja sam im postavio zahtjev (misli na zapadne zemlje i njihove predstavnike, op. S.A.) nećemo više samo udovoljavati, jer mi smo neke zahtjeve postavili, pa nam nisu udovoljili. Tako da ćemo, sve u svemu, mi ćemo sa Muslimanima imati problem zbog civilizacijskih razlika i zbog toga što će taj islam pokušati da taj problem, da Muslimane u Bosni koristi za ekspanziju u Evropi“.
Tuđman se potom osvrnuo na razgvor koji je imao za predsjednikom Fracuske Jacquesom Chiracom.
“Pitao sam ga da li je točno da je De Gaulle, kada su komunisti proglasili u Jugoslaviji muslimansku naciju, da je De Gaulle izjavio: ‘Gospodo, to je najveća opasnost za Evropu’. Sam Chirac je osobno potvrdio: ‘Da’. Kaže, ja osobno nisam čuo, tako je rekao, ali, molim, znam da je mišljenje De Gaullea bilo to. Tako bismo se zavaravali ako bismo potcjenjivali problem budućih odnosa sa takvim jednim..“
Tuđman prepričava navodni razgovor sa Chiracom
Stari partizanski general i povjesničar, koji je pokazivao ambicije da bude “hrvatski De Gaulle” previdio je, ili krivotvorio, niz notornih povijesnih činjenica, koje se ni manje ambicioznim državnicima ne bi smjele potkrasti. Jugoslovenski komunisti nisu nikada “proglasili muslimansku naciju”, nego su dozvolili građanima da se na popisu stanovništva 1971. godine izjašnjavaju kao Muslimani. Bilo je to godinu dana nakon smrti Chralesa De Gauellea (novembar 1970. godine) i dvije godine nakon što se on povukao sa dužnosti predsjednika Francuske (april, 1969.)
Francuski predsjednik jeste imao problem sa “jugoslovenskim komunistima” (kakav je za vrijeme njegovog života bio i sam Tuđman) ali iz sasvim drugih razloga od “proglašavanja muslimanske nacije”. De Gauelle je u sukob sa liderom jugoslovenskih komunista Josipom Brozom Titom došao kakon što je Tito odbio njegov zahtjev za pomilovanjem četničkog komandanta Draže Mihailovića. Uprkos pritiscima francuskog predsjednika, Mihailović je osuđen na smrtnu kaznu i strijeljan. Iako su neki istoričari tvrdili da je su francuski predsjednik i Mihailović pohađali istu vojnu školu, niko nikada nije ponudio niti jedan valjan dokaz za tu tvrdnju.
BiH
Dodik: “Srpska će od srijede da živi svoj miran život…Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman…”
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je da očuvanje i jačanje Ustava BiH daje šansu BiH da živi.
Dodik je naveo da će Srpska do srijede, 26. februara za kada mu je u Sudu BiH zakazano izricanje presude, i od srijede živjeti svoj miran život, a da će se politički procesi odvijati u institucijama i kroz javni narativ.
On je naveo da će jedina tačka na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske iduće sedmice biti da se očuva i ojača Ustav BiH kao pažljivo balansirani i strukturisani dokument koji daje šansu BiH da živi.
Dodik je naglasio da je svaka presuda protiv njega problematična sa stanovišta da je stranac nametnuo odluku, da je riječ o čovjeku koji nije legalno izabran, te naglasio da ne može niko da mijenja zakone odlukama i da je jedino zakonodavno tijelo u BiH je Parlamentarna skupština.
Predsjednik Srpske ističe da njemu sude za krivično djelo koje ne postoji u zakonu i da je jasno da se protiv njega vodi politički proces.
„Tvrditi da odlukama pojedinca možete da mijenjate zakone Parlamentarne skupštine BiH više je udarac na BiH nego na Milorada Dodika“, rekao je Dodik za TV “Blic”.
Dodik je napomenuo da nigdje u svijetu ne postoji da stranac svojom odlukom mijenja zakon, dodajući da to čak ne može da uradi ni parlament dok se ne prođe određena procedura.
„Suština je da je Šmit donio odluku da će njegova odluka biti sastaviti dio zakonodavstva, što su muslimani prihvatili. Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman, jer oni to prihvataju, podanički mentalitet o tome govori“, naveo je Dodik.
Predsjednik Srpske je istakao da Bošnjaci žele unitarnu državu i da je ovaj proces protiv njega počeo od američkog ambasadora Majkla Marfija i ostalih iz stare američke administracije kojih više nema.
On je napomenuo da je Republika Srpska strana u Dejtonskom sporazumu, uz Federaciju BiH i da je za dva entiteta ostavljeno pravo da dogovaraju dopune tog sporazuma, a da se sada želi poništiti pravo Srpske da je strana, jer Bošnjaci žele unitarnu BiH.
Pozvaću opoziciju da razgovaramo
“Pozvaću opoziciju da razgovaramo, ako žele neka dođu, ako ne žele neću im zamjeriti”, istakao je za RTRS Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.
„Za razliku od njih ja nikoga ne mrzim. Jedini relevantan momenat u kome gubite ili prikupljate snage su izbori. Mi smo pokazali na nedavnim lokalnim izborima da imamo snagu i podršku naroda. To ima i opozicija, i oni se i zovu opozicija zato što nemaju većinu. U tome pogledu postoji razlika između nas. Pokušavam da ostanem u službi dugoročnog nacionalnog interesa“, istakao je Dodik.
Podvukao je da i bez opozicije ima potpunu većinu, javnost, kao i prijatelje sa kojima se konsultuje oko mnogih pitanja.
„Imamo i potpuno drugačiju poziciju kada je u pitanju odnos SAD prema nama sa novom administracijom. Pozivam ih da dođu, ali poslije 12 časova u ponedjeljak taj razgovor više neće imati smisla, jer dolazi nam u posjetu bivši gradonačelnik Njujorka Rudolf Đulijani i još mnogo toga, ali otom -potom“, dodao je Dodik.
Dodik je podvukao da lično ne očekuje da ća ga opozicija podržati, ali da je spreman za dijalog.
„Lično ne očekujem da me podrže, jer oni nisu podržali ni svog predsjednika Radovana Karadžića. Kada sam išao na svjedočenje u Hag, Karadžić je bukvalno zaplakao kako su ga izdali svi njegovi najbliži saradnici i niko iz SDS-a nije ni išao tamo, svi su pobjegli od njega. Čak ga je tadašnja garnitura izbacila iz stranke. Zašto bi ja onda očekivao da stanu uz mene“, naglasio je Dodik.
Dodik je poručio da razumijem metode opozicije Srpske u kojima mimo političkih kriterijum osuđuju njega i njegovu porodicu.
„Međutim danas vidim da su kretanja daleko opasnija za Srbe ovdje. Za mene je primarno da se borim za srpski nacionalni identitet i njegovo biće. Ali ja nisam čovjek koji bi ugrozio i jednog Bošnjaka ili Hrvata koji žive ovdje. Odnos Banjaluka – Sarajevo nije u pitanju moj lični odnos prema Bošnjacima. To je politički odnos, oni imaju svoje, mi svoje stavove“, rekao je Dodik.
Dodik je podvukao da je Dejtonski sporazum potpuno urušen.
„Ostalo je još samo da se sruši pitanje pariteta u odlučivanju i sve je gotovo. Nametnuta je vojska, dat im je Sud i Tužilaštvo koje nisu imali, fiskalne nadležnosti putem Uprave za indirektne poreze. BiH propisuje stope PDV i nameće nam ih ovdje. SIPA, OBA, Granična služba nisu predviđene Dejtonskim sporazumom. Sve su te stvari koje su nam otete iz naše nadležnosti. Mi smo prvih godina to veoma uspješno radili. Pedi Ešdaun je nametnuo zakon u kome kaže da BiH donosi ustav tako što se prvo iz indirektnih poreza izuzima dio sredstava, a ono što ostane dijeli se entitetima vjerujući da će napraviti ekspanziju u rastu tog budžeta i razvlastiti entitete. Naravno to se nije desilo, potpuno pogrešan koncept“, istakao je Dodik.
Milorad Dodik, predsjednik entiteta RS i SNSD-a u velikom je strahu od presude Suda BiH najavljene za narednu sedmicu, a nakon okončanog sudskog procesa koji se protiv njega godinu dana vodio zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.
Zbog procesa koji je vođen isključivo protiv njega kao pojedinca i odgovorne osobe koja je potpisivala ukaze o proglašenju zakona koje je visoki predstavnik prije toga poništio i koji su se odnosili na neobjavljivanje presuda Ustavnog suda BiH u RS i neobjavljivanje odluka visokog predstavnika u RS, sada suočen s eventualnim posljedicama isključivo njegovog čina, Dodik je spreman uvući čitav entitet, ali i državu u krizu i haos samo kako bi spasio sebe, svoju poziciju i sačuvao moć.
Iz „arsenala“ brojnih prijetnji Dodik je povukao i onu da će Narodna skupština RS sve zaključke od 2010. godine naovamo pretočiti u zakone.
Otvorene prijetnje
Brojne od tih zaključaka je Ustavni sud BiH ranije već proglasio neustavnim i stavio van snage, a one donesene krajem 2024. godine poništio je visoki predstavnik Christian Schmidt.
Dodik sada ponovo najavljuje da će NSRS preispitati svoju odluku o učešću u reformi Oružanih snaga BiH, odnosno najavljuje organizovanje vojske RS, te prijeti da će zabraniti rad Suda i Tužilaštva BiH na prostoru Republike Srpske.
Zaključci, koje je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa manjim koalicionim partnerima usvajao u NSRS uglavnom bez glasova većih opozicionih stranaka i to Srpske demokratske stranke (SDS) i Partije demokratskog progresa (PDP) odnosili su se na izlazak zvaničnika iz tog entiteta iz državnog pravosuđa, indirektnih poreza, sigurnosti i odbrane, te su predviđali formiranje entitetskih agencija.
Narodna skupština RS usvojila je u decembru 2021. godine niz zaključaka kojima je bilo predviđeno donošenje zakona o uspostavljanju vojske RS, visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS, kao i entitetske uprave za indirektno oporezivanje.
Sudeći prema Dodikovoj najavi NSRS bi trebala „oživjeti“ i neustavni zaključak o graničnoj liniji između dva entiteta u BiH i pretočiti ga u zakon.
Nema sumnje da će vladajuća većina u NSRS, kao i dosada „slijepo“ slijediti Dodikove upute i da će slučaju osuđujuće presude njihovom šefu, pokušati ga spasiti radikalnim potezima i štiteći i sebe i njega kriti se iza kolektivne odgovornosti.
Ugrožavanje mira
Dodikove najave su veoma opasne i evidentno je da on do naredne srijede želi što više „zapaliti“ atmosferu i huškačkom retorikom dizati tenzije do usijanja.
U zemlji u kojoj se skoro 30 godina nakon rata priča o ratu i u kojem je mir „na staklenim nogama“ Dodikovi potezi su velika prijetnja i miru i sigurnosti i stabilnosti.
Posebno se to odnosi na eventualni poziv koji bi kadrovima SNSD-a u oružanim snagama BiH, ili policijskim agencijama poput SIPA-e, Granične policije, Obavještajno-sigurnosne agencije, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela uputio Dodik.
Jer, od čovjeka koji prijeti i državi i njenim institucijama, a i građanima svašta se može očekivati, pa i da izda naredbe svojim kadrovima u Oružanim snagama i policijskim agencijama štetne i opasne po državu i njene građane i u konačnici po mir.
Sve podsjeća na devedesete
Dodik je već unio pometnju i nemir svojim prijetnjama, a sada je pitanje da li su njegovi kadrovi na pozicijama na državnom nivou, naročito oni u sigurnosnom sektoru spremni da se odupru njegovim opasnim pozivima ili već čekaju da spremno izvrše ili možda već izvršavaju neku njegovu naredbu koja ne može biti na dobrobit većine građana ove zemlje, naročito onih u FBiH?
U ovom trenutku građani, naročito oni s iskustvom žrtve agresije s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, s pravom se pitaju jesu li institucije spremne da ih zaštite i od potencijalnih agresivnijih napada u režiji Milorada Dodika i njegovih sljedbenika i pristalica, piše Raport.
Jer, ko god je doživio i preživio rane devedesete i početak agresije na BiH, ne može se oteti utisku da ovi februarski dani podsjećaju na one u februaru 1992. godine, nakon kojih znamo šta je uslijedilo.
U odgovoru na upit Klix.ba su najprije naveli da podržavaju teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine te su napomenuli da je sigurnost Bosne i Hercegovine važna za region, Evropu i NATO. Uvjeravaju da neće dozvoliti ugrožavanje mira.
“Nećemo dozvoliti da nastane sigurnosni vakuum ili da se ugrozi teško stečeni mir. NATO ostaje posvećen partnerstvu s Bosnom i Hercegovinom. Podržavamo misiju Althea koju Evropska unija provodi u okviru aranžmana Berlin Plus. Produbljujemo naš politički dijalog i praktičnu saradnju sa zemljom, i kroz NATO-ovo sjedište u Sarajevu i nedavno uspostavljenu ćeliju za podršku političkom djelovanju. Podržavamo reformske napore, uključujući Paket za izgradnju odbrambenih kapaciteta”, poručili su.
U NATO-u očekuju od političara u Bosni i Hercegovini da rade svoj dio posla.
“Prijetnje secesijom, unutrašnji politički sukobi, retrogradne i nacionalističke ideje narušavaju teško stečenu stabilnost ove države. One su destabilizirajuće i opasne. Od vitalnog značaja je da svi politički lideri u Bosni i Hercegovini ulože istinski napor u provođenju reformi, na dobrobit svih građana, i doprinosu pomirenju, trajnom miru i dobrosusjedskim odnosima. Ovo je ključno za sigurnost Bosne i Hercegovine i regionalnu stabilnost”, dodaju.
Podsjećamo, prvostepena presuda Dodiku i v. d. direktora Službenog glasnika RS-a Milošu Lukiću bit će izrečena 26. februara u 13 sati. Dodik je najavio dvodnevni miting u Banjoj Luci te mogućnost ponovnog formiranja vojske RS-a ako bude proglašen krivim.
“Sve je u skladu sa Ustavom BiH i Dejtonskim sporazumom”, rekao je Kovačević i dodao da se čeka trenutak za usvajanje novog Ustava.
On je pozvao sve građane Republike Srpske da dođu na narodni miting u utorak, 25. februara, sa kojeg će biti poručeno, kako navodi, “da niko ne može suditi Republici Srpskoj, koja će da odbrani svoja prava i sve vrati u okvire ustavnog poretka”.
“RS će imati jasan odgovor koji će biti radikalan. Ranije smo rekli da postoji opcija A i B, a ova druga je radikalna. Ovdje je riječ o tome da se sudi predsjedniku RS jer je izvršavao obaveze na koje Ustav obavezuje. On po Ustavu RS izražava državno jedinstvo RS. Kada sudite nekome ko izražava državno jedinstvo, samo zbog toga što je radio nešto na šta ga Ustav obavezuje, onda je jasno da sudite svim građanima”, tvrdi Kovačević u izjavi za RTRS.
On također smatra, iako po struci nije pravnik, da se na taj način sudi pravu građana RS-a da biraju i da je to jasan signal da je ovo prvi korak ka tome da RS u potpunosti nestane.
“Građani treba da shvate da ovdje nije riječ ni o kakvim strankama, pojedincima, već o našem pravu da postojimo i sami donosimo odluke o svojoj sudbini i odluke na koje na osnovu Ustava imamo pravo”, rekao je Kovačević, koji je delegat iz reda srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
On je naglasio da građani RS jasno, jedinstveno i nedvosmisleno stoje uz rukovodstvo RS-a, no to nije tačno, s obzirom da postoje mnogi koji se protive okupljanju i ne planiraju doći na isto.
“Državu čini teritorija, narod i narodna vlast koja ima legitimitet. Republika Srpska sve to ima, zato se toliko snažno bore protiv RS i svih prava koja su joj zagarantovana. Pitaju nas ovih dana šta će to da bude odgovor Republike Srpske, a naš odgovor je jednostavan – Ustav BiH, Ustav Republike Srpske i Dejtonski sporazum”, poručio je Kovačević.
BiH
Izetbegović: ‘Ne bih rekao da će Milorada Dodika iko poslati u zatvor, ali očekujem onu drugu kaznu, važniju…’
I Srbima je dosta ratova i belaja, i da djecu šalju u neke ratove… Tražili bi time, da tako kažem, hljeba na pogaču… Oni žele da dovrše ratne ciljeve, oni nemaju narod spreman da ide u tom smjeru – smatra lider SDA Bakir Izetbegović
Nakon presude Miloradu Dodiku mogu da donesu ove odluke o povratku na izvorni Dejton, mogu da se povuku iz institucija, državnih, mogu da naprave referendum o odcjepljenju, mogu da zarate sa nama, sa Bosnom i Hercegovinom uz pomoć Srbije – izjavio je ovo za BHRT Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA).
Međutim, kazao je kako do ovoga zadnjeg doći neće, jer narodu i Srbima je dosta ratova i belaja, i da djecu šalju u neke ratove.
– Dakle, tražili bi time, da tako kažem, hljeba na pogaču, jer dobili su pogaču u Dejtonskom sporazumu, 49% teritorije je dobila strana koja je napravila etnička čišćenja, genocid izvršila u Bosni i Hercegovini. I umjesto da budu zadovoljni s time, dakle imaju jedan aparthejd u kojima se Bošnjaci i Hrvati ništa ne pitaju. Oni žele da dovrše ratne ciljeve, oni nemaju narod spreman da ide u tom smjeru.
Također je istakao da ako se povuku iz državnih institucija, postoji i opozicija koja je spremna preuzeti.
– Ako se povuku iz institucija, ući će sve odlučnija alternativa iz RS-a, dakle, SDS, PDP i tako popuniće to. Ovaj put je narodu u RS-u dosta belaja, niskih plaća i niskih penzija, tenzija i odlaska djece iz RS-a, dok se neke porodice, neki kumovi, znate, bogate tamo, progledali su.
Komentarišući moguću presudu za entitetskog predsjednika Izetbegović se vratio i na slučaj presude bivšem premijeru FBiH Fadilu Novaliću i izdvojenom mišljenju jednog sudije.
– Imate hrabrije sudije, imate one koji su manje hrabri, ovaj put, kad je u pitanju Sena Uzunović, ja mislim da imamo posla s jednom osobom koja ima integritet, sudijski, profesionalni, ljudski, da donese presudu.
Izetbegović je rekao kako ne očekuje zatvorsku kaznu za Dodika, ali očekuje onu drugu.
– Ne bih rekao da će Milorada Dodika iko da pošalje u zatvor, ne mislim da će to uraditi, naći će način možda da to bude neka presuda uslovna ili na godinu dana, to se da otkupiti, da ne bi od njega napravili heroja, ali mislim da je onaj bitniji dio presude zabrana političkog djelovanja, i da će tu biti vjerovatno nekih osam godina, deset godina, pretpostavljam da će takvu stvar uraditi, ali nikad sev ne zna – zaključio je Izetbegović.
Cijeli razgovor pogledajte u video prilogu:
BiH
Načelnik Istočne Ilidže poručio Dodiku: “Ne ucjenjujte ljude mitinzima, opet će ljudi na posao u Sarajevo”
“Kao stanovnik Grada Istočno Sarajevo, grada koji graniči sa federalnim opštinama, kao zastupnik Srpske demokratske stranke, Stranke Ustava sa kojom je formirana Republika Srpska i pod čijim vodstvom su preduzeti neki od ključnih koraka ka njenom stvaranju, ja sam obavezni upozoriti predstavnike SNSD-a na opasnost od predstojećih aktivnosti. Ne tjerajte ove napaćene ljude u još jedan sukob”, napisao je Božović.
Božović je pozvao rukovodstvo SNSD-a da ne ucjenjuje birače dolaskom na skupove ističući da isti ljudi koje pozivaju na skupove, moraju na posao u Sarajevo.
“Ne ucjenjujte ih dolaskom na neke mitinge. Ne ponižavajte njihovo dostojanstvo. I vi i ja znamo da se RS ne brani tako. Hiljade građana Istočnog Sarajeva će opet na posao u Sarajevo. To je njihova egzistencija, jer je to opstanak njihove porodice. Vi imate moć, novac, ljude, mogućnosti. Ovi ljudi to nemaju”, naveo je.
Na kraju, rekao je kako ne treba voditi RS na sud.
“Bitišemo jedni do drugih, srpske i federalne općine Istočnog Sarajeva i Sarajeva. Banja Luka je daleko a vi niste svjesni našeg položaja. Dali smo ponudu – Gospodine predsjedniče, odstupite. Ne vodite RS na sud, odgovarajte kao Milorad Dodik, bar jednom u životu, bez skrivanja iza RS-a. Budi joj bar jednom štit, odvoji se od institucije. Spremni smo dopustiti da budete jedini kandidat na tim mogućim prijevremenim izborima ili neko koga predložite. Svaki Srbin koji bude na tom mjestu branit će Ustavni položaj RS-a. Radikalizacija koju predlažete i širite od strane svog glasnogovornika nije rješenje, već mudra i dugotrajna diplomatska borba i ustrajnost na tom putu. Naš cilj nije fotelja, već mir i stabilnost u Republici Srpskoj”, rekao je Božović
Samo kašika ove žitarice dnevno dovoljna je za dobru probavu, jak imunitet i vitku liniju
Dodik: “Srpska će od srijede da živi svoj miran život…Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman…”
Dodikove prijetnje nisu nimalo bezazlene, sve podsjeća na 1992. godinu
Na ahiret preselio Pajalić (Mehmeda) Bećir
Razgovori o projektima i održivom povratku: Premijer USK ugostio predstavnike Bošnjaka iz RS
Na ahiret preselio Beganović (Bajre) Zlatko
Na ahiret preselio Mehić (Arif) Rasim
Na ahiret preselio Ćoralić (Alage) Mahmut – Car
NATO o Dodikovim “radikalnim odlukama” ako bude osuđen: Nećemo dozvoliti ugrožavanje mira
Kovačević: “Državu čini teritorija, narod i narodna vlast. RS sve to ima”
Teška priča iz Cazina: Deterdžent, šampon i brašno su moja želja, djeci ne mogu pružiti osnovno
Cazin: Poledica stvara probleme vozačima, zastoji na pojedinim cestama
Stevandić: Svaka kuća će postati grb, himna i zastava RS-a, smeta im sve što je srpsko
U subotu dženaza ubijenoj Ineli Selimović i njenom sinu, u Kalesiji proglašen dan žalosti
VIDEO Židov u SAD-u ispalio 17 metaka na dvojicu Izraelaca, mislio da su Palestinci
Vance šokirao izjavom: Ako Putin ne bude pregovorao, možemo vojsku poslati
Dodik iz Sremske Mitrovice: Ne podnosim pravo da drugačije misle, ako ne vole Srbiju, a žive ovdje
Tuzla City se oprostio od ubijenog dječaka (13) iz Kalesije: Bio je njihov golman
Bišćanka Jasmina Bešlagić kandidatkinja za sudiju Ustavnog suda BiH
“Pao” diler u Bihaću: Pronađena veća količina droge
-
Cazinprije 5 danaTeška priča iz Cazina: Deterdžent, šampon i brašno su moja želja, djeci ne mogu pružiti osnovno
-
Cazinprije 6 danaCazin: Poledica stvara probleme vozačima, zastoji na pojedinim cestama
-
BiHprije 6 danaStevandić: Svaka kuća će postati grb, himna i zastava RS-a, smeta im sve što je srpsko
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 danaVIDEO Židov u SAD-u ispalio 17 metaka na dvojicu Izraelaca, mislio da su Palestinci
-
BiHprije 6 danaUhapšen monstrum Emir Selimović koji je u Kalesiji ubio suprugu i sina
-
BiHprije 5 danaUbica iz Kalesije navodio na sumnju da je počinio suicid pa se krio u napuštenoj kući
You must be logged in to post a comment Login