Connect with us

BiH

Kako su Ajša i Mirsada prevarile desetine bh. građana i uzele im 140 hiljada dolara

Published

on

Ajša Ramić iz Visokog i Merjem Mirsada Veladžić sa Floride obećale su desetinama bh. građana lagan put do američke vize. Uzele su im oko 140 hiljada dolara, a dale lažnu nadu i falsifikovane dokumente.

U Bosni i Hercegovini (BiH) se naveliko sanja „američki san“, ali je put do njega za neke postao noćna mora.

„Postoje ilegalni načini, ali, molim vas, nemojte! Dovest ćete se u situaciju da vas deportuju“, poručila je preko društvenih mreža klijentima pravnica Ajša Ramić, reklamirajući svoj novi biznis. Svježe povezana sa imigracijskom savjetnicom Merjem Mirsadom Veladžić, Bosancima i Hercegovcima željnim boljeg života nudila je pomoć i obećavala lagan put do američke useljeničke vize.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo 

Poslovne partnerice, koje je Facebook spojio nekoliko dana ranije, tvrdile su da sarađuju sa Američkom ambasadom u BiH i u ime građana apliciraju za ubrzani proces dobijanja viza. Zauzvrat su od klijenata tražile uplate od oko pet hiljada dolara kako bi im ugovorile termine za intervjue u Ambasadi.

„Bujrum na intervju i dobro došli u Ameriku!“, emotivno je poentirala Veladžić u promotivnom videu, kao da se radi o najjednostavnijoj stvari na svijetu.

Zahvalni na prilici i sa nadom u novi početak, 36 porodica je potpisalo ugovore o saradnji sa posrednicama, uvjereni da iza njih stoji Ambasada.

No, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da Veladžić i Ramić nisu ni sarađivale ni komunicirale sa službenicima Ambasade, a klijentima su davale falsifikovane dokumente.

Članovi 14 porodica sa kojima su novinari razgovarali kažu da im je saradnja sa ovim ženama donijela razočarenje i sramotu.

„Izvisili smo, prevareni!“, kaže Džemal Filan koji bezuspješno pokušava vratiti novac koji je uplatio kako bi svog bratića doveo u obećanu zemlju.

LAŽNO POSREDNIŠTVO

Žepčanka Merjem Mirsada Veladžić doselila se u Jacksonville na Floridu 2017. godine.

Uz posao u fabrici 2018. godine je osnovala administrativni servis za prevođenje i pomoć starijim sugrađanima koji se nisu dobro snalazili u američkom administrativnom sistemu. Tvrdi da nije imala veliku zaradu i da je tarifa u rigidnom finansijskom sistemu Amerike bila „koliko ti nije puno“.

No, početkom aprila ove godine njoj je zatrebala pomoć u BiH. Preko društvenih mreža je pronašla mladu pravnicu iz Visokog, obrazovanu i samouvjerenu Ajšu Ramić koja joj je za tri dana „sredila“ boravišnu dozvolu u BiH za vjerenika koji tada i nije bio u zemlji.

Dozvola je bila falsifikovana, a e-mail – koji je šef Terenskog centra Sarajevo u Službi za strance BiH Asmir Kedić poslao Ramić završio je riječima: „Bravo na aktivnostima, najbolja si kao i uvijek” – bio je lažan. Kedić u vrijeme slanja nije više radio u Službi.

Veladžić tvrdi da sve to nije znala. Ramić ju je kupila efikasnim radom i ideja za saradnju je bila rođena: „Ajša, mogla bi pomoći jer mene ljudi pitaju kako mogu dovesti ljude otuda.”

Veladžić je sredinom aprila osnovala firmu „Bamer administration and interpreter services“ u Jacksonvillu i sa Ramić počela biznis.

Merjem Mirsada Veladžić i Ajša Ramić su nakon desetak dana online poznanstva počele internacionalni biznis, predstavljajući se kao saradnice Ambasade SAD-a u BiH (Foto: CIN)

Dvadesetdevetogodišnja Ramić u promotivnim tekstovima sebe opisuje kao borkinju za prava manjima, a mediji su je predstavljali kao jednu od najobrazovanijih Romkinja u Evropi. Nakon magisterija je radila u nekoliko organizacija, ali je prije dvije godine postala „sama svoja gazdarica“. Osnovala je „Forrtuna administrativni biro“ koji je ove godine u Visokom preimenovala u „Invictus administration“.

Ove organizacije su se u različitim kombinacijama pojavljivale kao ugovorne strane u novom poslu sa američkim vizama.

Veladžić je trebala pronalaziti klijente i skupljati novac, a Ramić potpisivati dokumente i komunicirati sa Ambasadom, tvrdeći da sa njima ima ugovor o saradnji.

Samouvjerene i sa spremnim odgovorima na svako pitanje, svakodnevno su se reklamirale na društvenim mrežama. Nudile su jednostavan i brz put do američke vize, bez čekanja i maltretiranja po Ambasadi. Klijentima je ostalo samo da im daju novac.

Među Bosancima i Hercegovcima u Americi se brzo pronio glas o novoj nadi.

“Dvadeset dvije godine sam ja ovdje, ja još nisam svoju zemlju posjetio. Nemam nikoga, imam jedino tog brata i tu njegovu porodicu i stalo mi je do nekoga svog“, kaže Džemal Filan iz Jacksonvilla. Iako sumnjičav, nada da bi mogao dovesti bratića u Ameriku i konačno imati svoju krv pored sebe bila je jača pa je dao Veladžić 3.250 dolara.

Isto je godinama željela i Hercegovka iz Detroita, ali njena sestra sa porodicom nije mogla tako lako u Ameriku. Ona se prisjeća razgovora sa Veladžić:

“Ona meni kaže imam još jednu (useljeničku vizu, op. a.), neko je navodno odustao. Ja sam lucky da sam ja nju nazvala, da je moja sestra upala u taj sistem! I sad, ono, kontam, wow! Baš sam sretna!”

U vrijeme emitovanja promotivnog videa najmanje deset porodica u Bosni i Hercegovini je pakovalo kofere, uvjereni da su na putu za Ameriku zahvaljujući sposobnim posrednicama sa dobrim vezama, svojim sretnim zvijezdama i uplatama od ukupno 52.450 dolara.

Niko od njih nije imao razlog da sumnja ni u majku četvero djece iz Željeznog Polja kod Žepča, posvećenu vjeri, ni u pravnicu čija se kancelarija nalazi tik uz Policijsku stanicu u Visokom.

PREČICA

Da su na internetu potražili stranicu Američke ambasade u BiH, vidjeli bi da za vizu mogu aplicirati samo lično.

“Ne radimo ni sa kakvom vanjskom strankom, odnosno agentom posrednikom”, kaže konzul Martin Thomen i objašnjava da aplikanti za useljeničke vize ne moraju platiti unaprijed.

Konzul Martin Thomen podsjeća da građani trebaju sami bez posrednika podnositi zahtjeve za vize (Foto: CIN)

No, Veladžić i Ramić su klijentima tvrdile da može drugačije. Nudile su program prema kojem bi već za dvadesetak dana trebali biti u Americi.

„Dosta je olakšano i ubrzano. Ti programi, jednostavno, su jedinstveni. Ne možete vi za njega individualno da aplicirate. Znači, ne možete”, tvrdila je Veladžić u promotivnom videu.

Klijenti su morali brzo, ponekad i u roku od dva sata, uplatiti prvu polovinu novca. Iznosi su bili različiti pa je za neke četveročlane porodice useljenička viza koštala 5.800, a za neke 6.250 dolara. Pojedinci su radnu vizu plaćali od 1.550 do 5.250 dolara.

Veladžić kaže da su na to njih dvije imale pravo: „To nisu čarape, to nije fiksna cijena. Procijenite, jednostavno, koliko!”

CIN-ovi sagovornici kažu da je bilo lako vjerovati onome što su dvije žene nudile preko društvenih mreža, iako sada „poslije bitke“ sve izgleda nelogično i neizvodivo. Osramoćeni su i ne žele da govore o ovom iskustvu pod punim imenom i prezimenom.

Uglavnom bez ličnog kontakta i poslovne preporuke, posrednicama su novac uplaćivali preko Western Uniona, različitih aplikacija u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), preko računa ili kešom „naruke“.

Iako su ljudi novac uglavnom uplaćivali Veladžić, ona tvrdi da je veći dio prosljeđivala Ramić, njenom mužu Edinu Garridu Rojasu, majci Nermini Ramić i ocu Harisu Ramiću jer banke nisu dozvoljavale da se na račun jedne osobe uplati više od 2.500 dolara dnevno. Za tri mjeseca uzele su od klijenata oko 140 hiljada dolara.

Nakon prve uplate klijenti su potpisivali Ugovor o saradnji sa Ramić koja im se predstavljala kao advokatica, iako to nije bila.

“Ajša napravi ugovor, potpiše, Ajša vrati prema meni, od mene ide klijentu potpisan od Ajše, klijent potpisan vrati ponovo meni i ja potpisan vratim Ajši”, objašnjava Veladžić način rada.

FALSIFIKATI

Brzo nakon potpisivanja ugovora Ramić bi tvrdila klijentima da počinje popunjavati aplikacije za vizu, a potom bi ih već nekoliko dana nakon uplate obavještavala da su je dobili i da ih očekuju u Ambasadi na intervjuu.

No, konzul Martin Thomen kaže da Ambasada ne izdaje nikakve dokumente u procesu apliciranja za vizu: „Tako da dokument te vrste, ja vam garantujem, da je falsifikat“.

Klijenti su od Ajše Ramić dobijali falsifikovane dokumente Ambasade SAD-a u BiH na kojima je pisalo da su stekli pravo na vizu (Foto: CIN)

Porodica iz Mostara je posumnjala čim su dobili ovaj papir. Naime, na dokumentu sa blijedim i lažnim grbom Američke ambasade kao kontakt Ambasade naveden je broj Hotela „Bristol“ u Sarajevu.

„One (Veladžić i Ramić, op. a.) su rekle da je to greška. Ma, kako će Američka ambasada pogriješiti?!“, prisjećaju se opravdanja koje su dobili kada su to rekli svojim posrednicama.

Većina ljudi sa kojima su razgovarali novinari CIN-a je ovaj dokument dobila samo kao fotografiju koju je „uslikao neko iz Ambasade i proslijedio Ajši“, dok su ih rijetki preuzimali od nje lično. Među njima je bio i Sarajlija Damir Ustamujić koji je u tom trenutku mislio da ušteđevina koju je potrošio da bi poslao sina u Ameriku nije mogla biti iskorištena na bolji način. „Fantastična kopija! Na kraju krajeva, prvi put vidim takav papir.“

Čim bi dobili ovaj dokument, aplikanti su morali uplatiti drugi dio dogovorenog iznosa.

„Tako je brzo išlo to davanje novca, to je nevjerovatno! Danas je razgovor da bi se već prekosutra ujutro morao novac donijeti“, objašnjava Ustamujić.

Konačno, svih deset porodica čekalo je polovinu juna u uvjerenju da tada imaju zakazan intervju i viziranje u Ambasadi, ali se to nije dogodilo. Umjesto toga, Ramić im je uzela pasoše kako bi ih sama odnijela u Ambasadu.

„Vi vidite sve, ali idete dalje“, objašnjava Mostarka slijepu nadu koja ih je navodila da zažmire na očigledne propuste i nelogičnosti tokom saradnje sa Veladžić i Ramić.

RAZOTKRIVANJE

Iako im je obećano da će za nekoliko dana dobiti svoje pasoše, ljudi su na to čekali oko mjesec dana. Za to vrijeme su Veladžić i Ramić na uporne i sve učestalije nervozne pozive i upite klijenata o ličnim dokumentima govorile da se strpe i odgađale termin isporuke „zbog gužve u Ambasadi“.

“Svima postaje sumnjivo – doće pasoš, treba otići u DHL podići pasoš, pa onda ne treba u DHL, doće taj pasoš kući, pa danas, pa nije danas nego sutra, prekosutra, zakosutra”, prisjeća se Ustamujić komunikacije sa Veladžić i Ramić.

Klijente su opominjale da ne kontaktiraju Ambasadu jer tako „otežavaju proces i sebi i njima“ i slale im fotografije navodnih e-mail prepiski sa osobama koje su potpisane na falsifikovanim dokumentima i za koje su svi vjerovali da su službenici u Ambasadi.

No, nijedan od tih e-mailova nije stizao sa službene adrese Ambasade, već sa komercijalnih internet-servisa poput gmail i outlooka, što je neuobičajeno i nedozvoljeno u poslovnoj komunikaciji.

Istovremeno, Veladžić poručuje porodicama da počnu kupovati avionske karte.

„Viziranje vaših pasoša treba biti zvanično okončano tokom naredne sedmice, akobogda, tako da možete svoje karte početi kupovati. Molim vas, ukoliko zaboravimo, podsjetite nas na vaučer od 30% popusta na avionske karte kada budete dolazili ovamo, u znak zahvalnosti za strpljenje i kooperaciju na nivou. Bilo je svega, ali turbulencije tokom ovog leta su nezaobilazne”, napisala je porodici iz Mostara.

Tada je već većini bilo jasno da nešto nije uredu, ali otac četveročlane porodice iz BiH kaže da nije bilo lako reagovati. Prodali su imovinu, dali i najavili otkaze na poslu, a djeca su se pozdravila sa drugarima u školi.

„Ne možeš da napraviš neki radikalan korak jer si već napravio sebi problem, razumiješ?”, objašnjava on. “Očekuješ da će se nešto popraviti.“

Kako bi makar sebi objasnio šta se dešava, pozvao je prijatelje i saznao da potpisnici dokumenata zaduženi za vize uopće ne rade u Ambasadi.

Nazvao je Veladžić koja je odmah krenula iz Amerike. Četiri dana nakon dolaska u BiH, u julu ove godine, prvi put se uživo srela sa Ajšom Ramić u Visokom.

Istog dana su pasoši aplikanata, za koje se do tada vjerovalo da su u Ambasadi, poslani iz pošte u ovom gradu u običnoj koverti. Pisalo je da ih šalje Ana Kukolj iz Sarajeva koju je Ramić predstavljala kao službenicu Ambasade i potpisnicu odluka o dobijanju vize.

U narednih nekoliko dana Veladžić se sastajala sa klijentima, ponavljajući da su svima sigurne i vize i intervjui, iako je nekoliko njih već tada znalo da njihovi zahtjevi nisu ni predati – tako im je na upit odgovoreno iz Ambasade sa zvanične e-mail adrese.

Veladžić je sa klijentima otišla pred Ambasadu.

„Tek sam onda vidjela svojim očima kad mi je officer rekao ovo nije logo Ambasade, niste na listi“, tvrdi Veladžić i dodaje da je odmah pitala Ramić ko su ljudi za koje je tvrdila da su službenici Ambasade sa kojima sarađuje.

Među njima je bila i Amela Dinar Mostić.

„Ja sam ti vrlo dobro objasnila sve da je Amela dio tog tima i da je Amela šefica Ani (Kukolj, op. a.). Nema potrebe mene da ispituješ i mene tako da propitkuješ preko telefona. Ti i ja smo valjda tim u ovom svemu“, rekla joj je Ramić i zaprijetila policijom.

Jedina Amela Dinar Mostić u Visokom je doktorica u lokalnom Domu zdravlja. Ona tvrdi da ne poznaje svoju sugrađanku Ramić i da nema nikakve veze sa Ambasadom SAD-a u BiH.

Osim Ane Kukolj na falsifikovanom dokumentu potpisan je i Matthew Fist. Novinari CIN-a nisu pronašli ljude sa ovim imenima koji bi bili povezani sa Ambasadom, Ramić ili Veladžić.

„Sa svima sam komunicirala putem e-maila, ali nikada nikog nisam čula putem telefona“, kaže Veladžić.

PRIJAVE U BIH I SAD-U

Saznavši za ove događaje, Američka ambasada u Sarajevu je obavijestila bh. javnost, svoj ured u Washingtonu i lokalnu policiju o prevari.

Veladžić je prijavila Federalnoj upravi policije u Zenici Ajšu Ramić zbog prevare i vratila se u Ameriku. Tvrdi da je sve dokumente i informacije koje je davala ljudima dobijala od nje.

„Nisam znala da je to ilegalno. (…) Advokat radi posao koji treba da radi. Što ja moram razbijati glavom oko toga?!“

Svim klijentima i poslovnoj partnerki poslala je obavještenje o prekidu saradnje sa Ramić, zatraživši od nje da im vrati novac. Ramić se od tada nije javljala na njihove telefonske pozive, a nije htjela zvanično razgovarati ni sa novinarima CIN-a.

Edin Salešević i Damir Ustamujić dali su 10.500 dolara za vize za dvoje mladih koji su ostali u BiH (Foto: CIN)

Ona je na zahtjev tužioca Zeničko-dobojskog kantona sredinom augusta saslušana zbog prijave o prevari koju je predala Veladžić .

Poslovnim partnericama je 36 porodica i pojedinaca uplatilo skoro 140 hiljada dolara. Prema riječima Merjem Veladžić, ona je dobila 48,5 hiljada, a Ramić 91,5 hiljadu dolara.

Među tim novcem je i 5.250 dolara koje je Edin Salešević iz Sant Luisa uplatio za vizu svoje rođake: „Ja sam rekao Merjem digni kredit, vrati novac kome možeš. Isplaćuj, plaćaj, šta ću ti ja!? Žao mi je, znamo se, žao mi je, ali ja tako kad tropnem, ja platim.”

Salešević je došao u BiH po dvoje mladih, planirajući im dati posao i šansu za ostvarenje američkog sna, ali se u novu domovinu vratio sam sa novom lekcijom iz starog zavičaja.

„Bosna je uvijek pravo mjesto za prevare.“

BiH

Sankcije otkrile da je Dodik formirao radnu grupu za planiranje nezavisnosti RS-a, među njima Siniša Karan

Published

on

By

Američko ministarstvo finansija objavilo je danas novu listu sankcionisanih političara iz Republike Srpske, ali posebno su istakli da je rađeno i na planovima za otcjepljenje ovog entiteta.

Kako se navodi u saopćenju OFAC-a povodom sankcija, ministar unutrašnjih poslova RS-a Siniša Karan i generalni sekretar RS-a Dalibor Panić su od Milorada Dodika dobili zadatak da rade na otcjepljenju Republike Srpske.

“Osim ovih napora, Dodik je 2024. godine zadužio nekoliko dužnosnika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) da sazovu radnu skupinu za izradu plana otcjepljenja RS-a od BiH. I Karan i Panić bili su dio te secesionističke radne skupine koja je izradila Dodikov plan za otcjepljenje”, navodi se u listi sankcionisanih.

Iz OFAC-a su naveli da je Milorad Dodik upravljao i planiranjem Dana RS-a 2025. godine i uputio javne dužnosnike, uključujući Dragičevića, Karana, Milankovića, Selmana i Panića, da podrže razne radnje u organizaciji.

“Svi ovi dužnosnici pristali su slijediti Dodikove upute i radili su na tome da događaji za Dan RS-a 2025. budu organizovani u skladu s njegovim željama. Karan, Dragičević, Raković, Panić, Milanković, Selman i Kuzmanović formalno su imenovani u Organizacioni odbor Dana RS-a 2025. godine od NSRS-a. Unatoč opetovanim izjavama od strane Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika, ovi dužnosnici su nastavili s ponašanjem koje podriva Dejtonski mirovni sporazum”, navodi se.

Klix

Nastavi čitati

BiH

U poplavama izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće: “Ni marke od države”

Published

on

By

Hanadi Maslo iz Donje Jablanice izgubila je bebu u osmom mjesecu trudnoće dok se u porodičnoj kući borila s vodom i muljem. Danas vjeruje da joj je kćerka, koju nikada nije upoznala, spasila život. Nakon što je preživjela, pomogli su joj spasioci i ljekari, ali još uvijek čeka pomoć vlasti.

Četiri mjeseca nakon što se u porodičnoj kući borila za život, dvadestosmogodišnja Hanadi gleda na mjesto na kojem nije ostao ni njen temelj dok pod ruku drži muža Alena. U poplavama u kojima je 19 njenih komšija izgubilo život, Hanadi je izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće, piše Detektor.

U noći poplava početkom oktobra padala je kiša kakvu nikada prije nije doživjela. Ustala je da pojede nešto kada je čula snažan udar, koji je probudio njenog muža. Za samo nekoliko trenutaka – kojih se danas sjeća kroz maglu – voda i mulj koji su napunili sobu pritisnuli su njeno trudničko tijelo za plafon sobe.

Došla u posjetu

“Tad sam osjetila u stomaku taj pritisak, znala sam da je to to. Ja sam samo počela izgovarati šehadet, samo čekam šta će se desiti dalje. Šta je to nakon smrti, jer ja sam mislila to nema, to je gotovo”, opisuje Hanadi.

S mužem je u Donju Jablanicu s hrvatskog otoka Hvara, gdje su radili i živjeli, došla na samo nekoliko dana, da posjete Alenove roditelje u porodičnoj kući. U noći 4. oktobra sjedila je s porodicom, a onda otišla leći. Probudilo ju je jako nevrijeme.

“Baš je jaka kiša padala, sijevalo, ja ne znam kad je onako sijevalo, svaku sekundu je samo blicalo”, prisjeća se Hanadi.

Tada je voda počela nadirati kroz prozore i vrata. Dok je s mužem pokušavala izaći, voda ih je počela podizati. Tada ju je muž podigao na krevet. Ona se prisjeća da je tada mislila da će sigurno umrijeti. U tom trenutku kuća je počela da se ruši.

“Kako je pukla kuća, njih je razbacalo sve okolo, ali ja sam ostala”, kaže Hanadi.

Tada su je nanosi počeli nositi, i kaže da se samo pustila jer nije mogla uraditi ništa. Kada se zaustavila, ugledala je sklonište, ali joj je trebalo nekoliko sati da dođe do njega iako nije bila daleko.

“Ne osjetim ja neku bol, ali je toliko hladno, taj adrenalin, taj strah, baš čovjek u toj situaciji samo gleda da se izvuče, gledam da se izvučem – nema gdje, samo gore vidim neke lampe svijetle, nešto, ali ja se ne mogu zaderati. U mene su tri rebra bila slomljena, ja se ne mogu zaderati, em što me ne čuje od bujice, em što nemam snage toliko da se zaderem”, prisjeća se ona.

U zoru su je pronašle komšije. Tada je saznala da su njen muž i porodica preživjeli. Hanadi su morali odvesti u bolnicu u Mostar na pregled.

“Imala sam tri slomljena rebra, probijenu plućnu maramicu, hitan carski rez je bio”, kaže Hanadi.

“Ja nju nisam vidjela, nisam je dodirnula, nisam je osjetila, nisam je pomirisala, znači ništa”, kaže ona o kćerki koju je izgubila u stomaku.

Frustira je odnos države

Danima nije mogla spavati i kaže da su joj se vraćale slike bujice, vode i kuće. U Donju Jablanicu se ne planira vratiti i sa suprugom želi živjeti u Mostaru.

Tri mjeseca od poplava frustira je odnos države u kojoj živi. Podaci koje je prikupio Detektor pokazuju da Jablanica i druge poplavljene općine još nisu počeli dijeliti pomoć građanima koju su prikupili kroz donacije.

Osim pomoći ljekara i donacija građana kroz humanitarnu organizaciju Pomozi.ba za kupovinu kuće, Hanadi kaže da još nikada nisu dobili bilo kakvu pomoć od vlasti iako su skupljene stotine hiljada maraka donacija.

“Dovoljno vam je, znači, to da smo mi o svom trošku morali sve dokumente nanovo vaditi. Sve – lične, vozačke, sve što je trebalo – sve je išlo o našem džepu, ne o državnom. Eto, da su nam bar to pokrili, nisu ni to”, kaže Hanadi.

Nastavi čitati

BiH

Mladen Bošković, dopredsjedavajući u Zastupničkom domu FBiH, primio otpremninu od 22.908 KM i nastavio raditi

Published

on

By

Zakon dozvoljava da se može nastaviti raditi, ne samo izabrani dužnosnici već svi. I to se kasnije uračunava u penziju, govori Mara Đukić
Dopredsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH Mladen Bošković (HDZ) koji je stekao uvjete za penziju, prošle godine je primio otpremninu od 22.908 KM i nastavio raditi u Parlamentu FBiH.

Federalna zastupnica Mara Đukić (DF), koja je član Administrativne komisije Zastupničkog doma, kazala nam je kako Boškoviću to dozvoljava zakon.
– Unazad dvije-tri godine svako poslije penzionisanja može da radi, ne samo zastupnici, do 70. godine. Onaj ko može da ostvari pravo na starosnu penziju, može da ide u penziju i poslije toga da nastavi raditi i primati plaću, piše Faktor.
Bošković kao i svi drugi imao je pravo da podnese zahtjev za penziju. Tako je i u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Dakle, zakon dozvoljava da se može nastaviti raditi, ne samo izabrani dužnosnici već svi. I to se kasnije uračunava u penziju – kazala nam je Đukić.
Prema Zakonu o plaćama i naknadama u FBiH, izabrani dužnosnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici imaju pravo na isplatu otpremnine prilikom odlaska u penziju u iznosu od pet njegovih prosječnih plaća isplaćenih u prethodnih pet mjeseci.
Bošković je samo na ime plaće u 2024. godini inkasirao više od 49.000 KM. On prima određene naknade i kao predsjednik Komisije za izbor i imenovanje kao i Ustavne komisije.
Nastavi čitati

BiH

Muškarac iz BiH nestao tokom bračnog putovanja u Istanbulu, pronađen nakon čak 20 dana

Published

on

By

Enver Burić, muškarac iz Visokog, pronađen je čak 20 dana nakon što je nestao u Istanbulu.

On je sa suprugom Sanelom bio na bračnom putovanju u Istanbulu. Supruga je njegov nestanak prijavila 30. decembra nakon što mu se izgubio svaki trag više od 24 sata. Nestanak je prijavljen policiji u Istanbulu, a obaviješten je bio i Generalni konzulat BiH u ovom turskom gradu, kao i Ambasada BiH u Ankari.

Nakon višednevne potrage u Istanbulu, supruga se vratila u BiH i u Visokom Policijskoj stanici također prijavila slučaj.

Kako nam je rekao portparol Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona Samir Valentić, Sanela Burić je danas pozvala Policijsku stanicu u Visokom i informisala ih da joj je iz Ambasade BiH u Ankari saopćeno da je njen suprug pronađen.

“On se trenutno nalazi u deportacijskom centru i uskoro će krenuti za BiH”, kazao nam je Valentić.

Klix

Nastavi čitati

BiH

Srpski lobisti pripremaju teren: Olga Ravasi jedna od kandidatkinja za ambasadoricu SAD-a u Sarajevu?!

Published

on

By

Olga Ravasi jedna je od kandidatkinja za novu ambasadoricu SAD-a u Bosni i Hercegovini, saznaje Istraga.ba iz diplomatkih izvora.

Konačna odluka još nije donesena, ali je Ravasi, za sada, jedna od  opcija buduće administracije sa predsjednikom Donaldom Trumpom na čelu. Olga Ravasi na čelu je organizacije “Srbi za Trampa”.

Srpska dijaspora pokušava lobističkim akcijama u SAD-u promovirati Ravasi za novu ambasadoricu u BiH. Kako se na svom X nalogu pohvalila organizacija Srbi za Trumpa, Olga Ravasi je pozvana na inauguraciju američkog predsjednika Donalda Trampa u ponedjeljak, 20. januara, u Vašingtonu.

“Uzbuđeni smo što ćemo vas i do šest gostiju dočekati na inauguraciji Donalda Trampa kao 47. predsjednika SAD i DŽej Di Vensa kao 50. potpredsjednika SAD u Vašingtonu u ponedeljak, 20. januara”, piše u pozivnici upućenoj Olgi Ravasi.

Olga Ravasi godinama je u SAD-u lobirala za Milorada Dodika, a bila je i čest gost i na RTRS i drugim proruskim medijima.

“Za Srbe, Republiku Srpsku i srpski narod je bitno da Donald Tramp pobijedi na predsjedničkim izborima u Americi, izjavila je z izbornoj noći za RTRS predsjednica organizacije “Srbi za Trampa” Olga Ravasi.

Na njenoj službenoj web stranici piše da je “dr. Ravasi je stručnjakinja za pitanja Balkana, Jugoistočne Evrope i Bliskog Istoka, te nosi naziv Visoko Kvalifikovani Stručnjak po DNI. Savjetuje klijente iz američkog korporativnog sektora, vlade i nevladinih organizacija o pitanjima koja utiču na njihove planove, interese i operacije u ovim regijama. Trenutno, ona je članica Upravnog odbora, regionalna stručnjakinja i savjetnica Organizacije Crime Stoppers Global Solutions (CSGS), međunarodne nevladine organizacije sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama koja se posvećuje borbi protiv transnacionalnog kriminala.
Olga je imala ključnu ulogu u olakšavanju uvođenja CSGS-a i njegovom angažmanu u Republici Srbiji kako bi se osnovala organizacija sa sjedištem u Srbiji i njen centar u balkanskoj regiji. Razvila je, implementirala i vodi strategiju integrisanog komuniciranja, odnosa s vladom, medija i razvoja saveza u Srbiji”.

U junu 2021. godine Olga Ravasi je iznosila skandalozne stavove i u vezi sa rušenje crkve u dvorištu Fate Orlović u Konjević Polju.

“Nana Fata” nije htjela prihvatiti nikakav kompromis. Svi prijedlozi za kupovinu sporne parcele, kao i sva druga moguća obeštećenja i rješenja koja su se se nudila, a koja ne podrazumevaju rušenje, žestoko su odbijeni. Izričita je bila Alahova sljedbenica, rušenje ili ništa, i to će biti nešto što ona, a i oni koji su je na ovo nagovorili, nose na svojoj svijesti, a pitanje je da li je imaju. Jer da se razumijemo, nije Fata kapacitet ni za do svog praga, a kamoli do Strazbura, ali oni kojima odgovara razdor, mržnja i netrpeljivost jesu. Vjerujem, da su sporna bila 3 metra za neku bilo koji drugi objekat, solucija bi se iznjedrila. Ali za srpsku crkvu ne, jer nakon rušenja, Fata Orlović objavi kako je popila najslađu kafu tog jutra, bez da u bogomolju gleda. A gle ironije, Fata od Orlovića nosi jedno od najstarijih srpskih plemićkih prezimena. I tako, propraćena svjetskim (fake news) medijima, u 21 vijeku, 2021. ljeta gospodnjeg, kada napredni svjetovi streme ka novim civilizacijskim dometima, Bošnjacima se rodila heroina “Nana Fata”. Ne znam da li je bijedno, tužno, ili smiješno”, izjavila je tada Olga Ravasi.

Podajetimo, aktualni ambasador SAD-a u BiH Michael Murphy uskoro odlazi. Administracija Joe Bidena za novog je ambasadora bila predložila Douglasa Jonesa. Međutim, zbog isteka rokova on nije potvrđen u Senatu. Sada se očekuje da Trumpova administracija predloži novo ime, a prema informacijama iz Washingtona jedna od kandidatkinja je Olga Ravasi koja ima dobre veze u republikanskim krugovima. Posebne veze njena organizacija imala je sa Richardom Grenelom, jednim od najbitnijih Trumpovih saradnika. No, to što je neko kandidat, ne znači da će biti i imenovan.

Nastavi čitati

BiH

Adnan i Sanel napali i opljačkali novinara Ekrema Avdića, žrtva im je bila i starica

Published

on

By

Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona predložilo je Općinskom sudu Tuzla određivanje mjere jednomjesečnog pritvora za Adnana Kunosića (37) i Sanela Muminovića (42) iz Tuzle zbog postojanja osnovane sumnje da su kao saučesnici počinili krivično djelo razbojništvo u sticaju sa krivičnim djelom teška krađa, kao i da su pojedinačno počinili krivično djelo razbojništvo, a Kunosić i krivično djelo teška krađa.

Oni su osumnjičeni da su kao saučesnici 14. januara ove godine u liftu stambene zgrade u Tuzli, uz upotrebu sile, od sedamdesetrogodišnjeg novinara Ekrema Avdića iz Tuzle uzeli novčanik sa određenim iznosom novca, bankovnom karticom i dokumentima. Također, su zajedno 23. decembra 2024. godine na naročito drzak način u tuzlanskom naselju Slatina od jedne žene iz ruke istrgli vrećicu u kojoj se nalazio novac i bankovne kartice.

– Kunosić je osumnjičen i da je 13. januara ove godine u ulazu jedne zgrade napao starijeg čovjeka, odgurnuo ga i uzeo mu novčanik sa novcem, bankovnom karticom i dokumentima, a 7. septembra 2024. godine iskoristio je nepažnju jednog muškarca i iz zadnjeg džepa njegovih pantalona uzeo novčanik sa novcem, bankovnom karticom i dokumentima. Muminović je osumnjičen da je 15. decembra u Tuzli prišao ženi na parkingu ispred jednog marketa, poprskao joj sprej suzavac u lice, udario je nogom u leđa, te joj uzeo torbicu sa novčanikom, bankovnom katicom i novcem – navode iz Kantonalnog tužilaštva TK.

Istražitelji Odjeljenja kriminalističke policije PU Tuzla su poduzimanjem istražnih i operativnih radnji utvrdili identitet osumnjičenih nakon razbojništva koje su počinili nad novinarom Ekremom Avdićem 14. januara, te su lišeni slobode. Nad njima je obavljena kriminalistička obrada i uz izvještaj o počinjenom krivičnom djelu su predati u nadležnost Tužilaštva.

Postupajući tužilac je donio naredbu o provođenju istrage i ispitao osumnjičene. Istražne radnje su u toku.

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije