U malom selu Postinje pokraj Travnika, gdje su dječji smijeh i zvukovi seoskog života nekoć bili svakodnevica, danas se ponovno budi nada. Za to je zaslužan Pero Jurčević, čovjek koji je život izgradio u Njemačkoj, ali rodni kraj nikada nije zaboravio.

Jurčević je još kao dječak otišao u Njemačku, gdje su mu roditelji već radili. Ondje je odrastao, izgradio uspješan posao i imao veliku kuću u Augsburgu te siguran život. Ipak, srce ga je stalno vuklo natrag, mirisima djetinjstva, livadama po kojima je trčao i uspomenama na dane provedene s prijateljima.

Nakon rata Postinje je, kao i mnoga sela u Bosni i Hercegovini, gotovo opustjelo. Nekadašnji susjedi, raseljeni po svijetu, počeli su prodavati kuće i imanja. Tada je Pero donio životnu odluku: prodao je kuću u Njemačkoj i sav novac uložio u rodni kraj.

“Kupio sam ono što je nekoć bilo naše, kuće, livade, šume i njive. Gotovo pola sela danas je ponovno u jednim rukama, ali s ciljem da ono opet oživi”, priča Pero, pokazujući prostranstva na kojima je kao dječak čuvao krave.

Od Postinja želi stvoriti turističko odredište

Njegova vizija nije samo povratak, nego i stvaranje novog početka za cijeli kraj. Planira razviti seoski turizam i pretvoriti Postinje u prepoznatljivo odredište za sve koji žele mir, prirodu i odmor daleko od gradske vreve. Već do ljeta ove godine planira urediti 40 kreveta u moderno opremljenim apartmanima za domaće i strane goste.

“Ljudi danas traže upravo to, tišinu, prirodu i autentičnu priču. A mi to imamo”, ističe Pero. Ako sve bude teklo prema planu, i sam će se uskoro trajno vratiti u selo.

Planovi uključuju i pjenušac s imenom sela

U svojoj priči nije sam. Podršku mu pruža prijatelj i rođak Dragan Balta, koji još nekoliko godina radi u Švicarskoj, ali već sada sanja o povratku. Njegova ideja cijelom projektu daje dodatnu dimenziju.

“Ovdje bih proizvodio vrhunski pjenušac koji bi nosio ime sela, Postinje”, otkriva Dragan, uvjeren da ovaj kraj ima puno veći potencijal nego što se danas čini.

Dok oni planiraju budućnost, njihova djeca već sada rado dolaze u Postinje na odmor. Upravo u njima vide nastavak priče i nadu da će se i drugi, raseljeni diljem svijeta, jednog dana vratiti. Ako ne prije, onda barem u mirovin

Ženi koja je često nosila očevu radnu jaknu kao dijete dijagnostifikovan je pleuralni mezoteliom u dobi od 36 godina. Heather Von St. James, koja sada ima 57 godina, odrasla je u Minnesoti i nesvjesno je bila izložena azbestu u mladosti. Njen otac, Roland, radio je na gradilištima, a njegov kaput je često bio prekriven azbestnom prašinom.

Dok se većina država bori sa izgradnjom običnih tunela, Kina je odlučila primijeniti brutalnu silu. U planinskoj provinciji Guizhou, inženjeri su odbacili tradicionalne metode i odlučili se na potez koji ostavlja bez daha: umjesto bušenja kroz stijene, oni su planine doslovno presjekli napola.

Mladi pjevači Adi Šoše i Jakov Jozinović haraju muzičkom scenom bivše Jugoslavije. Adi je doduše ranije krenuo nego Jakov iz Hrvatske, koji poput njega kao od šale rasprodaje dvorane gdje god da dođe.

Publika je zaluđena dvojicom mladih pjevača, a govoreći za Raport o ovoj temi naš hitmejker Armin Šaković, koji u dobroj mjeri stoji iza uspjeha Šošea, naglašava da bi on njih dvojicu razdvojio.

To je bila nafaka

“Jozinović je TikTok fenomen, njega su isključivo pravile društvene mreže. Adi Šoše je krenuo normalnim putem, kao što se uvijek išlo – snimajući svoje pjesme, forsirajući svoje pjesme… Uvijek sam zamjerao pjevačima koji tek počinju što neće svoje pjesme da guraju, neće da odgoje publiku za sebe. To je jako bitno

Da bi neko napravio dugotrajnu karijeru jako je bitno publiku odgajati uz svoje pjesme. Sve se ostalo pretvara u tezge”, pojašnjava Šaković.

Govori i kako mu je drago zbog uspjeha mladog pjevača iz Hrvatske jer, kako kaže, pjeva normalne pjesme – Olivera Dragojevića, Đorđa Balaševića…

“Što se tiče Adija tu ističem prije svega oca njegove karijere Amila Loju. Mi smo od početka, od prvog dana, mnogo vjerovali u Adija, u njegovu neobičnost, u kvalitet..

Dobro se sjećam da sam se radovao kad su ga izbacili sa “Zvezda Granda”. Bilo mi je baš drago, jer da je ostao potpisao bi ugovor s njima i njegova karijera bi otišla u totalno drugom smjeru. To je bila nafaka i naša i njegova.

A Jakov meni kao autoru pomaže jer vraća normalnu muziku na scenu”, ističe Šaković.

“Što nas ima mašala”

“Što nas ima mašala”, pjesma čiji je Šaković autor, za mnoge je najbolja navijačka pjesma BiH. Kaže nam kako su mu govorili da napravi “Što nas ima mašala 2” ali od toga je odustao.

“Nešto ću probati na drugi način, neću više nabrajati imena. Probat ću napraviti neku pjesmu da ispratim naše momke u Ameriku”, govori nam.

Dodaje da je veliki protivnik “mojih”, “njihovih”…

“I kao takav sam nabrajao imena da se ipak zna da smio ‘naši’. Tako je to bilo, pojašnjava nam,

Šaković je veoma aktivan an Facebooku gdje komentira sve ono što se dešava  – od nogometa do politike. Sada je objavio isječak iz nekadašnjeg intervjua Zdravka Čolića u kojem je  pjevačizmeđu ostalog rekao:  “Ja sam Bosanac ne mogu biti ništa drugo.”

“Da nam je jedno stotinjak Čola bilo bi sve  kao šećer”, zaključuje Šaković kroz osmijeh.

Raport