Turistička zajednica Grada Bihaća i Kulturni centar Bihać su se potrudili da novogodišnji praznici u ovom gradu budu dostojanstveni.
USK
‘Ključ je malo mjesto, ali i u njemu je počinjen genocid’: Petomjesečna beba Amila likvidirana 1992. pucnjem u glavu u majčinom naručju (VIDEO)
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na tridesetu godišnjicu ratnog zločina nad civilima sela Biljani kod Ključa.
Napad na ovo selo započeo je u ranim jutarnjim satima 10. jula 1992. godine, a predvodile su ga 17. laka pješadijska brigada tzv. vojske RS (VRS) u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije iz Sanice. Posljedica tog napada je pokolj oko 260 civila bošnjačke nacionalnosti koji su bili mještani sela Biljani što je dovelo do gotovo potpunog nestanka tog mjesta u Bosanskoj Krajini. Među ubijenima bilo je i šestoro djece. Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Ćehić, dok je najmlađa žrtva bila četveromjesečna beba Amila Džaferagić.
Masovne grobnice u kojima su pronađene žrtve masakra u Biljanima uglavnom su otkrivene neposredno nakon rata, odnosno krajem 1995. i tokom 1996. godine. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, prva otkrivena masovna grobnica naziva Crvena zemlja I pronađena je u novembru 1995. iz koje je ekshumirano šesnaest žrtava. Godinu dana kasnije, izvršena je ekshumacija iz grobnice Crvena zemlja II gdje je, takođe, pronađeno šesnaest žrtava. Najveća masovna grobnica je jama Lanište I iz koje je u periodu od 5. oktobra do 15. novembra 1996. ekshumirano 188 žrtava. U godinama koje su uslijedile redovno su pronalažena tijela u manjim i pojedinačnim grobnicama, u šumama ili napuštenim i spaljenim objektima. Na području Biljana pronađene su 34 pojedinačne grobnice iz kojih su ekshumirana 34 tijela.
U ranije objavljenoj UDIK-ovoj publikaciji Ratni zločin u Biljanima, Predmet: Marko Samardžija dokumentovan je predmet koji je Sud Bosne i Hercegovine vodio protiv komandira Treće čete saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade VRS. Sud je optužnicu podigao u martu 2005. godine, da bi u novembru 2006. donio presudu kojom se Samardžija osuđuje na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti. U prvostepenoj presudi su potvrđeni navodi iz optužnice o masovnim zločinima protiv bošnjačkih civila. Međutim, u drugostepenom postupku pred Sudom BiH, Samardžija je u oktobru 2008. godine oglašen krivim za zatvaranje i teško oduzimanje fizičke slobode kao zločin protiv čovječnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
Masakr u Biljanima predstavlja jedan od najstravičnijih ratnih zločina koji su počinjeni na području Bosanske Krajine. U junu i julu 1992. poubijana je većina bošnjačkog stanovništva, zapaljene su kuće i vjerski objekti. Nakon što su ih poubijali, izvršioci zločina su pobacali tijela u udaljene i skrivene masovne grobnice, sa ciljem da se nikada ne pronađu i kako bi se prikrili počinjeni zločini.
Iako je većina tijela žrtava ovog masakra pronađena, objelodanjen je kontekst događaja svjedočenjima preživjelih, Samardžija za sada ostaje kao jedini osuđeni za ovaj zločin.
“Stoga, apelujemo na nadležne institucije da ne zaborave žrtve ovog ratnog zločina i da se angažuju na pronalaženju i procesuiranju počinilaca ovog masakra. Jer to je jedini put zadovoljenja pravde i izgradnje mira na ovim prostorima”, navode iz UDIK-a.
Portal Radiosarajevo.ba podsjeća i na arhivski tekst koji smo ranije objavili o ovom ratnom zločinu – upozoravamo da su navodi izuzetno uznemirujući i nisu namijenjeni mlađoj publici:
“Zapisnik sa obdukcije: strana 70, leš br. 172.:
Amila Džaferagić, kći Šemse, rođena 29. 02. 1992. godine u Biljanima – Ključ, prepoznata po ocu Šemsi.
Odjeća: Dječija benkica bijela na kopčanje sa tri dugmeta, dječije gegice sive, pamučne bijele duge gaće, štramplice dječije bijele, melni gaćice i pamučna bijela pelena unutra…
Nađeni predmeti: Jedna bijela i jedna plava dječija cucla-duda…
U zapisniku piše dalje: Likvidirana pucnjem u glavu.
Gotovo u trenu nestali su Biljani
Kako vjerovati da smrt petomjesečne Amile nije bila planirana, možda slučajno pogođena, dok ju je majka držala u naručju…
Ubijena je u pokušaju pravljenja “države srpkog naroda”, u kojoj je i beba po imenu Amila smetala i za čije je nestajanje morala biti skrivena, kao da nikad nije ni postojala – u prirodnoj jami – pećini u podnožju planine Grmeč, iznad krajiškog gradića Ključa, piše Al Jazeera.
U jednom trenu ubijena su još 263 Amilina sugrađanina. Gotovo u tom trenu nestali su Biljani.
Bilo je to 10. jula 1992. godine.
I njihovo je postojanje, poput Amilinog, moralo biti skriveno. U istoj prirodnoj jami, ali i drugim u blizini. Po imenima Lanište I i II, Crvena zemlja, Prhovo…
Polje bijelih nišana
Juli je, 26 godina kasnije. U polju bijelih nišana. Tišinu remeti tek cvrkut ptica i pokoji korak posjetilaca u mezarju Memorijalnog centra u Biljanima, petnaestak kilometara od središta općine Ključ u Bosanskoj krajini.
Šemso Džaferagić je iznad nišana svoje Amile. Pored nje su ukopani i stariji brat, s nepune četiri godine, njegova supruga i majka njegove djece, zatim otac mu, brat, sestra, sestrična… I dalje još 260 nedužnih Biljančana, koji su ubijeni ovdje, ispred nekadašnje zgrade osnovne škole i Doma kulture.
Preživjelo ih je pedesetak, onih koji su pukom srećom negdje “zastali” u voćnjacima, šumi iznad sela… Ili su bili “na privremenom radu” u inostranstvu. Nisu se tog julskog dana zatekli u Biljanima.
Šemso je jedini muškarac u porodici koji je preživio tog dana.
“Pogledom sam ih ispratio u smrt. Gledao s ruba šume kada su ih odvodili… Dvadeset i šest godina tražim odgovor – gdje to ima da neko tako sve uništi, pobije, sve unakazi… Zamisli tu moju Amilu, one njene rukice, mogu li one njene rukice… da ih više nema, da ih se nagledaš, da pišu, da idu u školu… Kako koje jutro osvane. kriješ oči, da ne vidiš jutra, da ne vidiš kako djeca idu u školu, kako ljudi idu na posao… Znate, sama činjenica da moram proučiti sedam Fatiha je teška. Teško je to opisati. Teško je ovdje živjeti kada vas sve podsjeća na prošlost, na tragediju. Mnogi to danas ne razumiju. Pogledajte, kud se god okrenete, pred vama su bijeli nišani. Kad učiš Fatihu, boriš se sam sa sobom, i to je neopisivo, neizdrživo…”
Potresne prizore nakon pronalaska masovne grobnice Lanište možete vidjeti OVDJE.
Stare i bolesne zapalili u štali
Malo dalje iznad nišana majke Nesima, Devleta, Senada, pa Ale…
Govore: “Evo, gledajte, gotovo svi Avdići su ubijeni, pa Botonjići, Čajići, Bajrići, Domazeti… Svaki dan nam se vraćaju te slike. Ne znamo šta da kažemo. Još nam pred očima gomila ubijenih, ovdje, u dvorištu ispred škole…”
Senada je to sve gledala sa tavana obližnje kuće.
“Krvava trava. Cucla male Amile, koju su, s bratom i sestrom, ubili u majčinom naručju. Stalno mi se vraća ta cucla pred oči. I danas vidim kada iz ruku majke joj otimaju flašicu i bacaju je…”
Otimaju se škrte riječi dalje.
“U dijelu Biljana, naselja kojeg smo zvali Botonjići, ubijeni su svi. Njih 57 iz četrdesetak kuća. A kako su i šta radili govori i to da su jedanaestoro starih i bolesnih zapalili u štali. I još dvoje staraca Beharu i Pašu Botonjića u njihovoj kući.”
Suhom okoštalom rukom nišane miluje i Ajša. Sinovi su joj tu – Ferhat, Mustafa, Muharem i Husein.
Tu je i Hidajet Botonjić. Pronašao je i ukopao kosti majke, koju su zapalili u štali.
I Elvis Bećirević je tu. U to vrijeme desetogodišnjak. Izgubio je cijelu porodicu.
Rukopis zločina kao i u Srebrenici
“Ali, kako?”, pita se Šemso Džaferović.
“Ovo je isto Srebrenica. Ključ je malo mjesto, ali i u njemu je počinjen genocid. Rukopis zločina isti je kao i u Srebrenici. I ovaj zločin počinjen ovdje jedan je od zločina koji nekako ostaje u sjeni srebreničke tragedije, koji se dogodio tri godine ranije. Srebrenički je genocid sasvim logično slijed poduzete zločinačke politike. Da je međunarodna zajednica reagirala tog 10. jula 1992. godine u Biljanima, ili koji dan kasnije u Prhovu, ili u susjednom Sanskom Mostu, pa u Prijedoru, ne bi bilo Srebrenice. Ali…”
Zato im ni 26 godina kasnije nije jasno – zašto?
Šta je to pokrenulo njihovog učitelja Dragu Samardžiju, pa Marka Samardžiju da, s pripadnicima 17. lake pješadijske brigade srpske vojske i pripadnicima rezervnog sastava policije Ključ ubiju 264 civila Bošnjaka iz Biljana, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, Ćehića, Mešana i Jabukovca, nakon što su ih u zgradi bivše osnovne škole i Doma kulture dan i noć mučili i onda ih bacili u šumske jame? Kako odgovoriti i za ubijanje šestoro djece među njima?
Hida iz Prhova
A tamo, malo dalje, u brdima, na lijevoj obali Sane – Prhovo. I druga, susjedna sela. Na desnoj obali su srpska, povezana mostovima jedna sa drugim.
Tu, u Prhovu, živjela je Hida sa svojih pet kćeri i sinom. Muž joj je, poput gotovo svih drugih “muških glava” iz sela, radio u Velenju, u Sloveniji, i svakog vikenda donosio zaradu. Izgradili lijepu kuću, školovali djecu. Kad je svojim materinskim instinktom Hida osjetila da im svima prijeti zlo, prelazila Sanu i išla kod komšija Srba, da pita šta se to, zapravo, sprema. Međutim, ništa joj nije pomoglo. Ni njoj, ni ostalim mještanima Prhova.
Kuće su topovima rušene, a njih 57 skupilo se na poljanu. Sabili ih u tor i gađali topovskim granatama. Hida je pala po svojoj Semiri, Emiri, Zemini i Nedžadu, a komšinica po najmlađoj, trogodišnjoj Azri. Ostala je živa, ni sama ne znajući kako. Azru joj komšinica dovela sutradan. Vodeći je za ruku, stigla je nekoliko mjeseci kasnije do muža u Sloveniju.
Azra se danas pokušava sjetiti svega. I dalje joj nejasne slike titraju pred očima.
“Jedino često osjetim po rukama, po dlanovima, toplu krv, onu koja mi se od ubijene braće i sestara razlijevala, pokušavam je saprati, ali ne ide”, kazuje.
Učila je Azra u Sloveniji da u grčkoj mitologiji i u grčkim tragedijama postoji nešto slično ovom i njenoj sudbini. Međutim, pita se: “Ima li tamo Amila, ima li Hida, Nedžad, moželi se to zaboraviti?”
Ne može se šutjeti
Zna da u toj mitologiji postoji rijeka Leta, i ako se napiješ njene vode – sve zaboraviš.
“Niko od nas ne bi se sagnuo da se napije te vode zaborava, ne znam da kako je žedan, jer ne bi mogao zaboraviti zlo koje se desilo Prhovu, Biljanima, koje se desilo Šemsi, Hidi, Amili, zlo koje su napravili oni koji su sa brda komandovali topdžijama”, sigurna je Azra.
Zločini u Biljanima, u Prhovu, u Ključu… bili su predmet Međunarodnog suda u Hagu i Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Međutim, tek su trojica odgovornih procesuirana, a svi raspoloživi podaci ukazuju da je i zločin ovdje, u dolini Sane – nad civilima Bošnjacima – izvršen s dobro poznatom velikosrpskom ideologijom o uništenju Bosne i Hercegovine i istrebljenju Bošnjaka.
Govori to i činjenica da je od maja do septembra 1992. godine u Ključu ubijeno 612 Bošnjaka i Hrvata. Od tog broja, 563 su pronađena u masovnim grobnicama Lanište I, Lanište II, Crvena zemlja, Prhovo i u ostalih 13. Kroz logore Manjača i Kamenica prošlo je više od 1.200 Ključana.
Svaki je Ključanin danas jedna tužna i neotvorena knjiga, pogotovo što su tek trojica iz kolone počinilaca zločina privedeni sudu pravde. Zato, kazat će svi, ne može se šutjeti o tom zločinu, uprkos gorčini koju osjećaju danas – ne može se šutjeti.
“Kad bi neko i u snu poubijao ovoliko ljudi, probuđen on bi sam pred sobom crvenio se”, odjekuju stihovi pjesnika Ključanina Enesa Kiševića, koji je ovako opisao Biljane, Prhovo, Velagiće, Ključ. I nastavlja dalje tražiti u pjesmi način da prekine lanac mržnje.
“Lako je pisati riječi, lupetati riječi, koje donose mržnju, koje donose vatru. Lako je to, ali treba donositi riječ, riječ koja će biti bolja od tišine, prirode. Bolja od šutnje, biljanske. Samo takva riječ može otvarati ljudima razbor.”
Zato se i okupljaju svakog 10. jula u Memorijalnom centru, u polju bijelih nišana. I ovoga su jula došli. Šemso, Azra, Hida, Nedžad, Ale… kao i drugi u Biljanima i Prhovu, koji su izgubili najbliže, na pričaju puno o svojoj prošlosti, jer je dobrim dijelom, kako kažu, žive. Koliko god ih život gura dalje, ka budućnosti, oni jednim dijelom žive u prošlosti, koja je za njih sveta, navodi se u arhivskom tekstu kojeg je objavila 2018. godine Al Jazeera.
Zato i ovoga jula podsjećanje na dan kada su Biljani i Prhovo gotovo nestali. I šutnja u polju bijelih nišana, jer se tu ne može pričati. Ali, zbog njih se dolazi.”
USK
Novogodišnje radosti: Vozić za djecu počeo s radom u Bihaću (VIDEO)
Poznati cazinski vozić, koji je proteklih godina postao omiljena atrakcija za djecu tokom novogodišnjih praznika, ove godine neće kružiti ulicama Cazina zbog zabrane kretanja. Ovakva odluka razočarala je mališane i njihove roditelje koji su se radovali vožnji kroz svjetlucave i ukrašene gradske ulice.
Međutim, vozić nije otišao u zaborav – umjesto toga, ove godine se preselio u Bihać. Vozić je već biti aktivan, pružajući najmlađima priliku da uživaju u vožnjama i prazničnoj atmosferi.
USK
Započela izgradnja novog kružnog toka u Bihaću
Na raskrižju ulica Žrtava srebreničkog genocida i Bosanskih šehida, prema Humcima i Kantonalnoj bolnici, započeli su radovi na izgradnji novog kružnog toka, koji će značajno doprinijeti boljoj regulaciji saobraćaja u ovom dijelu grada.
Investitor projekta je Grad Bihać, realiziran putem JU Zavod za prostorno uređenje Bihać, dok su sredstva osigurana zahvaljujući uspješnom apliciranju na javne pozive viših nivoa vlasti, uključujući vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Unsko-sanskog kantona.
Prije početka radova, okončana je dugotrajna procedura rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, kao i tenderski proces za odabir izvođača radova.
Kako su istakli investitori, izgradnja ovog kružnog toka predstavlja važan korak ka unapređenju sigurnosti i protočnosti saobraćaja, a njegov završetak donijet će značajne benefite svim učesnicima u prometu u Bihaću.
USK
Bihać uoči praznika izgleda predivno: Ukrasi, muzika, klizanje i brojni drugi sadrži
Posjetioci uživaju zimskom festivalu “Winter Park 2024”, a u sklopu istog večeras je na Gradskom trgu u Bihaću nastupao Zlatan Karić s bendom.
Ovaj događaj je privukao veliki broj posjetilaca, koji su osim u muzici, imali priliku uživati i u velikom izboru hrane i pića.
Također, i ljubitelji klizanja imaju priliku se okušati u tome, a naš reporter je zabilježio na klizištu uglavnom mlađu populaciju.
Treba naglasiti i da je grad lijepo ukrašen uoči blagdana, a sve je veći broj i dijaspore koja se vratila kako bi proslavili praznike.
Avaz
USK
Gradonačelnik Halitović o napadu vijećnika SDA: Nasrnuo je na mene, bacio mikrofon i uhvatio me za vrat
Nakon što je Raport izvijestio o jučerašnjem fizičkom napadu tokom sjednice Općinskog vijeća Bosanska Krupa na gradonačelnika tog grada Armina Halitovića (SDP) koji je ranije i potvrdio tu informaciju za naš portal, sada se Halitović oglasio i na svom Facebook profilu .
Inače, Halitović je veći peti mandat na čelu Bosanske Krupe, a SDA sa svojim kandidatom nije ni ove godine uspjela da na oktobarskim lokalnim izborima pobijedi SDP-ovog kandidata što je i ranije izazivalo frustracije u redovima SDA koji bi izgleda kada nisu uspjeli demokratskim putem, prvog čovjeka Bosanske Krupe sada mijenjali silom.
No, Halitović najavljuje da neće podleći ni pritiscima, ni slli, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
“Nakon 16 godina rada na poslovima načelnika i gradonačelnika Bosanska Krupa i više od 200 sjednica općinskog/gradskog vijeća, na kojima je bilo puno rasprava, replika, ubjeđivanja, previranja, pa i teških rijeci jučer sam doživio da je vijećnik SDA Jasmin Hasanović u vrijeme dok sam izlagao materijale o napretku i razvoju grada Bosanska Krupa za govornicom Gradskog vijeca fizički nasrnuo na mene pri tome bacajući mikrofon i gurajući me, uhvatio za vrat s namjeron da me fizički ozlijedi.
U ova četiri mandata pa sad i u petom mandatu kroz Vijeće je prošlo oko 100 vijećnika i vijećnica. Sa mnogim od njih sam se nekada slagao a nekada nisam, s nekim se kroz cijeli mandat nisam slagao, ali nikad, baš nikad, nikome nije palo na pamet da se fizički obračunava u toku trajanja sjednice, do dotičnog Jasmina Hasanovića iz SDA.
Neki ljudi bi trebali shvatiti da je vrijeme nasilja iza nas, da se trebamo okrenuti budućnosti u nadi da naš grad učinimo boljim za život, pri tome koristeći snagu argumenata, a ne fizičku snagu i nasilje!!!
Bez obzira na sva dosadašnja zastrašivanja i prijetnje koje su ispoljavane prema meni i mojim saradnicima, pa sad i fizički napad, ja ću i dalje ostati dosljedan u vršenju svojih obaveza prema poslu i obaveza prema građanima grada Bosanska Krupa”, naveo je Armin Halitović, gradonačelnik Bosanske Krupe.
USK
Sjednica OV Bosanska Krupa jučer prekinuta zbog nasilja: Gradonačelnika Halitovića napao vijećnik SDA Jasmin Hasanović
Sjednicu Općinskog vijeća Bosanska Krupa, jučer je obilježio incident u kojem je fizički napadnut Armin Halitović (SDP), gradonačelnik Bosanske Krupe, saznaje Raport.
Na Halitovića je nasrnuo Jasmin Hasanović, vijećnik SDA u Općinskom vijeću Bosanska Krupa, tokom razmatranja Izvještaja o razvoju Grada u prošloj godini.
Kako saznaje Raport Hasanović je bio nezadovoljan i izrevoltiran izlaganjem gradonačelnika Halitovića, te ga je fizički napao, nakon čega je sjednica prekinuta, a o svemu je obaviještena policija.
Armin Halitović, gradonačelnik Bosanske Krupe potvrdio je za Raport da je fizički napadnut na sjednici Općinskog vijeća i da je o svemu obaviještena policija.
Halitović je kazao da će se o svemu detaljnije oglasiti saopćenjem za javnost.
USK
Bihać se mijenja: Infrastrukturne investicije za bolje sutra
Grad Bihać se posljednjih godina nameće kao primjer lokalne zajednice koja kroz velike infrastrukturne projekte mijenja svoj izgled i otvara vrata turističkom razvoju. Jedan od ključnih projekata u realizaciji je izgradnja pješačkih staza i mostova na rijeci Uni, čija je ukupna vrijednost procijenjena na 500.000 KM.
Radi se o nastavku ambicioznog projekta nazvanog „Smaragdni put“, koji ima za cilj povezati sve otoke u centru Bihaća, uključujući Veliku otoku, Amerikančevu otoku i područje Higijenskog zavoda. Prema riječima direktorice JU Zavod za prostorno uređenje Bihać, Edine Osmanović, ova ideja stara je više od deset godina, a njenom realizacijom Bihać će dobiti potpuno novu dimenziju u turističkoj ponudi.
– Kroz povezivanje šetnica, parkova i tri drvena mosta, Bihać će postati jedinstvena destinacija na rijeci Uni, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u cijelom regionu. Već smo započeli izgradnju najdužeg mosta, dužine 48 metara, no radovi su trenutno privremeno obustavljeni zbog visokog vodostaja rijeke. Čim vremenske prilike to dozvole, nastavljamo s realizacijom. – istakla je Osmanović, prenosi Fena.
Osim što će povezati prirodne ljepote Bihaća, Smaragdni put je osmišljen kako bi unaprijedio turističku infrastrukturu i dodatno povećao interes posjetitelja za ovaj grad.
– Bihać ima potencijal da postane nezaobilazna turistička destinacija, a ovaj projekt je značajan korak ka ostvarenju tog cilja – izjavila je Osmanović.
Pored Smaragdnog puta, Grad Bihać planira nastavak ulaganja u komunalnu infrastrukturu. Projekti poput izgradnje i rekonstrukcije cesta, kanalizacionih mreža i vodovoda obuhvatit će različite dijelove grada, uključujući Veliki i Mali Lug, krug bivšeg Kombiteksa i druge lokalitete.
Ova ulaganja, često sufinansirana višim nivoima vlasti, ciljaju na unapređenje svakodnevnog života građana. Poseban akcent stavljen je na modernizaciju saobraćajnica i rješavanje problema odvodnje oborinskih voda, što će smanjiti rizik od poplava i učiniti grad funkcionalnijim.
– Ulaganje u infrastrukturu nije samo gradnja, već i ulaganje u bolju budućnost naših građana. Bihać ima potencijal da postane grad primjer za cijelu regiju – zaključila je Osmanović.
Dok radovi napreduju, Bihać polako, ali sigurno, gradi mostove prema održivoj i prosperitetnoj budućnosti.
FENA
-
Smrtovniceprije 7 dana
Na ahiret preselio Lojić (Nijaz) Anel
-
BiHprije 6 dana
Skandalozna Zovko: “A to se događa u BiH s kršćanima, a kamoli u Siriji. Zato ne budimo naivni!”
-
Svijet / Zanimljivostiprije 7 dana
Izraelci ubili Khaleda Nabhana, djeda čiji je snimak u kojem žali za ubijenom unukom obišao svijet
-
Smrtovniceprije 6 dana
Na ahiret preselio Smlatić (Hasan) Mehmed
-
Smrtovniceprije 4 dana
Na ahiret preselila Bajrić (rođ. Hadžalić) Fatima -Babica
-
Smrtovniceprije 7 dana
Na ahiret preselio Čajić (Sulejmana) Suljo
You must be logged in to post a comment Login