Prije tri sedmice na Ilici sam sreo Husa iz Parnog valjka, prvi put nakon smrti Akija Rahimovskog. Pričali smo desetak minuta i rekao mi je da nakon Arene Zagreb sigurno pripremaju još jedan koncert ovog ljeta u pulskoj Areni, a nakon toga će vidjeti šta dalje, jer, kako mi je rekao, ne bi željeli iskorištavati nastalu situaciju, piše Hrvoje Hrvat za Večernji list.

Odmah sam mu odgovorio da su Rolling Stonesi nakon smrti jednog od utemeljitelja grupe Charlieja Wattsa smjesta krenuli na američku turneju, a uskoro i europsku, pa ni budućnost Valjka ne bi trebalo promatrati kao upitnu nego sigurnu opciju, jer ovakvu pozamašnu zalihu pjesama teško je poslati u prijevremenu mirovinu bez obzira na to što je Aki Rahimovski bio ključan dio priče i jedini originalni član benda uz Husa.

Emocionalno vjerojatno i neponovljiv, veliki subotnji koncert u rasprodanoj Areni Zagreb koji će gledatelji, budući da je sniman, uskoro moći vidjeti i na nekoj televiziji, a vjerojatno i na DVD-u i dvostrukom CD izdanju, naknadno će se moći promatrati i kao audicija za novog pjevača Parnog valjka.

Jer, poput “A strane”, ali ovaj put posvećene samo jednom autoru, bendu i pjevaču, tijekom gotovo trosatnog koncerta u 30 pjesama na pozornici su prodefilirali ne samo prijatelji i poštovaoci Akijeva lika i djela, nego i mogući nastavljači Akijeve priče, koliko god se trenutačno svi odricali te mogućnosti.

Ne treba zaboraviti da se u povijesti domaće scene samo nekoliko megapopularnih bendova uspjelo nositi s izmjenom glavnih vokala u grupi – Bijelo dugme, Novi fosili i Magazin, te nedavno pop-prvaci Detour.

U tom smislu bit će zanimljivo promatrati kako će Hus riješiti jednadžbu s nekoliko nepoznanica, ali je vrhunski odsviran koncert Valjka u Areni nakon uvodne “Za malo nježnosti” – u kojoj je bend svečano posljednji put svirao uživo uz izdvojeni snimljeni Akijev glas – i zatim Husa u ulozi vokala u pjesmi “Zastave”, doveo 12 pjevača među kojima se, ne računajući Ninu Badrić i Tinu Kresnik, krije i Akijev nasljednik, ako ga bude.

Pretpostavljam da će ga biti, jer prevelik je to biznis da bi se stalo. Osobno bih opet lobirao za Kikija Rahimovskog koji sličnom bojom glasa, prezimenom, energijom i mlađim godinama života može nastaviti tamo gdje je Aki stao, ali zbog objektivnosti priče i mogućih međuljudskih odnosa i prepreka u grupi, treba razmotriti i ostale, možda realnije opcije.

Osim toga, rock-kritičari nikada nisu bili dobri prognozeri komercijalne isplativosti. Stoga je bilo zanimljivo promatrati Valjkov koncert – odsviran u top-formi poput inozemne konkurencije – na podestu pokraj pozornice i iza nje te provjeriti odnose među glavnim protagonistima.

U jednom trenutku stigao je k nama i Gibo kako bi provjerio raspoloženje na pozornici, ali nakon što smo se pozdravili, odmah se vratio iza pozornice, jer su se baš svi htjeli fotografirati s njim. Nedostajao mi je i Zoran Predin – s kojim je Valjak snimio jedini duet “Anja” još 1985. u Zagrebu – ali mi je Lea Dekleva rekla da Hus vjerojatno želi protočnu priču poput “A strane”, za koju je Predin “preozbiljan”.

Valjkov koncert, najavljen i većim dijelom rasprodan još 2019., dakle prije korone, a koji nesrećom Aki nije doživio, bio je formatiran otprilike kao i onaj Queena u počast preminulom Freddieju Mercuryju na stadionu Wembley 1992. I Gibo, kao i svi oni sa sigurnim karijerama koji su pjevali Valjkove pjesme, poput Massima, Nene Belana, Bajage ili Davora Gopca, tamo su bili kao prijatelji grupe i nisu u “bazenu” iz kojeg bi se mogao regrutirati mogući nasljednik Rahimovskog.

No svi su oni donijeli svoju energiju i posvojili Husove pjesme na prepoznatljiv način, čak i simpatičnije nego ovi tehnički opremljeniji mlađi pjevači koji mogu pjevati u više oktava, ali im nedostaje osobnost. Apstrahiramo li njih, samo su se trojica frontmena u subotu u Areni Zagreb glasom i stasom pokazala mogućim nasljednicima Akija Rahimovskog u Valjku, a treba dodati i da će bilo koji od njih biti puno bolji nastavljač tradicije nego što su to bili Paul Rogers ili Adam Lambert u Queenu.

To samo pokazuje kakvim pjevačkim talentima raspolažemo, otprilike kao i u nogometu. Radi se o ljudima koji profesionalnošću, sličnom bojom glasa, ali i ukupnim pristupom, sigurnošću na pozornici i pjevačkim mogućnostima mogu ući u iskusni ansambl poput Valjka i bez pretjeranih lomova pronositi Akijev glas dalje. Ukratko, između Dine Jelusića, Filipa Rudana i Nermina Puškara treba tražiti osobu “A” – šifra Aki.

Znamo li da je Jelusića već rezervirao David Coverdale u Whitesnakeu, ostaju Filip Rudan – ovogodišnji dobitnik Porina u kategoriji “Novog izvođača godine”, favorit showova “Zvijezde pjevaju” i “Supertalent” – i Nermin Puškar. Budući da je Puškar već etablirani estradni suradnik primjerice Massima, Cetinskog, Dina Merlina, Željka Joksimovića, Tife i ostalih, ne bi nikoga trebalo začuditi zasjedne li upravo netko od njih dvojice u Akijevu fotelju, pardon, pred mikrofon, i otpjeva slavljeničku turneju u povodu 50. godišnjice Parnog valjka 2025.