Napadač Toulousea će prvi put doći na okupljanje reprezentacije Bosne i Hercegovine. Hamulić je u kratkom periodu stigao od igrača kojeg apsolutno niko nije želio do jedne od najsnažnijih evropskih liga.
O 22-godišnjem centarforu na ovim prostorima stidljivo se počelo govoriti u jesen 2021. godine.
Fudbaler rođen u Leiderdorpu (Nizozemska) tada je zaista blistao u Litvaniji, prema ocjeni tamošnjih medija, bio najbolji igrač prvenstva, a za DKF Dainava Alytus, tim koji se borio za opstanak, u 35 mečeva dao je 15 golova.
Hamulić je u Litvaniju došao slučajno. Nastupao je za neke amaterske klubove u Nizozemskoj, a impresivan je broj klubova u kojima je boravio na probnom radu: Braga, Gil Vicente (Portugal), ADO Den Haag, Sparta Roterdam, Almere City, Willem II (Nizozemska), Huddersfield Town, Sheffield United (Engleska)… Na svim adresama je dobijao isti odgovor: Da nije dovoljno dobar, da nije ispunio očekivanja.
Tada je u razgovoru za nizozemske medije otkrio kako stvari u fudbalu funkcioniraju.
– Bio sam u juniorskom timu Almere Cityja, otjerali su me nakon dvadeset minuta. Fora je što sam s jednom akademijom tada otišao u Sheffield United i postigao hat-trick za 20 minuta. Isti trener je bio tamo, prišao mi i pitao želim li doći u Almere City.
– Ti si pobjednik, rekao mi je. Ja sam ga prepoznao, on mene nije. Odgovorio sam mu da me otjerao prije dva mjeseca, a on me upitao da li sam to bio ja. Izvinio se i kazao da nije ništa lično – prisjetio se Hamulić.
Kada ga je jedan menadžer početkom 2021. godine pozvao da dođe u litvanski DFK Dainava Alytus, Hamulić nije mnogo razmišljao. Za klub je slučajno čuo, s obzirom na to da je preko društvenih mreža dobio poziv da ide u Litvaniju.
– Nisam poznavao zemlju. Litvanija baš i nije fudbalska država za kojom skačete. Ali igrao sam amaterski, sve je bilo zaustavljeno zbog korone što je olakšalo taj korak. Želio sam opet igrati fudbal, a ne sjediti kod kuće. Zapravo sam krenuo bez bilo kakvih očekivanja – pričao je Hamulić.
I odlazak u Litvaniju bio je probni rad. Nakon određenog broja dana italijanski trener Fabio Mazzone odvojio ga je od ostatka tima i poručio mu da pakuje stvari i vrati se kući. Dok se pripremao za povratak u Nizozemsku, Hamulić je dobio dozvolu za nastup u prijateljskoj utakmici u kojoj je postigao gol i upisao asistenciju. Tako je došlo i do preokreta.
– Do mene je dotrčao direktor, kazao da sam brz, jak, mlad i dobar, da imam spososobnost postizanja golova i da će to trener morati da prihvati. Kazao je da bismo trebali sjesti i pričati o ugovoru. Malo sam bio iznenađen, prvo su htjeli da odem, a onda pričamo o ugovoru. Brzo smo se dogovorili i ja sam potpisao – početak je Hamulićevog litvaskog iskustva.
Dainava je ubrzo promovirana u elitni rang, a italijanski trener i dalje nije vjerovao u njegove kvalitete poručivši Hamuliću da se ne može nositi s tim nivoom.
Italijan je koristio Hamulića obično na poziciji lijevog veznog, s uputama da igra što defanzivnije. Kada je klub zahvalio Mazzoneu, Hamuliću je “svanulo”. Od novog šefa Tomasa Razanauskasa dobio je potpunu slobodu u igri, a kako je vrijeme prolazilo, pružao je sve bolje partije.
Hamulić je Litvaniju, ali samo privremeno, napustio u proljeće 2022. godine. Prihvatio je ponudu Boteva iz Plovdiva, otputovao u Bugarsku, no sve je propalo. Odlučio se vratiti u Dainavu, a u ljeto prošle godine skrasio se u poljskom Stal Mielecu.
U znatno jačoj ligi od litvanske Hamulić je pokazao svoj kvalitet. U 17 odigranih utakmica postigao je devet golova i postao najbolji strijelac jesenjeg dijela Ekstraklase.
Ubrzo se počelo spekulirati o njegovom transferu, u igri su bili italijanski, francuski, škotski klubovi. Na kraju je izbor pao na Toulouse. Transfer je bio težak 2,5 miliona eura, što je klupski rekord Stal Mieleca, a značajna svota novca otišla je i na konto litvanske Dainave.
U dresu Toulousea odigrao je devet utakmica, uz skromnu minutažu. Nije se upisao u listu strijelaca, a sa novim timom osvojio je Kup Francuske.
Prvi intervju za bh. medije Hamulić je dao za Faktor u septembru prošle godine, kada je na sebe skrenuo pažnju sjajnim partijama u Poljskoj.
Novinaru Faktora tada je otkrio da bi mu bila čast nositi dres Zmajeva.
– Moja majka je iz Bosanske Krupe, a otac iz Cazina, ali sam ja rođen u Nizozemskoj. Bosnu i Hercegovinu ne posjećujem često kao moja majka i sestra, jer ne živim blizu njih i imam jako puno obaveza u klubu. Pokušavam barem dva puta godišnje otići u Bosnu da posjetim svoju porodicu, ali dođem u zemlju svojih roditelja.
Želio bih se predstaviti u reprezentaciji BiH, bila bi mi čast igrati za svoju zemlju – kazao je tada Hamulić za naš portal, otkrivši čiji stil igra mu se sviđa od bh. reprezentativaca.
– Pjanića mnogo pratim jer mi se sviđa njegov stil – dodao je Hamulić.
Hamuliću se tako, tačno devet mjeseci od intervjua, ostvarila želja te će svlačionicu u našoj reprezentaciji dijeliti sa Pjanićem, Džekom, Kolašincem i mnogim drugim koje je donedavno pratio putem malih ekrana.
Da ima veliku želju da igra za našu reprezentaciju najbolje je pokazala reakcija kada se nije našao na spisku za utakmice u martu i kada je poručio kako nikada neće igrati za BiH.
Međutim, na svu sreću, Faruk Hadžibegić nije zlopamtilo, posjetio ga je u Francuskoj, obavio razgovor, i na kraju strasti su se smirile.
Život piše lijepe priče, a jedna od njih je definitivno ona o Hamuliću.
