Kompletan vrh HDZ-a u junu 2014. dočekao je u zagrljaj Kordića, kojeg je Haški tribunal osudio na 25 godina zatvora, između ostalog, zbog masakra nad 116 bošnjačkih civila u selu Ahmići.

– Raspravno vijeće osudilo je Kordića za planiranje, poticanje i izdavanje naređenja da se počine krivična djela, uključujući progone, protIVpravne napade na civile i civilne objekte, ubIstvo, nehumana djela, zatvaranje, bezobzirno razaranje koje nije bilo opravdano vojnom nuždom, pljačku i razaranje ili namjerno nanošenje štete vjerskim i obrazovnim institucijama. Ta krivična djela počinjena su u općinama Travnik, Vitez, Busovača i Kiseljak. Raspravno vijeće je konstatiralo da je Kordić odigrao značajnu ulogu u izdavanju naređenja za napad na Ahmiće u aprilu 1993. u kojem je masakrirano više od 100 civila bosanskih Muslimana. Raspravno vijeće je Kordiću izreklo kaznu zatvora od 25 godina – navodi se u presudi.

Prije devet godina zbog poteza HDZ-ove vrhuške, skoro 30 nevladinih organizacija iz Bosne i Hercegovine zatražilo je da Čović i ekipa podnesu ostavke sa važnih funkcija u državi.

Naravno, to im nije palo na pamet, jer su svoj potez smatrali domoljubljem. Baš kao što to ni danas ne bi uradili da ih se pozove. O Kordiću se u medijima i javnosti uglavnom govori kao osuđenom ratnom zločincu i veže ga se za HVO. Kordić je puno više od toga. On je personifikacija politike Franje Tuđmana i HDZ-a, koja je za konačni cilj imala podjelu države Bosne i Hercegovine i stvaranje etnički čistih teritorija.

Politike koja i tri decenije poslije je ista, samo nam je sada samoproglašeni “nositelj europskih vrijednosti” Dragan Čović, pakuje u diplomatski celofan i obmanjuje svekoliku javnost kako je HDZ pod njegovim vodstvom za EU i NATO integracije, a ni milimetra se nije odmakao od onoga što je provodio Kordić i cijela UZP-ovska ekipa osuđena u Hagu.

Čović to sada radi perfidnije, preko ustavnih promjena i izmjena Izbornog zakona BiH, uz pomoć visokog predstavnika Christiana Schmidta dovršava davno započeto. Oni su ti “Europljani”, a Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine im služe da prepadaju Evropu “radikalizmom” i rado bi zajednički da getoiziraju jedan narod.

Kordić je jedan od potpisnika odluke o osnivanju Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i njen potpredsjednik. HZHB 28. augusta 1993. godine, u skladu sa Owen-Stoltenbergovim planom, koji je predviđao uniju tri etničke republike u BiH, a koji je ustvari bio plan Franje Tuđmana za podjelu naše države, prerasta u tzv. Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Kordić je ostao njen potpredsjednik. Godine 1994. naslijedio je Matu Bobana na mjestu predsjednika HDZ-a BiH.

Vratimo se dijelovima iz presude Kordiću, a koji su jasan pokazatelj, zašto su ga Čović i odabrana ekipica dočekali, a danas im ne pada na pamet da osude njegovu izjavu.

– Na sastanku održanom 27. devembra 1991. u Zagrebu, Kordić je rekao da je hrvatski narod iz travničke regije spreman da se pripoji hrvatskoj državi “po svaku cijenu”. Bilo koja druga opcija bi se smatrala izdajom, osim jasne demarkacije hrvatskog tla na teritoriji Herceg Bosne”. Na mitingu u Busovači, u januaru 1992, Kordić se vidi kako se obraća masi koja mu skandira i maše zastavama i kaže da je taj miting dokaz da je hrvatski narod Busovače dio ujedinjenog hrvatskog naroda i da je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, uključujući i Busovaču, “hrvatsko tlo i da će to tako i biti”.

Kordić je dakle izgovorio ono što Čović misli, ali mudro šuti o tome. A šutnja je odobravanje.

Vrijedilo je sve što je urađeno, od ubistava, silovanja, etničkog čišćenja, jer danas njegov nasljednik na mjestu predsjednika HDZ-a ostvaruje korak po korak Tuđmanov san. Bh. entitet Republika Srpska ne zanima Čovića, baš kao što onomad nije zanimao Matu Bobana, a potom ni DariJa Kordića ili Antu Jelavića jer su Tuđman i Milošević sve do utančine dogovorili u Karađorđevu.

Kako vrijeme prolazi, tek sada se vidi dubina i prava politička pozadina Čovićeve poruke izrečene u Narodnoj skupštini RS-a početkom prošle godine: “Čuvajte Republiku Srpsku!”.

Poruka “Čuvajte Republiku Srpsku” identična je onoj koju je kada mu je Haški tribunal pravosnažno izrekao doživotnu robiju zbog genocida i zločina izgovorio i Ratko Mladić

Čestiti biskup Franjo Komarica koji je cijeli rat proveo u banjAlučkoj biskupiji, u nekoliko je navrata javno prozivao Čovića upozoravajući da će baš on biti “sudionik nestajanja Hrvata u RS-u jer ne pokazuje jednako zanimanje za sve Hrvate u BiH”.

– I ako on kaže: “Mene ne zanima šta se ovdje događalo za vrijeme rata”, ni stradanja Hrvata, ni rušenja crkava, ni ubijanja svećenika. Ne želi taj zločin uopće registrirati, niko nije procesuiran radi svega toga ovdje. Ne zanima ga hoće li se vratiti Hrvati, a to je neupitno pravo. I ako se već pozivamo na taj bajni Dejtonski sporazum i taj Aneks 7, šta se to dogodilo? Zašto se godinama Hrvatima uskraćivala i politička i pravna i materijalna pomoć. Kome je onda on predsjednik – kazao je biskup Komarica.

Čović je i sam bio učesnikom u zločinima nad Bošnjacima Hercegovine, na indirektan način. Naručivao je logoraše za prinudni rad u Sokolu, gdje je tada bio direktor. I nimalo se ne kaje zbog toga. Niti je odgovarao za to, niti će ikada.

Jer upravo taj i takav Dragan Čović, “nositelj europskih vrijednosti”, koji je u svojstvu “gospodina legitimnog” dao sebi za pravo da izdaje certifikate i odlučuje ko je pravi, a ko “krivi” Hrvat, odgovara i Schmidtu i svima onima iz međunarodne zajednice koji su po svemu sudeći odlučili da ovu zemlju do kraja rasparčaju.

Zato, ne treba očekivati da se oglasi o Kordiću, jer Dario, rođen u Sarajevu i živio u Busovači, samo je glasno izgovorio ono što Čović misli i potajno priželjkuje, a i sam je dio tog zločinačkog plana od 90-ih.

Tek naivni mogu povjerovati u Čovićevu svakodnevnu slatkorječivost o tome kako za Bosnu i Hercegovinu nema drugog puta do EU-a i NATO-a, da se BiH ne može podijeliti, jer Tuđmanov san i duh i danas lebde iznad ove zemlje.

Prije desetak godina, na skupu u Švicarskoj Čović je rekao:

– Kada smo organizirali Hrvatski narodni sabor, neki od vas to pamte, 2001. godine, tada je donesena odluka o Hrvatskoj samoupravi i tada je bio onaj upad u Hercegovačku banku, smjene mnogih dužnosnika, politički, odnosno pravni procesi, smjene ljudi koji su završili lišeni slobode, po zatvorima. Sada smo se dogovorili da to radimo malo mudrije… BiH treba reorganizirati. Na tome se sada radi. Treba napraviti novi Ustav BiH i izborni zakon.