USK
Krajina: Mitska zemlja tvrđava, nišana, vojničkih prezimena i rijeka bez ćuprija
Krajina je za državu uvijek davala najviše, a nije joj se vraćalo kako bi trebalo. Naš saradnik donosi priču o njenoj historiji, saobraćajnoj (ne)povezanosti, pustim obećanjima i jednom dobrom primjeru.
Kad je u pitanju saobraćajno povezivanje sa ostatkom Bosne i Hercegovine i svijetom, na zapadu naše domovine još uvijek ništa novo. Suprotno najavama, izgradnja brze ceste Bihać – Cazin – Velika Kladuša, koja će ove gradove Unsko-sanskog kantona povezati i sa graničnim prijelazima prema Republici Hrvatskoj još nije počela. Brza cesta koja Krajinu treba preko Jajca i Travnika povezati sa Sarajevom još nije stigla ni do Viteza, a bihaćki aerodrom bi – ako sve bude išlo po planu – navodno trebao biti pušten u rad za dvije-tri godine. A tako je reklo i prije dvije-tri godine.
Čuvanje granice
Češće nesrećom ali nekad i srećom, kad je Krajina u pitanju stvari su rijetko kada i rijetko kome išle po planu. Najčešće kroz historiju nekog plana za Krajinu nije niti bilo ili je to ostrvo između Une i Vrbasa bilo samo periferni dio nekog šireg plana u kojem je Krajišnicima bilo namijenjeno samo čuvanje granice i njihov puki opstanak na toj granici, bez neke perspektive mimo toga – kako nekad, tako i danas.
Unska pruga
Zbog toga vijesti o tome kako su investicije u saobraćajno povezivanje Krajine sa ostatkom države i svijeta uvijek ”na čekanju” i nisu neke vijesti. Sa izuzetkom Puta AVNOJ-a kojeg je sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgradila Titova Jugoslavija i koji je ipak i počinjao i završavao unutar Krajine, zatim Unske pruge koja je primarno bila projekt povezivanja dvije značajne regije Hrvatske, te austrougarskih pruga koje nisu bile namijenjene Krajišnicima, nego eksploataciji njihovih dobara, u Krajini za Krajinu i Krajišnike, u kontekstu saobraćaja i infrastrukture, nije napravljeno gotovo ništa čestito.
U jednom tekstu o svome profesoru Dževadu Hozi, njegov zemljak i učenik Admir Mujkić opisuje Krajinu kao mitsku zemlju prokletu životom na granici zbog čega nikad nije uspjela sazidati veliku ćupriju, crkvu, džamiju, medresu ili manastir kakve imamo u ostatku Bosne. I stvarno, nigdje u Bosni i Hercegovini nemamo na relativno maloj teritoriji poput Krajine onakve rijeke bez ijedne velike ćuprije koja bi svjedočila o važnosti tog prostora za one koji su njime hodili, na njemu živjeli i u njemu stvarali.
Dževad Hozo, Krajinski nišani
Nije Una Drina, i nije Krajina imala Mehmed-pašu Sokolovića da na Uni sagradi ćupriju. Nije Jajce bilo Mostar pa da neki sultan pošalje svog mimara da nad Vrbasom ili Plivom savije onakav čaroban kameni luk poput Starog mosta. Nije ni Sana bila Miljacka pa da na njoj nekad osvane i zauvijek ostane barem neka Kozja ćuprija.
Ovo su stvari o kojima čovjek obično ne razmišlja ali sve što trebate znati o Krajini i njenoj historiji stane u činjenicu da su njene rijeke gazile vojske tolikih carevina, a da nijedna na njima nije ostavila čestit most. Neki historičari kao objašnjenje nude to što je u drugim dijelovima Bosne (i naročito Hercegovine) kamen bio češće korišten kao materijal, za razliku od Krajine u kojoj se za gradnju više koristilo drvo. Ako i prihvatimo to objašnjenje, izroniće drugo pitanje – kako li je onda uvijek bilo kamena za tvrđave?
Taman onoliko koliko na krajiškim rijekama fali ćuprija, toliko na krajiškim brdima ima tvrđava. Sokolačka kula, Ostrovica, Havala, gradina u Bjelaju, Kamengrad, tvrđava u Vrnograču i Podzvizdu i još desetine drugih svjedoče kako je kroz historiju ipak glavnina svih investicija u Krajinu otišla u sektor odbrane i sigurnosti. Tako je bilo i u davnoj historiji, ali i u novije vrijeme sa aerodromom Željava – najskupljom nekretninom u bivšoj Jugoslaviji i cijelim naseljima u Bihaću koja su izgrađena za potrebe armije.
Krajinski nišani u Kajtezima
Sve je u Krajini uvijek počinjalo i završavalo sa vojskom i uvijek je Krajini bilo namijenjeno samo onoliko koliko je trebalo vojsci koja ju je čuvala, rijetko kada bilo šta više od toga. Ćuprije, sebilji, medrese, velebne džamije i crkve, manastiri, saraji, biblioteke i bezistani su se gradili tamo gdje se živjelo mirnije, dobrim dijelom i zbog toga što je sigurnost takvog života jamčila čvrsta granica u Krajini.
Ostaci tog naslijeđa se vide i kada se uporede prezimena ljudi u Sarajevu sa onima u Krajini. Rijetki to primjećuju, ali u Krajini skoro da i nema onih složenih prezimena iz osmanskog perioda sa prefiksima ili sufiksima koji asociraju na duhovnost poput mula-, -hafizović, -efendić, a koja su uobičajena u Sarajevu i okolini. U Krajini nećete naći Mulaosmanoviće, Emirhafizoviće, Omerefendiće ili Hadžihafizbegoviće, ali zato su tu više igdje drugo zastupljeni ljudi čija prezimena podsjećaju na vojsku i oružje kao što su Čauševići, Ćehajići, Dizdarevići i Dizdarići, Bajraktarevići, Kulauzovići, Solakovići, Ferizovići, Keserovići, Kavazi, Harbaši, Sabljakovići, Puškari, Kuduzovići…
Iza tih ljudi nisu ostajale ni pjesme o ljubavi, ljepoti i plahim djevojkama nego o borbi, junacima i njihovim konjima. U krajiškim pjesmama nema puno ašikovanja pokraj šadrvana nego antiheroj Tale, krajiški don Kihot po cijenu života otima Anicu iz porodičnog doma. Jer u Krajini je čak i ljubav borba.
Predanost napretku
I zato se nije čuditi kad se čitaju vijesti u kojima se Krajini iz godina u godine obećavaju brze ceste i aerodromi, koje će – ukoliko sve bude teklo prema planu – jednako tako biti obećavane i dogodine i godinu poslije dogodine. Tako je bilo otkako se piše historija toga kraja, i ništa nas bolja budućnost ne očekuje dok svi najzad ne shvatimo kako će se začarani krug historijskog prokletstva života na granici razbiti tek onda kada granice postanu besmislene ili kad se preko njih bude moglo prelaziti brzo i lako.
Svaki korak u tom pravcu i sve što se učini da se Krajina približi ostatku države zato vrijedi pozdraviti i nije slučajno što ovaj tekst čitate na stranicama BiHAMK-a uoči skorog otvaranja njihovog novoizgrađenog objekta u Bihaću. Ima nešto jako simbolično u tome što se baš u ova vremena nezahvalna za ulaganje, baš u Bihaću gradi jedan moderan centar Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba. Jer, ako išta simbolizira i Bosnu i Hercegovinu, i zajedništvo u njoj, i solidarnost, i sigurnost, i kulturu, i komunikaciju, i stalnu predanost napretku – to je BiHAMK.
Zato, iako ne može sagraditi ćuprije i ceste i promijeniti historiju, BiHAMK primjerom pokazuje kako se mijenja budućnost. A onda, za nadati se da će i oni skloni davanju obećanja slijediti taj primjer, i mitsku zemlju tvrđava, nišana, vojničkih prezimena i rijeka bez ćuprija jednom za sva vremena postaviti tamo gdje ona srcem i dušom pripada.
USK
Bihać: Građani zabrinuti zbog sječe drvoreda u Gradskom mezarju Harmani
Sve više građana Bihaća izražava zabrinutost zbog sječe drveća u Gradskom mezarju Harmani, gdje su stabla postepeno uklanjana, ostavljajući nekadašnji drvored duž staze od ulaza u groblje potpuno ogoljenim. Nekadašnji niz visokih stabala, koji je krasio prilaz mezarju i pružao osjećaj mira i poštovanja, danas više ne postoji.
Armin Amidžić je bio gradski vijećnik u sazivu 2016.-2020. godinene, te direktor Turističke zajednice Grada Bihaća, a sada je ponovo ušao u Gradske vijeće, gdje će naredne četiri godine zastupati stavove političkog pokreta POMAK iz Bihaća. On se osvrnuo na ovu situaciju, izrazivši svoju zabrinutost.
Prema njegovim riječima, prije nekoliko mjeseci uklonjena su sva stabla iz mezarja. Kaže da razumije potrebu za sječom stabala kada ona predstavljaju sigurnosnu prijetnju, ali smatra da bi se u takvim situacijama obično primjenjivala selektivna sječa i nova sadnja kako bi se sačuvao izgled i harmonija prostora.
-Nisam siguran šta je motivisalo ljude koji upravljaju ovim mezarjom da sječu izvrše na ovaj način, ali i dalje hoću da se nadam da je ova akcija dio šire strategije. Teško mi je povjerovati da će oslobođeni kvadrati biti iskorišteni za nova grobna mjesta, jer bi to bio udarac identitetu ovog mjesta koje nosi širi značaj za našu zajednicu – rekao je Amidžić.
On je izrazio nadu da oslobođeni prostor neće biti iskorišten za dodatna grobna mjesta jer bi to, prema njegovom mišljenju, bilo narušavanje identiteta mezarja koje ima značajnu vrijednost za zajednicu.
Praksa nelegalnih ukopa na privatnim parcelama
Uz problem sječe drveća, Amidžić je skrenuo pažnju i na praksu nelegalnih ukopa na privatnim parcelama uz rub mezarja, gdje se, kako tvrdi, uz znanje odgovornih osoba redovno održavaju dženaze. Smatra da bi ovi nelegalni ukopi mogli predstavljati prepreku budućim razvojnim projektima Grada, poput planiranog uređenja kanala Drobinice u šetalište s biciklističkim stazama.
-Cilj mi nije kritika, već podstaći odgovorne da uz glavnu šetnicu na mezarju, sadnjom novih sadnica, vrate aleju koja će oplemeniti prostor i obnoviti mu harmoniju – dodao je Amidžić.
Predlaže inicijativu za sadnju novog drveća i poziva građane Bihaća da je podrže kako bi se formalizirao zahtjev za ponovno ozelenjavanje mezarja, čime bi se očuvala njegova prirodna ljepota i poštovanje prema prostoru koji ima posebnu simboliku za lokalnu zajednicu.
FENA
USK
Poznato ko je pretukao Arijana Jelenovića, unuka ratnog zločinca Fikreta Abdića Babe
Kako smo i prenijeli, tuča se desila ispred frizerskog salona “Mirfo” u ulici Ibrahima Mržljaka, a povrijeđenom Jelenoviću je ljekarska pomoć prvo pružena u Domu zdravlja Velika Kladuša, a onda voljom porodice, je prebačen u bolnicu u Karlovcu (Hrvatska).
Portparol MUP-a Unsko-sanskog kantona Adnan Beganović je objavio kakve informacije ima policija o napadu.
“Jučer poslijepodnevnim satima, negdje oko 13:40, u Velikoj Kladuši, došlo je do fizičkog obračuna, između dva lica – inicajala D. M. (1998. godište) i J. A. (1999.), rođen u Rijeci, Republika Hrvatska, nastanjen u Velikoj Kladuši, kojom prilikom, nakon sukobljavanja, lice J. A. je napustilo mjesto i uputilo se u dom zdravlja, gdje liječnik Doma zdravlja Velika Kladuša nije mogao kvalifikovati povrede na licu, tako da je isti prevezen, odnosno samoinicijativno napustio BiH i zaputio se u Karlovac, u bolnicu”, kazao je Beganović.
Naveo je da još uvijek nije poznato kako će se okvalifikovati ovo krivično djelo, jer nije poznat stepen povreda unuka ratnog zločinca.
“Ozljede još nisu dostupne organima gonjenja i Kantonalnom tužilaštvu. Pripadnici PS Velika Kladuša su izašli na lice mjesta i pronašli lice koje se sukobilo sa ozlijeđenim.
Nakon obavljanja razgovora, upoznat je tužilac, koji se još nije mogao očitovati o kvalifikaciji krivičnog djela, jer još nisu dostupne informacije o ozljedama napadnutog lica. Nakon pribavljanja liječničkog nalaza, tužilac će odrediti u kojem pravcu će se dalje voditi istraga u ovom predmetu”, dodao je portparol MUP-a USK.
USK
Sud BiH odbio zahtjev SNSD-a za ponavljanje izbora u Bosanskom Petrovcu
Sud Bosne i Hercegovine donio je konačnu odluku kojom je odbijen zahtjev Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) za ponavljanje izbora u općini Bosanski Petrovac. Ovim je potvrđen izbor Mahmut Jukića iz Stranke demokratske akcije (SDA) za načelnika općine, čime će Jukić zadržati poziciju na čelu općine naredne četiri godine.
Nakon skoro mjesec dana političkih tenzija i pravnih procesa, Sud BiH odlučio je da nema osnova za poništenje rezultata. SNSD, koji je uložio žalbu zbog navodnih nepravilnosti, sada nema daljih mogućnosti za pravno osporavanje.
Nemanja Davidović, aktuleni predsjedavajući Opštinskog vijeća Bosanski Petrovac u sazivu koji je još uvijek u mandatu, komentarisao je jučer ishod odluke Suda, navodeći dva moguća scenarija.
“Moguće su dvije stvari”, prva da Sud BiH prihvati žalbu i da CIK BiH preispita svoju odluku, a druga, ako Sud odbije žalbu, tada su pravne radnje gotovo završene i CIK će potvrditi izbore kakvi su sada – izjavio je Davidović.
Nakon odbijanja žalbe, dodao je da će SNSD Bosanski Petrovac razmotriti da li će učestvovati u radu Općinskog vijeća.
Davidović je ranije takođe ocijenio da rezultati ovih izbora “ne odražavaju volju naroda,” naglasivši potrebu za ozbiljnom analizom izbornog procesa.
Iz SDA Bosanski Petrovac su pozdravili odluku Suda BiH kojom se konačno omogućava načelniku Jukiću da započne novi mandat i nastavi s radom na projektima poboljšanja infrastrukture i kvaliteta života u općini Bosanski Petrovac.
“Nemanja Davidović svojim provokativnim javnim nastupom izaziva nacionalni naboj kod dobrog dijela građana Bosanskog Petrovca. Ja poručujem da ne želimo da se takva politika SNSD-a prenosi na Bosanski Petrovac i nivo Općinskog vijeća. Ovdje nikada nije bilo takvog nacionalnog naboja kao što je to sada davanjem nekorektnih izjava. To znaju i Bošnjaci i Srbi u Bosanskog Petrovcu. Mi smo jedna mala sredina, mi želimo da živimo zajedno”, izjavio je Mahmut Jukić.
-
BiHprije 7 dana
Stevandić u NSRS-u prozvan zbog 90-ih: “Tada sam stvarao RS, dobio sam metak, povrijedila me granata”
-
Sportprije 5 dana
Velika tragedija u Španiji: Nogometaš poginuo u katastrofalnim poplavama
-
Cazinprije 2 dana
Doborac okupio bh. rukometaše u Cazinu. Stručni štab Zmajeva jači za jedno ime
-
Sportprije 1 dan
UZNEMIRUJUĆE Munja pokosila četvoricu nogometaša, jedan umro na mjestu
-
Svijet / Zanimljivostiprije 2 dana
Slučaj u Njemačkoj: Nijemac napao Bosanke, razlog – smetalo mu je što su pričale na maternjem jeziku u autobusu
-
Svijet / Zanimljivostiprije 2 dana
SAD raspoređuju stratešku avijaciju na Bliski istok: Stiže šest bombardera B-52
-
BiHprije 2 dana
Dodik još jednom poručio kako podržava Trumpa: “Mnogo će bolje razumjeti situaciju u BiH”
-
BiHprije 1 dan
Cijene kafe u ugostiteljskim objektima u BiH i do 5 KM