Općinski sud u Sanskom Mostu potvrdio je optužnicu protiv direktorice JU OŠ „5. oktobar“ Sanski Most Delalić Azre (46), te pedagogice Hasić Dževide (47) i učiteljice Delić Asmire (44) kojom se Delalić Azri stavlja na teret osnovana sumnja da je počinila krivično djelo nesavjestan rad u službi, kao i da su sve tri optužene kao saizvršiteljice počinile krivično djelo sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika.

Naime, Tužilaštvo tereti Delalić Azru da je kao direktor navedene škole tokom školske 2022. godine i u prvoj polovini školske 2023. godine, ignorirala prijave vršnjačkog nasilja prema maloljetnom učeniku škole, kao i da nije poduzela mjere i radnje kako bi se nasilje zaustavilo, što je rezultiralo ponovnim i učestalim nasiljem prema maloljetnom učeniku od strane vršnjaka, narušavanjem psihičkog zdravlja i duševnim patnjama, odnosno težim povredama njegovih prava.

Optuženima Delalić Azri, Hasić Dževidi i Delić Asmiri se kao saizvršiteljicama, između ostalog, stavlja na teret da su u navedenom periodu oštećenog maloljetnika najmanje 6 puta odvodile u prostorije biblioteke za vrijeme nastave i ispitivale o tim događajima, od čega su dva puta zaključavale prostorije biblioteke, a ta ispitivanja su trajala od sat do sat i po vremena, prilikom kojih su galamile na oštećenog, govorile mu da je on uzrok problema koje ima sa drugim učenicima, te da će dobiti ukor i biti izbačen iz škole, te da on i njegov otac uništavaju ugled škole i grada, pa je uslijed takvog čestog i kontinuiranog zlostavljanja od strane optuženih i izloženosti vršnjačkom nasilju zadobio duševne patnje jakog inteziteta.

Tužilaštvo će osnovanost optužnice dokazivati saslušavanjem svjedoka, vještaka, kao i izvođenjem materijalne dokumentacije.

U narednom periodu se očekuje zakazivanje ročišta za izjašnjenje o krivici pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu, saopćeno je iz Tužilaštvo USK.

Optužnicu pročitajte OVDJE

Čitanjem optužnice i uvodnim riječima, u Kantonalnom sudu u Bihaću počelo je suđenje šestorici pripadnika nekadašnje Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB) za zločine nad zarobljenim vojnicima Armije RBiH.

Hilmija Begić, Sulejman Sefić, Mehmed Brkić, Senad Sarajlija, Jasmin Ćoragić i Ale Mujagić optuženi su da su počinili zločin nad pripadnicima Petog korpusa Armije RBiH na području Velike Kladuše 29. jula 1994. godine.

Prema optužnici koju je pročitala tužiteljica Ornela Cerić Mrenica, Sefić se tereti da je u velikokladuškom naselju Crvarevac, nakon što je u reonu Čaglice zarobljen pripadnik Petog korpusa, fizički zlostavljao istoga, udarajući ga šakama po glavi i nogama u predjelu stomaka, da bi, nakon što je oštećeni pao, nastavio da ga udara kundakom puške i cijevi po licu.

Ale Mujagić se tereti da je u mjestu Čaglica, naoružan poluautomatskom puškom, prišao pripadniku Petoga korpusa, koji se prethodno predao, udarajući ga puškom po leđima, hvatajući ga za kosu, te mu je ispalio metak u desnu nogu.

Senad Sarajlija je, prema navodima optužnice, naoružan automatskom puškom, došao do kuće u kojoj se nalazio vidno povrijeđeni zarobljeni pripadnik Armije RBiH, te ga udarao pola sata, a onda ga ubacio u Golf 2, zatim ga nastavio udarati tokom vožnje.

Kako je pročitala postupajuća tužiteljica, Jasmin Ćoragić se tereti da je, istoga dana i u istom mjestu, nakon zarobljavanja tri pripadnika Armije RBiH, iste fizički zlostavljao.

Sefić i Mehmed Brkić se terete da su u predvečernjim satima pet zarobljenih pripadnika Armije RBiH, s lisicama na rukama, u kamionu, hladnjači, odvezli u krug firme “Grupeks” i nastavili s fizičkim zlostavljanjem, kada je Sefić jednom od zarobljenih u usta stavio cijev od puške.

Begić je optužen da je u večernjim satima u “Grupeksu” tukao zarobljene pripadnike Armije RBiH, ulazeći u više navrata u prostorije gdje su zarobljenici boravili, te ih fizički zlostavljao prilikom ispitivanja. Jednoga je, navodi se, polijevao vodom, pitajući “zašto je prešao u Korpus”.

Optuženi su se izjasnili da su razumjeli optužnicu, a Hasan Veladžić, branilac Hilmije Begića, naveo je da je optuženi ispitivan jednom tokom istrage, od strane FBI istražioca.

“Odbrana smatra da nije zakonito ispitan, optuženi je bio bez prisustva advokata i akt Tužilaštva nije zapisnik o ispitivanju. U zapisniku se govori u trećem licu, potpisan je samo kod upoznavanja s pravima. Činjenica je da optuženi mora biti obaviješten o krivičnom djelu i dokazima. Ovdje ima propust jer nije naveden činjenični opis i nema pravne kvalifikacije djela”, kazao je Veladžić, navodeći da optužnica nije mogla biti podignuta bez pravilnog ispitivanja.

Drugi Begićev advokat, Alaga Bajramović, zatražio je da Sud razmotri ovaj akt i prigovor, te se očituje o istom. Ovome se usprotivila tužiteljica, navodeći da ništa nema sporno jer je optuženi ispitan tokom istrage u skladu sa zakonskim odredbama države u kojoj živi.

“To je dokaz Tužilaštva i u ovoj fazi Sud ne može imati uvid u dokaze. Smatram da je ovaj prigovor trebao ranije biti na optužnicu”, navela je Cerić Mrenica.

Predsjedavajuća Vijeća Jasmina Lipovača je navela da će se Sud naknadno izjasniti o ovome aktu.

Goran Dragović, branilac Sefića i Sarajlije, kazao je da neće iznositi uvodnu riječ, ali da u cijelosti negiraju izvršenje djela.

Advokat Amir Kajtazović, koji brani optuženog Brkića, naveo je da će dokazati da se njegov branjenik nije ni nalazio u kamionu, dok je Jasmina Junuzović, braniteljica Ćoragića, izjavila da će dokazati da njen branjenik nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

Omer Abdagić, branilac Ale Mujagića, rekao je da smatra da optužnica ima nedostataka, na koje će ukazivati tokom postupka, te naveo da će dokazati da je Mujagić pomagao oštećenima.

Nastavak suđenja je 20. novembra, kada je planirano saslušanje prvih svjedoka Tužilaštva.

U Sanskom Mostu, kočijaštvo je tradicija koju čuvaju Velid Omić sa Bojančića i Amir Okčić sa Demiševa, koji su poznati po vožnji fijakera.

Omić, najstariji kočijaš u ovom gradu, zajedno sa sinom Amirem, koji uspješno preuzima porodični posao, nudi atraktivne vožnje za svadbe, rođendane i druge specijalne prilike.

Amir, najmlađi kočijaš, pokazuje izuzetnu posvećenost i spremnost da nastavi tradiciju, što zaslužuje svaku pohvalu.