Connect with us

Religija

Kratke biografije autora najpoznatijih hadiskih zbirki: Buharija, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže

Published

on

 

Iz knjige Hadisi kudsijj s komentarima Nevevija i Kastalanija koja je u prijevodu Muhameda Halilkanovića u cijelosti uvrštena u Enciklopediju hadisa. Dovoljno je u pretragu ukucati riječ: kudsijj.

 

Imam Malik, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu ‘Abdullah Malik b. Enes el-Asbehi. Bio je imam grada Medine. Rođen je 95 god. po Hidžri, a umro je u Medini 179 god. po Hidžri u 84. godini života. Bio je imam Hidžaza, kao i imam svih ljudi u fikhu i hadisu. Na ponos mu služi to što je imam Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, bio jedan od njegovih učenika. On sam je učio od Ibn Šihaba ez-Zuhrija, Jahja b. Se’ida el-Ensarija, Nafi’a, Ibn Omerovog oslobođenog roba, neka im se Allah obojici smiluje, i dr. Od njega je učilo mnogo ljudi koji se ne mogu pobrojati. Među njima su Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, Muhammed b. Ibrahim b. Dinar, Ibn ‘Abdurrahman el-Mahzumi i ‘Abdulaziz b. Ebi Hazim, kao učenjaci njegovog ranga. Zatim, Me’an b. ‘Isa el-Kazzaz, ‘Abdulmelik Ibn ‘Abdulaziz el-Madžešun, Jahja b. Jahja el-Endelusi, ‘Abdullah b. Mesleme el-Ka’nebi, ‘Abdullah b. Vehb, ‘Asbe’ b. el-Feredž, učitelji el-Buharija, Muslima, Ebu Davuda, Et-Tirmizija, Ahmed b. Hanbela, Jahje b. Me’ina i drugih hadiskih učenjaka. Et-Tirmizi u svom Džami’u bilježi od Ebu Hurejre, r.a., hadis: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ljudi će gotovo sjeći jetre od deva tražeći znanje i neće naći nikoga učenijeg od učenjaka iz Medine. Et-Tirmizi kaže da je hadis hasen. ‘Abdurrezzak i Sufjan b. ‘Ujejne kažu da se pod tim aludira na Malik b. Enesa. Malik, Allah mu se smilovao, kaže: „Rijetko je neko od onih koje sam učio umro, a da nije došao kod mene i pitao me nešto.“ Jednog dana je citirao hadise koje je čuo od Rebia’ b. ‘Abdurrahmana i prisutni zatražiše još hadisa od ovoga prenosioca, na što Malik reče: „Što ćete uraditi s Rebi’om koji spava u tom ćošku?“ Kada su otišli Rebi’i, neko ga je upitao: „Jesi li ti Rebi’a od kojeg Malik prenosi hadise?“ On reče: „Jesam.“ Oni su ga pitali: „Kako se Malik mogao okoristiti tobom, a ti nisi koristan sam sebi?!“ On odgovori: „Zar ne znate da je miskal rahatluka bolji od tovara znanja?“

Malik, Allah mu se smilovao, ukazivao je krajnje poštovanje prema nauci. Kada je htio da citira hadis, uzeo bi abdest, sjeo s ozbiljnošću i dostojanstvom i namirisao se. Bio je jako poštovan. Neko od stanovnika Medine je kazao za njega: „Ne bi odgovorio, ali iz poštovanja nije bio ponovo upitan A oni koji su pitali bili su oborenih glava.“ Uljudnost, ozbiljnost i dostojanstvo veličine bogobojaznosti krasili su ga. Bio je autoritet, a nije bio na vlasti. Jahja b. Se’id el-Kattan kaže: „Među ljudima nema nikoga s ispravnijim hadisima od Malika.“

Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, rekao je: „Kada se spomenu učenjaci, Malik je zvijezda.“ Prenosi se da mu je halifa el-Mensur zabranio citiranje hadisa koji govori o razvodu braka pod prisilom. Halifa je poslao uhodu da ga pita o tome, a on mu je odgovorio pred grupom ljudi: „Nema razvoda braka pod prisilom.“ Zbog toga je izbičevan, ali nije prestao citirati ovaj hadis.

Kada je Er-Rešid bio na hadždžu, slušao je njegovo djelo Muvetta’. Tada mu je dao tri hiljade dinara i rekao: „Trebalo bi da kreneš s nama, jer sam odlučio da sve ljude privolim da prihvate Muvetta’, kao što je Osman, r.a., privolio ljude da prihvate jedinstvenu verziju Mushafa.“ Malik mu je odgovorio: „Ne možeš ljude privoliti na Muvetta’, jer su se ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nakon njegovog preseljenja na Ahiret razišli po svim krajevima i danas kod stanovništva svakog kraja ima nekog znanja. Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Razilaženje mog ummeta je milost. Moj odlazak s tobom ne dolazi u obzir, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Medina je bolja za njih, kada bi oni znali. Ovo su tvoji dinari, ništa ne nedostaje. Neću dati prednost dunjaluku nad gradom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.“

Eš-Šafi’ kaže: „Vidio sam pred Malikovim vratima krdo horosanskih konja i egipatskih mazgi od kojih nikad nisam vidio ljepše. Rekao sam mu: Kako su samo lijepi! On mi je odgovorio: ‘Ja ti ih poklanjam.’ Na to sam mu rekao: Ostavi sebi makar jednu životinju za jahanje. On mi je odgovorio: ‘Stid me je Uzvišenog Allaha da kopitom životinje gazim zemlju u kojoj počiva Allahov Poslanik, s.a.v.s.“

Njegove vrline se ne mogu nabrojati. Neka mu se Allah smiluje. Amin.

 

Imam El-Buhari, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu ‘Abdullah Muhammed b. Isma’il b. Ibrahim b. el-Mugire b. Berdžije el-Džu’fi el-Buhari. Nadimak el-Džu’fi je dobio zbog toga što je el-Mugire, otac njegovog djeda, bio vatropoklonik, koji je primio islam preko Jemana el-Buharija el-Džu’fija, po kome je prozvan. El-Džu’fi je ime pretka jednog plemena u Jemenu.

Rođen je u petak, šeste noći ševala 194. god. po Hidžri, a umro je u noći uoči Ramazanskog bajrama 256 god. Nedostajalo mu je trinaest dana da napuni šezdeset i dvije godine života. Nije ostavio iza sebe muškog potomka. U traganju za znanjem obišao je hadiske učenjake svih krajeva i zapisivao je od svih hafiza hadisa, kao što su Mekki b. Ibrahim el-Belhi, ‘Abdullah b. Osman el-Mervezi, ‘Ubejdullah b. Musa el-’Abesi, Ebu Nu’ajm el-Fadl b. Dekin, ‘Ali b. el-Medjeni, Ahmed b. Hanbel, Jahja b. Me’in i drugi, neka im se Allah smiluje.

Od njega je hadis učilo mnogo ljudi. El-Fireberi kaže: „El-Buharijevu knjigu je slušalo devedeset hiljada ljudi i niko od njih, osim mene, nije ostao da je prenosi. Počeo je učiti nauku sa deset godina, a sa jedanaest je ispravljao učitelje.“

El-Buhari, Allah mu se smilovao, kaže: „Odabrao sam hadise za svoju zbirku između približno šest stotina hiljada hadisa i nisam u nju dodao niti jedan hadis, a da nisam prije toga klanjao dva rekata.“

Kada je stigao u Bagdad, došli su mu hadiski učenjaci da ispitaju njegovo znanje. Uzeli su stotinu hadisa, pomiješali njihove tekstove i senede, dali ih deseterici ljudi i naredili im da mu ih citiraju. Prvi od njih je ustao i pitao ga za jedan od tih hadisa, na što je on rekao: „Ne znam ga.“ Onda ga je upitao za drugi i odgovor je bio isti. Tako je bilo sa svih deset hadisa. El-Buhari je odgovarao: „Ne znam ga.“ Onda je ustao drugi čovjek od one deseterice i situacija je bila ista kao i sa prvim, a potom i s ostalima. El-Buhari je odgovarao samo riječima: „Ne znam ga.“ Učenjaci su zaključili da on svojim negiranjem, ustvari, pokazuje svoje poznavanje hadiske nauke, ali drugi to nisu znali. Kada su završili, El-Buhari se okrenuo prvom od njih i rekao: „Tvoj prvi hadis glasi ovako, drugi ovako“ i sve po redu do desetog hadisa. Vratio je svaki tekst njegovom senedu i svaki sened njegovom tekstu. Onda je to isto uradio i s ostalima. Ljudi mu priznaše izuzetno pamćenje hadisa i njegovu vrijednost.

Imam Muslim, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu el-Husejn Muslim b. el-Hadždžadž b. Muslim el-Kušejri en-Nejsaburi. Rođen je 204. god. po Hidžri. Preselio je na Ahiret šest dana prije kraja redžepa 261 god. u pedeset i sedmoj godini života. Obišao je sve krajeve islamskog svijeta tražeći znanje. Učio je hadis od Jahja b. Jahja, Kutejbe b. Se’ida, Ishak b. Rahevejha, Ahmed b. Hanbela, el-Ka’nebija, Harmele b. Jahja i drugih učenjaka te nauke. Dolazio je u Bagdad više puta, podučavao hadisu u njemu i od njega je učilo mnogo ljudi. U poznavanju vjerodostojnosti hadisa bio je ispred svih svojih savremenika.

Rekao je: „Napisao sam el-Musned odabirući između tri stotine hiljada hadisa koje sam čuo.“ El-Hatib el-Bagdadi kaže: „Muslim je slijedio El-Buharijevu metodu: imao je uvid u njegovo znanje i krenuo je njegovim putem.“

Neka im se Allah smiluje. Amin.

 

Imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Sulejman b. el-Eš’aš b. Ishak el-Esdi es-Sidžistani. Putovao je, tražeći nauku, obišao mnoge krajeve i sakupio mnogo hadisa. Napisao je mnogo knjiga. Zapisivao je hadise od stanovnika Iraka, Šama, Egipta i Horasana. Rođen je 202 god. po Hidžri, a umro je u Basri šesnaeste noći ševala 275 god. Učio je hadis od učitelja El-Buharije i Muslima, kao što su Ahmed b. Hanbel, Osman b. Ebi Šejbe, Kutejbe b. Se’id i drugi učenjaci hadisa. Od njega su učili njegov sin ‘Abdullah, Ebu ‘Abdurrahman en-Nesai, Ebu ‘Ali el-Lu’lui i drugi. Svoju knjigu Es-Sunen je pokazao Ahmedu b. Hanbelu i on ju je odobrio i preporučio.

Ebu Davud, Allah mu se smilovao, rekao je: „Zapisao sam od Allahovog poslanika, s.a.v.s., pet stotina hiljada hadisa i od njih sam odabrao četiri hiljade i osam stotina i sakupio ih u ovoj knjizi. Spomenuo sam ono što je vjerodostojno i ono što mu sliči ili mu je blisko. Od svega toga, čovjeku su u njegovoj vjeri dovoljna četiri hadisa:

Djela se vrednuju prema nijetima.

Znak lijepog islama kod čovjeka je da se kloni onoga što ga se ne tiče.  

Niko neće biti pravi vjernik sve dok svom bratu ne bude želio što i sebi. i

Halal je jasan i haram je jasan.

Ebu Davud, Allah mu se smilovao, bio je na najvišem nivou znanja i pobožnosti. Prenosi se da je imao jedan veliki džep i jedan mali, pa su ga upitali: „Što je to?“ On je odgovorio: „Veliki je za knjige, a drugi nije potreban.“

El-Hattabi kaže: „O vjeri nije napisana knjiga kao što je Sunen Ebu Davuda. Prihvaćena je od svih ljudi, bez obzira na njihove razlike u mezhebima.“

Ebu Davud kaže: „U svojoj knjizi nisam spomenuo hadis kojeg su ljudi jednoglasno odbacili.“

Ibn el-E’arabi kaže: „Kada bi čovjek od nauke imao samo Mushaf i ovu knjigu – Es-Sunen Ebu Davuda – ne bi mu bilo potrebno ništa drugo. Učenjaci hadisa prije Ebu Davuda su pisali džami’e, musnede i sl., i te knjige su u sebi sadržavale sunene, propise, habere, kazivanja, oporuke i edebe, i niko od njih nije težio sabiranju i pronalaženju samo sunena, niti je neko uspio ono što je uspio Ebu Davud.“

Ibrahim el-Harbi kaže: „Kada je Ebu Davud pisao ovu knjigu, hadis mu je učinjen mehkim, kao što je gvožđe učinjeno mehkim Davudu, a.s.“

 

Imam Et-Tirmizi, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu ‘Isa Muhammed b. ‘Isa b. Sevre et-Tirmizi. Rođen je 200. godine po Hidžri, a umro je u Et-Tirmizu, u ponedjeljak, 13. redžepa 279 god.

Bio je jedan od učenjaka hafiza hadisa. Imao je priliku da uči od najvećih učenjaka, kao što su Kutejbe b. Se’id, Muhammed b. Beššar, ‘Ali b. Hadžer i dr. Od njega su učili mnogi i napisao je mnogo knjiga o hadisu. Njegova zbirka Es-Sahih je njegovo najbolje djelo, najkorisnija je za čitaoce i s najmanje ponavljanja.

Et-Tirmizi, Allah mu se smilovao, rekao je: „Izložio sam ovu knjigu učenjacima Hidžaza, Iraka i Horasana i svi su je odobravili i hvalili. Onaj ko je ima u svojoj kući kao da u njegovoj kući Poslanik govori.“

 

Imam Ebu ‘Abdurrahman en-Nesai, Allah mu se smilovao

 

Njegovo puno ime je Ebu ‘Abdurrahman Ahmed b. Šu’ajb b. ‘Ali b. Bahr en-Nesai. Rođen je 215 god. po Hidžri, a umro je u Mekki 303. god. Jedan je od učenjaka, imama i hafiza. Učio je od Kutejbe b. Se’ida, ‘Ali b. Hašrema, Ishak b. Ibrahima, Muhammed b. Beššara, Ebu Davuda es-Sidžistanija i dr. Od njega je učilo mnogo ljudi i napisao je mnogo knjiga iz hadisa. Bio je šafijskog mezheba i prakticirao je u obredima mezheb imama Eš-Šafi’a, Allah mu se smilovao. Bio je jako pobožan.

‘Ali b. Omer hafiz kaže: „Ebu ‘Abdurrahman en-Nesai je u ovoj nauci ispred svih svojih savremenika. Sa njim se jednom sastala grupa šejhova i hafiza, među kojima je bio ‘Abdullah b. Ahmed b. Hanbel u Tarsusu i svi su se složili oko njegovog izbora. Neki emir ga je upitao za njegovu zbirku Es-Sunen: ‘Je li on sav vjerodostojan?’ Odgovorio je: ‘Ima u njemu sahiha i hasena i onoga što im je blizu.’ ‘Onda nam izaberi i napiši od njega samo ono što je sahih’, rekao je emir. Onda je ovaj napisao El-Mudžteba u kojem je izostavio svaki hadis oko čije ispravnosti je bilo spora.“

Autor Tejsiru el-vusula, od koga sam prenio ove biografije, kaže: „Ovo je samo mali dio mnogobrojnih životnih situacija ovih imama, koje ukazuju na njihovu veličinu i njihov visok rang u ovoj nauci.“

Neka je Allah zadovoljan sa svima. Amin.

 

Imam Ibn Madždže, el-Kazvini, autor Es-Sunena, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu Abdullah Muhammed b. Jezid b. Madždže. Autor je poznate knjige Es-Sunen, koja ukazuje na njegovu praksu i djelo, njegovo duboko i opširno poznavanje i slijeđenje sunneta u temeljima i pojedinostima. Sadrži trideset i dvije knjige, hiljadu i pet stotina poglavlja i četiri hiljade hadisa. Svi su dobri, osim neznatnog broja. Ibn Madže je napisao i opsežan tefsir i potpunu historiju od vremena ashaba do njegovog vremena. Od njega su prenosili velikani poput Ibn Sibevejha, Muhammed b. ‘Isa es-Saffar, Ishak b. Muhammed i ‘Ali b. Ibrahim.

Umro je, Allah mu se smilovao, osam dana prije kraja ramazana 273. godine u šezdeset i četvrtoj godini života. Neka mu se Uzvišeni Allah smiluje. (El-Bidaje ve-nihaje, 11/52)

islam.ba

Nastavi čitati

Religija

Herojski čin: Tokom Džuma-namaza pozlilo vjerniku, doktor Zalihić mu spasio život

Published

on

Nastavi čitati

Religija

Ovako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisao Džennet koji je vidio dok je bio na Mi'radžu?

Published

on

Piše: Dr. Ragib es-Serdžani / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allah, dš.š., ukazao je posebnu počast Muhammedu, s.a.v.s., i time što ga je nagradio onim čime nije nagradio nikoga prije, niti ikoga poslije njega, a to je viđenje Dženneta i boravak u njemu dok je još uvijek pripadao prolaznom, dunjalučkom svijetu. Naime, u vjerodostojnim predajama se spominje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toku svog noćnog putovanja, poznatog kao Isra’, i uzdignuća u najviše nebeske sfere, Mi'radž, vidio Džennet i bio uveden u njega.

Pa, kakav je opis Dženneta koji je vidio i u kojem je bio Allahov Poslanik, s.a.v.s., dok je bio na Mi'radžu?

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Zatim sam uveden u Džennet, kad u njemu biserne ogrlice i đerdani, a zemlja od miska.” (Buharija) U drugoj predaji dolazi: ”Zatim sam uveden u Džennet, kad u njemu biserne kupole (lukovi), a zemlja od miska.” (Buharija)

Iz ovih hadisa zaključuje se da je Džennet na nebesima, odnosno na sedmom nebu, jer ne postoji hadis koji potvrđuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., napustio sedmo nebo prije nego je ušao u Džennet. Vjerodostojne predaje govore da je on prije ulaska u Džennet bio kod Sidretul-muntehaa, a Sidretul-munteha je na sedmom nebu. U predaji dolazi: ”Pa sam doveden do Sidretul-muntehaa. Sidru su prekrivale boje za koje ne znam šta su, a zatim sam uveden u Džennet.”

Na osnovu ovog hadisa može se zaključiti da je Džennet blizu Sidretul-muntehaa i čini se da je on na sedmom nebu, u smislu da je Džennet sastavni dio sedmog neba.

Međutim, ovo je u koliziji sa Allahovim riječima: ”I nastojte  zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.” (Ali Imran, 133.)  Ovaj kur'anski opis Dženneta, u kojem se spominje da je on prostran kao sva nebesa, u šta se ubraja i sedmo nebo, govori da je, bez sumnje, Džennet veći od svih nebesa zajedno.

Ono što se meni čini i što mogu zaključiti iz spomenutih hadisa jeste da je Džennet ogromna cjelina i da izlazi izvan granica sedmog neba i širi se na ostale dijelove ogromnog svemira, čije granice poznaje samo Allah. A moguće je da se jedna vrata na koja se ulazi u Džennet, nalaze na sedmom nebu i da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upravo kroz ta vrata ušao u Džennet.

Džennet u koji je ušao Allahov Poslanik naziva se ”Džennetul-me'va” (džennetsko prebivalište) kako se navodi u suri En-Nedžm u kojoj se opisuje Poslanikovo putovanje na nebesa: Kod Sidretu-l-muntehaa, kod kojeg je džennetsko prebivalište.” (En-Nedžm, 13.-14.) U ovim ajetima jasno se naglašava da je Džennetul-me'va kod Sidretul-muntehaa na sedmom nebu, tako da je Džennetul-me'va na sedmom nebu ili je jedan njegov dio na sedmom nebu.

Pojam ”Džennet” je (sve)obuhvatan pojam koji označava mjesto gdje će vjernici uživati ​​nakon proživljenja na Sudnjem danu i on u sebe uključuje barem četiri dženneta koji se spominju u suri Er-Rahman: A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, bit će dva perivoja.” (Er-Rahman, 46.), a zatim u ajetu: ”Osim ta dva, bit će još dva neznatnija perivoja.” (Er-Rahman, 62.)

Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., objašnjavajući ove ajete, rekao: ”To su dva Dženneta sa srebrenim posudama i onim što je u njima i dva Dženneta sa zlatnim posudama i onim što je u njima, a između stanovnika Dženneta i gledanja u njihovog Gospodara je samo zastor veličanstvenosti na Njegovom licu u Edenskom vrtu (Dženneti Adn).” (Buharija i Muslim) Moguće je da se svi ovi dženneti zajednički nazivaju ”Džennetul-me'va”, a moguće je da je Džennetul-me'va jedan od ta četiri dženneta.

Što se pak tiče Poslanikovog, s.a.v.s., osjećaja kad je ušao u Džennet, mi o tome ne znamo ništa. Možemo samo zamišljati kako se osjećao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad je ušao u Džennet koji je, na osnovu objave od Allaha, često opisivao svojim ashabima, a da ga nije vidio. A sada, na Mi'radžu, hoda po džennetskim stazama, po njegovoj zemlji i po obalama džennetskih rijeka, i onda to prepričava svojim ashabima i svim muslimanima.

Prva stvar koja je privukla pozornost Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ili bolje reći koja ga je iznenadila, jeste postojanje u Džennetu onoga što je on nazvao ”bisernim đerdanima i ogrlicama” (حَبَايِلَ اللُّؤْلُؤِ), a u drugoj predaji ”bisernim kupolama ili lukovima” ( جنابذ اللؤلؤ).

Nije nužno da je jedna od dvije predaje vjerodostojna, a druga slaba, već će prije biti da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., više puta pričao ashabima o svom viđenju Dženneta na Mi'radžu, pa je nekada spominjao da je vidio bisrene ogrlice i đerdane, a nekada da je vidio biserne kupole, pogotovo što se obje predaje nalaze u Buharijinom Sahihu.

Ja ne smatram da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pod ”bisernim ogrlicima” mislio na ogrlice i đerdane koji žene nose oko vrata, već su to biserne ogrlice koje su okačene na raznim stranama Dženneta. To je zapravo neka vrsta ukrasa kako bi se proslavio ulazak najboljeg Allahovog stvorenja i najodabranijeg poslanika u Džennet. Mi vidimo na ovome svijetu kako kraljevi dočekuju i ugošćavaju svoje drage goste, a kakav je tek doček priredio Vladar svih vladara i Gospodar svih svjetova za Svoga miljenika Muhammeda, s.a.v.s., i apsolutno najodabranijeg i najplemenitijeg gosta.

Što se tiče džennetskog tla ili džennetske zemlje, ona je od miska kako ju je opisao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i to odaje dojam prekrasnog i sveopćeg mirisa koji će džennetlije trajno mirisati, jer to nije miris koji se nalazi na određenim mjestima, nego zemlja od miska koja je svugdje po Džennetu.

To je bio opći prizor koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio na prvi pogled prilikom ulaska u Džennet, a onda mu je melek Džibril organizirao predivni obilazak nekih dijelova Dženneta gdje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio još neke prizore, a jedan od najvažnijih je svakako izvor ili rijeka Kevser.

saff.ba

Nastavi čitati

Religija

Ne dozvolite šejtanu da ukrade blagodati koje Vam je Allah dao

Published

on

Jusuf, a.s., je bio nevjerovatno lijep. Musa, a.s., je bio neobično snažan.

Jusufova blagodat se okrenula protiv njega. Donijela mu je veliku tugu u životu. Snaga, Musa’a, a.s., je postala veliko iskušenje i donijela mu je mnogo boli.

Ono što je Allah dao tebi i meni može biti izvor velikog dobra u našim životima. Ali, također, može biti povezano s našim najvećim previranjima. Možda će nas Allah zbog toga i najviše iskušavati. Ali, tu ima još nešto.

Šejtanu su također poznate vaše blagodati. A on želi da koristi ljude oko vas da preokrene ove blagodati i dapomislite da su prokletstvo. Allah vas nije samo počastio s vanjskom dobrotom poput izgleda, snage tijela, bogatstva ili intelekta. Ponekad vam On daje kvalitete poput saosjećanja ili strpljenja ili ljubaznosti ili darežljivosti ili ljubavi prema širenju dobra ili sposobnosti dobrog savjetovanja, itd. Šejtan posmatra ove kvalitete u vama i on želi da vam ih ukrade. Kako to on radi?

Ako ste dobrodušni. šejtan može potaći neke ljude u vašem životu prema kojima niste bili osim dobri, da budu najgori prema vama. Ako pomažete, on može potaći neke kojima ste pomogli da vas napadnu kako da ste neprijatelj. Ako ste darežljivi, šejtan bi mogao iskoristiti nekoga kome ste pomogli da vas optuži da ste pohlepni. Ako ste učitelj, on može iskoristiti učenika da vas nazove neznalicom.

Najvažnije, on može iskoristiti one kojima ste bili na usluzi ili ste prema njima bili dobri na neki način i navesti ih da budu loši prema vama. Naš Poslanik, s.a.v.s., je došao s porukom koja spaja srca i jača porodične i rodbinske veze. Oni koji su mu bili najbliži u njegovoj porodici su ga optužili za kidanje porodičnih odnosa.

A zašto šejtan ovo radi? Ove darove vam je Allah dao… darove davanja ili podučavanja ili pomaganja ili milosti ili empatije ili brige ili strpljivosti, itd. … da biste rekli sebi da to nisu blagodati. Oni su nešto što ljudi iskorištavaju. Oni su umjesto toga prokletstvo. Trebate prestati da gubite svoje vrijeme i početi brinuti o sebi. Živite svoj život.

I tako on vam krade blagodati koje vam je Allah dao da biste ih koristili kako biste Njega zadovoljili. Zapamtite da ove blagodati su tu kako biste VI pronašli svrhu. On želi da vidi koliko cijenite te blagodati. Oni nisu jeftini i zato nisu besplatni. Koliku bol koju vam ljudi zadaju ste spremni da podnesete a da ne izgubite ono što vam je Allah dao? To će pokazati vama i vašem Gospodaru koju vrijednost Njegove blagodati imaju u vašem srcu. Nemojte dopustiti da saosjećanje koje vas goni da pomažete ljudima bude zatrovano njihovim nepriznavanjem ili čak njihovom neopravdanom zlobom.

Nemojte dozvoliti da vaš um bude preokupiran onima koji su vas povrijedili. Neka budu tačka u vašem retrovizoru koja postaje sve manja. Imate veće stvari koje morate učiniti u životu osim da dopustite šejtanu da vas okupira onima koji pokušavaju da vam ukradu vaše blagodati. Najbolji odgovor koji im možete dati jeste da ih ignorišete i da učinite više dobra nego što ste ranije. Ništa ih više ne boli, kao ni šejtana, od toga.

Autor: Numan Ali Kan

akos.ba

Nastavi čitati

Religija

Islamski centar u Maljevcu: Dosad prikupljeno 800.000 eura, izgradnja džamije stigla do polovine

Published

on

By

U naselju Maljevac, smještenom na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u toku je izgradnja modernog Islamskog centra, koji će služiti ne samo lokalnoj zajednici već i svim islamskim vjernicima koji prolaze Međunarodnim graničnim prijelazom.

Volonteri dežuraju ispred promotivnog štanda i pored promotivnih materijala, putnicima nude i okrijepu, odmor, te različite suvenire i poklone, a oni zauzvrat doniraju sredstva za izgradnju ovog vjerskog kompleksa.

Ovaj projekt je pokrenut iz inicijative džemata Maljevac osnovanog 1998. godine, a postao je simbol zajedništva i solidarnosti Bošnjaka s obje strane granice.

Prema riječima Admira ef. Muhića, imama džemata u Maljevcu i idejnog začetnika projekta, dosad je prikupljeno 800.000 eura zahvaljujući donacijama Bošnjaka iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.

“Ovdje na cesti D216, svaki put kada su gužve, naši volonteri stoje ispred promotivnog štanda nudeći putnicima okrijepu, promotivne materijale i priliku da se uključe u projekt izgradnje Islamskog centra”, ističe ef. Muhić.

Volonteri su okosnica svih aktivnosti. Oni ne samo da dočekuju putnike s osmijehom i toplim napitkom već im otvaraju vrata kako bi se ugrijali, odmorili ili obavili svoje potrebe. Zahvaljujući tim aktivnostima i donacijama putnika, prikupljen je značajan dio sredstava za izgradnju centra.

“Kamen temeljac smo postavili 1. maja 2023. godine uz prisustvo velikog broja vjernika iz BiH i Hrvatske. Do sada smo izgradili polovinu džamije, ali nam treba podrška svih Bošnjaka da završimo ovaj projekt i ostvarimo naš cilj – Islamski centar na ulazu u Evropsku uniju”, poručio je ef. Muhić.

Džemat Maljevac svoje aktivnosti započeo je u privatnim kućama, a 2002. godine kupio je i renovirao kuću koja do danas služi kao mjesto okupljanja.

Kako su potrebe zajednice rasle, pokrenuta je inicijativa za izgradnju džamije, što je rezultiralo otkupom zemljišta 2012. i 2020. godine.

Danas ovaj projekt nije samo mjesto za molitvu, već i simbol zajedništva, ustrajnosti i nade za buduće generacije Bošnjaka u pograničnom području.

“Pozivam sve naše Bošnjake da nam se pridruže i svojim sredstvima trajno ugrade u ovo dobro. Ovo nije samo džamija, već poruka zajedništva i za sve nas”, zaključuje ef. Muhić.

FENA

Nastavi čitati

Religija

Ko završi svoj dan zikrom i veličanjem Allaha, cijeli dan će mu biti upisan kao zikr

Published

on

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35.)

U ovom ajetu nabrojana su svojstva iskrenih vjernika i vjernica, ali se samo uz jedno svojstvo spominje riječ ”mnogo” (كثيرا).

Naime, Uzvišeni Allah nije rekao: ”Muškarcima i ženama koji mnogo dijele zekat i koji mnogo poste”, već: ”Muškarcima koji često (mnogo) spominju Allaha i ženama koje često (mnogo) spominju Allaha.”

Allah, dželle šanuhu, oporučio je i naredio Zekerijau, alejhi selam, nakon što mu je objavio da će mu se roditi sin Jahja, da Allaha mnogo veliča i spominje, kao što se navodi u ajetu: ”Gospodaru moj” – zamoli on – “daj mi neki znak!” – “Znak će biti” – reče – “što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!” (Ali Imran, 41.)

Musa, alejhi selam, bio je u potpunosti svjestan istinitosti ovog blaga kada je rekao: ”I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drûgom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali.” (Ta-Ha, 29-34.)

Allah muslimanima naređuje da Allaha mnogo spominju i veličaju, shodno ajetu: ”O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41-42.)

Suprotno tome, jedna od osobina munafika je: ”Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa, 142.)

Čak i pri susretu s neprijateljem u ratu, vjernicima se naređuje da Allaha mnogo spominju, kao što se navodi u ajetu: ”O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (El-Enfal, 45.)

Stoga ne čudi da je prvo šejtanovo nastojanje u zavođenju ljudi, odvraćanje od zikra i veličanja Allaha, a ako šejtan uspije ”zarobiti” i obuzdati čovjekov jezik od zikra, onda će se i ostali organi predati bez borbe.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha.” (El-Mudžadele, 19.)

Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Najteža kazna na ovom svijetu je da Allah obuzda tvoj jezik da Ga ne veličaš i ne spominješ.”

Ko Allaha mnogo veliča i spominje, On ga zavoli, a koga Allah zavoli, On ga uputi i podari mu sposobnost razlikovanja istine od zablude u svakoj situaciji.

Abdullah ibn Mubarek, rekao je: ”Ko završi svoj dan zikrom i veličanjem Allaha, cijeli dan će mu biti upisan kao zikr.”

saff.ba

Nastavi čitati

Religija

Nismo ništa loše uradili a ljudi nas osuđuju, zašto?

Published

on

Kada se trudimo da živimo ispravno i da druge pozivamo stilu života koji vodi ka dobru i ovog i budućeg svijeta, znajmo da ćemo naići na mnogo otpora i osuda, iako ništa loše nismo uradili. Razlog za to je slabost u drugima i zona komfora iz koje neće da izađu.

Ako je cijena da ostanemo dostojanstveni ta da nešto prolazno, materijalno ne dobijemo – budimo spremni platiti tu cijenu.

Mnogo je veća cijena koju, u konačnici, plaćaju oni koji se boje stvorenja više od Stvoritelja, koji se stide sami sebe, koji se dodvoravaju i licemjerno prilagođavaju. Obraz i čast nemaju cijenu!

hfz. Ammar Bašić

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije