Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Onome ko pažljivo promatra našu stvarnost postaje jasno da je svijet postao izrazito ”bučno” mjesto. Uzastopne krize, ratovi, digitalna buka i ekonomski pritisci učinili su da čovjek živi u stanju stalne psihičke napetosti. Ako čovjek unutar zidova svoga doma, u svojoj porodici, ne pronađe oazu u kojoj će se odmoriti od ovog nezapamćenog meteža, neminovno će se suočiti s psihičkim slomom.

Jedna od velikih blagodati koju je Uzvišeni Allah podario ljudima jeste upravo blagodat domova, kao što se navodi u ajetu: ”Allah vam daje da u kućama svojim stanujete i daje vam od koža stoke šatore koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroše.” (En-Nahl, 80.)

Samo onaj ko je bio lišen topline doma – u tami zatvora ili u tuđini – istinski razumije njegovu vrijednost. U njemu musliman pronalazi svoj odmor, duševni mir i rahatluk usred najvećih životnih poteškoća. Tu se rađa ljubav, njeguje samilost, uči strpljenje i obnavlja veza s Uzvišenim Allahom kroz namaz, Kur’an i zikr.

Zato put spasa i uspjeha na ovom i budućem svijetu započinje popravljanjem stanja u našim domovima (porodicama) i njihovim odgajanjem na iskrenom vjerovanju u Allaha, dželle šanuhu, i slijeđenju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jer gubitak će biti ogroman i strašan na Dan kada čovjek izgubi svoju porodicu i zapusti one o kojima je dužan brinuti, shodno ajetu: ”Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!”’ (Ez-Zumer, 15.)

Dom je emanet koji supružnici zajedno nose. Zato je nužno da njegove temelje podignu na bogobojaznosti, jer sretan je onaj dom koji je za svoj put uzeo islam – riječju i djelom, vanjštinom i nutrinom.

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio leći u postelju, učio dovu: ”Hvala Allahu Koji nas je nahranio i napojio, zaštitio i utočište nam dao. Koliko je onih koji nemaju ni zaštitnika ni utočišta!” (Hadis bilježi imam Muslim)

Ovim riječima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsjeća nas da su naši domovi mjesta povratka i smiraja, zaklon od vreline i studeni. To su domovi u kojima nalazimo radost očiju i srca u našim supružnicima i našoj djeci.

U ovom hadisu krije se suptilna, ali snažna poruka: kada čovjeku bude darovana neka blagodat, jedno od najljepših djela jeste da se prisjeti onih kojima je ta blagodat uskraćena. Tako se u srcu rađa istinska zahvalnost Onome Koji daruje sve blagodati, a čovjek se čuva da Allahove darove ne uzima zdravo za gotovo.

Zato zastani i pogledaj oko sebe. Vidjet ćeš ljude koji nemaju krova nad glavom niti doma koji bi ih primio. Kakvo je njihovo stanje? A kakvo je tvoje, dok boraviš u domu ispunjenom udobnošću i sigurnošću? Kolika je to samo blagodat i kolika odgovornost da se na njoj zahvaljuje.

Emotivna stabilnost u porodici nije nikakav luksuz; ona je temeljna potreba bez koje dom gubi svoju svrhu. Prva i najvažnija zadaća muslimanskog doma danas jeste da bude sigurna luka: prostor u kojem i roditelji i djeca ostavljaju teret svakodnevice na pragu, a unutra pronalaze bezuslovno prihvatanje i smiraj koji ne mogu uzdrmati oluje vanjskog svijeta.

Jedna od najopasnijih stvari koje ugrožavaju emotivnu stabilnost djece jeste vezivanje naše ljubavi prema njima za njihove rezultate i uspjehe. Prava sigurna luka je ona u kojoj dijete osjeća da njegova vrijednost proizlazi iz njega samog i iz njegove pripadnosti porodici, a ne iz ocjene koju je dobio u školi ili na fakultetu. Kada je dijete sigurno da će ga dom dočekati s ljubavlju čak i u trenucima neuspjeha, u njemu se razvija unutarnja ravnoteža koja ga čini otpornijim i hrabrijim pred životnim izazovima.

U domu dijete ne uči prvenstveno iz riječi roditelja nego iz atmosfere koja vlada. Ono ne sluša samo ono što se govori već čita ton glasa, osjeća napetost, razumije šutnju i prepoznaje poruke u pogledima prije nego što uopće shvati značenje izgovorenih riječi.

Kada dijete gleda roditelje smirene, povezane međusobnim poštovanjem i ljubavlju – čak i onda kada se ne slažu – u njemu se oblikuje jednostavan, ali presudan osjećaj: svijet je sigurno mjesto, a razilaženje u mišljenju ne znači rušenje doma. Ali kada pred sobom vidi stalne sukobe, povišene tonove, narušeno poštovanje ili dugu, hladnu šutnju bez objašnjenja, dijete biva izloženo snažnom psihičkom pritisku čije su posljedice duboke i dugotrajne.

Život nas uči da je dječija stabilnost najčešće odraz stabilnosti roditelja. Zato je rad na vlastitoj duši i obnavljanje veze s Allahom temelj svakog odgoja. Onaj ko svoj mir crpi iz istinskog ubjeđenja i pouzdanja u Allaha, taj mir i spokoj prirodno se prelijevaju na njegov dom i na sve koji u njemu borave.

Spokojan dom nije dom bez problema, već dom koji ima zdrav i učinkovit sistem komunikacije. Zato je ohrabrivanje djece da izraze svoje strahove i brige zbog vanjskog svijeta – bez ismijavanja i omalovažavanja – ono što dom pretvara u psihološki zagrljaj koji štiti njihov um od rastrojenosti.

Brige ovoga svijeta neće nestati niti će se njegove krize uskoro smiriti. Ali mi, Allahovom dozvolom, možemo graditi snažne porodične lađe koje će valovi ljuljati, ali ih neće potopiti. Učinimo zato svoje domove mjestima gdje se slomljeno popravlja, gdje se ranjena srca liječe i gdje duša ponovo pronalazi nadahnuće, kako bi djeca u svijet izlazila s čvrstim unutrašnjim kompasom koji će ih voditi.

Domovi se ne podižu snagom i nadmetanjem, nego blagim dušama koje znaju da je praštanje vrhunac plemenitosti, a toplina i prisnost najčvršća tvrđava porodice. Bračna sreća ne rađa se iz pobjede ega, već iz umijeća da se svakodnevno gradi ljubav i bliskost, naročito u vremenu u kojem su inat, sebičnost i narcisoidnost postali gotovo uobičajen jezik. Kuća koja ne daruje smirenost ostaje tek prostor za stanovanje; dom koji smiruje postaje istinska domovina srca.

Milostivi Allahu, popravi stanje u našim domovima, spusti na naše porodice Svoju uputu i svjetlo i sačuvaj ih od iskušenja i zala: ”Gospodaru naš, podari nam u supružnicima našim i djeci našoj radost očiju i učini da se čestiti na nas ugledaju!”

saff.ba

Allah Uzvišeni u Kur'anu kaže:’

 وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَىٰ ۖ وَلَا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۖ إِنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ

Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.(El-Maide, 2)

U zadnjoj smo trećini ramazana u kojoj Allah kako saznajemo iz hadisa mnoge grješnike koji se kaju oslobađa vatre

Kako god tražimo od Gospodara, Uzvišenog Allaha da nam oprosti, trebali bismo također biti spremni da halalimo, oprostimo jedni  drugima.

Svaki musliman i muslimanka koji umru kao takvi, sa ubjeđenjem da je samo Allah jedan jedini Bog ući će kad-tad u Džennet.

Međutim treba znati i dobro zapamtiti da prije ulaska u Džennet će se svi računi morati poravnati, svi dugovi izmiriti i da će neki muslimani kojim Allah ne oprosti a pretegnu im loša djela morati na određeni period u Džehennem, da nas Allah sačuva.

Na Sudnjem danu će se ljudi naplaćivati dobrim djelima zato poslušajmo dobro sljedeći hadis kako bi sačuvali svoja dobra djela!!

Da ne bismo svoj post, svoj namaz, zekat,  Sadakatul fitr itd., morali dati drugima!!

Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Znate li vi ko je muflis (propali, bankrot)?” Ashabi odgovoriše: “Muflis je kod nas onaj koji nema ni novca ni robe.” Alejhisselam reče:

“Muflis moga ummeta je onaj ko dođe na Sudnji dan s namazom, postom i zekatom, ali je psovao onog, potvorio ovog, u imetku zakinuo onog, prolio krv (ranio) ovog, udario onog…

 Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda strovaliti u vatru.”

KOMENTAR HADISA

Poslanik, s.a.v.s., u spomenutom hadisu jasno kaže da je muflis/bankrot i beskućnik na Sudnjem danu onaj čija komunikacija sa ljudima nije bila korektna.

Njegov ibadet je primljen i ispravan, ali ga je loše ponašanje i nanošenje nepravde i zuluma ljudima dovelo u situaciju da se njegova dobra djela daju onima koje je oštetio.

Vidimo da Poslanik, s.a.v.s., opisuje muflisa (beskućnika) da je na Sudnji dan došao sa namazom, postom i zekatom i da je, što se tiče ibadeta i izvršavanja obaveza položio, ali je njegovo ponašanje i komunikacija bila loša, te je zbog toga na ispitu propao.

Dakle, vidimo da je njegovo loše ponašanje poništilo nagrade za njegove ibadete.

A nakon toga je poguban završetak: „biće bačen u džehennemsku vatru.“

S druge strane vidimo da onaj čije je ponašanje (ahlak) lijepo, time dostiže deredžu onoga koji danju posti a noću klanja, kao što to stoji u hadisu: „Zaista će vjernik sa lijepim ponašanjem dostići deredžu postača i klanjača (misli se na nafile).“ (Ebu Davud, Ibnu Hibban – sahih)

Ovo je zbog toga što dobra djela i činjenje ibadeta ne može valjati, niti će koristiti, bez lijepog ponašanja. 

Onoga  koga njegovi svakodnevni namaz, njegov post, zekat i hadž nije dodatno oplemenio i učinio boljim u njegovom ponašanju i udaljio ga od grijeha i ružnog ophođenja sa drugima, morao bi se zabrinuti i preispitati i svoju narav popravljati.

Kaže jedan učenjak: ”Ako bih ikom trebao dati svojih dobrih djela, to je moja majka, jer ona je najpreča mojih dobrih djela.”

Najveća žalost će biti što ćemo svoja dobra djela davati onima koje ne volimo,ili smo im učinili zulum- nepravdu.

Ovi stariji su vjerovatno čuli da su naši djedovi i nane govorili onima koji obave Hadždž  postanu hadžije, ”Čuvaj hadž da ga ne izgubiš”.

Nemoj to što si uradio od ibadeta zbog svog jezika, lošeg ponašanja dati drugom.

Ovo važi za sva dobra djela, za post, namaz, sadaku.

Ramazan je olimpijada dobrih djela, u kojem ćemo ako Bog da zaraditi puno dobra.

Jedino što nosimo na ahiret jesu djela zato ih treba puno dobrih  ponijeti iz nekoliko razloga.

Prvo:  Ne znamo da li imamo više dobrih ili loših- nadamo se dobrih

Drugo: Ne znamo šta će nam Allah od dobrih djela primiti-Ako ih radimo radi nekog drugog a ne radi Allaha, ili ako u djelima ima licemjerstva od njih nikakve koristi

Treće: Ako smo učinili zulum-nepravdu prema bilo kome, naštetili bilo kome a nismo namirili štetu, a taj nam nije halalio, morat ćemo mu  dati svojih dobrih djela.

Zato ne potcjenjujmo nijedno dobro djelo, svako dobro djelo je važno i može biti razlogom oprosta. Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čovjek je išao putem i naišao je na putu na trnovitu granu i skolonio ju je, pa mu je Allah zahvalio i oprostio mu zbog toga.”

Allah, Gospodar naš čovjeku zahvalio, a mi Mu malo zahvalni.

Čuvajmo svoja dobra djela jer s njima idemo pred Allaha. Čuvajmo svoj post dobro, da džaba ne gladujemo. Čuvajmo svoje namaze, učenje Kur'ana, sadaku.Kako ćemo ih sačuvati??Pa da djela budu iskrena radi Allaha, da Ga molimo da ih primi i da ne mislimo, ne činimo nikome zlo i nepravdu.

Tražimo halala jedni od drugih dok smo živi, nadoknadimo štetu ako smo koga oštetili.

Molimo Uzvišenog Allaha do nam omili činjenje dobrih djela. Amin

Molimo Ga da imamo stalnu svijest da je svako dobro djelo važno. Amin

 Molimo Ga da nam oprosti sve grijehe, da nam ukabuli sva dobra djela. Amin