Nedavno su se stanovnici Livna pobunili protiv turističkog projekta poduzetnika Mate Rimca i investitora Marina Mumoze tvrdeći da će projekt koji su planirali u ovom gradu zagaditi okoliš i životnu sredinu te da su Rimac i Mumoza jeftino kupili 30.000 kvadrata od Grada Livna, kao i da su namjeravali još 465.000 kvadrata uzeti u koncesiju.

Nakon Rimčevog odgovora na to u kojem stoji da odustaje od projekta, reporteri hrvatskog Jutarnjeg lista boravili su u ovom bh. gradu.

Jedino se zrak, čini se, još niko nije sjetio zakupiti na području Livna, a sve ostalo – zemlja, voda, sunce i vjetar – već je u dugoročnom “najmu”. Ovo se čini kao šala, ali vrlo je malo ima u prethodnoj rečenici. Nevjerojatan je podatak da je praktički jedna trećina površine grada pod nekom od koncesija. To krene od domaćih ljudi koji sređuju papire, a onda se pojavljuju strani investitori koji ih bogato nagrađuju, otkupljuju dokumentaciju, a s njom i ishođene koncesije te ih krenu realizirati.

Zanimljive političko-poduzetničko-koncesionarske veze na širem livanjskom terenu istraživali smo dvije sedmice. Povod je bila halabuka koja se digla oko koncesije za turističko naselje koje je nastojala na 30 godina zakupiti tvrtka Continental Adventure livanjskog fotografa Marina Mamuze i njegovog mnogo poznatijeg partnera, zagrebačkog industrijalca Mate Rimca. Podsjetimo, oni su kupili od Grada 30.000 kvadrata građevinskog terena u predjelu sela Miši i Golinjevo s pogledom na Buško jezero za jednu konvertibilnu marku po kvadratu.

Tu su već sagradili šest alpskih kućica, a gradnja još tri je u toku. No, željeli su sagraditi još 20 te uz njih pivnicu, siranu, ekovrtić, dakle jedno manje turističko naselje. Za to im nije bilo dovoljno njihovih 30.000 kvadrata, pa su u koncesiju željeli još – 465.000 kvadrata. Naišli su, međutim, na neviđeni otpor stanovnika, toliki da je na javnu raspravu za tu koncesiju u gradsku vijećnicu, u koju obično ne dođe nitko, sada došlo više od 100 ljudi. Nakon toga su još protiv Mamuze i Rimca proveli peticiju, a onda je dvojac digao ruke od svega.

Adrenalinski park pretvara se u solarnu elektranu?

Zašto se dogodio takav otpor ljudi prema investiciji koja na papiru nije izgledala loše – je li ugostitelj iz Miša Ivan Miloloža digao hajku protiv Rimca jer ovaj kani iznad njegova ugostiteljskog objekta sagraditi drugi i je li njegov susjed, poznati proizvođač sira Tomislav Puđa, digao narod jer, eto, 500 metara iznad njegove sirane Rimac planira sagraditi – siranu, pitali smo se. Miloloža i Puđa bili su, naime, najglasniji iza udruge Svekar voda, koja je formalno organizirala “rat” protiv Rimca i Mamuze.

Protestujući protiv gradnje dvadesetak kućica razbacanih po crnogorici brda Tušnica iznad ta dva sela, mještani zapravo nisu protestovali (samo) protiv turizma, nego protiv još jednog koncesijskog polja za možda neki budući vjetropark ili solarnu elektranu. Organizatori protesta upirući prema Rimcu nisu u svojim istupima slučajno koristili termin “okupacija zemljišta iznad njihovih sela”, pitajući “je li doista tolika površina potrebna za gradnju nekoliko kućica, mini mljekare, punionice piva i teniskog igrališta, a što sve smatramo čistom demagogijom i obmanom mještana”, svjedočeći “učestalim preprodajama takvih koncesija, i to u pogodnom trenutku pojavom pretežno stranih investitora s ogromnim kapitalom”.

Je li njihov strah bio opravdan? Jest! Za to smo pronašli barem pet valjanih razloga. Prva tri leže u tri livanjske tvrtke – Ivovik, Rimc i MI-VAL – u kojima je partnerski udio imao Ivan Rimac, otac Mate Rimca. Sve su se u jednom trenutku naslanjale na ulaganja u obnovljive izvore energije, odnosno koncesije na području Livna, uz napomenu da je MI-VAL također ušao u koncesiju za turistički projekt 2019. godine, konkretno – adrenalinski park, a već 2023. podnio je zahtjev za izdavanje energetskih dozvola za gradnju deset solarnih fotonaponskih elektrana.

Druga dva razloga leže u tvrtki Solbus, nositelju koncesije za solarnu elektranu, koja je međaš placu na koji su se namjerili sa svojim turističkim projektom Mamuza i Rimac. Ali, ne samo to, nego se Solbus odrekao dijela svojeg koncesijskog terena u korist Rimčeva Continental Adventurea – upravo ovoga za koji su nastojali ući u koncesiju za gradnju turističkog naselja. Bila je to rekla-kazala priča dok nam ju nije potvrdio Stipo Marelja, berlinski poduzetnik livanjskih korijena, suvlasnik Solbusa i još sedam “koncesionarskih” tvrtki.

Ukratko, teren na kojem bi svoje kuće gradila Rimčeva tvrtka prije je bilo koncesijsko područje za solarne elektrane. Da je ustrajao na svojem turističkom projektu, njegove bi kućice u prirodi praktički sa svih strana bile okružene poljima solara. Sve su to mještani očito stavili na papir i vagali Rimčeve namjere.

Mate Rimac: Moje investicije nisu dobrodošle!

Mate Rimac i njegov partner Marin Mamuza oštro su nam reagirali na pitanja jesu li im namjere bile zakulisne, odnosno da su koncesijom za turizam zapravo na mala vrata željeli u budućnosti pripremiti plac za solarnu elektranu, od kojih mještani već dobrano zaziru jer je samo u tom dijelu Livna, oko župe Podhum pod koju spadaju Miši, Golinjevo i još nekoliko sela, pod koncesijom oko 25 miliona kvadrata zemlje.

“Nikakve druge namjere nismo imali, osim razvijanja seoskog i avanturističkog turizma. Ne razumijem o kakvim solarnim elektranama pričate. Nikad nije bila namjera raditi bilo što drugo osim turizma: smještaj, obilazak prirode, restoran, proizvodnja piva i domaće hrane” rekao je Mate Rimac za Jutarnji.

Na pitanje kakvi su bili planovi s ostatkom zemljišta, s obzirom na to da bi planirani turistički projekt zauzeo samo manji dio terena, odgovorio je kako je “ideja da se korisnici u potpunosti osjećaju u prirodi i imaju privatnost, tako da je za veći broj kuća potrebna velika površina” i to je ilustrirao dosad sagrađenim kućama koje su “toliko razmaknute da se međusobno ne vide”.

“Moj je otac prije mnogo godina imao projekt Tera u Livnu. To je bilo jako davno i koliko znam, moj otac već duže” vrijeme nema nikakvih projekata u Livnu u BiH. Osim Continental Adventurea i poslovnog inkubatora Linovate, ja ne sudjelujem ni u kakvim drugim projektima. Kako stvari stoje, niti neću sudjelovati ni u čemu drugom s obzirom na to da je moj posao automobilska industrija, a investicije u Livnu nisu dobrodošle – odgovorio nam je Rimac na pitanje o livanjskim projektima svojeg oca i možebitnom njegovu sudjelovanju.

Slično je reagirao i njegov partner Mamuza. Iako nam je prvotno rekao “mi želimo da se cijela ova priča spusti i završi” te “ne želimo da se dalje ista provlači po medijima”, nakon što smo dobili odgovor od Rimca Mamuza se javio nanovo te rekao da je “on osobno protiv gradnje solarnih elektrana na tom terenu”.

Što je projekt Tera, koji nam je spomenuo Mate Rimac? Zapravo je riječ o milionskim istraživačkim radovima vezanim uz vjetar i sunce između 2005. i 2011. godine, koje je finansirao Ivan Rimac. Na temelju njih je nastala tvrtka VE Ivovik, a onda i nevjerovatan slijed koji je okončan gradnjom najvećeg vjetroparka u BiH. Rimac je tu tvrtku osnovao s partnerom Ivicom Matkovićem 2007. godine dok je Matkovićev brat Stjepan bio kantonalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a godinu poslije ta tvrtka dobiva koncesiju za gradnju najvećeg vjetroparka u BiH. Ivan poklanja udio u tvrtki svojem bratu Stjepanu nakon što je ovaj prestao biti ministar.

Stjepan u međuvremenu umire, pa poslovni udio nasljeđuju djeca. Rimac je u medijskim istupima tvrdio da je bio suvlasnik 75 posto tvrtke, čija se vrijednost dobijanjem koncesije umnogostručila, te da je istisnut. Tvrtka je 2017. godine prodana kineskim investitorima za osam miliona eura, a Rimac je tužbom, odnosno nagodbom nastojao doći do isplate. Je li nagodba realizirana, u ovom trenutku nije poznato, nije to potvrdio on, ali ni njegova odvjetnica Amila Kunosić koju je za to bio angažirao. Ono što je itekako egzaktno jest da su kineski investitori u međuvremenu sagradili 130 miliona eura vrijedan vjetropark, kao najveće ulaganje u obnovljive izvore energije u BiH, te čekaju upotrebnu dozvolu da krenu u rad.

Bolje divlji konji nego vjetroelektrane

Druga Rimčeva firma, Rimc d.o.o., također je vezana uz istraživanje potencijala vjetra na lokalitetima Kruzi i Vaganj gdje je postavio mjerne instrumente kao što je to radio i s Ivovikom. Iako je u međuvremenu ta dokumentacija zastarjela, ona je dokazala potencijal za gradnju vjetroelektrana te su na tom terenu sada četiri predviđene lokacije za gradnju vjetroelektrana. U međuvremenu su upravo na tom terenu osnovane dvije firme, Get Wind Vaganj i Get Wind Kruzi, a potonja je u postupku dodjele koncesije za gradnju vjetroelektrane Golija.

Riječ je o lokalitetu velikog turističkog potencijala jer je to stanište poznatih “divljih konja na Kruzima”. Osnivači tih firmi su belgijski Aspiravi International i Get Holding d.o.o. Zanimljivo je da iza Get Holdinga stoji niko drugi do Hercegbosanski kanton, i to u 10-postotnom partnerstvu s većinskim švicarskim Zero Emissions. Prije dvije godine potpisali su ugovor o suradnji koja će rezultirati razvojem, gradnjom i upravljanjem ekosustavom za obnovljive izvore energije na prostoru Hercegbosanskog kantona, a uključuje investicije vrijedne oko dvije milijarde eura u vjetroparkove, gradnju hidroelektrane te farmu servera.

“Oni će okretati milione, a što ćemo mi imati od svega? Koncesijsku naknadu koja godišnje neće iznositi ni 100.000 eura. Više bi zaradili od fotosafarija s divljim konjima”, kaže nam dobar poznavatelj prilika u Livnu.

Dok se prethodna dva projekta dalje razvijaju bez Ivana Rimca, u trećem je on još uvijek jedan od partnera. Riječ je o firmi MI-VAL, također iz Livna, koja je 2019. godine dobila koncesiju čak 1,5 miliona kvadrata za gradnju – adrenalinskog parka. Ideja je, tako su se tamo hvalili, potaknuta u Livanjskoj zajednici Zagreb, a cilj je okupiti imućne i sposobne Livnjake i prijatelje te učiniti nešto dobro za svoj kraj. Projekt se idejno megalomanski širio, no u naravi nije daleko došao, do pet manjih objekata i razrovanog zemljišta.

Zanimljivije je ono što se krije u pozadini, a to su partneri u projektu, sve redom poznata lica. Predsjednik Uprave je Branko Miloloža, koji je u javnosti upamćen kao bivši direktor pravnih poslova u Gradskoj plinari Zagreb – Opskrba, koji godinama kao korisnik za svoj stan nije plaćao plin. Osim njega i Rimca, partneri su i Miran Dalić, brat nogometnog selektora Zlatka, zatim popularni pjevač Mate Bulić, velikogorički HDZ-ovac Tomo Vidović, jedan od direktora u Hrvatskim cestama, vlasnik Livno busa Mario Pavlinović i drugi.

Miran Dalić: Ne znam ništa, Zlatko me uključio

Iako zamišljen i “koncesioniran” kao adrenalinski park s turističkom namjenom, početkom prošle godine je MI-VAL d.o.o. podnio Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije zahtjeve za izdavanje energetskih dozvola za gradnju solarnih fotonaponskih elektrana, njih ukupno deset instalirane snage po 150 kW, odnosno godišnje proizvodnje po 289.053 MWh. U Ministarstvu kažu kako je podnositelj ishodio svu potrebnu dokumentaciju u zahtjevu s danom 10. februara 2023. godine, a poznavatelj prilika na terenu nam tvrdi kako se priprema manipulacija s obzirom na to da se radi o deset elektrana na istom mjestu kako bi se električna energija mogla prodavati po zajamčenoj cijeni, umjesto jedne velike.

Pokušali smo o tome razgovarati s direktorom i partnerom u firmi Brankom Miloložom, nastojeći u kontakt stupiti preko udruge Livnjaka u Zagrebu, ali nam je poručio da nije u mogućnosti jer je na liječenju u bolnici. Stupili smo u kontakt sa selektorovim bratom Miranom Dalićem, ali on nam je rekao: “Ja sam slabo uključen u taj projekt, to je mene Zlatko uključio pa sam zato prisutan, nemam skoro nikakav uvid. Zovite Ivana Rimca, on je tu najupućeniji”.

“Oprostite, ja sam imao moždani udar i vrlo sam loše zdravstveno. Ja se izvinjavam”, rekao nam je Ivan Rimac s kojim smo pričali koju minutu poslije.

Jedini koji nam je dao kakvu-takvu izjavu bio je pjevač Mate Bulić koji je rekao da je “projekt nastao na temelju velikog povjerenja ljudi s popisa suvlasnika”.

“Istakli smo Branka Miloložu kao čovjeka od povjerenja, njemu smo povjerili cijeli projekt, ali njemu se zdravstvena situacija u posljednje vrijeme pogoršala. Vidjet ćemo kako će se on dalje osjećati i na osnovi toga postupati”, izjavio je Bulić.

Naveo je da su samo htjeli napraviti nešto da živne taj kraj, a krenuli su kao prijatelji i nada se da će sve biti O.K.

“Oni su imali taj plan koji se s godinama razvijao i nadograđivao, a vidjet ćemo što će dalje biti”, zaključio je Mate Bulić.

“Kome vjerovati ako ne Rimcu?”

Jedan od partnera u MI-VAL-u je i Branko Džeko koji je sa svojom kompanijom DŽe-Co od 2010. godine bio koncesionar za eksploataciju i istraživanje vode na lokaciji Poljane u Livnu te se zbog toga našao u sukobu s mještanima koji su smatrali da mu je koncesija dana mimo zakona. Firma se našla u poslovnim teškoćama te je koncesiju 2018. godine prenijela firmi Lara-Natural. Ta je kompanija, osim koncesije, za vratom naslijedila i ljutite mještane.

Vlasnici su berlinski poduzetnici Stipo Marelja, Josip Sužanj i Achaz Von Oertzen. Marelja i Sužanj su vlasnici više koncesijskih firmi za solarne elektrane, između ostalog i Solbusa koji nas vraća na priču o Continental Adventureu Marina Mamuze i Mate Rimca. On kaže kako je sve što radi potpuno transparentno i u skladu sa zakonom te je ogorčen na podmetanja koja ga koče u realizaciji projekta. Pitali smo ga i o odnosu s Rimcem i njegovim projektom.

“Gospodin Rimac i ja imamo isti problem, a to su pritisci. Nekoliko puta pokušali su mi oduzeti koncesiju. Nemate gotovo nikakvu mogućnost braniti se od tih neargumentiranih napada. Rimac je kupio zemljište blizu mojeg solarnog parka, mislio je proširiti projekt, a dogodio mu se bezobrazluk višeg nivoa. Mi smo uzeli koncesije na tri lokacije, a stalno su nam smanjivali površine. Koncesijsko polje gospodina Rimca je ulazilo u naše koncesijsko polje. Zato sam odvojio sve što ne trebam i rekao gradonačelniku: “Ovo ne trebam da ne dolazi do sukoba”. To zemljište koje sam ja odvojio Rimac je htio uzeti za svoje naselje, ali je poslije odustao”, rekao nam je Marelja.

On smatra da su Rimčeve namjere bile časne i dobre jer “kome bi se trebalo vjerovati ako ne njemu koji ima svjetski renome”, ali su ga, napominje, “nepravedno otjerali”.

Sve informacije do kojih smo došli nastojali smo dvostruko provjeriti, pa smo upite poslali lokalnim upravama, kako Gradu Livnu, tako i Vladi Hercegbosanskog kantona, a nakon što su potvrdili da su zaprimili upite po dvaput smo još svakome od njih poslali dodatna zamolbe s rokom dostave kako bismo ih uvrstili u ovaj članak. Nažalost, odgovori na ova pitanja na kraju nam nikada nisu stigli.

A pitali smo ih: Koliku su površinu dali u koncesije i kome, mogu li se prenamijeniti djelatnosti u danim koncesijama, kako to da nije realiziran projekt poduzeća MI-VAL, koliko su im dali terena i koliku koncesijsku naknadu primaju zauzvart, kako je moguće da to poduzeće ulaže u solarne elektrane na terenu koji je na 30 godina dobio za turizam, jesu li koncesijske naknade primjerene, zašto vjetroelektrana Ivovik ne može dobiti upotrebnu dozvolu te kako je moguće da je stanište divljih konja Kruzi predviđeno za gradnju vjetroparkova?