Connect with us

Magazin

Ljudi svakim danom voze sve “gore”, da li su asistenti i ekrani dijelom krivi za to?

Published

prije 5 mjeseci

on

Moderna vozila su zaista tehnološki naprednija, ali mnogi vozači primjećuju zabrinjavajući paradoks: što su automobili “pametniji”, to vožnja postaje lošija. Dok proizvođači automobila hvale sigurnosne sisteme i digitalne inovacije, sve je glasniji glas vozača koji tvrde da tehnologija nije uvijek saveznik na putu.

U zadnjih desetak godina teško je ostati ravnodušan prema bujici ekrana i tehnoloških rješenja. Autoindustrija je doživjela transformaciju koja čini se prevazilazi cijelo prošlo stoljeće razvoja, jer automobili još samo nisu poletjeli.

Proizvođači godinama forsiraju narativ da digitalni interfejsi predstavljaju evoluciju u odnosu na tradicionalne kontrole, no realnost na terenu priča drugu priču. Digitalizacija zasigurno ima svoje mjesto u modernom vozilu, ali autoindustrija je odavno prekoračila granicu gdje praktičnost prelazi u pretjerivanje.

Mnogi vozači se žale da mnoge od hvaljenih inovacija na kraju ispadaju ono što jesu – marketinški trikovi i tehnološke atrakcije bez stvarne vrijednosti. Funkcije koje će prosječan vozač aktivirati nekoliko puta, a češće redom gasiti čim upali motor. Pitanje koje se nameće je jednostavno: za koga su zapravo napravljeni svi ovi sistemi i koliko će trajati?

Preopterećenje ekranima odvlači pažnju

Trka proizvođača ka sve većim ekranima postala je prava opsesija industrije. Paneli čija dijagonala je odavno prebacila 10 inča postali su standard, iako niko od vozača nije tražio takve dimenzije. Marketinški odjeli obavezno u materijalima navode veličinu ekrana kao adut, ali stvarnost je drugačija – vremenom se javljaju šumovi, škripanje i zazori na mjestima montaže, čak i kod veoma skupih automobila.

Najveći problem nije sam ekran, već prebacivanje osnovnih kontrola na njega. Vozači sve češće moraju skidati pogled s puta kako bi regulisali klimatizaciju, podesili grijanje sjedišta, promijenili radio stanicu ili isključili start/stop funkciju. Ono što je nekada bilo jednostavno pritisak prekidača sada zahtijeva navigaciju kroz meniје dok vozilo juri cestom. Čak je i Euro NCAP od 2026. najavio penale za proizvođače čiji automobili imaju sve ubačeno u ekran.

Ne zaboravimo da ekran povremeno zaledi i odjednom u vožnji ostajete bez klime, radija i ostalih funkcija. Negdje se morate zaustaviti, kako bi auto po onoj staroj upalili i ugasili kako bi resetovali sistem i oživljeli ekran. Frustrirajuće, zar ne?

Frustrirajući pomoćni sistemi koji ometaju više nego što pomažu

Nadmetanje s brojem ADAS sistema, brojeći ih u desetinama, vozači doživljavaju kao konstantnu borbu protiv sopstvenog automobila. Čim se pokrene motor, počinje ritual isključivanja sistema: start-stop, upozorenje na brzinu, pomoć pri zadržavanju u traci, detekcija umora vozača itd.

Posebno su problematični sistemi za zadržavanje u traci koji reaguju na neravne ili loše označene linije, konstantno korigirajući volan kada to nije potrebno. Ko se prvi put susretne s tim u novonabavljenom automobilu ima problema. Kamere za prepoznavanje umora često pogrešno tumače situacije, dok upozorenje na brzinu šara s detekcijom.

Ironija je u tome što vozači moraju ponoviti cijelu proceduru svaki put kada upale vozilo. Sistemi zamišljeni za sigurnost postaju izvor distrakcije i još jedne frustracije.

Automatsko gašenje motora – pomoć koju niko nije tražio

Još jedna “inovacija” koja zavisi od premise da automobil zna bolje od vozača što mu treba. Vozač se čak i ne mora potpuno zaustaviti, dovoljno je da brzina spadne na svega nekoliko km/h i motor se automatski gasi. Bez obzira da li je vozač u tom trenutku u vožnji sporim naseljenim ulicama sa gusto parkiranim automobilima ili prilazi raskrsnici odakle se mora brzo uključiti na cestu – start/stop zna iznenaditi i u trenutku isključiti i uključiti motor.

Foto: Shutterstock

Problem može nastati u bezbroj svakodnevnih situacija. Kombinovano sa sistemima koji se resetuju pri svakom paljenju, ova funkcija stvara dodatnu frustraciju.

Inteligentni asistent brzine – Još pametniji automobil

Od jula prošle godine, svi novi automobili koji se prodaju u EU moraju imati ISA (intelligent speed assistance) – sistem koji nas zvukom i blinkanjem upozorava na prekoračenje brzine, ali koji u određenim situacijama oduzima gas i kontroliše brzinu umjesto nas.

Sve upućuje na to da se ovo tek zahuktava. Uz više senzora, bolje kamere i podatke o saobraćaju u realnom vremenu, budući sistemi će podešavati brzinu ne samo prema znakovima, već i prema stanju ceste, vremenskim uslovima ili gužvi. Vozilo će imati više informacija od vozača — i koristiće ih da ga ispravlja.

Istovremeno, razvoj vještačke inteligencije omogućiće da automobil analizira naš stil vožnje i daje preporuke za rutu, tempo i način ubrzavanja, optimizujući potrošnju i sigurnost. Moderni automobili počinju sve više odlučivati umjesto nas i ograničavati nas.

Veza između tehnologije i lošije vožnje

Postavlja se pitanje: koliko tehnološko preopterećenje doprinosi pogoršanju kvalitete vožnje? Vozači provode više vremena upravljajući ekranima nego što posmatraju cestu. Istovremeno, konstantna upozorenja stvaraju stres i rasijanost kod vozača.

Automobili su postali kompleksni računarski centri na točkovima, gdje se od vozača očekuje da budu istovremeno profi vozači, IT stručnjaci i operateri sistema. Umjesto fokusa na vozilo i okolinu, pažnja se raspršuje na desetine digitalnih interfejsa i asistenta koji “pomažu”.

Tehnološki napredak u autoindustriji nije sporan, ali način implementacije jeste. Proizvođači su zaboravili osnovni princip: automobil je prije svega alat za prevoz, a tek onda platforma za tehnološke eksperimente. Jedno je jasno: dok se industrija fokusira na impresivne specifikacije i broj sistema, kvaliteta vožnje opada.

Klix

Povezane teme:
Nastavi čitati

Magazin

U Pakistanu živi narod svijetle puti, plave kose i očiju – potomci su velikog vojskovođe?

Published

prije 1 dan

on

29. Aprila 2026.

By

Duboko u udaljenim planinama Pakistana, narod Kalaš živi kao jedinstvena etnička grupa sa upečatljivim fizičkim karakteristikama. Mnogi članovi ovog drevnog plemena imaju svijetlu kožu, plavu kosu i plave oči, što ih razlikuje od susjednih populacija.

Lokalna tradicija sugeriše da su potomci jednog od najvećih stratega u historiji Aleksandra Velikog čiji su se vojnici naselili u regiji prije više stoljeća. Oni održavaju politeističku religiju i žive kulturne prakse koje se značajno razlikuju od islamskih običaja. Ova zajednica nastavlja čuvati svoj poseban identitet dok živi unutar udaljenih vrhova Hindukuša.

Ko su Kalaši?

Kalaši su jedinstvena autohtona etnička manjina koja govori dardski jezik, a broji otprilike 3.000 do 7.500 ljudi u pakistanskom okrugu Chitral. Naseljavajući doline Bumburet, Rumbur i Birir u Hindukuša, poznati su po svojoj izrazitoj animističkoj, politeističkoj kulturi i živopisnoj, šarenoj odjeći, što ih izdvaja od većinskog muslimanskog stanovništva.

Ključni aspekti naroda Kalaš:

Kultura i religija: Kalaši praktikuju drevnu religiju koja uključuje obožavanje predaka, duhove prirode i žrtve. Oni održavaju jedinstvenu, često pogrešno shvaćenu kulturu, koja uključuje fokus na koncepte “čistog” i “nečistog”.

Kulturne prakse: Kalaši imaju jedinstvenu i živopisnu kulturu u kojoj slave i obožavaju prirodu kroz pjesmu, ples i žrtve. Žene igraju značajnu ulogu i imaju visok status u svojoj zajednici.

Položaj: Kalaši se nalaze u okrugu Chitral u provinciji Khyber Pakhtunkhwa u Pakistanu, tačnije u tri doline: Bumburet, Rumbur i Birir.

Jedinstvene tradicije: Imaju snažnu tradiciju plesa i pjevanja tokom svojih festivala.

Porijeklo i vjerovanja: Iako popularni mit tvrdi da su potomci Aleksandra Velikog, oni su zapravo autohtona grupa i jedinstvena etnička grupa koja govori dardski jezik.

Napori za očuvanje: Dok su neki u zajednici izrazili zabrinutost za svoju kulturnu budućnost, drugi, posebno mlađa generacija, rade na očuvanju svojih tradicija.

Uloge žena: Žene u zajednici Kalaš često se vide kako učestvuju, a ponekad i vode, poljoprivredne aktivnosti i druge poduhvate zajednice.

Izolacija i zaštita: Geografska izolacija dolina Kalaš historijski je doprinijela očuvanju njihove jedinstvene kulture.

Ključni festivali i znamenitosti

Festivali: Kalaši slave nekoliko festivala, koji su karakterizirani i, sa svojim živim bojama, glavna su atrakcija za turiste.

Bishalini kuća: Bashali Dur (ili Bishalini kuća) je mjesto za, gdje žene borave tokom menstruacije i porođaja.

N1

Nastavi čitati

Magazin

Prilikom sadnje krompira dodajte jedan prirodni sastojak, pomaže u odbijanju zlatice

Published

prije 1 sedmica

on

20. Aprila 2026.

By

Koloradska krompirova zlatica se pojavljuje u mnogim vrtovima svake godine i može ozbiljno oštetiti usjeve krompira. Postoji jednostavan prirodni trik s domaćim sastojkom koji pomaže u smanjenju njenog prisustva, ali je ključno početi s njom u proljeće, prilikom sadnje.

Svake sezone je ista priča: čim krompir proklija, pojavljuje se njihova najveća prijetnja. Krompirova zlatica iz Kolorada je toliko agresivna štetočina da može potpuno uništiti biljku ako se ne tretira na vrijeme. S obzirom na to da jedna ženka može položiti i do nekoliko hiljada jaja, jasno je da se ovaj insekt širi nevjerovatnom brzinom.

Iako se hemijska sredstva često koriste, sve više ljudi se odlučuje za prirodne metode zaštite biljaka. One su blaže za tlo, korisne insekte i okoliš, a uz pravilnu upotrebu mogu biti vrlo učinkovite u smanjenju pojave štetočina.

Ljuske luka kao prirodna zaštita

Jedno od najjednostavnijih rješenja krije se u kuhinji – u trulim ljuskama luka, prenosi N1 Slovenija. Umjesto da ih bacite, možete ih koristiti prilikom sadnje krompira. Njihov karakterističan miris djeluje kao odvraćanje za krompirovu zlaticu iz Kolorada, što joj otežava pronalazak biljke domaćina.

Prilikom sadnje krompira, možete dodati šaku suhih ljuski luka u svaku rupu za sadnju, direktno pored gomolja. Ovo stvara prirodnu “zaštitnu zonu” koja može smanjiti mogućnost napada u ranim fazama rasta.

Kako se kore postepeno raspadaju u zemljištu, one oslobađaju supstance jakog mirisa koje dodatno utiču na okolinu oko biljke. To može odvratiti pažnju i štetočinama u zemljištu i onima koje dolaze spolja tražeći mjesto za polaganje jaja.

Dodatne biljke i prirodni mirisi

Neke biljke, poput hrena, kamilice i graha, imaju sličan odvraćajući učinak, a mogu se saditi u blizini krompira. Bor se također često koristi u praksi, njegov miris je neugodan za štetočine. U vrtu stoga možete koristiti usitnjenu borovu koru ili pripremiti blagi rastvor borovih iglica za zalijevanje ili prskanje tla.

Plodored je takođe važan korak

Jedna od osnovnih preventivnih metoda protiv krompirove zlatice iz Kolorada je plodored. Ne preporučuje se sadnja krompira na istom mjestu najmanje četiri do pet godina. To prekida životni ciklus štetočine, jer se larve koje prezimljuju u tlu teže ponovo razvijaju u veće populacije.

Nastavi čitati

Magazin

Haris Džinović o vjenčanju bivše supruge: Da nije mene, ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga

Published

prije 2 sedmice

on

20. Aprila 2026.

By

Pjevač Haris Džinović za Telegraf.rs prokomentarisao je vjenčanje svoje bivše supruge Meline koja se jučer udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya.

U razgovoru za Telegraf.rs je kazao kako “nije ništa ispratio te da ga ništa od toga ne zanima”.

“Nemam ja nikakvih želja ni poruka vezanih za nju, ona jednostavno ne postoji za mene i to je kraj. Čista arija. Kao zrak… prema tome. Šta treba ja da komentarišem o nečemu što je ništa”, kazao je.

U nastavku je dodao da se okrenuo sinu Kanu: “Ne zanima me šta se piše, niti me zanimaju stvarni događaji za nju. To me ne interesuje, davno sam ja, kad smo se razišli, okrenuo svom životu, svom djetetu. Prema tome, šta ja imam sa tim? Može da se uda, da se ubije, šta god hoće… šta mene briga. Ma kakvi – taman posla – ja da razmišljam o nekoj prošlosti, ne pada mi na pamet”.

Kazao je da je posljednjih dana posvećen drugim stvarima i to muzičkim nastupima i tenisu.

Uz to je poručio: “Ja sam odavno otišao dalje. Kakvi razvodi, kakva vjenčanja. Da ja nisam Haris Džinović ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga”.

Podsjetimo, Melina se jučer udala za britanskog biznismena, a formalna ceremonija vjenčanja je održana u Monaku. Nakon toga par je jahtom doplovio do Portofina gdje je u večernjim satima počelo i slavlje koje će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Bosanac prodao kuću u Njemačkoj i kupio pola rodnog sela: “Želim da opet oživi”

Published

prije 2 sedmice

on

19. Aprila 2026.

By

U malom selu Postinje pokraj Travnika, gdje su dječji smijeh i zvukovi seoskog života nekoć bili svakodnevica, danas se ponovno budi nada. Za to je zaslužan Pero Jurčević, čovjek koji je život izgradio u Njemačkoj, ali rodni kraj nikada nije zaboravio.

Jurčević je još kao dječak otišao u Njemačku, gdje su mu roditelji već radili. Ondje je odrastao, izgradio uspješan posao i imao veliku kuću u Augsburgu te siguran život. Ipak, srce ga je stalno vuklo natrag, mirisima djetinjstva, livadama po kojima je trčao i uspomenama na dane provedene s prijateljima.

Nakon rata Postinje je, kao i mnoga sela u Bosni i Hercegovini, gotovo opustjelo. Nekadašnji susjedi, raseljeni po svijetu, počeli su prodavati kuće i imanja. Tada je Pero donio životnu odluku: prodao je kuću u Njemačkoj i sav novac uložio u rodni kraj.

“Kupio sam ono što je nekoć bilo naše, kuće, livade, šume i njive. Gotovo pola sela danas je ponovno u jednim rukama, ali s ciljem da ono opet oživi”, priča Pero, pokazujući prostranstva na kojima je kao dječak čuvao krave.

Od Postinja želi stvoriti turističko odredište

Njegova vizija nije samo povratak, nego i stvaranje novog početka za cijeli kraj. Planira razviti seoski turizam i pretvoriti Postinje u prepoznatljivo odredište za sve koji žele mir, prirodu i odmor daleko od gradske vreve. Već do ljeta ove godine planira urediti 40 kreveta u moderno opremljenim apartmanima za domaće i strane goste.

“Ljudi danas traže upravo to, tišinu, prirodu i autentičnu priču. A mi to imamo”, ističe Pero. Ako sve bude teklo prema planu, i sam će se uskoro trajno vratiti u selo.

Planovi uključuju i pjenušac s imenom sela

U svojoj priči nije sam. Podršku mu pruža prijatelj i rođak Dragan Balta, koji još nekoliko godina radi u Švicarskoj, ali već sada sanja o povratku. Njegova ideja cijelom projektu daje dodatnu dimenziju.

“Ovdje bih proizvodio vrhunski pjenušac koji bi nosio ime sela, Postinje”, otkriva Dragan, uvjeren da ovaj kraj ima puno veći potencijal nego što se danas čini.

Dok oni planiraju budućnost, njihova djeca već sada rado dolaze u Postinje na odmor. Upravo u njima vide nastavak priče i nadu da će se i drugi, raseljeni diljem svijeta, jednog dana vratiti. Ako ne prije, onda barem u mirovin

 

Nastavi čitati

Magazin

FOTO Melina Džinović se udala u Dior haljini od 8.000 eura, izgled upotpunila bisernim naušnicama

Published

prije 2 sedmice

on

19. Aprila 2026.

By

Modna dizajnerica Melina Džinović udala se u bijeloj Dior haljini koja je koštala 8.000 eura.

Naime, dizajnerica se nije udala u klasičnoj vjenčanici već u bijeloj, elegantnoj haljini s kragnom i kratkim rukavima. Iako na prvi pogled djeluje da je riječ o vjenčanici, to je ipak bila obična Dior haljina, koja ne pripada “bridal kolekciji”.

Iako sličan model haljine ovog brenda košta oko 4.500 eura, haljina koju je dizajnerica odabrala za vjenčanje rađena je specijalno po njenim mjerama i željama te je cijena ove kreacije dostigla 8.000 eura.

Svoj skupocjeni vjenčani look upotpunila je s Dior sandalama od 1.050 eura i bisernim naušnicama koje su koštale nešto manje od 1.000 eura.

Podsjećamo, Melina se danas udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya. Ceremonija je održana u Monaku. Par je stigao u općinu u luksuznom Bentley kabrioletu čija se cijena kreće od 80.000 do 250.000 eura.

Ceremoniji su, između ostalih, prisustvovali i Melinini roditelji Elma i Sulejman Galić, kao i kćerka Đina Džinović koja je zakasnila na vjenčanje. Proslava će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

Nakon nošenja očeve jakne dobila rak, ljekari joj dali samo 15 mjeseci života

Published

prije 2 sedmice

on

18. Aprila 2026.

By

Ženi koja je često nosila očevu radnu jaknu kao dijete dijagnostifikovan je pleuralni mezoteliom u dobi od 36 godina. Heather Von St. James, koja sada ima 57 godina, odrasla je u Minnesoti i nesvjesno je bila izložena azbestu u mladosti. Njen otac, Roland, radio je na gradilištima, a njegov kaput je često bio prekriven azbestnom prašinom.

Heather nije ni sumnjala da je sivo-bijela prašina na jakni opasna. Godinama kasnije, kada je imala 36 godina i bila trudna, počela da se osjeća loše, imala je ekstremni umor i groznicu. Rekla je da je bilo kao da joj je “kamion parkiran na grudima”, piše N1.

Nakon što se porodila carskim rezom, frizerka po zanimanju, otišla je kod ljekara koji ju je podvrgnuo CT skeniranju, otkrivajući tumor u blizini pluća.

U roku od dvije sedmice, doktori su joj dijagnostifikovali pleuralni mezoteliom, rijedak i agresivni rak povezan s izloženošću azbestu. Dali su joj 15 mjeseci života, prenio je Mirror.

Mezoteliom je “rijedak tip raka koji se može razviti u sluznici tjelesnih organa. Obično ga uzrokuje izloženost azbestu”, prema britanskoj nacionalnoj zdravstvenoj službi.

“Bila sam u nevjerici“, rekla je Heather. “Samo sam pomislila ‘Kako se ovo može dešavati? Nije bilo sumnje da ću umrijeti. Pitala sam se, šta da uradim da ovo pobijedim?“

“Vrtjelo mi se u glavi i nisam mogla disati. Počela sam imati napad panike u toj sobi dok su mi objašnjavali šta je mezoteliom. Počela sam plakati i morala sam napustiti sobu”, pričala je.

Godine 2006. podvrgnuta je složenoj operaciji koja je uključivala uklanjanje lijevog plućnog krila, rebra, pleure (sluzokože koja oblaže pluća), dijela dijafragme i sluznice srca.

Nakon operacije, četiri runde kemoterapije i 30 sesija radioterapije, Heather je sada bez raka.

Njen otac je umro 2014. godine od raka bubrega, za koji ljekari vjeruju da je možda povezan s izloženošću azbestu.

Iako je preživjela, život s jednim plućnim krilom i dalje joj uzrokuje svakodnevne izazove, jer lako ostaje bez daha, ne može trčati i bori se s podizanjem teških tereta.

“Nekad ljudi kažu da bi sve trebalo biti super kada se preživi rak”, rekla je dodavši da postoji mnogo fizičkih stvari koje se dešavaju nakon operacija.

“Lako se zadišem i lako se umorim. Imam smrznuto rame i ne mogu pravilno otvoriti lijevu ruku. Doktori rijetko viđaju pacijente koji žive ovoliko dugo nakon mezotelioma. Kažu da je u mom slučaju rijetkost biti ovdje 20 godina”, kaže Heather Von St. James.

Dvadeset godina kasnije, još uvijek je živa. Kaže da njen slučaj daje ljudima nadu da se rak može preživjeti i da nas lijekovi mogu izliječiti.

Nastavi čitati

Najčitanije