Connect with us

Magazin

Mentorica Ceca i “Grandova” deca: “Slučaj” Šejle Zonić ili ljetna sezona lova na vještice

Published

on

Zašto je jedna „kućna posjeta“ poznatih bh. muzičara Ceci Ražnatović prije više od 20 godina protekla bez gotovo ikakve reakcije javnosti, dok je danas ta javnost spremna „razapeti“ Šejlu Zonić zbog (ne)željenog Cecinog mentorstva

 

Piše: MAJA RADEVIĆ

U aprilu 2001. godine, članovi tada najpopularnije dance grupe u Bosni i Hercegovini Seven Up posjetili su u Beogradu srbijansku folk pjevačicu Svetlanu Cecu Ražnatović.

– Čuvena sarajevska dens grupa “Seven Up” je vjerovatno najpoznatiji bosanskohercegovački pop sastav u periodu poslijeratne Bosne. Grupa je osnovana 1993. godine i u narednih devet godina postala je idol mladih širom zemlje, ali i u zemljama okruženja. Tako je za njih čula i srpska folk pjevačica Ceca, koja je aprila 2001. godine poželjela da ih ugosti. I to je i uradila. Članovi popularnog sastava, koji su domaćici poklonili buket cvijeća, posjetili su pjevačicu u prostorijama fudbalskog kluba Obilić. Nakon prijatnog razgovora, uslijedio je i zajednički ručak. Sve to ispratili su, kako bosanskohercegovački, tako i srpski mediji – zabilježeno je o ovom susretu na jednoj od fan stranica srbijanske folk zvijezde.

Niko se danas gotovo i ne sjeća ovog srdačnog, prijateljskog susreta Fuada Backovića Deena, Elvira Hadžijamakovića Lile, Gordana Radića i ostalih članova nekada omiljenog postratnog bh. sastava sa „srpskom majkom“, udovicom ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana. Bilo je to vrijeme u kojem čitaoci nisu mogli komentarisati na internet-portalima, a društvene mreže na našim prostorima još uvijek su bile nepoznanica, pa se tako nije ni mogao čuti “glas javnosti” o tom događaju. Da se takva jedna posjeta desila danas, vrlo je vjerovatno da bi Deen, Lilo, Gordan i drugi bili proglašeni “personama non grata” u svome gradu i državi, zauvijek anatemisani i osuđeni na propast, a odrekao bi ih se i veći dio rodbine, kolega i prijatelja…

Ono što su članovi Seven Upa za dlaku izbjegli zahvaljujući, valjda, nedovoljno naprednoj tehnologiji, nažalost nije zaobišlo mladu bh. pjevačicu Šejlu Zonić, pobjednicu ovogodišnjeg regionalnog muzičkog showa “Zvezde Granda”. Zbog toga što joj je u pomenutom showu mentorica bila Ceca Ražnatović, na Šejlu se posljednjih dana sručila sva sila osuda javnosti i kritika „ogorčenih građana“. Paradoksalno, upravo su ti isti građani svojim glasovima mahom presudili da „naša“, bosanskohercegovačka pjevačica pobijedi na takmičenju koje se danas smatra najboljom odskočnom daskom za mlade talente narodne muzike „od Vardara do Triglava“.

Uzalud su Šejla i njen tim javnosti pokušavali objasniti kako pravila showa nalažu da pjevači ne mogu sami birati svog mentora/mentoricu, nego su im oni dodijeljeni pa kako koga zapadne, uzalud su demantovane lažne vijesti i spekulacije koje su brojni mediji ovih dana raspirivali o mogućem nastupu omražene Arkanove udovice negdje na teritoriji Federacije BiH, uzalud je bila mudra šutnja mentorice Cece i idejnog tvorca „Zvezda Granda“ Saše Popovića o svemu navedenom, uz kratku opasku kako u fokusu priče treba biti samo i jedino pjesma, a ne politika… Budućoj karijeri Šejle Zonić nanesena je tako nepopravljiva šteta zbog nečega na što ona sama nije imala previše uticaja, a glavni argument za to bio je samo jedan: sa ženama ratnih zločinaca ne treba sarađivati, od njih se treba ograđivati – uvijek i bez izgovora.

No, jesu li takve ograde moguće u svijetu estradne umjetnosti i umjetnosti uopće? I zašto je jedna „kućna posjeta“ poznatih bh. muzičara Ceci Ražnatović prije više od 20 godina protekla bez gotovo ikakve reakcije javnosti, dok je danas ta javnost spremna „razapeti“ Šejlu Zonić zbog (ne)željenog Cecinog mentorstva? Kako to da se jedan od najvećih Cecinih hitova, pjesma „Kukavica“, puštao i slušao usred opkoljenog Sarajeva 1993. i nikome to nije smetalo, a danas bijesni roditelji prekidaju zabave maturanata koji slave uz Cecine pjesme, kao što je zabilježeno prije nekoliko dana u Vogošći:

 

Video: Crna hronika

Ako će građani u svojim zabranama biti dosljedni do kraja, hoćemo li onda ubuduće zabraniti i koncerte i nastupe, recimo, Harisa Džinovića, jednog od dugogodišnjih, najbližih prijatelja Svetlane Ražnatović? Hoćemo li na stub srama „retroaktivno“ staviti i Dinu Merlina, našeg „Čarobnjaka“ koji je napisao jedan od najvećih Cecinih hitova, pjesmu „Beograd“?

Jedna od najvećih glumica bivše Jugoslavije Mira Furlan u svojoj autobiografiji pisala je o „lovu na vještice“ kojem je bila izložena u osvit rata na ovim prostorima kao umjetnica koja je paralelno radila između Zagreba i Beograda, a uz to je imala i tu „nesreću“ da se uda za srbijanskog reditelja Gorana Gajića. Tih dana, dok se od Mire Furlan očekivalo da se jasno opredijeli za jednu ili drugu stranu – rodni Zagreb u kojem je provela veći dio života ili Beograd, u kojem je tada tek počinjala novi život sa suprugom, poznata hrvatska novinarka Tanja Torbarina u „Globusu“ je napisala članak koji je Furlanova u svojoj knjizi citirala po sjećanju:

„Dok hrvatska djeca pogibaju od srpskih bombi, Mira Furlan paradira golih grudi po srpskim pozornicama i čestitaju joj srpski ubojice, rukujući se svojim krvavim rukama. Ona ne razmišlja kako se njezini hrvatski kolege skrivaju u skloništima u Zagrebu.“

Danas, čini se, živimo u vremenu u kojem je postalo još važnije svrstati se na jednu ili drugu stranu nego tih ratnih godina. Koncerti „nepoželjnih“ izvođača zabranjuju se u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, političari sebi daju za pravo da nam određuju šta ćemo za svoj novac slušati i gledati i kakva bismo uvjerenja trebali imati. Takve su zabrane, razumljivo, nespojive sa državama i društvima koja sebe smatraju demokratskim, ali mi se valjda još uvijek privikavamo na demokratiju, pa je onda to u redu.

Što se tiče Svetlane Ražnatović, ona dobro zna da je u dijelu BiH na listi „nepoželjnih“ i stoga joj vjerovatno nikad nije ni palo na pamet da nastupi na pobjedničkom koncertu Šejle Zonić. Iako, bez ikakve sumnje, ima onih koji bi je rado slušali. Samo takvi ne smiju to glasno reći, jer će proći baš kao i pobjednica „Zvezda Granda“.

Magazin

Ukoliko perete automobil na niskim temperaturama – ovo trebate znati

Published

on

By

Koliko često zimi automobil mora u autopraonicu? U principu onoliko često koliko u ljetnim mjesecima. Čak i zimi perite kada imate osjećaj da je pranje jednostavno dobro za vaše vozilo.

Je li istina da je automobil zimi izuzetno zagađen ostacima soli na cesti? Da i ne. Izjava da zimska prljavština – agresivna, slana lužina – ima izuzetno korozivan učinak na lak, tj. da je treba uklanjati što je češće moguće, odnosi se samo na prethodno oštećeno lakiranje ogrebotinama ili perutanje. Međutim, besprijekorne površine boje mogu se lako nositi s naslagama prljavštine. Potkonstrukcija vozila također obično nema problema s korozijom: s tvornički izrađenim dihtunzima, poboljšanom zaštitom donjeg dijela i upotrebom pocinčanog lima, to je veći problem za starija vozila.

Kada zimi ne biste trebali ići na autopraonicu? Na ekstremnim temperaturama ispod -10 stepeni. Trebali biste izbjegavati termički šok ako voda iz autopraonice, koja je na 10 do 30 Celzijevih stepeni udari u dijelove vozila koji su nedavno bili izloženi hladnoći. Dugoročno površine s oštećenom bojom trpe dodatni toplotni udar.

Prije ulaska u autopraonicu neophodno je ukloniti sve ostatke snijega i leda. Jer struganje leda može oštetiti lak vozila!
Koji se programi pranja preporučuju zimi? Isto vrijedi i zimi: u principu, jeftino je dobro i dovoljno – glavno je prvo dobro isprati vozilo kako bi se uklonile nečistoće i spriječilo oštećivanje boje na četkama.

Dodatni i skupi programi s vrućim voskom ili zaštitom donjeg dijela nisu potrebni iz perspektive vozila. Važnije je da vaš automobil s vremena na vrijeme provjeri stručnjak. Prije i poslije zimske sezone, oštećenja zaštite donjeg dijela mogu se otkriti i popraviti na platformi za podizanje – hrđa tada nema šanse.

Nastavi čitati

Magazin

Raste cijena biseru jugoslovenske proizvodnje: Pogledajte koliko Yugo vrijedi na aukcijama u SAD

Published

on

By

Nekoć jedan od najjeftinijih novih automobila na američkom tržištu, a dugo i jedno od najpreziranijih vozila na planeti, Yugo počinje biti tražena roba na tamošnjem tržištu kolekcionarskih automobila.

panteonu automobila koji se smatraju neoporavljivim na bilo koji način, i slove za legendarni flop odmah mnogi pomisle na EdselAztekPacerRodius i druge. Jedan stoji iznad svih (ili možda ispod), a to je Yugo. Sredinom osamdesetih se Fiat upravo povukao s američkog tržišta i ostalo je upražnjeno mjesto za neki jeftini auto brand.

A pored toga, Yugo je koristio dosta dijelova talijanskog prizvođačaMona Lisa loših automobila bila je od prvog dana na udaru Jay Lena, koji se redovito u svojoj emisiji Tonight Show šalio s malim hatchbackom.

 

Inače, priču o jugoslovenskom “poslu stoljeća” je započeo tamošnji poduzetnik Malcolm Bricklin koji je, prema njegovim riječima, nakon prvotnog kraha sa Subaruom i prekida saradnje s Bertoneom, tražio najjeftiniji automobil na svijetu.

 

Pronađen je u Jugoslaviji. Gospodin Bricklin otišao je tamo i naišao na “fabriku s 50.000 ljudi koja bi trebala realno imati njih 2000, podijeljenih između 85 osnovnih organizacija udruženog rada, 25 radnih odbora i 127 komunističkih sindikata“, prisjetio se. Njegova cijena od 3.990 tadašnjih američkih dolara (oko 18.594 KM danas) osvajala je naslove pri predstavljanju 1985. godine.

U konkurenciji najjeftinijih našli su se tada Chevy Chevette, čija je cijena bila 5.645Ford Escort L za 6.327 dolara; i Volkswagen Golf za 7.190 dolara. Iako je do početka devedesetih godina u Ameriku uvezen 141.651 automobil, Yugo je 1992. podlegao nemilosrdnim kritikama recenzenata, komičara, padu prodaje, opozivu 125.000 vozila zbog emisijskih standarda i bankrotu.

Sve do 1999. godine neki su se nadali i tvrdili kako će se automobil vratiti kad se smire ratni sukobi, no NATO je fabriku pogodio s pet projektila i time konačno okončao dugu agoniju.

Ne tako davno, neki od ljudi, koji su imali i vozili najpoznatiji izvozni automobil iz bivše Jugoslavije, razgovarali su s The New York Timesom o svojim iskustvima, a komentari su im iznenađujuće pozitivni.

“Pronaći ćete ljude kojima se to sviđa, samo zbog njegove opskurnosti ili toga da posjeduju neki nevoljeni automobil”, objasnila je Valerie Hansen, koja je obnovila rijetki model iz 1984. godine (prije nego što je i službeno započela prodaja), a kojeg je nadobudno uvezao neki useljenik iz bivše države. Njegov motor od 903 ccm i 45 KS je čak manji i slabiji od verzije s 1100 ccm i 55 konjskih snaga koju je uvozila Yugo America.

Bez obzira na više snage, s brzinom od 138 kilometara na sat to je bio najsporiji automobil koji se tada prodavao u Americi. Valerie dodaje kako je razlog što ima već četvrti Yugo taj što govori o njenim balkanskim korijenima, dok je drugi njegova mehanička jednostavnost.

Kaže da to znači da može sama obaviti popravke, doslovno priborom za piknik ili kozmetiku. To je dobra stvar, jer se taj automobil i nije pokazao kao ikona kvalitete i pouzdanosti.

Ipak, vozači Yuga su se gotovo jednoglasno se složili da taj automobil nikad nije bio toliko loš, koliko je imao lošu reputaciju. U filmu Dragnet iz 1987. godine ga nisu baš nahvalili.

Ona je djelomično popravljena u crnoj komediji iz 2000. godine Drowning Mona, u kojemu svi u gradiću Verplanck voze upravo Yugo. Opjevan je i u pjesmama, poput U Yugu.

Tako je u posljednje vrijeme njegova vrijednost u SAD-u počela rasti, pa je prije nekoliko godina jedan očuvani primjerak iz 1988. godine prodan na aukcijskoj platformi Cars & Bids za solidnih 6.100 dolara (11.354 KM).

Web stranica za aukcije automobila Bring a Trailer prodala je Yugo još 2016. godine za 2.200 američkih dolara (oko 4.400 KM) u 2016. i još jedan za 7.500 američkih dolara (13.960 KM) davne 2021. godine.

Hollywood motors iz Long Islanda su prije par godina također ponudili Yugo GV, iz 1988. godine za 6.450 američkih dolara (12.005 KM), pišu Automobili.hr.

Nastavi čitati

Magazin

Ovom automobilu nema ravnog na tehničkom pregledu

Published

on

By

Riječ je o vozilu Honda Jazz. Nema boljeg od njega u izvještaju TÜV-a za 2025.: Prema procjenama TÜV-a, samo 2,4 od 100 Honda Jazz ne prođe prvi tehnički pregled (HU).

Japanac je apsolutni lider među vozilima starosti dvije i tri godine. Ali čak i izvan svog TÜV rekorda, Honda Jazz mali je automobil s velikim potencijalom: lansirana 2020. godine, četvrta generacija nastavlja tamo gdje je prethodna generacija stala – s ekonomičnom vožnjom, mnogim praktičnim detaljima i prilično neupadljivim izgledom.

Dizajneri su se suzdržali od eksperimentiranja tokom dizajna. Četvrta generacija također djeluje prilično neupadljivo i ostaje u klasičnom formatu malog automobila s dužinom od 4.04 metraJazz ističe prije svega svojim pametnim prostornim konceptom: stražnja sjedala (Magic Seats) mogu se čak i preklopiti. To znači da i glomazan teret možete prevoziti straga.

 

Zapremina prtljažnika je između 304 i 1.205 litara. Prostor dostupan putnicima vrlo je dobar za mali automobil. Osjećaj je također dobar: izbor materijala prikladan je za ovaj segment, navigacijom i automatskom klimom upravlja se izravno putem dugmeta i tipki.

 

Osim Jazza, tu je i SUV sestrinski model sa sufiksom Crosstar. Početkom 2023. godine, Jazz je dobio facelifting, uključujući modificiranu masku hladnjaka i zatamnjenija prednja svjetla.

Oni koji su zainteresirani za polovne automobile ne moraju dugo razmišljati o tome koji motor žele odabrati: jedini pogon dostupan u Njemačkoj je hibridni sistem (e:HEV) koji se sastoji od benzinskog motora, generatora i elektromotora. Benzinski motor je 1,5-litreni atmosferski motor sa 98 KS. Pogon je inače osiguran elektromotorom od 80 kW/109 KS s 253 Nm. Drugi elektromotor djeluje kao generator.

Više nema mjenjača u tradicionalnom smislu, već umjesto njega postoji fiksni omjer. Kroz cijevi u prosjeku teče 4,5 litara na 100 kilometara, no oni koji se uglavnom voze u gradskoj gužvi mogu proći i s manje. Facelifting je donio nešto više konjskih snaga. Električni pogon sada proizvodi 90 kW/122 KS, a benzinski motor 107 KS.

Njegove prednosti i slabosti u TÜV-u

Četvrta generacija Honde Jazz završila je svoj prvi TÜV generalni pregled i ispitne tačke šasije, kočnica i zaštite okoliša bez ikakvih pritužbi. Malo su primjetna samo dnevna svjetla i maglenke.

Treća generacija Jazza (2015. do 2020.) došla je s dva motora: 1,3-litrenim benzincem sa 102 KS i 1,5-litrenim sa 130 KS, oba bez turbo potpore. I tu se malo ima za prigovoriti: šasija je u redu, dnevna svjetla i maglenke ponekad mogu izazvati probleme u dijelu osvjetljenja. Ni s kočnicama uglavnom nema problema.

U principu, jazz druge generacije također je neproblematičan. Od petog generalnog pregleda nadalje, kritiziraju se zglobovi upravljača i više hrđe nalazi se kod vozila starih od 11 do 13 godina. Učestalost grešaka na stražnjim svjetlima je iznad prosjeka, uz povremene pritužbe na krivo postavljena svjetla. Vrlo rijetko se pojavljuju zahrđali kočioni vodovi i istrošeni kočioni diskovi. Sve u svemu, Jazz II je bolji od prosjeka u većini poglavlja.

Honda Jazz želi impresionirati svojom prikladnošću za svakodnevnu upotrebu i svojom pouzdanošću. Budući da je Honda Jazz na premijeri koštao najmanje 22.000 eura (oko 44.000 KM), cijene polovnih i dalje su visoke. Početna cijena je oko 15.000 eura (oko 30.000 KM), piše Fenix Magazin.

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO U BMW-ovim tvornicama auti voze bez vozača

Published

on

By

U TVORNICAMA BMW-a i Minija automobili će voziti bez upliva vozača.

U iščekivanju potpuno autonomnih vozila na cestama širom Europe provode se ograničeni pilot-programi. Jedan od takvih je onaj u BMW-ovim pogonima koji traje pune dvije godine. BMW je u tvornicama u Dingolfingu i Leipzigu uveo sustav autonomne vožnje kako bi povećao produktivnost.

Napredni sustav autonomnog upravljanja testira se od 2022. godine. Inicijalno je startao na modelima serije 5 i serije 7, a radi se o autonomnoj vožnji između dvije hale na potezu dugom više od kilometra. Zanimljivo je da sustav funkcionira na svim primjercima, bez obzira na ugrađenu opremu.

To je zato što su Lidar senzori postavljeni duž rute i rade zajedno s vanjskim planerom kretanja i modelom okoliša koji kontrolira kretanje vozila. Pilot-program u Dingolfingu je upravo okončan i ulazi u serijsku fazu. Tvornica u Leipzigu pak koristi sustav autonomnog upravljanja u tvornici na 90 posto primjeraka proizvedenih u tvornici. To uključuje BMW-ove i Minijeve modele koji se proizvode u tvornici.

Iduće godine BMW će uvesti sustav u svojim proizvodnim pogonima u Regensburgu i Oxfordu. Nova tvornica u Debrecenu, Mađarska, također će koristiti tehnologiju kada započne serijsku proizvodnju.

“Autonomno upravljanje u tvornicama optimizira naš proizvodni proces i donosi značajne dobitke učinkovitosti za našu logistiku”, rekao je Milan Nedeljković, član uprave BMW-a odgovoran za proizvodnju. “Zato ćemo ovu tehnologiju brzo uvesti u našu proizvodnu mrežu”, nastavio je.

Index.hr

Nastavi čitati

Magazin

Tifa i Alen Islamović ostavili nesuglasice iza sebe: Jedan drugom smo oprostili mnoge greške

Published

on

By

Bijelo dugme nedavno je nastupilo u Mariboru. Alen Islamović i Mladen Vojičić Tifa su nakon koncerta, između ostalog, govorili o nesuglasicama koje su imali u prošlosti.
Oni su se 2018. godine fizički sukobili nakon koncerta u Budvi. Tifa je navodno zamjerio Islamoviću jer je pjevao dionice pjesme namijenjene njemu. Nakon silaska s bine Tifa je Alenu rekao “A ti molim te ubuduće…”, i nije uspio završiti rečenicu, na što je Alen odreagovao psovkom, što je bio uvod u fizički obračun.

Sada su naveli kako je među njima sve uredu. Islamović je za IN Magazin kazao kako nemaju nikakvih problema.

“Nismo mi da cjepidlačimo, da nešto posebno tražimo na stageu, u garderobama… Odlično se družimo. Dobro smo raspoloženi, zdravi smo i želimo raditi ovaj posao iskreno”, dodao je.

Tifa je kazao da su s ove vremenske distance, zahvaljujući Goranu Bregoviću i ostatku ekipe, shvatili da je sve vrijedilo.

“Mi smo prijatelji. Nakon toliko godina smo, što mi kažemo u Bosni, došli tobe, shvatili i oprostili mnoge greške koje smo činili jedan drugom i doživjeli katarzu. Tome se veselim. Za ovo vrijedi živjeti. Ako treba sutra da umrem, meni je super”, naveo je.

Nastavi čitati

Magazin

Kao iz vremena Jugoslavije: Bosanac Rijad i Hena se zavoljeli na radnoj akciji

Published

on

By

Omladinske radne akcije oduvijek su bile više od fizičkog rada, lopata, pijeska i cigli. One su predstavljale prostor u kojem su se stvarali prijateljstva, dijelili snovi i gradili ne samo objekti, već i mostovi među ljudima.

I dok su se mnogi s nostalgijom prisjećali tih dana mladosti i entuzijazma, priča o Heni Ćurkić iz Novog Pazara i Rijadu Šabiću iz Breze u Bosni i Hercegovini svjedoči da duh akcija živi i danas.

Tokom ovogodišnje omladinske radne akcije ORA “Novi Pazar 2024”, među brojnim brigadirima, sudbina je spojila Henu i Rijada u priču punu ljubavi i zajedništva.

Hena, mlada i energična brigadirka iz Novog Pazara, privukla je pažnju Rijada, vedrog i predanog mladića iz Breze, već pri prvom susretu. Njihov susret nije bio samo slučajnost, već početak priče koja je brzo dobila novi, emotivni smisao.

Okruženi zvucima akcijaških pjesama i prijateljima iz brigade, Rijad je odlučio postaviti sudbonosno pitanje. Uz osmijeh i emocije koje su ispunile radilište, Hena je s radošću izgovorila “DA”, dok su prisutni brigadiri aplauzom i pjesmom slavili ovaj poseban trenutak.

Njihova ljubavna priča podsjeća da omladinske radne akcije nisu samo rad i trud, već i prilika za izgradnju životnih priča ispunjenih ljubavlju, prijateljstvom i srećom. Hena i Rijad danas svjedoče kako tradicija radnih akcija može biti prostor za kreiranje nečeg posebnog – ljubavi koja traje cijelog života.

ORA “Novi Pazar 2024” s ponosom ističe ovu inspirativnu priču, naglašavajući da omladinske akcije nisu samo dio prošlosti, već i budućnosti.

Radiosarajevo.ba

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije