SVAKI dan naučimo nešto novo. Svijet je još uvijek pun neotkrivenih stvari, a neke od njih nećemo ni doživjeti. Međutim postoje i neke činjenice koje su nam cijelo vrijeme pred nosom, a nikada ih nismo primijetili, ili uopće razmišljali o njima. Netko je na Redditu postavio pitanje upravo o takvim činjenicama, a odgovori su bili fascinantni. Izdvojili smo najbolje među njima.

Svako književno djelo koje smo ikada pročitali je samo kombinacija 30 slova.

Postoji i teorija u kojoj bi neograničeni broj majmuna, uz neograničeno vrijeme, mogao napisati sva Shakespeareova djela – jednom bi se kombinacija pogodila. Svaka sličnost s nekim literarnim djelima je nenamjerna.

Milijun sekundi je 11 dana, a milijarda sekundi 31 godina.

Nije dobro gubiti vrijeme! Ipak, kad ovako postavimo stvari, možda ćemo drugačije gledati na njega. Ili upasti u egzistencijalistički užas kad zakasnimo na ručak.

Svemir nema rub.

Iako nitko pouzdano ne zna kojeg oblika je svemir i koliko je točno beskonačan, znanstvenici su prilično sigurni da nije jasno omeđen. Možda o tome treba pitati zagovornike teorije da je zemlja ravna, oni zasigurno imaju jasniji odgovor.

Ako postavimo ogledalo jednu svjetlosnu godinu od Zemlje, možemo vidjeti dvije godine u prošlost.

Zvuči kao dobra marketinška kampanja za neku od onih krema za pomlađivanje, gdje se svi vrlo dramatično gledaju u ogledalu.

Ili smo jedina živa bića u svemiru ili nismo.

Svaka od tih mogućnosti je prilično misteriozna – možda nećemo upoznati Marsovce, ali kontakt s drugim planetima bio bi zanimljiv. I vjerojatno ne baš sličan onima u američkim filmovima, jer iz nekog razloga vanzemaljci uvijek slete k njima.

Postoji jednako beskonačno brojeva između 1 i 0 kao između negativne i pozitivne beskonačnosti.

Dobar razlog za ozbiljno se zamisliti. Ili dobiti jedinicu iz matematike u osmom osnovne.

Ne vidimo stvarnost, nego refleksije svjetlosti.

Budući da naše oči mogu registrirati samo mali spektar u rasponu svjetlosti i boja, stvarnost vjerojatno izgleda puno drukčije nego što je mi vidimo. Pitajte šišmiše.

Zapravo nikada ne diramo ništa.

Osjećaj dodira zapravo su samo atomi koji se odguruju zbog jednakih naboja, ali nikada ne dolaze u kontakt. U tom smislu, nikada nismo imali potpuni “kontakt” ni s čime.

Sve što čitamo, gledamo i čujemo je samo točka.

Bilo koja pjesma, slika, knjiga ili video može se pretvoriti u digitalni niz jedinica i nula. Ako u taj niz stavimo točku, možemo ga pretvoriti u decimalni broj i staviti na brojevnu crtu. Dakle, sav novi sadržaj koji konzumiramo zapravo je samo točka na brojevnoj crti. Tako i ovaj članak – budite sretni što ste otkrili ovako dobru točku.

1990. godina bliža je slijetanju na Mjesec nego današnjici.

Ovo nije posebno nadrealno ili fascinantno, ali definitivno je uspjelo postići da se osjećamo staro.

Zrno prašine je po veličini na pola puta između protona i Zemlje.

Zamislite što se tek dogodi kad ne usisate kuću tjedan dana. Možda stvorite novu galaksiju.

Ako žena rodi samo sinove, prva je osoba u povijesti svojih gena koja nije rodila ženu. Obrnuto vrijedi za očeve koji imaju samo kćeri.

Budući da nam je zemlja pred demografskim kolapsom, ove dvije teorije mogu se i kombinirati, ali onda ne zvuče toliko zanimljivo.

Naše oči imaju “mrtvi kut”

U donjem lijevom i desnom kutu naših očiju postoji mrtva točka i u tom smjeru ne možemo vidjeti. Ako zatvorimo jedno oko, smetat će nam i nos, piše Index.hr.

Kad bi Sunce bilo veličine bijelog krvnog zrnca, Mliječna staza bila bi veličine SAD-a.

Još jedna zanimljiva usporedba. Ne znamo kako se u ovo uklapa zrnce prašine iz ranijeg navoda, kad istražimo, javit ćemo.

U petak, 17. januara 2025. godine, se na autoputu A3 u Hrvatskoj dogodila se saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovala dva automobila.

Naime, 80-godišnji vozač je vozio suprotnim trakom u smjeru Zapada kada je naletio na drugo vozilo bh. tablica kojim je upravljao 58-godišnjak, a na mjestu suvozača nalazila se 55-godišnjakinja.

Policija protiv 80-godišnjaka podnosi krivičnu prijavu nadležnom državnom tužilaštvu zbog krivičnog d‌jela Izazivanje saobraćajne nesreće.

“Nakon sudara ova dva vozila, automobil bosanskohercegovačkih registracijskih oznaka je udario u središnju odbojnu ogradu te je odbačen na sjevernu traku autoputa, dok se automobil 80-godišnjaka zaustavio na saobraćajnoj traci za zaustavljanje vozila u nuždi”, saopštila je PU brodsko-posavska.

U nesreći su teško povrijeđeni 55-godišnjakinja i 80-godišnjak, dok je 58-godišnjak lakše povrijeđen.

Svi su zadržani na na daljnjem liječenju u bolnici u Slavonskom Brodu, a protiv 80-godišnjeg vozača policija podnosi krivičnu prijavu nadležnom državnom tužilaštvo zbog krivičnog d‌jela Izazivanje saobraćajne nesreće.

Na relaciji Zemun – Niš, kod Lapova, putnički voz udario je dvije ženske osobe.

Kako Blic saznaje, riječ o rođenim sestrama K. Ž. (32) i N.Ž. (31).

Njih dvije su pješice prelazile prugu.
One su pošle u Udruženje za pomoć osobama sa invaliditetom “Zora” Lapovo.

Vatrogasci su jednu nastradalu osobu izvlačili jer je bila ispod voza. Navodno, one su bile na pruzi jer im je ispao novac, pa su ga tražile. Voz nisu vid‌jele, niti su ga čule, prenosi Blic.

Kada je Kina 2006. godine završila izgradnju brane Tri klanca, najveće hidroelektrane na svijetu, projekt je označen kao historijski tehnološki i energetski podvig. Smještena na rijeci Yangtze, zapadno od grada Yichanga u provinciji Hubei, izgradnja brane trajala je 17 godina i koštala 37 milijardi dolara. Danas generira oko 0,54 TWh električne energije dnevno, dovoljno za opskrbu 5,4 miliona domaćinstava na mjesec dana.

Osim proizvodnje energije, kineska vlada istaknula je kako je brana ključna za sprječavanje katastrofalnih poplava u nižim područjima zemlje. Međutim, iza tog grandioznog projekta krije se visoka cijena – kako za ljude, tako i za planetu.

Da bi brana Tri klanca postala stvarnost, 1,5 miliona ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Njihov je odlazak omogućio potapanje 13 gradova i 140 naselja. No, šteta nije bila samo društvena. NASA je tokom godina izrazila zabrinutost zbog ekoloških posljedica, uključujući zagađenje, klizišta, povećanu seizmičku aktivnost te rizik od bolesti povezanih s vodom.

Na svojoj stranici Earth Observatory, NASA je istaknula: „Opsežnost projekta popraćena je ogromnim kontroverzama. Zabrinutosti uključuju ekološke posljedice, relokaciju 1,2 miliona ljudi te potapanje gradova, sela, arheoloških lokaliteta i odlagališta opasnog otpada.“ Osim toga, akumulacija vode u brani stvorila je promjene u ekosistemu, dok su zabilježene i promjene saliniteta u estuariju rijeke Yangtze.

Usporavanje Zemljine rotacije

Dok se o društvenim i ekološkim posljedicama naširoko raspravlja, manje je poznato da brana Tri klanca utječe i na samu rotaciju Zemlje. Naime, NASA objašnjava kako značajne promjene u masi na Zemlji – poput ogromnih količina vode pohranjenih u brani – mogu utjecati na način na koji se planeta okreće.

Dr. Benjamin Fong Chao, geofizičar iz NASA-inog Goddard Space Flight Centra, pojasnio je da brana ima kapacitet od 40 kubnih kilometara vode, što je jednako 10 biliona galona. Ova masa utječe na Zemljinu inerciju, što uzrokuje sitne promjene u dužini dana.

Primjerice, potres u Indijskom okeanu 2004. godine, koji je imao magnitudu od 9,1, smanjio je dužinu dana za 2,68 mikrosekundi. S druge strane, puni kapacitet brane Tri klanca povećava dužinu dana za 0,06 mikrosekundi. Također, pomiče Zemljin pol za otprilike dva centimetra.

Šta nam ovo govori o budućnosti?

Iako su te promjene minimalne i usporedive s onima koje uzrokuju prirodne katastrofe, one ipak otvaraju važna pitanja o dugoročnim posljedicama ljudskih aktivnosti na planetu.

Kina već planira izgradnju još veće hidroelektrane na rijeci Yarlung Zangbo, koja bi mogla biti tri puta snažnija od brane Tri klanca. Ova ideja izazvala je nove zabrinutosti među ekolozima zbog potencijalno još većih posljedica.

Dok se suočavamo s izazovima poput klimatskih promjena i prenamjene prirodnih resursa, priča o brani Tri klanca podsjeća nas da svaka intervencija u prirodu dolazi s neočekivanim posljedicama – ponekad na nivoima koje tek počinjemo razumijevati.

Nakon jednomjesečne pauze zastupnici Hrvatskog sabora vratili su se u klupe u srijedu 15. januara. Bila je to prilika da hrvatski premijer Andrej Plenković i njegovi ministri odgovore na mnoga neugodna pitanja nakon teškog izbornog poraza njihovog kandidata Dragana Primorca na predsjedničkim izborima.

Sjednica je počela hvalospjevima predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića (HDZ) prvom predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu. Podsjetio je Jandroković da je prije tačno 33 godine, 15. januara 1992. godine, Hrvatska postala međunarodno priznata država, a istoga datuma, 15. januara 1998. godine završena mirna reintegracija Hrvatske.

Zbog ciljeva koje je vizionarski zacrtao predsjednik Franjo Tuđman i koje smo uspjeli ostvariti, Hrvatska današnji trenutak dočekuje kao stabilna, sigurna i snažno međunarodno pozicionirana zemlja. U potpunosti smo integrirani u Europsku uniju i NATO, osnaženi brojnim gospodarskim postignućima i pozitivnim pokazateljima. S takvom se respektabilnom stečevinom ne smijemo poigravati. Pogotovo danas, u vremenu koje zahtijeva krajnju trezvenost, razboritost i mudrost u vođenju države. A od svih nas koji djelujemo u javnom prostoru – i posebnu odgovornost za izgovorenu riječ”, kazao je Jandroković.

Bio je to, slučajno ili ne, simboličan uvod za skandal koji će uslijediti tokom sjednice i koji će potvrditi da se Hrvatska u političkom smislu malo ili nikako odmakla od vremena Franje Tuđmana obilježenog profašističkim iluzijama o posebnosti i supremaciji Hrvatske nad njenim okruženjem.

Zekanović: Balkan je sinonim za nazadno društvo pod utjecajem pravoslavlja i islama

Potaknut čestim pominjanjem Zapadnog Balkana od kolega u saboru, Hrvoje Zekanović iz Hrvatske demokršćanske stranke, bliskog partnera vladajućeg HDZ-a, iznio je niz skandaloznih tvrdnji o hrvatskom susjedstvu koje su nažalost u hrvatskoj javnosti prošle neopaženo.

“Nisam jedini u ovoj sabornici koji je alergičan na pojam Balkan, pa da ga samo kratko definiramo. Pojam Balkanski poluotok zapravo uopće ne postoji. Odnosno, ne može postojati jer je veza od Tršćanskog zaljeva odnosno Riječkog zaljeva pa do Crnog mora veća nego što je od Tršćanskog zaljeva do Sjevernog mora. Dakle, ono što ima veću povezanost ne može biti poluotok.

Nadalje, Balkan geografski možemo definirati kao prostor južnije od Save, istočnije od Drine ili istočnije od planine Balkan. Hrvatska je mediteranska, srednjoevropska ili panonska zemlja, nije zemlja Balkana. Tako da, evo, pokušavamo na svaki mogući način da se Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina, ne spominju u kontekstu Balkana. Balkan je sinonim za nazadno društvo, za kulturološki pojam… Mi smo zemlja koja je pod utjecajem kršćanstva, dijelom protestantizma, malim dijelom pravoslavlja i islama, a dok je Balkan isključivo pod utjecajem ove zadnje dvije religije (pravoslavlja i islama)”, kazao je Zekanović u saboru i nažalost nije izazvao nikakvu negativnu reakciju niti osudu.

Čak štaviše, dobio je podršku od premijera Plenkovića koji se složio sa ovim šovinističkim istupom Zekanovića.

“Što se toga tiče, slažem se sa vama. Mislim da smo to već u ovom visokom domu rješavali početkom dvijetisućitih”, kazao je Plenković.

Inače, od svih HDZ-ovih koalicijskih partnera, osim DP-ovog ministra gospodarstva Ante Šušnjara, Zekanović je jedini koji je bio viđen u štabu Dragana Primorca u izbornoj noći.

(Samir Begović / SB)