Connect with us

Magazin

Mirsada Jakupović: Od izbjeglištva iz Krajine do poslovnog uspjeha u Kanadi

Published

prije 4 mjeseca

on

Mnogi Bosanci i Hercegovci širom svijeta imaju uspješne karijere u raznim branšama, a jedan od svjetlijih primjera je sigurno Mirsada Jakupović, koja je u prethodnih 32 godine prošla put od izbjeglice iz Sanskog Mosta do nevjerovatnog uspjeha u Kanadi.

Jakupović je prije 32 godine bila primorana da napusti svoj rodni grad, a danas vodi cijeli odjel firme Marsh, globalnog lidera u brašni brokerskih usluga, u Vancouveru. Ona je, u razgovoru za portal Klix.ba, otkrila kako je izgledao njen životni put.

Rođena je 1980. godine u Sanskom Mostu, a već 12 godina kasnije, u Bosni i Hercegovini je počeo rat. Na samom početku razgovora, ispričala je kako je izgledalo njeno djetinjstvo, koje je obilježeno početkom rata u BiH.

“Na početku je bilo jako zbunjujuće, jer mi kao djetetu nije bilo jasno šta se dešava, šta će biti s nama, šta će biti s porodicom i sve ostalo. Ja sam imala jedno lijepo djetinjstvo sa cijelom porodicom u blizini, tako da sam navikla da živim jedan skroman i pravo lijep život. Ništa mi nije falilo. Ipak, prve uspomene koje imam bile su helikopteri, avioni, bombardovanja i ništa mi nije bilo jasno, zašto se situacija pogoršava”, kaže Jakupović.

Dalje je rekla da je njena porodica bila primorana da napusti Sanski Most.

“Mama, brat i ja nismo imali izbora i sjeli smo na autobus da idemo ka Hrvatskoj. Krenuli smo u osam ujutro i trebalo nam je 16 sati da stignemo, preko Brčkog, do granice. Tu mi je bilo jako strašno jer smo stajali na punktovima i barikadama. Svaki put me bilo strah da li ćemo ostati živi ili nećemo”, ispričala je Jakupović.

Put je toliko trajao zbog toga što su putnike često izvodili vani, a jedna scena, kako kaže Jakupović, će joj ostati urezana do kraja života.

“Stajali smo na ivici nekog brda i kad sam pogledala pozadi, vidjela sam samo vrhove drveća i negdje skroz daleko neku riječicu ili potok. Zamišljala sam kako će se to sve desiti i jedina scena koja mi je prolazila kroz glavu tada bila je da moj otac neće znati šta se desilo s nama, jer je on tada bio u logoru. Tada sam pala u nesvijest, a probudila sam se tek kada smo stigli na granicu i prelazimo u Hrvatsku preko drvenog mosta, jer drugi most je već bio bombardovan”, nastavila je svoju priču.

Jakupović je dalje opisala kako s ocem nije bilo kontakta još nekoliko mjeseci, kada su saznali gdje se nalazi.

“Tokom izbjeglištva smo saznali, preko Crvenog križa, gdje se naš otac nalazi. Uspjeli smo se dopisivati preko poruka od 25 riječi da znamo da je on uredu, a pisma imamo i danas”, rekla nam je ona i dalje ispričala kako je njen otac bio prvo pritvoren u lokalnoj sportskoj dvorani, pa prebačen u logor na Manjaču, gdje je pušten u decembru 1992. godine.

Kaže da otac nikada nije previše pričao o svojim iskustvima, iako je ona pokušavala doći do odgovora.

“Vjerujem da je 99 posto iskustava iz zatočeništva čuvao za sebe. On je preminuo u 60. godini i ja sam ubijeđena da je dio razloga za njegovu preranu smrt i to da je sva ta iskustva čuvao za sebe i potiskivao. Ja sam pokušavala pitanjima nešto da ‘izvučem’ iz njega, a on bi na neka odgovarao tako što je sve okretao na šalu. Znam da sam ga jedne prilike pitala čega ga je bilo najviše strah, a on je rekao da, mimo toga što ne znaš da li ti je taj dan posljednji u životu, ga je najviše bilo strah čuti druge ljude kako plaču tokom i nakon mučenja i zlostavljanja, te čuti kako druge zatvorenike ubijaju”, ispričala je Jakupović.

Dalje su, kako je rekla, došli u Hrvatsku te nakratko u Sloveniju, da bi se ponovo vratili u Zagreb, gdje su proveli šest mjeseci.

“U Zagrebu sam se integrisala koliko sam mogla, a čak sam bila i među najboljim učenicama u hrvatskom jeziku, zbog čega me nastavnik pohvalio. Bilo je divno i jako teško. Dugo vremena nismo znali šta je s mojim ocem i ostatkom porodice, da li su uopšte živi. Tu je i neko iskustvo novog mjesta, upoznavanje s potpuno novim društvom, ali je bilo dosta lakše jer smo bili prihvaćeni, iako smo bili druge nacije. Nekako smo bili radosno prihvaćeni i družili smo se sa svom djecom. Sve u svemu, najveće olakšanje kojeg se sjećam iz perioda djetinjstva bilo je kada smo prešli taj drveni most prema Hrvatskoj i kada su nas s druge strane s hranom dočekali vojnici, to je za nas bio znak da smo tu bili sigurni. Osjećala sam se da stvarno jesmo sigurni. Sjećam se i da je taj most neposredno poslije našeg prelaska dignut u zrak, pa drugi nažalost nisu imali priliku koju smo mi imali”, kaže Jakupović, opisujući svoja iskustva u izbjeglištvu.

Mirsada Jakupović (Foto: I. Š./Klix.ba)

Kada se porodici u Zagrebu pridružio otac, vrijeme je bilo da se krene dalje u Evropu, odnosno u svijet, prema njihovom iskustvu.

“Kada se moj otac nama pridružio, tražili smo da idemo u Njemačku, Austriju ili Italiju, jer smo željeli da budemo što bliže Bosni da se možemo vratiti kada se rat završi. Međutim, rekli su nam da su u tim zemljama primili veliki broj izbjeglica iz naše zemlje, te da ih više ne primaju. Dali su nam priliku za Kanadu, koja je tada prihvatala 10.000 bosanskih izbjeglica. Mi smo prihvatili i jedino što smo mogli birati bilo je da li ćemo u engleski ili francuski dio Kanade”, priča nam Jakupović.

Podijelila je i šaljivu priču kako su samo željeli izbjeći Vancouver, jer je bio na zapadnoj strani Kanade koja je za njenu porodicu tada bio “kraj svijeta.” Sreća je željela da baš odu u ovaj kanadski grad, iako ona sada kaže da je sretna zbog toga.

“Moglo je biti puno gore, mogli smo da ne preživimo, ali tada je nama Vancouver bio strašan”, kaže Jakupović.

Po dolasku u Kanadu, dočekao ih je neobičan prizor kojeg tada nisu mogli ni zamisliti.

“Po slijetanju na aerodrom i otvaranju vrata kako bi izašli nakon svih kontrola, samo se sjećam bliceva, novinara, fotografa i snimatelja. Mi smo bili među prvim izbjeglicama koje su stigle u Vancouver iz BiH i Kanađanima je situacija u našoj zemlji bila strašna za gledati i čuti, pa su nas htjeli dočekati i imati tu prvu priču od nekoga ko je tamo bio”, priča Jakupović i ističe da je njena porodica bila posebno zanimljiva medijima, djelomično jer je njena mama znala engleski jezik.

Kaže da je njenim roditeljima bilo teško što su bili na socijalnoj pomoći, pa su brzo pronašli poslove i iselili se iz centra za prihvatanje izbjeglica. Zbog toga, kako nam je ispričala, je njena porodica bila još zanimljivija lokalnim medijima.

“Nakon godinu dana su nas ponovo našli i radili priču o tome kako smo se snašli. Tada smo bili u medijima i bili smo istaknuti kao primjer integracije izbjeglica u kanadsko društvo”, priča Jakupović.

Nakon nekoliko godina, rat u BiH je stao, a njena porodica željela se vratiti nazad u BiH.

“Već 1996. godine smo počeli planiranje povratka nazad u BiH, a ja sam planirala upisati ekonomski fakultet u Sarajevu ili Zagrebu. Moj otac je prvi otišao nazad kući 1996. godine, a mi smo u naredne dvije godine trebali da se preselimo kao porodica”, kaže nam Jakupović.

Međutim, otkrila je da je nju bilo strah da će u BiH opet doći do eskalacije i novog rata, te da će opet morati krenuti od nule. Zbog toga je odlučila, pa uspjela, nagovoriti roditelje da ona, tada s nepunih 18 godina, ostane u Kanadi.

Upisala je ekonomski fakultet, a čak je dobila i priliku koju nije očekivala.

“Kada sam bila treća godina fakulteta, dobila sam priliku da semestar provedem u Japanu, što je meni bilo nevjerovatno. Mislila sam da nemam šanse kao ‘Mirsada iz Bosne’ i čak nisam nikome, pa ni roditeljima, rekla da sam aplicirala. Kada sam vidjela da sam priliku dobila, nisam mogla da vjerujem. Provela sam semestar u Koshiru i tamo sam upoznala njihovu kulturu”, ispričala je Jakupović.

Mirsada Jakupović (Foto: I. Š./Klix.ba)

Po povratku nazad u Kanadu i završetku fakulteta, sjetila se svog sna iz djetinjstva da ‘radi u velikom gradu i velikoj staklenoj zgradi’, pa se htjela zaposliti u finansijskom sektoru. Brokerske usluge i osiguranje, kaže, nije ni razmatrala, do jednog razgovora s prijateljicom.

“Mislila sam da ću tu biti samo dok ne odlučim šta stvarno želim, ali sam vidjela koliko je ta industrija sveobuhvatajuća i koliko utječe na svijet. Počela sam kao asistent asistentima, pa sam krenula napredovati. Redom sam bila asistent, junior broker, pa broker, a 2017. godine sam dobila priliku da vodim tim brokera. Kroz to sve sam došla do mjesta asistenta potpredsjedniku, pa mjesta potpredsjednice i senior potpredsjednice, a nedavno mi je ponuđeno da vodim cijeli odjel firme Marsh u Vancouveru” kaže ova uspješna poslovna žena.

Za kraj razgovora, Mirsada Jakupović kaže da je uvijek stavljala akcent na trud i rad, ali i da je njeno porijeklo iz BiH, kao i činjenica da u njenoj branši dominiraju muškarci, uvijek služilo kao dodatna motivacija za dostizanje uspjeha.

Izvor: Klix.ba

Povezane teme:
Nastavi čitati

Magazin

Slovenija traži zabranu učešća Izraela na Eurosongu 2025.

Published

prije 5 sati

on

22. Decembra 2024.

By

Slovenija je službeno zatražila isključenje Izraela iz takmičenja za pjesmu Evrovizije 2025, javljaju izraelski mediji u subotu.

Evropskoj radiodifuznoj uniji (EBU) RTV Slovenije uputio je pismo sa zahtjevom da se Izraelu zabrani učešće na Evroviziji koja će se održati u Baselu.

Zahtjev je podnesen zbog izraelskih napada na Pojas Gaze koji traju od 7. oktobra prošle godine, a u kojima je ubijeno više od 45.000 Palestinaca, većinom žena i djece.

RTV Slovenije, u slučaju da se ne prohvati njihov zahtjev, donio je odluku o povlačenju sa Evrovizije ili, što je suprotno pravilima tog takmičenja, isključenja prenosa tokom nastupa predstavnika Izraela.

Predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar izjavila je 19. decembra da Izrael i Rusija grubo krše Povelju Ujedinjenih naroda ratovima u Gazi, odnosno u Rusiji.

“Tu nema razlike između Izraela i Rusije, i jedni i drugi grubo krše Povelju Ujedinjenih naroda i humanitarno pravo, Izrael još više i to u većem obimu”, dodala je Pirc Musar.

AA

Nastavi čitati

Magazin

Šejla Zonić otputovala u Chicago i ostvarila svoju želju: Nevjerovatan je osjećaj biti ispred ove kuće

Published

prije 9 sati

on

22. Decembra 2024.

By

Šejla Zonić, pobjednica Zvezda Granda, trenutno je na turneji u Americi, a na društvenim mrežama se pohvalila da je posjetila kuću iz filma “Sam u kući” (“Home Alone”).

“Svi smo gledali film ‘Sam u kući’ i ja sam uvijek imala želju da dođem u Chicago i da vidim tu kuću. Dragi moji, danas mi se ta želja ostvarila i zato vas vodim da je zajedno. Kako sam saznala adresu? Pa Kevin nam je svim rekao”, navela je u snimku.

Dodala je kako je prije dva dana ponovo pogledala dio filma “Sam u kući” te navela da je nevjerovatan osjećaj biti ispred nje.”Kada ste vi posljednji put pogledali ovaj film? Pišite mi u komentaru”, kazala je.

“Znam kakav je osjećaj kada se nađeš na mjestu koje si vidjela samo u filmu, nestvarno, kao da si u drugoj dimenziji. Tako smo se mi osjećali kada smo išli na set gdje su snimali ‘Prijatelje'”, “Uživaj, draga Sejla i obiđi mjesta koja su ti omiljena”, neki su od komentara.

Ova bh. pjevačica će večeras sa svojim kolegom Anidom Ćušićem nastupiti u Atlanti. U narednom periodu ih očekuju i nastupi u St. Louisu, Las Vegasu, Salt Lake Cityju i Detroitu, a za Novu godinu nastupaju u Chicagu.

Nastavi čitati

Magazin

Sramotna objava Jelene Karleuše nakon napada u školi u Zagrebu

Published

prije 2 dana

on

20. Decembra 2024.

By

Srbijanska pjevačica Jelena Karleuša oglasila se na Instagramu povodom napada u zagrebačkoj školi.

Karleuša je ovaj događaj iskoristila kako bi spinovala dešavanja iz maja prošle godine u Srbiji, odnosno masovne pucnjave u OŠ ‘Vladislav Ribinikar’.

“Šokirana sam događanjem u Hrvastkoj! Nadam se da će predsjednik Hrvatske odmah dati ostavku i da će narod, a pogotovo studenti Hrvatske izaći na ulice i tražiti da se odgovorni za ovakve propuste kazne!

Narod Hrvatske ne zaslužuje da živi u stalnom strahu i teroru zbog vlasti koja ne štiti svoje građane! Imate svu podršku Srbije! Komšije volimo vas”, ironično je napisala Karleuša, koja je i ovu priliku iskoristila da botuje za SNS, aludirajući na hrvatske javne ličnosti koje su se oglašavale u jeku ubistva u ‘Ribnikaru’, piše Nova.rs.

 

 

Foto: Prtscr / Instagram: Jelena Karleuša o napadu u osnovnoj školi

Radiosarajevo.ba

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Mercedes dobio dozvolu, gledate film dok auto juri 95 na sat

Published

prije 3 dana

on

19. Decembra 2024.

By

MERCEDES-BENZ je unaprijedio svoj sustav automatizirane vožnje DRIVE PILOT i sada je dobio odobrenje Njemačkog saveznog ureda za motorni promet. Modeli s novim sustavom moći će sami voziti do brzina od 95 kilometara na sat na autocestama diljem Njemačke, piše Automotive World.

Ovo ažuriranje čini DRIVE PILOT najbrže certificiranim sustavom za uvjetno automatiziranu vožnju (SAE‑Razina 3) u serijski proizvedenom vozilu, a bit će dostupno početkom 2025. godine. Opcionalno je dostupan u dvije luksuzne limuzinske klase – S-Class i EQS. Cijena DRIVE PILOT-a ostaje nepromijenjena (počinje od 5950 eura s uključenim PDV-om).

Automobili opremljeni DRIVE PILOT-om, koji su već proizvedeni, dobit će ažuriranje besplatno – putem interneta (Over-the-Air Update) ili tijekom posjeta servisu. Nema potrebe za mijenjanjem bilo kojih komponenti vozila za ovu softversku nadogradnju.

Dok automobil vozi, vozač može gledati film

“S inovativnim tehnologijama iz Mercedes-Benza uvijek želimo ponuditi našim kupcima dodatnu vrijednost. Kada je DRIVE PILOT aktiviran, moguće je posvetiti se drugim stvarima dok automobil preuzima zadatak vožnje.

S dodatno razvijenom verzijom, koju je sada certificirao Njemački savezni ured za motorni promet, to je sad moguće pri brzini od 95 km/h pod određenim uvjetima.

Vrlo sam ponosan što najbrži sustav za uvjetno automatiziranu vožnju na svijetu dolazi iz Mercedes-Benza. Uvjeren sam da smo s našim pristupom fokusiranim na sigurnost na pravom putu prema proslavi novih prekretnica u automatiziranoj vožnji u skoroj budućnosti”, rekao je Markus Schäfer, član uprave Mercedes-Benz Group AG te glavni tehnički direktor, piše Index.

S ovom najnovijom nadogradnjom, DRIVE PILOT se može koristiti u prometu pri brzinama do 95 km/h pod određenim uvjetima na cijeloj njemačkoj mreži autocesta dugoj 13.191 km.

Ovo omogućuje kupcima da češće i dulje vrijeme voze u automatiziranom načinu rada, dok svoje slobodno vrijeme koriste na bolji način. Kada je DRIVE PILOT aktiviran, vozaču je zakonski dopušteno uživati u drugim aktivnostima, poput gledanja televizije ili čak streamanja filma, čitanja novina (fizičkih ili putem MBUX sustava), rada ili jednostavno opuštanja dok automobil vozi u uvjetno automatiziranom načinu.

Nastavi čitati

Magazin

Ukoliko perete automobil na niskim temperaturama – ovo trebate znati

Published

prije 4 dana

on

18. Decembra 2024.

By

Koliko često zimi automobil mora u autopraonicu? U principu onoliko često koliko u ljetnim mjesecima. Čak i zimi perite kada imate osjećaj da je pranje jednostavno dobro za vaše vozilo.

Je li istina da je automobil zimi izuzetno zagađen ostacima soli na cesti? Da i ne. Izjava da zimska prljavština – agresivna, slana lužina – ima izuzetno korozivan učinak na lak, tj. da je treba uklanjati što je češće moguće, odnosi se samo na prethodno oštećeno lakiranje ogrebotinama ili perutanje. Međutim, besprijekorne površine boje mogu se lako nositi s naslagama prljavštine. Potkonstrukcija vozila također obično nema problema s korozijom: s tvornički izrađenim dihtunzima, poboljšanom zaštitom donjeg dijela i upotrebom pocinčanog lima, to je veći problem za starija vozila.

Kada zimi ne biste trebali ići na autopraonicu? Na ekstremnim temperaturama ispod -10 stepeni. Trebali biste izbjegavati termički šok ako voda iz autopraonice, koja je na 10 do 30 Celzijevih stepeni udari u dijelove vozila koji su nedavno bili izloženi hladnoći. Dugoročno površine s oštećenom bojom trpe dodatni toplotni udar.

Prije ulaska u autopraonicu neophodno je ukloniti sve ostatke snijega i leda. Jer struganje leda može oštetiti lak vozila!
Koji se programi pranja preporučuju zimi? Isto vrijedi i zimi: u principu, jeftino je dobro i dovoljno – glavno je prvo dobro isprati vozilo kako bi se uklonile nečistoće i spriječilo oštećivanje boje na četkama.

Dodatni i skupi programi s vrućim voskom ili zaštitom donjeg dijela nisu potrebni iz perspektive vozila. Važnije je da vaš automobil s vremena na vrijeme provjeri stručnjak. Prije i poslije zimske sezone, oštećenja zaštite donjeg dijela mogu se otkriti i popraviti na platformi za podizanje – hrđa tada nema šanse.

Nastavi čitati

Magazin

Raste cijena biseru jugoslovenske proizvodnje: Pogledajte koliko Yugo vrijedi na aukcijama u SAD

Published

prije 4 dana

on

18. Decembra 2024.

By

Nekoć jedan od najjeftinijih novih automobila na američkom tržištu, a dugo i jedno od najpreziranijih vozila na planeti, Yugo počinje biti tražena roba na tamošnjem tržištu kolekcionarskih automobila.

U panteonu automobila koji se smatraju neoporavljivim na bilo koji način, i slove za legendarni flop odmah mnogi pomisle na Edsel, Aztek, Pacer, Rodius i druge. Jedan stoji iznad svih (ili možda ispod), a to je Yugo. Sredinom osamdesetih se Fiat upravo povukao s američkog tržišta i ostalo je upražnjeno mjesto za neki jeftini auto brand.

A pored toga, Yugo je koristio dosta dijelova talijanskog prizvođača. Mona Lisa loših automobila bila je od prvog dana na udaru Jay Lena, koji se redovito u svojoj emisiji Tonight Show šalio s malim hatchbackom.

 

Inače, priču o jugoslovenskom “poslu stoljeća” je započeo tamošnji poduzetnik Malcolm Bricklin koji je, prema njegovim riječima, nakon prvotnog kraha sa Subaruom i prekida saradnje s Bertoneom, tražio najjeftiniji automobil na svijetu.

 

Pronađen je u Jugoslaviji. Gospodin Bricklin otišao je tamo i naišao na “fabriku s 50.000 ljudi koja bi trebala realno imati njih 2000, podijeljenih između 85 osnovnih organizacija udruženog rada, 25 radnih odbora i 127 komunističkih sindikata“, prisjetio se. Njegova cijena od 3.990 tadašnjih američkih dolara (oko 18.594 KM danas) osvajala je naslove pri predstavljanju 1985. godine.

U konkurenciji najjeftinijih našli su se tada Chevy Chevette, čija je cijena bila 5.645; Ford Escort L za 6.327 dolara; i Volkswagen Golf za 7.190 dolara. Iako je do početka devedesetih godina u Ameriku uvezen 141.651 automobil, Yugo je 1992. podlegao nemilosrdnim kritikama recenzenata, komičara, padu prodaje, opozivu 125.000 vozila zbog emisijskih standarda i bankrotu.

Sve do 1999. godine neki su se nadali i tvrdili kako će se automobil vratiti kad se smire ratni sukobi, no NATO je fabriku pogodio s pet projektila i time konačno okončao dugu agoniju.

Ne tako davno, neki od ljudi, koji su imali i vozili najpoznatiji izvozni automobil iz bivše Jugoslavije, razgovarali su s The New York Timesom o svojim iskustvima, a komentari su im iznenađujuće pozitivni.

“Pronaći ćete ljude kojima se to sviđa, samo zbog njegove opskurnosti ili toga da posjeduju neki nevoljeni automobil”, objasnila je Valerie Hansen, koja je obnovila rijetki model iz 1984. godine (prije nego što je i službeno započela prodaja), a kojeg je nadobudno uvezao neki useljenik iz bivše države. Njegov motor od 903 ccm i 45 KS je čak manji i slabiji od verzije s 1100 ccm i 55 konjskih snaga koju je uvozila Yugo America.

Bez obzira na više snage, s brzinom od 138 kilometara na sat to je bio najsporiji automobil koji se tada prodavao u Americi. Valerie dodaje kako je razlog što ima već četvrti Yugo taj što govori o njenim balkanskim korijenima, dok je drugi njegova mehanička jednostavnost.

Kaže da to znači da može sama obaviti popravke, doslovno priborom za piknik ili kozmetiku. To je dobra stvar, jer se taj automobil i nije pokazao kao ikona kvalitete i pouzdanosti.

Ipak, vozači Yuga su se gotovo jednoglasno se složili da taj automobil nikad nije bio toliko loš, koliko je imao lošu reputaciju. U filmu Dragnet iz 1987. godine ga nisu baš nahvalili.

Ona je djelomično popravljena u crnoj komediji iz 2000. godine Drowning Mona, u kojemu svi u gradiću Verplanck voze upravo Yugo. Opjevan je i u pjesmama, poput U Yugu.

Tako je u posljednje vrijeme njegova vrijednost u SAD-u počela rasti, pa je prije nekoliko godina jedan očuvani primjerak iz 1988. godine prodan na aukcijskoj platformi Cars & Bids za solidnih 6.100 dolara (11.354 KM).

Web stranica za aukcije automobila Bring a Trailer prodala je Yugo još 2016. godine za 2.200 američkih dolara (oko 4.400 KM) u 2016. i još jedan za 7.500 američkih dolara (13.960 KM) davne 2021. godine.

Hollywood motors iz Long Islanda su prije par godina također ponudili Yugo GV, iz 1988. godine za 6.450 američkih dolara (12.005 KM), pišu Automobili.hr.

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije

✕