Piše: Rasim Belko

Dirigovanim porukama o ugroženosti katoličke vjere i nemogućnosti zajedničkog života muslimana i hrišćana u Bosni i Hercegovini Dragan Čović i Milorad Dodik probudili su čini se potrebu za križarskim pohodima i u onim političkim likovima koji Evropom hode s maskom socijaldemokratije. Istovremeno, veliku podršku dobili su i od novinara crkvenih tjednika, pa sve što se suprotstavlja jednoj stranci u pokušaju stvaranja nove endehazije kroz hadezeizaciju bh. društva biva dočekano na nož i uz najniže porive vrijeđano.

Možda i nije uigrano, ali zasigurno je posvećeno istom cilju djelovanje sve bljeđeg njemačkog socijaldemokrate Josipa Juratovića i katoličkog novinara s pečatom Vrhbosanske crkve Josipa Vrička. Prvi galami i nacionalistima proglašava sve koji se odupiru demokršćanskim planovima za majorizaciju najbrojnijih kako bi malobrojni preuzeli potpunu kontrolu i po segregacijskim modelima činili sa Bosnom što im Zagreb, Moskva, Berlin, Vatikan ili ko zna već kaže.

Umišljen u svoju bitnost, ego-manijak kojem je zasmetalo pisanje bh. medija o Adisu Ahmetoviću pa je od medija do medija trčao i objašnjavao kako to nije tako. Juratović danas uzima za pravo da površno i bez sumnje zlonamjerno izdaje certifikate ko je u Bosni i Hercegovini nacionalista, a ko nije. Prividno i laiku možda prihvatljivo pritom u isti koš stavlja secesionistu Milorada Dodika, kreatora dvije škole pod jednim krovom, poslušnika Zagreba i sljedbenika Pavelića s tuđmanovskom težnjom za novim cijepanjem BiH Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, koji se uspješno ili ne, suprotstavljao tim težnjama, pa valjda zato i završio u istom košu, piše Patria.

A cilj je jasan, ukloniti svakoga ko se suprotstavlja planovima podjele BiH, segregacije i aparthejda, a onda će lako biti zamijeniti Dodika i Čovića novim provodiocima tog plana. Valjda zato Juratović uzima sebi za pravo da sve nas, novinare, građane, intelektualce, političare kojima ne paše južnoafrički model koji je nametnuo Christian Schmidt svrstava u Izetbegovićeve podanike. A onda se ko biva čudi što nismo oduševljeni preporučenim USLOVNIM kandidatskim statusom za EU, za koji briselski dopisnik Die Pressea reče da je de facto ništa i da će u decembru biti poništen. Ali i da nam Vijeće EU odobri taj status, kako da budemo oduševljeni Evropskom unijom iz koje nam stižu poruke kako smo nacionalisti jer branimo državu od raspada. Naravno da nismo oduševljeni, kao što nismo oduševljeni ni činjenicom da ta EU nemušto šuti i još uslovljeni status daje nakon Schdmidtove nametnute odluke po Plenković – Čović planovima.

Dan prije Juratovićeve poruke o podanicima nacionaliste Izetbegovića imamo i jasnu poruku kako nas vide iz ugla katoličanstva. “Katolički tjednik je katolička tjedna novina koja izlazi u Sarajevu. Iako je u vlasništvu Vrhbosanske nadbiskupije, nije službeno glasilo Crkve u Bosni i Hercegovini, ali u mnogomu odražava njezine stavove”, kaže se u rubrici “O nama” ovog glasila.

A sa stranica tog glasila u petak je Josip Vričko odaslao čisto fašističke poruke spram Emira Suljagića i svih koji legitimno politiku Čovićevog HDZ-a definišu kao nasljeđe UZP-a.

Tako nam “pomirljivo” Vričko poručuje da je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra u Srebrenici “najveći grobar kod Bošnjaka” i jasno daje doznanja šta misli o srebreničkom genocidu i dolini bijelih spomenika crnila ljudske zlobe. A kao i Juratoviću i Vričku je povod za fašistički pamflet s religioznim elementima politički otpor segregacijskim i željama za preustrojem (čitaj podjelom Bosne i Hercegovine) Čovića, Plenkovića, Milanovića… Ali još zornije se namjere pojedinaca oko Katoličke crkve otkrivaju u odgovoru na Suljagićeve optužbe da mu u Vričkovom tekstu Katolička crkva prijeti grobnicom.

Osim što niječu da je uvreda ili prijetnja nazivati ga “najvećim grobarom u Bošnjaka”, Josip Vajdner i KT zazivaju reakciju policije i osudu ovog Suljagićevog “govora mržnje” od strane Društva bh. novinara. Jasna je to poruka kako bi prošli koji bi ostali u realnoj projekciji Schmidtovih nametanja tamo gdje HDZ, Vričko i Vajdner vladaju. Jasno je da bi tamo svako ko se pobuni protiv čistoće vjere i politike katoličkog HDZ-a završavali u logorima, kao što su tokom Udruženog zločinačkog poduhvata i završavali samo zato što su bili muslimani/Bošnjaci.

Vričko u svom tekstu pokušava učiniti još jednu zanimljivu stvar – izjednačiti fiktivni pojam “udruženi medijski poduhvat” s presuđenim zločinačkim pohodom UZP.

No, nakon oba teksta jasno je jedno – Suljagić je potpuno u pravu kada u reakciji kaže: 2Nemoj sutra da mi je prijetio neki pijanac iz Sarajeva, kad svi znamo da prijeti nadbiskup Vukšić. I on voli da prebrojava muslimane”. Jer, osim političkog potpaljivanja tenzija, koje u kontinuitetu radi Dragan Čović sa zagrebačkim uputkom, i nadbiskup Vukšić se uveliko uvukao u tu priču, stajući iza Čovićevih stavova.

“Bosna i Hercegovina podijeljena na dva entiteta od kojih u jednom pravoslavni Srbi, a u drugom bosanski muslimani predstavljaju apsolutnu većinu, što olakšava mnoge i česte manipulacije protiv hrvatske katoličke manjine”, rekao je Vukšić sudjelujući na Dikasteriju za međureligijski dijalog u Rimu, pa nastavio: “Mnogi su frustrirani nepravednom unutarnjom podjelom države na dva entiteta, čija je administrativna struktura u oba slučaja na štetu Hrvata, neriješenim nacionalnim pitanjem i činjenicom da je izborna volja pojedinaca i naroda obezvrijeđena izbornim zakonom”.

Dvije (zlo)namjerne laži izrekao je nadbiskup u jednoj rečenici. Nije Bosna i Hercegovina podijeljena na dva entiteta, jer ma koliko se devedesetih upiralo, nije se uspjelo. I apsolutno je netačno da se manipuliše hrvatskom/katoličanskom manjinom, jer ta manjina gdje god joj Ustav omogućava ima svoje kadrove, ali je njenim političkim prvacima nedovoljno, pa žele mini entitet u kojem bi oni po Heliodrom modelu da upravljaju onima koji žive na “njenoj teritoriji”. Još nisam na ulici sreo Hrvata frustriranog izbornim zakonom, ali sam sretao Hrvate frustrirane svim politikama nepotizma, korupcije i HDZ tajkuna zbog kojih su im djeca raseljena po Irskoj i Kanadi.

Međutim, sigurno je da i nadbiskup Vukšić, kao i Juratović, Vričko, Vajdner i svi ostali promotori i zagovornici nove kartografske podjele BiH i stvaranje hercegbosanskog identiteta znaju istinu i vrlo vješto je iskrivljuju. Već sam najavio da Čović i Dodik prizivaju križarsku diplomatiju.

Izgleda se najava i ostvarila, samo je pitanje gdje će to u konačnici odvesti Bosnu i Hercegovinu i njene narode i religijske zajednice. S ovakvim porukama mrak je sve vidljiviji na kraju Schmidtovog tunela.