Mehmed efendija Kudić, muftija bihaćki, govori o velikom prazniku muslimana Kurban-bajramu, stanju u našem društvu i iskušenjima običnog čovjeka
CIJENJENI MUFTIJA, PROSLAVLJAMO KURBANSKI BAJRAM, JEDAN OD NAJVEĆIH MUSLIMANSKIH PRAZNIKA. NAŠIM ČITAOCIMA RECITE KOJI JE NJEGOV ZNAČAJ I ŠTA PREDSTAVLJA KURBAN U ŽIVOTU VJERNIKA U DANAŠNJICI KAKVU PROŽIVLJAVAMO?
– Kurban u najkraćem smislu znači prinijeti žrtvu. Prinošenjem žrtve mi se pokoravamo dragom Bogu u izvršenju naredbe. Pored propisa vezanih za starost, zdravlje, fizičku ispravnost kurbana i vrijeme klanja, neophodna je čista namjera da kurban isključivo bude u Božije ime. Slučaj dvojice Ademovih sinova koji su prinijeli žrtve, pa je jednom odbijena, a drugom prihvaćena, podsjeća nas da prinošenje žrtve i klanje kurbana mora ispuniti sve uvjete i postupke koji su za to predviđeni. Izostavljanje jednog propisa dovodi u pitanje i ispravnost kurbana.
BIJEG OD PROBLEMA
Vrijedno je istaknuti da ovaj bajram nazivamo i Hadžili bajram, jer se u mjesecu zul-hidždže vrše obredi hadža koji su usko vezani za kurban. Ta dva događaja isprepleću su u svojoj simbolici. I jedan i drugi obred prihvaćen je samo ako je odraz pokornosti i poslušnosti dragom Bogu. U suri El-Hadž Allah dž.š. kaže: “Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša: tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine”. Na osnovu svega rečenog može se kazati da je kurban sredstvo u činjenju dobrih djela koja nas približavaju našem Gospodaru. Bez žrtve nema uspjeha ni na individualnom ni na kolektivnom planu. Mislim da nema uspješnog čovjeka a da iza tog uspjeha nije bilo velikog žrtvovanja, bez obzira na to je li uspjeh ostvaren u nauci ili nekoj drugoj djelatnosti. Iza uspješnih zajednica, naroda i država stoje hrabri ljudi koji su podnosili žrtve i donosili veoma hrabre odluke u teškim vremenima. Svjedoci smo vremena u kojem mnogi bježe od suočavanja s problemima.
KAO NAŠ PRAOTAC IBRAHIM I NAŠI BOŠNJACI SU ODVOJENI OD SVOJIH SINOVA, NE PRESTAJE ODLIV MLAĐEG STANOVNIŠTVA U INOSTRANSTVO. KAKO DA PREBRODIMO OVO STANJE?
– Putovanje Ibrahima a.s. i odvojenost od sinova bili su isključivo u ime Boga. On kaže: “Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio. On će me kuda treba uputiti”. (Kur’an 37:99) Ta odvojenost Ibrahima a.s. bila je s ciljem izvršenja zadatka koji mu je povjeren i s namjerom povratka u rodno mjesto. On je uvijek davao prednost višim ciljevima, danas bismo to rekli interesima društva i zajednice.
Kroz pomaganje i olakšavanje ljudima u potrebi, mi ustvari sebi priskrbljujemo Božiju pomoć
Odlazak stanovništva, a posebno mlađeg naraštaja, za jednu zajednicu i društvo u cjelini predstavlja gubitak snage i sigurnog biološkog opstanka. Narodi koji su znanstveno i tehnološki napredni taj nedostatak kompenziraju udruživanjem u unije i zajednice. Mi se danas pored odliva stanovništva suočavamo s brojnim izazovima kao što su kasni ulasci u bračne zajednice i veliki broj razvedenih brakova, a što dovodi do drastičnog pada nataliteta.
Obilazeći brojne bošnjačke džemate u dijaspori, vidio sam veliki broj naše omladine koja je donedavno bila u Bosni. Mnogi od njih su postali aktivni članovi u bošnjačkim džematima. Ako ih nismo uspjeli zadržati u našoj zemlji, onda moramo sve učiniti da ne izgube svoj vjerski i nacionalni identitet. Tu ima dosta prostora za aktivnosti koje bi država trebala učiniti. Islamska zajednica je mnogo učinila u organiziranju i osnivanju džemata u Evropi. Bošnjaci su se institucionalno organizirali kako bi se lakše integrirali u različitu kulturološku sredinu, ali s namjerom da sačuvaju vjerski identitet, posebno da sačuvaju svoju djecu od potpune asimilacije.
BILI STE I KOD PORODICE MLADE DOKTORICE IZ BIHAĆA KOJA JE IZGUBILA ŽIVOT U SAOBRAĆAJNOJ NESREĆI. ŠTA MOŽEMO SVI UČINITI DA NE GUBIMO MLADE ŽIVOTE NA ULICAMA?
Odlazak dr. Azre Spahić veliko je iskušenje i gubitak, kako za porodicu tako i za širu zajednicu
– Informacija o tragičnom slučaju u kojem je dr. Azra Spahić izgubila život zatekla me na službenom putu izvan Bosne i Hercegovine. Mi u Islamskoj zajednici moramo biti blizu ljudima u svim njihovim životnim događajima, a kada ih snađu ovakva iskušenja, onda moramo biti još bliže. I pored velikog gubitka, tuge, nevjerice i šoka, zahvalan sam Bogu Dragom, koji je ovoj porodici podario sabur, snagu i izdržljivost da ovo iskušenje koje ih je snašlo dostojno podnesu. Moja je želja bila da im prenesem riječi utjehe, da im preporučim da što češće otvaraju stranice Kur’ana Časnog i pronalaze utjehu u Božijim riječima, te da im kao zajednica u onome što možemo stojimo na raspolaganju. Porodica je jaka i podnosi dostojanstveno propisanu sudbinu, a podrška porodici u njihovom iskušenju je dolazila sa svih strana i to im je mnogo pomoglo. Iskušenja ne možemo zaobići, ali možemo biti dostojanstveni u bolu ili biti uz one koji su u iskušenju i pružiti im podršku.
NAŠA KRAJINA NEDAVNO JE PROŠLA I KROZ NOVA ISKUŠENJA SA POPLAVAMA. POLJOPRIVREDNICI UPOZORAVAJU DA ĆE BITI TEŠKA GODINA, JAVNE KUHINJE IONAKO POVEĆAVAJU BROJ OBROKA, CIJENE NAMIRNICA KONSTANTNO RASTU, A PLATE NE MIČU. KAKO PREŽIVJETI OVA TEŠKA VREMENA I KAKO VJERA MOŽE POMOĆI U TOME?
– Svaka generacija u historiji čovječanstva bila je izložena iskušenjima svoga vremena, a kao vjernici, ubijeđeni smo da se sve u našim životima dešava po Božijem određenju. Međutim, ta činjenica ne smije biti razlogom naše latentnosti i neodgovornosti, jer nas stručnjaci upozoravaju da su prirodne nepogode nerijetko uzrokovane nemarom i zloupotrebom prirodnih dobara koje nam Bog u izobilju daje. U tome, nažalost, učestvujemo i kao pojedinci i kao društvo u cjelini. S druge strane, nedaće i iskušenja koja nam život neminovno donosi trenuci su kada na poseban način moramo iskazati empatiju i solidarnost jedni s drugima, bez obzira na razlike prisutne među nama. Tome pozivaju učenja svih religijskih tradicija. Za svakog vjernika su motivirajuća obećanja poslanika Muhammeda a.s. da će Allah olakšati i otkloniti brige na Sudnjem danu svakom onom ko olakša i otkloni nečiju ovosvjetsku brigu i potrebu.
IBADET I OBAVEZA
U tom kontekstu, želim zahvaliti našim džematlijama koje su se svesrdno odazvale akciji Islamske zajednice u prikupljanju pomoći za stanovništvo ugroženo nedavnim poplavama, zahvaljujući kojoj je osigurana značajna finansijska pomoć za stotinu i šezdeset porodica na području Bihaćkog muftiluka koje su pretrpjele najveća oštećenja.
SVE VIŠE SE BOŠNJACI VRAĆAJU KUR’ANU, BROJ HAFIZA U BIH, A I U KRAJINI, DESETOROSTRUKO JE VEĆI OD PRIJERATNOG STANJA. VI TO NAJBOLJE PRATITE. KAKVI SU VAM UTISCI? BUDE LI TE MLADE OSOBE NADU DA ĆEMO KAO NACIJA IZAĆI NA PRAVI PUT?
– Jedno od čuda Kur’ana jeste da se može čitati, recitirati, melodično učiti i potpuno memorirati. On je Božija riječ objavljena ljudima preko poslanika Muhameda a.s. koji je ujedno i prvi hafiz Kur’ana. Nakon toga su mnogi ashabi učili Kur’an napamet, a iza njih i brojne generacije muslimana. U Bosni i Hercegovini, ovisno o vremenu i političkim sistemima, ova aktivnost je prolazila kroz različite faze. Malo je poznato da su u Bosanskoj krajini bili mnogobrojni hafizi prije Drugog svjetskog rata. Nakon posljednjeg rata i agresije na Bosnu i Hercegovini sve više je onih koji Kur’an uče napamet. Smatram da je to veliki hajr za našu zajednicu i sredine u kojima se nalaze hafizi. Treba istaknuti da je učenje Kur’ana ibadet, ali da je njegova primjena i prakticiranje obaveza. Naš odnos prema Časnom Kur’anu je ogledalo našeg aktualnog stanja.
Oslobodjenje
