Connect with us

BiH

Muharem u potrazi za sinom otkrio sedam tijela, ali svog Amira nije uspio: “Nudio sam i pare” (FOTO)

Published

on

I on i sin pridružili su se odbrani svog naselja, te su zajedno ostali u Kotorskom do 14. juna 1992. godine, kada je Muharem, spašavajući ranjenike, zadobio tešku povredu, zbog čega je transportovan, prvo u Derventu, a zatim u Slavonsku Požegu u Hrvatskoj na operaciju. Tog 14. juna posljednji put je vidio sina Amira

Dvadesetdvogodišnji Amir Spahić, student iz Kotorskog kod Doboja, je 18. juna 1992. godine nestao na lokalitetu Komarica. Već 30 godina njegov otac Muharem, sa suprugom i dvije kćerke, traga za njim nudeći i novac onima koji nešto znaju, a u nadi da bi mogao pronaći neke nove tragove svoju priču podijelio je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Muharem je, prije rata, bio stolar kojeg su komšije iz Kotorskog prepoznavale po predanom radu, a u razgovoru za BIRN BiH prisjetio se kako je te 1992. godine planirao pokrenuti firmu u tom mjestu. Želio je da sinu Amiru, koji je bio student drvnog smjera na Mašinskom fakultetu u Sarajevu i svojim kćerkama u nasljedstvo ostavi porodični posao.

„Živio sam jednim normalnim životom, borilo se, radilo, radio sam privatno kao stolar, imao radionicu. I tako, taj period sretnog života i planiranja budućnosti. Međutim, dođoše budale i ratne godine, kako bi čovjek definisao, ne znam ni ja“, priča Muharem, govoreći o planovima prekinutim početkom rata.

„Sin je bio na fakultetu, a onda preko ljeta kada dođe nešto je radio, bio je i vatrogasac, trenirao karate. I bio je, ovako što kažu, pristojan, u tim svim ljudskim granicama“, dodaje.

Početkom maja 1992. godine Muharemove supruga i kćeri su napustile BiH, a sina Amira dočekao je sa posljednjim vozom koji je iz Sarajeva prolazio ka Doboju.

„Sama atmosfera je bila, kao i u svakom mjestu, ono komešanje i neizvjesnost“, kaže, prisjetivši se kako su u tom periodu u Kotorsko stigle izbjeglice iz Dervente, te pokušaja organiziranje odbrane koju su predvodili Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) i Teritorijalna odbrana (TO) Kotorsko.

I on i sin pridružili su se odbrani svog naselja, te su zajedno ostali u Kotorskom do 14. juna 1992. godine, kada je Muharem, spašavajući ranjenike, zadobio tešku povredu, zbog čega je transportovan, prvo u Derventu, a zatim u Slavonsku Požegu u Hrvatskoj na operaciju. Tog 14. juna posljednji put je vidio sina Amira.

„Da ti pravo kažem, ne sjećam se u kakvoj je odjeći bio. Kažu da je bio u onom vatrogasnom odijelu“, priča nam, govoreći kako je sina sreo posljednji put pred komandom TO u Kotorskom.

Nakon izmještanja na liječenje u Hrvatsku, Muharem je pokušavao saznati šta se desilo sa njegovim sinom, ali bezuspješno. Tri mjeseca nakon odlaska iz Kotorskog uspio je saznati da je njegov sin nestao na području Komarice, na cesti između Dervente i Doboja.

„Sin je ostao i Kotorsko je onda palo 16. juna i oni su se povukli dole prema Derventi i Brodu. A onda su ih dole pokupili, pa su ih vratili na Komaricu. (…) Tu su njih vratili, HVO ih je vratio i tu su praktično upali u zasjedu“, pojašnjava Muharem pričajući o detaljima nestanka svog sina.

Na tom lokalitetu je došlo do borbenih dejstava i Amir je, sa još trojicom kolega pronašao automobil, kojim su se pokušali izvući do Dervente, priča njegov otac. Međutim, nakon samo 200 metara naišli su na blokadu ceste i novi sukob, u kojem je Amir nestao.

„Tu su već, ovi iz Republike Srpske, presjekli komunikaciju i postavili mine na put. I pošto su oni išli Stojadinom, oni su poiskakali i tu je nastalo puškaranje. I tu je to mjesto dešavanja i nestanka. I nikako pronaći ga, odgonetnuti gdje, šta, kako“, govori Muharem o informacijama koje je dobio o nestanku sina, koji je jedini nestali od četvorice mladića koji su bili u tom trenutku u automobilu.

Nakon što je dobio ove informacije počinje Muharemova potraga za sinom. U toj potrazi od ljeta 1992. godine, do danas, pronašao je tijela sedam osoba, koje su također nestale na istom lokalitetu tog dana, ali ne i svog sina Amira.

„Kad je pošla razmjena iz Doboja, kad su ljudi pošli izlaziti 1993. godine, onda sam dobio dvije poruke, informacije telefonom da je bio živ, zarobljen. Onda kad sam pošao tragati, ne možeš doći do ljudi i tragajući, svi otprilike kažu da ima indicija da je bio živ“, prepričava Muharem.

Kako su mu ispričali oni koji su izbjegli iz Doboja 1993. godine, Amir je bio zarobljen na lokalitetu Komarica, odakle je doveden u Doboj, gdje mu je navodno suđeno pred ratnim sudom, nakon čega je prebačen u Banjaluku. U toj potrazi Muharem je, bezuspješno, pokušao pronaći i ratnog sudiju iz Doboja, ali i druge učesnike događaja na lokalitetu Komarica.

„Pretpostavljam ima ljudi koji znaju, ali neće da otvore dušu. Nudio sam i pare“, govori za BIRN BiH.

U razgovoru se prisjetio kako je još 1993. saznao da se u bolnici u Slavonskom Brodu nalazi nekoliko tijela koja su razmijenjena iz Kotorskog. Uspio je kontaktirati patologa iz ove bolnice, koji mu je rekao da je tu pet-šest kostura, a tek u godinama nakon rata insistirajući kod istražitelja saznao je da se među njima ne nalazi njegov sin, nego pet njegovih komšija, koje su također nestale 18. juna.

Po završetku liječenja u Hrvatskoj, priča, preselio se u Sloveniju, gdje je boravio sve do 1996. godine, kada se vratio u BiH. Tokom prve dvije posjete svom domu u Kotorskom doživio je napade i neugodnosti, a nakon što je uspio vratiti svoju imovinu i nastaviti potragu za sinom u rodnom mjestu, pronašao je još dva tijela.

„Pronašao sam, praktično, sedam osoba. Ima ih i više, posredno i neposredno kroz to traganje, ali moj slučaj nikako“, pojašnjava, dodajući kako su svi nestali 18. juna 1992. na lokalitetu pronađeni, osim njegovog sina.

Prema posljednjim informacijama saznao je kako se neka osoba u Doboju, tokom 1992. godine, „hvalila da je likvidirala njegovog sina“. To je čuo od svjedoka koji je te detalje načuo tokom boravka u ratnom zatvoru, a cijeli slučaj prijavio je Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštvu BiH.

Danas Muharem sa suprugom živi u blizini Sarajeva, a svoje vrijeme provodi u potrazi za bilo kakvim informacijama o sinu. Traganje mu se, kaže, svelo na iščitavanje arhiva raznih institucija i organizacija, koje su vodile evidenciju o događajima u blizini Doboja iz 1992. godine.

„Tragam svaki dan, svaki čas. Sve je manje informacija, nažalost. Kažem ima i ljudi koji znaju, ali jednostavno neće progovoriti. Ne samo za moj slučaj, nego i za druge (…). Svi kažu ‘nemoj me to, pomoći ću ti (…) ali niko neće da mi kaže tu je i tu“, govori nam.

Vrlo često posjećuje rodno Kotorsko, u nadi da će čuti nešto novo o nestanku svog sina, a najveća mu je želja da pronađe njegove posmrtne ostatke dok je živ.

„Uvijek i dan-danas tragam, da mi je pronaći gdje je ukopan, da prenesem, da znam, a ono me drugo više ne zanima. Niti mrtvi mogu ustati, uprti prstom ko je. Nego čovjek se nada, živi u uvjerenju da će pronaći, naći neke tragove. Samo bih želio da pronađem i da jednom, što kaže, čovjek dok je živ da to riješi. Kao i svaki roditelj. Uvijek kažem, teško onom ko je izgubio, ko traga“, zaključuje Muharem.

BiH

Dodik: “Sve što je urađeno na evropskom putu, urađeno je zahvaljujući RS-u!”

Published

on

By

Predsjednik SNSD Milorad Dodik rekao je da će danas poslije dužeg vremena s partnerima iz Federacije BiH razgovarati o funkcioniranju vlasti i međusobnim odnosima, te da će se ponovo dogovarati o dogovorenim, ali nerealizovanim pitanjima zbog straha, nesigurnosti i odsustva želje partnera iz FBiH.

Dodik je pozvao partnere da sprovedu već dogovoreno ako žele da budu od koristi za sva tri naroda i oba entiteta.

“Ponovo ćemo se dogovarati o pitanjima koja smo već dogovorili i potpisali kao Principe za formiranje Savjeta ministara. Ponovo ćemo se dogovarati o pitanjima koja smo opet dogovorili, prvo na sastanku u Laktašima, a potom na sastanku u Sarajevu”, istakao je Dodik, prenosi portal Srpskainfo.

On je naveo da je čitao najave da treba da dogovore plan rasta, odnosno tri preostale stavke, ali niko ne govori da je Federacija kroz četiri kantona odbila svih 120 tačaka.

“Šta ćemo s tim? Čitam da nam je zbog toga na čekanju 70 miliona evra, ali niko ne govori da nam je zbog opstrukcije Federacije na čekanju i da propada naših 700 miliona KM”, naglasio je Dodik na društvenoj mreži “X”.

On je rekao da je sve što je urađeno na evropskom putu, urađeno zahvaljujući Republici Srpskoj.

“I nije mi problem da pored toga slušam da, kao, ja nešto blokiram, ali od takvih besmislica niko nema koristi. Ako hoćemo da bude koristi za sva tri naroda i oba entiteta, sprovedimo već dogovoreno. Ili možemo unedogled da se dogovaramo”, rekao je Dodik.

Sastanak predstavnika političkih stranaka partnera u vlasti na nivou BiH biće održan danas u Sarajevu. Sastanak je planiran u 15.00 sati u zgradi Parlamentarne skupštine BiH, a konferencija za novinare u 16.30 časova, najavljeno je iz Parlamentarne skupštine BiH.

Nastavi čitati

BiH

Helez poziva OHR da reaguje zbog antiustavnog djelovanja NSRS: Slično je i Hitler pripremio spajanje Austrije Njemačkoj

Published

on

By

Ministar odbrane BiH Zukan Helez oglasio se nakon što je Narodna skupština RS danas usvojila dopune Zakona o upotrebi zastave, grba i himne, kojim se omogućava isticanje simbola stranih država te Zakon o izmjenama zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, kojima je iz sintagme “nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine” izbrisana Bosna i Hercegovina.

Zakonom o upotrebi zastave, grba i himne omogućuje se da se grb Nemanjića i himna “Bože pravde” mogu koristiti kao zvanična obilježja RS.

Ističe da je usvajanje oba ova zakona antidejtonski i antiustavni čin te da predstavljaju nastavak napada na suverenitet, teritorijalni integritet i cjelovitost Bosne i Hercegovine.

“Na sličan način je Hitler krajem 30-tih godina prošlog vijeka pripremio spajanje Austrije Njemačkoj. Grb Nemanjića i himna Bože pravde su simboli pod kojima su počinjeni najteži ratni zločini uključujući udruženi zločinački poduhvat i genocid nad Bošnjacima.

Naravno da predstavnici vlasti manjeg bh. entiteta RS djeluju u potpunoj koheziji sa režimom Aleksandra Vučića, a zvanična politika Srbije od 90-tih godina i Slobodana Miloševića pa sve do danas je ista. Srbija na sve načine pokušava da se proširi na zapadnu stranu Drine. Prvo su to pokušali otvorenom agresijom 90-tih godina protiv suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, a sada antiustavnim djelovanjem”, navodi Helez.

Dodaje da je pauza u implementiranju velikosrpske politike bila samo kada su u BiH bili imenovani ‘snažni’ visoki predstavnici koji su koristili Bonska ovlaštenja i kada je iza njih stajala međunarodna zajednica.

“Kako god mnogo je posla za Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta koji mora poništiti ovaj antidejtonski i anticivilizacijski zakon. Osokoljeni agresijom Rusije na Ukrajinu, predsjednik manjeg bh. entiteta RS Milorad Dodik i vlasti RS su intenzivirali implementaciju velikosrpske politike, odnedavno uobličenu na svesrpskom saboru”, naveo je.

Pozvao je članice NATO-a i EU, naše partnere da posvete više pažnje secesionističkoj politici RS i velikosrpskoj politici režima Aleksandra Vučića.

Građanima manjeg bh. entiteta RS poručuje da se odreknu političara koji provode secesionističku politiku, piše Raport.

“U 30 godina pokušaja mijenjanja granica na Zapadnom Balkanu građani manjeg bh. entiteta RS su samo postali taoci takve promašene politike te najsiromašniji građani u Evropi.

Usvajanjem ovih zakona u Narodnoj skupštini RS vlasti neće konkretno pomoći nijednom građaninu na prostoru ovog entiteta. Ovo je još jedan u nizu promašenih i nepotrebnih poteza vlasti manjeg bh. entiteta RS koji mogu samo narušiti sveukupne odnose u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina je dovoljno velika za sve nas. Učinimo je državom, članicom EU i NATO-a, u kojoj će svi njeni građani ugodno živjeti od svog rada2, zaključio je ministar Helez.

Nastavi čitati

BiH

Iz opticaja se povlače određene novčanice apoena 10, 20, 50 i 100 KM, provjerite imate li ih

Published

on

By

Centralna banka Bosne i Hercegovine najavila je povlačenje iz opticaja novčanica konvertibilne marke u apoenima od 10, 20, 50 i 100 KM iz perioda 1998–2009. godine.

Ovim novčanicama će se moći plaćati do 31. decembra 2024. godine, dok od 1. januara 2025. prestaju biti zakonsko sredstvo plaćanja i biće podložne isključivo zamjeni, navedeno je na internet stranici Centralne Banke BiH.

Novčanice ovih apoena koje ostaju u opticaju razlikuju se po zaštitnoj mikrooptičkoj niti “Motion™”, koja nije prisutna na starim izdanjima. Na osnovu ovog zaštitnog obilježja lako je razlikovati novčanice koje ostaju važeće od onih koje se povlače iz opticaja.

Cilj ove promjene je povećanje kvaliteta novčanica u opticaju i jačanje zaštite od krivotvorenja. Zamjena povučenih novčanica u 2025. godini obavljaće se u komercijalnim bankama, dok će nakon isteka roka u komercijalnim bankama zamjenu preuzeti Centralna banka BiH, u periodu od deset godina, počevši od 1. januara 2026. godine.

Novčanice apoena od 200 KM ostaju u opticaju i ne podliježu ovom procesu povlačenja.

Klix

Nastavi čitati

Najčitanije