Connect with us

BiH

Nakon tri decenije: ‘Nikada ne bih stao pred Banjalukom! Iako znam da je sto dana pregovara bolje nego dan rata’

Published

on

Kada me pitaju zašto sada u politiku? Pa neću ja trčati štafetu, već nastaviti ono što sam radio 30 godina – časno i pošteno služiti i štititi građane Sarajeva i naše zemlju! Moja motivacija za ulazak u politiku je potreba da aktivno sjednem preko puta ovih drugih i pitam šta ti još treba? Koliko ti još treba?

 

Autor: Merima SULJIĆ

– Smrti me nije strah, ali mi je žao života. Strepim nad zdravljem moje djece, unuka, supruge… Ipak jedno sigurno znam – ne smije se desiti da moje kćerke svojim sinovima peru uniforme! To ne bih mogao preživjeti – počinje svoju priču legendarni Sarajlija, penzionisani policajac, Dragan Mioković.

Isti onaj četverostruki svjedok Tužilaštva BiH na suđenjima u Hagu koji je, kako kaže, zahvalan sudbini što mu je udijelila priliku da se nađe u istoj prostoriji sa Karadžićem i pred njim izgovori svoje ime i prezime i time pokaže da kao ljudska bića i pripadnici jedne nacionalnosti –  nismo isti.

Mioković je svjedočio u procesima protiv prvostepeno osuđenog za genocid i ratne zločine Ratka Mladića, bivšeg komandanta VRS-a, i Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika RS-a, pravosnažno osuđenog na doživotni zatvor zbog genocida i ratnih zločina.

– Nikada nisam imao dilemu, niti poriv da bježim iz moga Sarajeva. Odrastao sam na Čaršiji i ovaj grad je moja kuća. Od početka rata imao sam tu neopisivu potrebu da se popnem na brdo i te osobe koje su iznijele topove i mitraljeze – da ih “pipnem”, kako mi to u Starom Gradu volimo reći, da vidim da li su od titanija pa da mogu pucati po djeci, ženama, ljudima… Ne, nisam nikad htio da bježim, ali jesam bio na rubu da puknem – prisjeća je Dragan kojeg bliski ljudi opisuju kao najdoslijedniju osobu na svijetu.

Jutro sa transporterima

Mioković se sa nostalgijom sjeća djetinjstva na kaldrmama Staroga Grada. Mama je bila profesorica srpsko-hrvatskog jezika, otac veterinar. Čaršija ga je, kaže, naučila životu. On je izabrao biti policajac i svoje početke veže za Odjel krim policije u Stanici javne bezbjednosti Stari Grad. Rat će odrediti da postane dijelom Odjela za krvne i seksualne delikte i zločine međunarodnog prava Centra službe bezbjednosti Sarajevo. A za njega je počeo marta ‘92.

 

Nikada nisam imao dilemu, niti poriv da bježim iz moga Sarajeva. Odrastao sam na Čaršiji i ovaj grad je moja kuća. Od početka rata imao sam tu neopisivu potrebu da se popnem na brdo i te osobe koje su iznijele topove i mitraljeze – da ih “pipnem”…

– Svi pripadnici srspske nacionalnosti u stanici Javne bezbjednosti, osim nas trojice, su otišli. Sjećam se, tog 8. maja ‘92. kolega me pozvao da dođem u Lukavicu. Obećao smještaj za porodicu i tako. Odbio sam jer nisam razumio zašto da tamo pređem živjeti, kroz Lukavicu sam do tada samo prolazio. Reče mi da su sad svi ljuti na mene i da me više neće zvati – prisjeća se Mioković,

Narednog jutra, dok traje rutina ispijanja kafe sa suprugom na balkonu, prekinulo ga je zujanje transportera JNA koji je pravio krugove oko njegove zgrade. Policajcu instikt nepogriješivo radi kada se opasnost sprema.

– Rekao sam supruzi da uzme što treba za djecu i uspjeli smo doći do sadašnje pumpe kod Mojmilo brda. Kada smo bili na pola trake koja ide prema Lukavici, udario je u našem pravcu jedan metak, a odmah i drugi. Neko je gađao al’ ne s namjerom da nas pobije.
Gurnuo sam suprugu i kćerku tako da padnu u kanal, a ja sam svojim tijelom sakrio svoju drugu kćerku. Tad sam ugledao ukopane rovove JNA na Mojmilo brdu. Imao sam obje kćerke u naručju i u trenu, kad sam zastao da uzmem daha, vidio sam kako me promatra vojnik u JNA uniformi. Pitao sam ga jel’ vidio kako pucaju na mene i zašto nije uzvratio vatru – priča Mioković.

Stres od plakata

Vojnik mu nije dao odgovor, ali je pomogao da se sklone na Alipašino Polje. Tokom opsade Sarajeva Mioković je bio pripadnik odjeljenja za vršenje uviđaja najčešće smrtnih slučajeva uzrokovanih granatiranjem ili snajperskim djelovanjem sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS).

 

Danas isto mislim kao i tada – da sam se išta mogao pitati ili da išta mogu promijeniti, ja ne bih stao pred Banjalukom!

– Čvrsto smo vjerovali da to što radimo, skupljamo materijalne i nematerijalne dokaze o počinjenim ratnim zločinima, nije uzalud i da će to doći jednog dana na sud na kojem će počinitelji odgovarati – kaže.

Ponosan je na na činjenicu što su u Haškom tribunalu osuđeni za zlodjela počinjena u Sarajevu, ponajviše profesionalnom zaslugom tog odjeljenja koji je brojao petnaestak ljudi. Ipak, naš rat nije završen.

 

Velika je zasluga kada kćerka kaže “to je moj tata”

Sarajevo je grad u kojem je sve njegovo. Sjećanje na zadnji gimnazijski dan 1976. kada je upoznao svoju suprugu, pa svadbeno slavlje deset godina kasnije. U Sarajevu su mu rođena djeca, unuci…
– Starija kćerka je završila elektrotehnički fakultet sa prosijekom 9,7, a mlađa je doktorirala nedavno. Mnogo sam ponosan na njih, a moj odnos s njima je bio uvijek zaista poseban. Znate, ja sam svojoj supruzi i kćerkama bio servis, a kao muž i otac nikada im nisam pravio probleme. Mama daje 150%, ali kada zaslužiš da kćerka kaže “to je moj tata” – to je velika zasluga.

– Nikada ne bih stao pred Banjalukom! Slažem se da je sto dana pregovaranja bolje nego dan rata, ali ako si tri godine iscrpljen ubijanjem, paljenjem i gladovanjem, i onda se izboriš za trenutak kada možeš kazniti za klanja, ubijanja i paljenja – ti staneš. Danas isto mislim kao i tada – da sam se išta mogao pitati ili da išta mogu promijeniti, ja ne bih stao pred Banjalukom!

 

Mioković je bio zamjenik komandanta kontingenta bh. policije pri Misiji UN-a u Istočnom Timoru, šef Ureda policijskog komesara u MUP-u Kantona Sarajevo te analitičar federalnog ministra unutrašnjih poslova. Od prvog do posljednjeg dana rata bio je u MUP-u RBiH, a o tome koliko je dao za slobodu svog grada dovoljno govori činjenica da je RVI s invaliditetom od 60 posto.

Na predstojećim izborima će biti kandidat Naše stranke za Federalni parlament.

– Kada me pitaju, zašto sada u politiku? Pa neću ja trčati štafetu, već nastaviti ono što sam radio 30 godina – časno i pošteno služiti i štititi građane Sarajeva i naše zemlju! Privatno i profesionalno ispunjen sam čovjek. Moja motivacija za ulazak u politiku je potreba da aktivno sjednem preko puta ovih drugih i pitam šta ti još treba? Koliko ti još treba? U Parlamentu ću naravno zastupati stavove NS, ali i nametati teme iz moje domene koje su bitne građankama i građanima. Iskreno, najviše mi stres stvara činjenica da će moja slika biti na nekim plakatima. To mi je novo, to nekako nisam ja – iskren je Dragan.

 

 

 

(DEPO PORTAL/ad)

BiH

SNSD nakon sankcija: “Čekamo Trumpa da se situacija relaksira, trpimo torturu”

Published

on

By

Delegat u Kluba Srba u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević istakao je da su nove američke sankcije očajnički pokušaj američke Ambasade da se još u posljednjem mjesecu stare administracije Republika Srpska pokuša prikazati kao nekakav destabilizacioni faktor.

“Još jednom potpuno neosnovane optužbe bez ikakvih dokaza i bez ikakvih argumenata, bez bilo čega što bi stvarno moglo da potvrdi da te optužbe koji oni iznose imaju bilo kakav osnov”, istakao je Kovačević.

On je pružio puna podrška ljudima koji su danas sankcionisani.

“Kada govorimo o ministru Staši Košarcu, čovjek je sankcionisan samo zbog toga što je nedvosmisleno štitio interese RS, vodio politiku u interesu RS i vodio i promovisao politiku Milorada Dodika. Da bilo šta od ovoga što su oni naveli imali bilo kakvog osnova onda bismo sasvim sigurno svjedočili optužnicama Tužilaštva BiH koji je pod punom kontrolom američke Ambasade u Sarajevu”, istakao je Kovačević.

On ističe da, s obzirom da od toga nema ništa, nema ni optužnice već postoje samo isprazne tvrdnje te nažalost, sankcije koje ciljaju, targetiraju i pogađaju RS samo zbog toga što ne odustaje od insistiranja na provođenju izvornog Dejtonskog sporazuma onakvog kakav je napisan.

“Čekamo još mjesec dana pobjednika američkih izbora Donalda Trumpa i vjerujemo da će situacija da se relaksira i da će biti moguće voditi bilo kakav dijalog umjesto ove torture koju trpimo trenutno”, istakao je Kovačević.

Nastavi čitati

BiH

Danas dženaza i ukop generala Armije RBiH Envera Hadžihasanovića

Published

on

By

Na mezarju Grličića brdo u Sarajevu danas u 14.30 sati bit će klanjana dženaza i obavljen ukop generala Armije Republike Bosne i Hercegovine Envera Hadžihasanovića.
Hadžihasanović, general u penziji i komandant Trećeg korpusa Armije RBiH umro je u ponedjeljak 16. decembra.
Rođen je 7. jula 1950. godine u Zvorniku, od oca Besim i majke Refije.
Poslije srednje škole upisao je akademiju KoV JNA koju je završio 1973. godine u Beogradu. Nakon toga je raspoređivan na različite dužnosti u JNA u Tuzli i Sarajevu. Kao kapetan prve klase pohađao je Komandno-štabnu školu u Beogradu.Završetkom te škole unaprijeđen je u čin majora i raspoređen na dužnost komandanta bataljona vojne policije 7. armije JNA.
Godine 1988. prekomandovan je na dužnost načelnika štaba 49. motorizovane brigade.Nakon transformacije ove brigade u mehanizovanu brigadu, krajem 1989. godine postavljen je za njenog komandanta. Obavljajući tu dužnost stekao je i čin potpukovnika.
Početkom aprila 1992. JNA je stavila Envera Hadžihasanovića u kućni pritvor u Sarajevu. On je međutim 8. aprila 1992. godine uspio pobjeći iz kućnog zatvora te je dezertirao iz JNA.Neposredno po napuštanju JNA, stupio je u Teritorijalnu odbranu BiH. Četvrnaestog novembra 1992. godine, postao je prvi komandant Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine i tu dužnost obavlja do 1. novembra 1993. godine, kada je unaprijeđen u načelnika Štaba Vrhovne komande Armije RBiH.U decembru 1993. je unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Formiranjem Vojske Federacije BiH Hadžihasanović je postaje član njene komande. U maju 1997. godine unaprijeđen je u čin divizijskog generala. Poslije je unaprijeđen u čin general majora i u tom činu i završava profesionalnu službe jer je penzionisan u aprilu 2000. godine.
Godine 2006. Enver Hadžihasanović osuđen je na pet godina zatvora pred Tribunalom u Hagu po komandnoj odgovornosti jer nije preduzeo nužne i razumne mjere da kazni podređene za kršenja zakona i običaja ratovanja protiv zarobljenika u Zenici i Bugojnu 1993. (ubistvo i okrutno postupanje).
U aprilu 2008. godine, kazna mu je smanjena na tri i po godine, a osuđen je za propust da spriječi ili kazni okrutno postupanje prema zatvorenicima u Muzičkoj školi u Zenici 1993.Pušten je na slobodu 23. aprila 2008. nakon što je izdržao kaznu. Ostale optužbe, ubistvo Mladena Havraneka i okrutno postupanje prema šestorici zatvorenika u salonu namještaja “Slavonija”, te ubistvo Dragana Popovića i okrutno postupanje prema zatvorenicima u Orašcu u oktobru 1993. godine su odbačene pošto, po jednoglasnom mišljenju sudija, nisu dokazane “van razumne sumnje”.
Faktor.ba
Nastavi čitati

BiH

100 muslimana za Srbina: “Najstrašnija rečenica u historiji srpskog naroda”

Published

on

By

Aleksandar Vučić i režim u Srbiji potežu za Miloševićevom taktikom o spoljnom neprijatelju svaki put kad su unutrašnji problemi u ovoj državi, kazao je u Pressingu na N1 profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, bivši predsjednik Pokrajinske vlade Vojvodine i nekadašnji lider Demokratske stranke, Bojan Pajtić.

Pajtić je kazao kako je samo pitanje dana kad će pasti Vučićev režim jer je veliki broj građana Srbije protiv njega.

Također, profesor je istakao kako Vučić i trenutna vlast u Srbiji “potežu za sukobima u regionu” dodavši kako je srbijanski predsjednik izrekao “najstrašniju rečenicu” u historiji srpskog naroda kada je kazao kako “treba ubiti 100 muslimana za jednog Srbina”.

Šta ljudi u ostalim balkanskim zemljama mogu očekivati ako dođe do promjene vlasti u Srbiji?

Ako bi na vlast došla struktura pristojnih, obrazovnih i nekorumpiranih ljudi, teško je zamisliti da će iko biti loš kao ova, svakako da će i klima u cijelom regionu biti bolja. Ovaj režim poteže za sukobima u regionu zajedno sa drugim režimama. Čini se da Vučić dobro sarađuje sa (kosovskim premijerom) Kurtijem kada treba povećati tenzije. Nekad se traži neprijatelj u Zagrebu ili u Sarajevu. Poteže se za Miloševićevom taktikom o spoljnom neprijatelju kad su unutrašnji problemi u državi. Kad čujem Vučića da govori o patriotizmu ili srpskom narodu odmah znam da je u pitanju neka pljačka.

Nije ni čudo da Vučić, kako ste rekli, poteže za Miloševićevom taktikom kada je bio njegov ministar?

Radi se o čovjeku koji je izrekao najstrašniju rečenicu u historiji srpskog naroda: “Treba ubiti 100 muslimana za jednog Srbina”. Tako nešto nije izgovorio nijedan drugi Srbin. Mene čudi da on dobija toliko glasova u Tutinu i Sjenici. On se nije promijenio, to je isti stari radikal koji je zarad pljačke obukao evropsko odijelo i progovorio neki indijanski engleski. Dugo je uspijevao sjediti na dvije stolice.

Hoće li mu podrška stranih političara, zbog raznih interesa, pomoći ukoliko protesti budu sve jači i jači?

Srbija je jedina država koja je kolonija nekoliko zemelja – Kine, Rusije i Amerike, i bilo koje druge zemlje koja je nešto tražila od Vučića. Građani Srbije su ustali, on može da računa na nekih 20-25 posto birača SNS-a, ali svojim izjavama i ponašenjm izaziva revolt velikog broja građana Srbije. Većina građane se identifikuje sa studentima i zato nije moguće Vučićevom upravljanje državom iako dobije podršku Von der Leyen ili Scholza zbog litijuma.

Nevjerovatno je da u 21. vijeku ljudi vjeruju režimskim medijima, kao da se ništa ne događa. Pristaju na to da se prave da nemaju pojma? Slično je i bh. entitetu Republika Srpska?

Da se našalim malo, iako nije vrijeme. Porazgovarao sam sa studentima iz Zvornika, jedan kaže da otkako je rekao babi da protestuje protiv Vučića da ga ona nije nazvala dva dana, neće da ga zove. To ispiranje mozga prati i RS. Nažalost, to se dešava i u opoziciji u RS-u jer Jelena Trivić kaže kako osuđuje proteste. Kojim pravom se iz susjedne države miješaju u unutrašnje stvari Srbije? Da bi se dodvorili nekom vladaru?

Nastavi čitati

BiH

Sankcionisani Vlatko Vukotić: ‘Hvala svima na besplatnoj promociji’

Published

on

By

Bivši novinar i televizijsko lice Vlatko Vukotić oglasio se povodom odluke o sankcijama, istakavši da cijelu situaciju smatra apsurdnom. Za Euronews je izjavio da ne zna na čemu se temelje odluke o sankcijama, osim na, kako kaže, “rekla-kazala”.

“Teško je imati bilo kakav komentar na ovako apsurdnu situaciju. Ne znam kakvi to argumenti stoje iza odluke o sankcijama, osim rekla-kazala. Jedina činjenica je da je firma i ja kao odgovorno lice, poštovala sve zakone ove zemlje i uplatila svaku marku poreza i doprinosa. Situacija je još apsurdnija zbog činjenice da ni firma ni ja kao njeno odgovorno lice, nemamo bilo kakve veze sa političkim partijama ili poslovanjem sa javnim sektorom. Ako ništa drugo, hvala svima na besplatnoj promociji. Odgovornima za sankcije, kao dokaz za moje ‘sporne radnje‘, prepisujem sva tri kredita i automobil star 22 godine”, poručio je Vukotić.

Povodom objave da se nalazi na američkoj crnoj listi, oglasio se i Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine koji je istakao da je ponosan.

Nastavi čitati

BiH

Reakcija Košarca: Oni su došli da se bore protiv Srpske, a mi se borimo za nju!

Published

on

By

Sankcije američkog Ministarstva finansija neće ni kod mene, ni kod drugih kolega koji su ih dobili umanjiti intenzitet naše borbe za Republiku Srpsku i interese srpskog naroda, izjavio je danas ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH, Staša Košarac.

Košarac je naglasio da u životu sve prođe, pa i to.

“To je dodatni motiv da budemo zajedno sa našim narodom, da budemo okupljeni oko politike predsjednika Srpske Milorada dodika, i da na dostojanstven i ustavan način branimo pozicije Srpske. Imamo takve protivnike kakav je američki ambasador Michael Murphy i neki drugi, koji jedino mogu da lažu i da dostavljaju neke informacije koje nisu tačne, ali to govori upravo o njihovom opredjeljenju da su došli ovdje da se bore protiv Srpske. Kao što su oni došli da se bore protiv Srpske, mi smo došli da se borimo za Srpsku”, rekao je Košarac.

 

Košarac je poručio da je “čast biti u timu odbrane interesa Srpske i srpskog naroda”.

“Čast je biti dio tima predsjednika Srpske. Godinama radimo zajedno kako bismo očuvali ustavni kapacitet Srpske. Trpimo različite pritiske, kako domaće tako i inostrane, ali u svakom smislu riječi mislim da je najvažnije biti uz politiku Srpske i biti na liniji odbrane srpskog naroda danas kada mnogi na različite načine napadaju institucije Srpske, institucije Srbije, ali rekao bih i institucije srpskog naroda u cjelini”, napomenuo je Košarac.

“Politika u interesu srpskog naroda”

Košarac je naglasio da je “najvažnije da čovjek koji se bavi politikom u interesu srpskog naroda i Republiku Srpsku nema osudu srpskog naroda”.

“A to što će neki Amerikanac, neka administracija nas osuđivati, uvoditi sankcije, to je stvar njihovih odnosa prema nama. U svakom slučaju, mi ćemo i dalje raditi na napretku Srpske i očuvanju srpskog naroda. Mogu da uvode bilo kakve sankcije, da li su one prijatne ili ne, vjerovatno postoje određene posljedice, ali to ne umanjuje intenzitet, energiju, snagu, volju da se i dalje okupljamo oko predsjednika Srpske i njegove politike koja je kredibilna, ustavna, koja promoviše mir, stabilnost, dijalog svih u BiH, a to kakva je percepcija Marfija, nekog Amerikanca ili bilo koga drugog mogu da okače mačku o rep”, poručio je Košarac.

Američko Ministarstvo finansija i trezora objavilo je nove sankcije zvaničnicima iz Republike Srpske, i na listu sankcionisanih uvrstilo Košarca, te Mirka Dobrića, Aleksandra Dobrića i Vlatka Vukotića.

Nastavi čitati

BiH

Pročitajte pismo sa novogodišnjim željama dječaka iz Jablanice koje je dao volonterima Pomozi.ba

Published

on

By

Udruženje Pomozi.ba objavilo je dirljivo pismo dječaka Emina iz Jablanice koji je napisao svoje skromne novogodišnje želje.

Maleni Emin je prišao jednom od članova ekipe Pomozi.ba i uručio mu pismo uz molbu da ga da predsjedniku Udruženja.

Emin je napisao da živi u Jablanici te je naveo svoje želje za 2025. godinu.

Napisao je da želi plišane igračke Mario i Luigi, bombone, Kinder jaje i paket Kinder šnita.

Pismo dječaka Emina

O njegovom pismu se oglasilo i Udruženje Pomozi.ba.

“Ovo je jedna od nezaboravnih priča sa terena koja nas je sve raznježila i podsjetila kako u svemu lošem uvijek ima trunka dobroga. Poplave koje su 3. i 4. oktobra pogodile Kiseljak, Fojnicu, Kreševo, Konjic, Jablanicu i posebno Donju Jablanicu ostavile su tragove koji će se dugo pamtiti. Snažna vodena bujica nakon obilnih kiša uništila je sve pred sobom, a mnogi ljudi su bili pogođeni ovom prirodnom katastrofom”, navode iz Pomozi.ba.

Dodaju da dok njihove ekipe neumorno rade na obnovi i pomažu onima koji su izgubili sve, često se sjećaju nevjerojatnih trenutaka koji ih podsjećaju na ono najljepše u životu.

“Ova nevina, ali tako dirljiva gesta podsjetila nas je na to da čak i u najmračnijim trenucima, postoji svjetlost koja nas povezuje. Emine, tvoja iskrenost i ljubav zaista su nas ganule”, poručili su iz Pomozi.ba.

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije