Danas se navršavaju tačno 34 godine od smrti Hamdije Pozderca, jednog od najistaknutijih političara iz Bosne i Hercegovine u vrijeme bivše Jugoslavije, no okolnosti pod kojima je umro u proljeće 1988. godine do danas su obavijene velom tajne.

Piše: Faruk Vele

Jedno je sigurno, Hamdija Pozderac, nekadašnji predsjednik Predsjedništva BiH, predsjednika Skupštine SR BiH, predsjednik Ustavne komisije Skupštine SFRJ, član Predsjedništva SFRJ i kandidat za predsjednika Jugoslavije bio je žrtva političkog obračuna, i to, ne slučajno, u osvit početka raspada Jugoslavije i agresije na Bosnu i Hercegovinu, s jasnim ciljem slabljenja političkog vodstva i generalno naše zemlje.

„Ja mislio ti LAV, a ti samo AV“

Na sličan način kao što i danas svjedočimo raznim sofisticiranim napadima na državu BiH, njezine institucije i pojedince. U trenutku kada se takvi događaji dešavaju, mnogima koji raspolažu oskudnim činjenicama to nije sasvim razvidno.

Kasnije, kada svima sve bude jasno – obično je kasno.

Štaviše, u slučaju Pozderca, do danas nisu potvrđene, ali ni odbačene teze da je Pozderac ustvari ubijen!

Ne samo zbog toga što se kao predsjednik Ustavne komisije Skupštine SFRJ usprotivio promjeni Ustava iz 1974. godine kako su to insistirali velikosrpski krugovi, koje bi značile ukidanje autonomije za Vojvodinu i Kosovo, već i zbog činjenice da bi ga se spriječilo da dođe na čelo Predsjedništva Jugoslavije.

„Na današnji dan, pod nerazjašnjenim okolnostima, umro je Hamdija Pozderac, jedan od najvećih i najznačajnijih političara iz Bosne i Hercegovine. Njegovo uklanjanje sa političke scene bivše Jugoslavije povezuje se s njegovim ustrajavanjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, da se ne mijenjaju osnovna načela Ustava iz 1974 godine kojima su, između ostalog, Muslimani dobili status naroda u SFRJ. U suprotnom, možda BiH danas ne bi ni postojala kao suverena i nezavisna država“, prisjetio se Pozderca Nijaz Skenderagić, potpredsjednik UBNOR-a i bivši omladinski yu-funkcioner .

Skenderagić je istakao kako je imao sam privilegiji biti članom te Ustavne komisije.

„Danonoćno su od predstavnika Srbije bili udari na druga Hamdiju da dopusti ukidanje statusa pokrajina Vojvodini i Kosovu. Uh, kad se samo sjetim žestine tih udara i stamenitosti druga Hamdije koji je sve to izdržavao“, naveo je Skenderagić.

Prisjetio se jedne anegdote iz obračuna sa Beogradom.

„Sjećam se jedne žučne diskusije između Borisava Jovića i Hamdije na tu temu. U jednom trenutku, nakon što ga je Hamdija argumentima razoružao, Borislav je demonstrativno ustao i napustio salu gdje smo održavali naše sjednice. Nakon nekoliko minuta Jović se vratio po tašnu koju je u srdžbi bio zaboravio. Hamdija prekida svoje izlaganje, podiže glavu i pita:

„Jesi li se to vratio, BorisLave?

„Nisam ja BorisLav. Ja se zovem Borisav“, grubo odbrusi Hamdiji.

„E jbg, ja mislio ti si LAV, a ti samo AV!““

Nastao je opšti smijeh, a Borisav Jović je posramljeno napustio sastanak“.

Kasnije mu je, kako je naveo, („uz osušeni sendvič koji smo jeli u njegovom kabinetu“) rekao kako će „Srbija učiniti sve da ga sruši i spriječi njegov izbor za predsjednika Predsjedništva Jugoslavije“.

„Smetao je Hamdija Pozderac mnogima. Bio je žestok protivnik nacionalizma. Njegovi protivnici su znali da ukoliko on dođe na čelo Predsjedništva SFRJ nemaju šanse za ostvarenje svojih ciljeva. Pozderac je je bio upravo taj koji je spriječio Miloševića i njegove istomišljenike da mijenjaju Ustav SFRJ. Hamdija Pozderac je zaslužio da ne ode u zaborav!“, naveo je Skenderagić.

„Grijeh im je bio jer su se borili za Bosnu“

Rahmetli akademik Muhamed Filipović, inače dugogodišnji prijatelj Pozderca, nekoliko godina prije svoje smrti autoru ovih redaka iznio svoje viđenje okolnosti pod kojima je sa političke scene nestali ne samo Pozderac već brojni utjecajni funkcioneri tog vremena i uglednici iz BiH.

“Apsurdno je da se misli da je Džemal Bijedić (prethodnik Pozderca) poginuo jer njegov pilot nije znao upravljati avionom, već je neko pokvario visinomjer! Hamdija Pozderac umoren je u bolnici, na Odjeljenju psihijatrije, gdje je nad njim vršena tortura. Totalitarni sistemi, sistemi tajnih službi uvijek vrše psihički pritisak i teror koji vodi do iscrpljivanja čovjeka koji onda čini greške. Ako ne čini greške, onda podlegne stresu i ljudi masovno umiru od infarkta. Kako su umrli Skender Kulenović, Mak Dizdar, Meša Selimović, Hazim Šabanović… Cijeli niz značajnih ljudi stradao je ne mogavši izdržati psihički pritisak. Grijeh im je bio što su se borili za BiH, što su bili Bosanci i pružali dokaze da je BiH sposobna za najviše domete u politici, kulturi i drugim segmentima života. Te ljude htjelo se likvidirati i to likvidirati tako da se onemoguće u nastojanjima da budu nosioci. To je progoniteljima u određenoj mjeri pošlo za rukom”, kazao je autoru ovih redova akademik Muhamed Filipović, inače dugogodišnji prijatelj Hamdije Pozderca.

Na meti Šešelja

Zanimljivo je da je Pozderac često bio meta upravo velikosrpskih krugova. Istih onih koji su i devedesetih, ali i danas usmjereni protiv BiH.

Tako ratni zločinac i član skupštine Srbije Vojislav Šešelj još 1979. napadao Hamdiju Pozderca. Šešelj će kasnije izjaviti da je time želio skrenuti pažnju CK od Nenada Kecmanovića, danas ideologa SNSD-a i Milorada Dodika, odnosno. aktuelne srpske nacionalističke politike u BiH!

“To je bio način da pomognem Kecmanoviću, protiv koga je krenula lavina optužbi iz Centralnog komiteta zbog njegovih napisa u beogradskom Ninu, pa sam ja na taj način pravio neku ravnotežu i krenuo direktno na Hamdiju Pozderca”, govorio je zločinac Šešelj.

Podigli su BiH i postali prijetnja

Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Husnija Kamberović smatra da je moćni politički blok, predvođen prvo Džemalom Bijedićem, a nakon toga Hamdijom Pozdercem i Brankom Mikulićem, te nizom drugih manje poznatih, ali jednako zaslužnih političara, BiH izdigao na nivo na kojem je već počela predstavljati prijetnju interesima određenih političkih i vojnih aktera u bivšoj Jugoslaviji.

Pozderac je, prema Kamberoviću, posebno početkom 1970-ih godina, slovio kao neka vrsta političkog zaštitnika dijela akademske zajednice koja je afirmirala Muslimane kao naciju.

Pojašnjava da se prve pukotine u bosanskom političkom bloku pojavljuju s pogibijom Džemala Bijedića 1977. godine. No, problemi za BiH počinju nakon smrti doživotnog predsjednika Josipa Broza Tita i skorog dolaska Slobodana Miloševića na vlast i pozicije neograničene moći. Tokom 1986. Milošević postaje predsjednik Predsjedništva CK Saveza komunista Srbije. To je vrijeme objave Memoranduma SANU-a.
Ne slučajno, već sljedeće godine počinje potkopavanje političkog jedinstva Bosne i Hercegovine. Prvo se tokom 1987. i 1988. godine otvara afera „Agrokomerc“, zbog koje Pozderac podnosi ostavku 1987. a već naredne godine i umire.

Iz današnje perspektive, prema Kamberoviću, taj se slučaj posmatra kao plod zavjere usmjerene na rušenje Pozderca koji je u to vrijeme bio na funkciji predsjednika Ustavne komisije Skupštine SFRJ i protivio se promjeni Ustava iz 1974. godine, koja bi značila ukidanje autonomije za Vojvodinu i Kosovo.

“To je samo djelimično tačno, jer je „Agrokomerc“ bio veliki finansijski skandal, tu je doista bilo kriminalnih poslova, izdavanja mjenica bez pokrića, manipulacija novcem ili, najjednostavnije kazano, zavlačenja ruku u tuđi džep. Bilo je megalomanskih prohtjeva u razvoju „Agrokomerca“, a ti prohtjevi nisu bili u skladu s razvojnim mogućnostima. Problem je bio što je to iskorišteno u obračunu sa Hamdijom Pozdercem, i tu je obavještajna služba imala važnoga udjela. Duško Zgonjanin, ministar unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine, bio je veoma uključen u tu aferu, ali je veliku ulogu imala i Savezna služba bezbjednosti, koja je pokrenula veliku operaciju nazvanu „Operacija Una“, radi prikupljanja dokaza kojima bi se kompromitirala bosanskohercegovačka politička elita. Pregledao sam taj materijal i mogu reći da je riječ isključivo o konstrukcijama obavještajnih krugova, koje nisu imale nikakvog utemeljenja u stvarnosti“, kazao je Kamberović.

Teror nad Bosnom

Prema rahmetli akademiku Filipoviću, Pozderac, u vremenu kada je iznuđena njegova ostavka na mjesto potpredsjednika Predsjedništva SFRJ i člana Predsjedništva SFRJ bio povrgnut sistematskom maltretiranju i saslušavanju.

“Ovdje niko ne zna zašto je Pozderac umro. Znamo da je jedan od glavnih razloga to da je kao potpredsjednik Predsjedništva SFRJ trebao naslijediti prethodnika na položaju predsjedavajućeg Predsjedništva. Tu je i njegova izjava da je postigao sporazum s rukovodstvom autonomne pokrajine Kosova o svim budućim pitanjima ustavnog uređenja. To je bio razlog da Milošević naredi svojim ljudima koji su vršili teror nad Bosnom da Hamdiju pod svaku cijenu likvidiraju”, govorio je akademik Filipović.
Znakovito je da su i danas najviše na udaru oni koji ne kalkuliraju u odlučnosti da se bore za državu Bosnu i Hercegovinu i ono što ona u svojoj suštini jeste. Da, kako ono rekosmo, kada svima sve bude jasno – bojimo se da bi moglo biti dobrano kasno.

Radiosarajevo.ba