Connect with us

Religija

Ne ubijajte svoje lavove da vas ne bi pojeli neprijateljski psi

Published

on

“Ne ubijajte svoje lavove da vas ne bi pojeli neprijateljski psi.”
Kada su Mongoli napali grad Buharu u muslimanskoj pokrajini Horosan, nisu mogli provaliti u grad, niti ga vojnički osvojiti, pa je Džingis Kan poslao muslimanima pismo sljedećeg sadržaja:
”Muslimani koji nam predaju oružje i stanu u naše redove bit će sigurni, a oni koji odbiju da se predaju neka za svoju sudbinu krive sami sebe.”
Nakon toga muslimani su se podijelili na dvije skupine. Prva skupina je kategorički odbacila predaju oružja, rekavši:
”Da su mogli da nas pobjede i uđu u grad, oni bi to i učinili. Zašto da se predajemo? Nas može zadesiti jedno od dvoje: ili pobjeda od Allaha, poslije koje će se radovati vjernici, ili pogibija na Allahovom putu kojom ćemo rasrditi naše neprijatelje.”
Druga skupina se prepala bilo kakve borbe i sukoba sa Mongolima, rekavši: ”Ne želimo da prolijevamo krv, jer nemamo snage da se borimo protiv Mongola. Zar ne viditi koliko ih ima i kako su opremljeni i naoružani?!”
Zatim je Džingis Kan pisao onima koji su pristali da se predaju:
”Pomozite nam protiv onih koji se nisu htjeli predati i mi ćemo vam prepustiti vlast nad gradom.”
Kukavičku skupinu muslimana obmanulo je Džingis Kanovo obećanje i započeli su borbu protiv svoje braće muslimana koji su se odbili predati Mongolima. Na kraju je, uz pomoć Mongola, druga skupina pobjedila. Prva skupina je postojano i hrabro branila svoje principe dok nisu izginuli, a kukavice su se predali da bi postali robovi i sluge svojim neprijateljima.
Međutim, pravi šok su doživjeli kada su im Mongoli uzeli oružje, a zatim su naredili da svi muslimani koji su predali oružje budu poklani kao ovce.
Tada je Džinkis Kan izrekao svoje poznate riječi:
”Da su bili iskreni vjernici ne bi izdali svoju braću zbog nas stranaca.”
Stoga, ne ubijajte svoje lavove da vas ne bi pojeli neprijateljski psi.
Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Religija

Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro

Published

on

Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste.

Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.

Moja baka Emili mi je jednom rekla: „Stvarno je odlično što je Bog stvorio patnju i bol. Oni nas opominju da budemo zahvalni kada se osjećamo dobro.“

Nedavno sam dobio modrice na oba koljena. Kada su me bolovi počeli prolaziti, sjetio sam se ove bakine mudrosti. Zapanjio sam se koliko sam postao zahvalan na poklonu što opet mogu normalno da hodam. Postavio sam sebi zanimljivo pitanje. „Zašto nisam bio zahvalan na poklonu zdravlja prije nego što sam se povrijedio?“

Postavite sebi slična pitanja. Da li i vi određene poklone i blagodati uzimate zdravo za gotovo?

Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste. Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.

Bolest nas uči i da mi nismo samo tijela, već da imamo dušu. Mi smo duhovna bića, koja obitavaju u tijelima. Jedan od mojih omiljenih duhovnih učitelja, Ram Das, imao je običaj da se učenicima zagleda u oči i kaže: „Jesi li tu? Ja sam ovdje. Kako ti je unutra?“ To je zabavan način isticanja činjenice da smo mi duhovna bića na Zemlji – koja žive svoje ljudske živote u oklopima koje zovemo tijelima. Iz nekog razloga, dio iskustva života u tijelu je da ono nije savršeno i da prolazi kroz razna iskušenja, probleme i da se ono troši. Kraće rečeno, tijela se razbolijevaju i pate.
Autor: dr. Richard Carlson, „Kako ne gubiti živce zbog velikih stvari“

Za Akos.ba pripremio: Nedim Botić

Nastavi čitati

Cazin

Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer

Published

on

Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer

U srijedu 20. novembra 2024. u Medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” na tribini u ciklusu tribina Islam u vremenu ugostit ćemo uvaženog prof. dr. Zuhdiju Hasanovića.

On će govoriti o temi “Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer”.

Dr. Zuhdija Hasanović je redovni profesor poslaničke tradicije (hadis) na Fakultetu islamskih
nauka Univerziteta u Sarajevu.

Diplomirao je 1991., magistrirao 1999. i doktorirao 2004. na
Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Objavio je sedam originalnih djela, od kojih je i Vjeronauka 4 za srednje škole u koautorstvu s
prof. dr. Nusretom Isanovićem i prof. dr. Mustafom Hasanijem.
Područja njegovog akademskog i naučnog interesa su: poslanička tradicija (sunnet) te
percepcije i normativnost sunneta.

Tribina počinje u 19 sati.

Dobro nam došli!

Nastavi čitati

Religija

Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća

Published

on

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Objašnjavajući razliku između ljubavi prema majci i ljubavi prema ženi, dr. Mustafa Mahmud, rekao je da mu se jedna majka požalila na svoga sina, rekavši: ”Ljubav mog sina prema njegovoj ženi je veća od njegove ljubavi prema meni.”

Upitao sam je: ”Majko, reci mi je šta je bolje: paradajz ili narandže?”

Začuđeno me je pogledala i rekla: ”Nije ispravno porediti dvije različite stvari, paradajz je povrće, a narandže su voće.”

Odgovorio sam joj: ”Tako je i sa ljubavlju, draga majko! Postoji više vrsta ljubavi i nije ispravno porediti jednu vrstu sa drugom.”

Majka je rekla: ”Objasni mi šta time želiš reći”, pa sam nastavio sa svojim objašnjenjem, rekavši joj: ”Ti si majka, ti si njegov džennet na zemlji, a on je tvoj sin, dio tvog srca, i njegova ljubav prema tebi je ibadet, dok je njegova ljubav prema njegovoj ženi, koju je Allah stvorio da se uz nju smiri, njegova sreća. Zato pomozi svom sinu u njegovom ibadetu i omili mu sreću, i ne umanjuj vrijednost njegove ljubavi prema tebi upoređujući je s drugom ljubavlju. Ostavi svog sina slobodnog sve dok ga njegovo srce i njegova čežnja za Džennetom ne vrate tebi, potpuno dobrovoljno.”

Majka je odmahnula glavom u znak slaganja sa mojim riječima, a lice joj se ozarilo od zadovoljstva, i otišla je ponavljajući: ”Njegova ljubav prema meni je ibadet, a njegova ljubav prema njegovoj supruzi je sreća, pa ću mu pomoći da se približi svome Gospodaru i upotpuni ibadet, i ostavit ću ga da bude sretan sa svojom ženom i svojim životom.”

Draga majko, zapamti dobro ove zlata vrijedne savjete dr. Mustafe Mahmuda, pa ako imaš sina i doživiš da postane muž, pusti svog sina da živi svoj život sa svojom suprugom u potpunoj privatnosti i sreći kakav je bio tvoj život ili kakav si željela da bude tvoj bračni život. I pomozi svome sinu da upotpuni svoj ibadet svojom ljubavlju, poslušnošću i dobročinstvom prema tebi.

saff.ba
Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije