BiH
Nenad Stevandić je predvodio SOS koja je zločinima sijala strah i vršila teror nad Muslimanima i Hrvatima Bosanske Krajine! (VIDEO)
Piše: Dženana Karup Druško
Nakon sastanka vladajuće koalicije u Banjoj Luci Milorad Dodik je najavio novog predsjednika Narodne skupštine RS-a – Nenada Stevandića. Uoči konstituirajuće sjednice Skupštine Stevandić na RTRS-u poručio kako “Republika Srpska danas pokazuje svoju državnost i nacionalnu zrelost“, naglašavajući kako je to volja srpskog naroda.
Na volju naroda, odnosno kako su radili u ime srpskog naroda u svojim odbranama u Haškom tribunalu su se pozivali i Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kao i prvi predsjednik Narodne skupštine RS-a – još jedan presuđeni ratni zločinac, Momčilo Krajišnik. Sudeći po dokumentaciji UN-ovog suda u Haagu Stevandić će biti dostojan nasljednik Momčila Krajišnika.
Naoružavanje Srba 1991.
U presudi Momčilu Krajišniku, predsjedniku Skupštine Srpske Republike (kasnije Republike Srpske) utvrđeno je da je u proljeće 1991. godine SDS, u saradnji s jugoslovenskim vlastima, počeo da naoružava i mobiliše srpsko stanovništvo u mnogim opštinama širom Bosne i Hercegovine. Oficiri JNA i MUP-a pomagali su članovima SDS-a u nabavci i raspodjeli oružja.
Zaštićeni svjedok 636 ispričao je u sudnici kako ga je u martu 1991. angažirao SDS nakon čega se priključio grupi u kojoj je bilo 60 do 80 ljudi čiji je zadatak bio prihvat, obezbjeđenje i podjela oružja JNA koje je dolazilo iz Hrvatske. Oružje je dovoženo kamionima, u pratnji pripadnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Drvar, i pohranjivano u staroj zgradi škole u Kamenici. Članovi te grupe čuvali su oružje 24 sata dnevno.
Nenad Stevandić, član Kriznog štaba ARK-a, nadgledao je podjelu oružja iz Kamenice. U avgustu 1991. Stevandić je pozvao Radovana Karadžića da lično vidi kako se odvija podjela oružja i Karadžić je posjetio Drvar i obišao školu u Kamenici.
U presudi Mići Stanišiću (ratni ministar MUP-a RS-a) i Stojanu Župljaninu, načelnik Centra javne bezbjednosti Banja Luka od 1991. do 1994. kada je unaprijeđen u savjetnika predsjednika (Karadžića) za pitanja bezbjednosti, Vijeće je utvrdilo da su srpske snage u periodu od 3. aprila 1992. do decembra 1992. godine u opštini Banja Luka počinile krivična djela za koja su se teretili u tačkama optužnice (progon kao zločin protiv čovječnosti, putem činjenja sljedećih djela: lišavanje života, mučenja, okrutno postupanje ili nehumana djela u zatočeničkim objektima, protivpravna zatočenja u zgradi CSB-a u Banjoj Luci i u logoru Manjača, stvaranje i održavanje nehumanih uslova života u navedenim zatočeničkim objektima, prisilno premještanje i deportacije, prisvajanje ili pljačkanje imovine u zatočeničkim objektima i za vrijeme deportacije i prisilnog premještanja).
Pretresno vijeće je utvrdilo da su srpske opštinske vlasti u Banjoj Luci formirale Krizni štab, koji je provodio zahtjeve SOS-a. Zahtjevi SOS-a bili su istovjetni zahtjevima rukovodstva SDS-a na Palama, među kojima su bili učesnici u UZP-u Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik i Radovan Karadžić. Utvrđeno je da su učesnici u tom UZP-u bili i čelni članovi Kriznog štaba ARK-a i istaknuti članovi SDS-a Vojislav Kuprešanin, Radoslav Brđanin i političar iz ARK-a Predrag Radić.
Sveobuhvatni strateški plan
Pretresno vijeće (Brđanin) je utvrdilo da su među izvršiocima navedenih djela u Banjoj Luci bili: pripadnici 1. krajiškog korpusa VRS pod komandom Božidara Popovića i pripadnici vojne policije 1. krajiškog korpusa, lokalni Krizni štab, Krizni štab ARK-a, SOS i pripadnici snaga milicije, uključujući pripadnike banjalučkog Specijalnog odreda milicije, CSB-a Banja Luka, SNB-a, kao i pripadnike milicije iz Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa i drugih opština ARK-a.
Prema presudi Radoslavu Brđaninu (predsjednik ARK-a) krivična djela počinjena u Bosanskoj krajini od aprila 1992. do kraja decembra 1992. izvršena su kao direktna posljedica sveobuhvatnog Strateškog plana. Etničko čišćenje nije bilo popratni proizvod kažnjivih aktivnosti, nego je, naprotiv, bilo pravi cilj i stoga nerazdvojiv dio Strateškog plana. Isključiva namjera uvođenja uslova života nametnutih nesrpskom stanovništvu Bosanske krajine i vojnih operacija protiv gradova i sela koji nisu bili vojni ciljevi bila je da se ti ljudi otjeraju.
U proljeće 1992. na cijeloj teritoriji Bosanske krajine osnovani su logori i drugi zatočenički objekti u kasarnama i vojnim kompleksima, fabrikama, školama, sportskim objektima, policijskim stanicama i drugim javnim zgradama. Te logore i zatočeničke objekte uspostavljale su i kontrolisale vojska bosanskih Srba, civilne vlasti ili policija bosanskih Srba. Civili nesrbi masovno su hapšeni i zatočavani u tim logorima i zatočeničkim objektima.
Velik broj ljudi držan je u zatočeničkim centrima u užasnim uslovima. Budući da je namjera bila trajno ukloniti te ljude s teritorija Srpske Republike BiH, mnogima su razoreni domovi kako se oni nikada ne bi vratili. Domovi bosanskih Muslimana koji nisu razoreni dodijeljeni su srpskim izbjeglicama iz Hrvatske i s drugih područja. Kampanja hotimičnog razaranja vjerskih i kulturnih ustanova bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata bila je samo jedan od elemenata šireg napada. Međutim, konačni cilj bilo je uklanjanje stanovništva i uništenje njihovih domova.
Čišćenje Bosanske Krajine
Dokazi, kako haško Vijeće zaključuje, otkrivaju dosljednu, koherentnu i kažnjivu strategiju čišćenja Bosanske krajine od drugih etničkih grupa koju su provodili SDS i snage bosanskih Srba. O djelovanju SOS-a i Nenada Stevandića u presudi Brđaninu stoji: “S obzirom na to da se priroda zahtjeva SOS-a podudara s uputstvima koja je SDS u Banjoj Luci dobio od SDS-a na Palama, da ni vojska niti policija nisu pokušale ukloniti barikade ni uhapsiti pripadnike SOS-a, da je čovjek na čelu SOS-a (Nenad Stevandić) bio i član SDS-a koji je bio u neposrednoj vezi s Radovanom Karadžićem, te da su zahtjevi SOS-a doista bili spremno provedeni, Pretresno vijeće se van razumne sumnje uvjerilo da je organizovanjem i akcijama SOS-a upravljao SDS kao jednim od sredstava provođenja Strateškog plana. (Među dokazima se navode presretnuti telefonski razgovori između Radovana Karadžića i Nenada Stevandića u periodu od 31. avgusta 1991. do 11. januara 1992, kao i svjedočenje Milorada Dodika…)
Premda su neke paravojne grupe bile povezane s opozicionim strankama u Srbiji, SOS je bio usko povezan sa SDS-om i Kriznim štabom ARK-a, koji je koristio SOS kao operativno sredstvo koje je doprinijelo provođenju Strateškog plana. Nenad Stevandić i Slobodan Dubočanin, prvi šef, a drugi pripadnik SOS-a, bili su članovi Kriznog štaba ARK-a. Pored toga, drugi članovi Kriznog štaba ARK-a, među kojima je bio i optuženi, imali su kontakte s paravojnim organizacijama čak i prije nego što je osnovan Krizni štab ARK-a.
U jednom proglasu objavljenom u medijima, SOS je predstavljen kao “grupa srpskih rodoljuba, pripadnika JNA, rezervista, dobrovoljaca i građana Banja Luke” koja se odlučila na akciju “zbog lažnog mirotvorstva Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice, opozicionih stranaka koji organizuju orgije nad sjećanjima poginulih Banjalučana i Krajišnika”.
Pretresno vijeće se uvjerilo i da je Krizni štab ARK-a vršio veliki uticaj na SOS: “… Krizni štab ARK-a je imao znatan uticaj na SOS, jednu od paravojnih grupa koje su djelovale u ARK-u i bile odgovorne za stvaranje atmosfere straha i terora među nesrpskim stanovnicima Bosanske krajine putem vršenja zločina nad bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima koji su obuhvatali ubistvo, silovanje, pljačkanje i razaranje imovine, uključujući i vjerske objekte. Krizni štab ARK-a je koristio SOS kao operativno oruđe koje je doprinijelo provođenju Strateškog plana.”
Na scenu stupa SOS
Žalbeno vijeće u predmetu Brđanin zaključilo je: “Brđanin nije iznio nikakve argumente kojima bi pokazao da SOS nije bio u uskoj vezi sa SDS-om. (…) Pretresno vijeće je utvrdilo da je Krizni štab ARK-a imao veliki uticaj na SOS, a indirektno i uticaj na paravojne grupe koje su učestvovale u borbenim dejstvima zajedno sa 1. krajiškim korpusom. Iz tih razloga Žalbeno vijeće zaključuje da Brđanin nije dokazao da nijedan razuman presuditelj o činjenicama ne bi mogao utvrditi da je Krizni štab ARK-a imao veliki uticaj na SOS.
Dio intervjua na koji upućuje Pretresno vijeće, u kojem Brđanin izjavljuje da, ’ukoliko pojedini ljudi u banjalučkim preduzećima, od kojih je zatraženo da se povuku to ne učine u roku od tri dana, na scenu će stupiti pripadnici SOS-a’, jasno pokazuje da je Brđanin znao da SOS podržava njegovu inicijativu i da je spreman da otpuštanja provede silom. Na osnovu toga bi se razumno moglo zaključiti da se ta podrška SOS-a nastavila i nakon 5. maja 1992. kada je Krizni štab ARK-a zvanično počeo da funkcioniše sa Brđaninom kao predsjednikom, te sa Nenadom Stevandićem, vođom SOS-a, i Slobodanom Dubočaninom, članom SOS-a, kao članovima Kriznog štaba ARK-a.”
U presudi Žalbenog vijeća se dalje navodi: “Pretresno vijeće je takođe utvrdilo da je SOS, kao i druge paravojne grupe koje su djelovale u ARK-u, bio pod komandom i kontrolom VRS-a “od početka juna 1992. pa nadalje”…
U presudi Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu navodi se da je SDS 1991. i 1992. godine, u vrijeme kad je držao kompletnu vlast u Banjoj Luci, objavljivao u medijima da Hrvati i Muslimani predstavljaju značajnu prijetnju srpskom narodu. Godine 1997. postotak i Muslimana i Hrvata u Banja Luci se smanjio na oko dva posto. Približno 20.900 Muslimana i 19.000 Hrvata koji su 1991. živjeli u opštini Banja Luka su do 1997. raseljeni.
Drugog aprila 1992. godine, obavještajna grupa poznata pod nazivom “grupa Miloš”
u svojoj depeši navodi da SOS, oružana formacija SDS-a, namjerava da 3. aprila 1992. blokira sve puteve prema Banjoj Luci kako bi pojedine članove Vlade ARK prisilio da podnesu ostavke i izvršio pritisak na JNA da izvrši kadrovske promjene u Banjalučkom korpusu s ciljem da se on stavi u funkciju SDS-a. U tom izvještaju se upozorava da bi aktivnosti SOS-a mogle pogoršati već postojeće podjele na nacionalnoj osnovi.
Kriminalci, siledžije…
Istoga dana, Milorad Sajić, komandant TO-a opštine Banja Luka i sekretar Sekretarijata za narodnu odbranu ARK-a, na sastanku održanom u zgradi opštine obavijestio je Kesića, Bogdana Subotića, Topića, Vesića i Bulića iz CSB-a Banja Luka da sljedećeg dana namjerava “blokirati” grad Banju Luku i da je general Momir Talić upoznat s tim planom. Sastanku je prisustvovao i jedan čovjek koji se prezivao Stevandić, koji je opisan kao jedan od vođa Crvenih beretki/SOS-a.
Predrag Radić je bio predsjednik Skupštine Opštine Banja Luka, a o njemu se govorilo i kao o gradonačelniku Banje Luke. On je bio član SDS-a, a postao je i član Kriznog štaba Banje Luke i Ratnog štaba ARK po njihovom osnivanju u aprilu, odnosno u maju 1992. godine. Predrag Radulović je bio inspektor zadužen za obavještajne poslove u SNB-u Banja Luka, a Goran Šajinović je bio službenik SNB-a. Sva trojica tih svjedoka svjedočila su da su SOS uglavnom sačinjavali lokalni kriminalci ili siledžije i da je on brojao oko 200 pripadnika. Ta ocjena se podudarala s ocjenom koju je dao Zdravko Tolimir, načelnik organa bezbjednosti VRS-a.
Po izjavi Predraga Radulovića i svjedoka ST183, među vođama SOS-a bili su Slobodan Dubočanin, Nenad Stevandić, Ljuban Ećim i Zdravko Samardžija. Ećim i Samardžija bili su aktivni članovi SNB-a u Banjoj Luci. Štab te grupe nalazio se u vojnoj kasarni Mali logor u Banjoj Luci do otprilike 5. aprila 1992. godine.
U ranim jutarnjim satima 3. aprila 1992. godine, naoružani pripadnici SOS-a podigli su barikade i blokirali grad Banju Luku. Prema Radulovićevim riječima, milicija nije pružila otpor i nijedan pripadnik SOS-a nije uhapšen. Blokada je trajala jedan dan. Pripadnici SOS-a su opkolili zgradu Opštine, podigli kontrolne punktove i dali izjavu za štampu u kojoj su pozvali predsjednika Opštine da uspostavi krizni štab u svrhu ostvarivanja više ciljeva.
Ti ciljevi su uključivali neodložno usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima srpskog naroda u BiH, promjenu latiničnih javnih natpisa u ćirilične, pojačanje sastava Banjalučkog korpusa i otpuštanje vojnih oficira i rukovodilaca javnih ustanova koji su glasali “protiv Jugoslavije” na referendumu za nezavisnost koji je održan u BiH. Tražili su i otpuštanje radnika Privredne banke i Jugobanke u Banjoj Luci “radi sprečavanja monetarnog udara”, rukovodilaca u Pošti Banje Luke “koji su glasali protiv Jugoslavije” i svih zaposlenih, uključujući one u sudstvu, koji su pokazali da su “rušitelji Jugoslavije i neprijatelji srpskog naroda”.
Ispunjavanje zahtjeva
Radulović je u svom svjedočenju naveo da je informisan da je SOS bio u bliskim odnosima s “ljudima iz SDS-a”. Najzad, Predrag Radić je izjavio da su se zahtjevi SOS-a podudarali s uputstvima koje mu je izdalo rukovodstvo SDS-a na Palama, konkretno, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik i Radovan Karadžić.
U presudi se navodi i da dokazi pokazuju da je SOS bio povezan i sa članovima CSB-a Banja Luka i SNB-a. Radulović je svjedočio da je Nedeljko Kesić, načelnik SNB-a Banja Luka, svakodnevno bio u kontaktu s SOS-om. Pripadnici SOS-a imali su neograničen pristup Kesićevoj kancelariji, u kojoj je on držao uokvirene slike pripadnika te paravojne grupe.
Kada je u 03:00 sata, 3. aprila 1992. godine, dežurni operativni službenik SJB-a/CSB-a obavijestio načelnika SJB-a Vladimira Tutuša da naoružana grupa ljudi zauzima vitalne objekte u gradu, Tutuš je o tome odmah obavijestio predsjednika opštine Predraga Radića, no ni vojska ni milicija nisu ništa preduzele protiv blokade koju je izvršio SOS. Naprotiv, predstavnici vojske i bezbjednosnog aparata počeli su pregovore sa SOS-om kako bi se situacija “normalizovala”.
Opštinski organi vlasti prihvatili su zahtjeve SOS-a, među kojima je bio i formiranje Kriznog štaba u koji su, pored ostalih, imenovani Predrag Radić, Stojan Župljanin ispred CSB-a Banja Luka i Vladimir Tutuš ispred SJB-a. Predstavnici TO-a bili su Milorad Sajić, Miloš Kesić i Miroslav Vesić, a predstavnici Banjalučkog korpusa bili su pukovnik Boško Kelečević i Bogdan Subotić. Predstavnik SDS-a bio je Radoslav Vukić, predsjednik banjalučkog ogranka SDS-a. Predstavnik ARK-a bio je Radoslav Brđanin. Predstavnici SOS-a bili su Nenad Stevandić, Ilija Milinković, Slobodan Popović, Aleksandar Tolimir i Ranko Dubočanin.
Nakon što je osnovan Krizni štab redovnim opštinskim tijelima oduzeta su sva ovlaštenja i prihvaćeni su svi zahtjevi SOS-a: proglasili su Zakon o unutrašnjim poslovima Srpske Republike BiH i donešena je odluka da svi zaposlenici CSB-a moraju potpisati izjavu o lojalnosti MUP-u RS-a da bi zadržali posao, te da će oni koji su lojalni Skupštini srpskog naroda u BiH i Jugoslaviji biti imenovani na ključne položaje. Od Generalštaba JNA zatraženo je pojačanje za Banjalučki korpus i preporučeno da se smjene prekomanduju svi oficiri koji nisu glasali “za Jugoslaviju” nakon čega su otpušteni oficiri Banjalučkog korpusa koji nisu bili Srbi. Krizni štab je takođe odlučio da direktori Privredne banke i Jugobanke muslimanske nacionalnosti budu otpušteni do 6. aprila 1992. godine i da se do 10. aprila 1992. godine “smjene u pošti svi oni (…) kadrovi koji su glasali protiv Jugoslavije”.
Crveni kombi
Nakon podizanja barikada 3. aprila 1992. godine, SOS je počeo napade na nesrbe i njihovu imovinu, dižući im u vazduh kuće i poslovne objekte dva do tri puta sedmično, uglavnom noću. Muslimani, Hrvati, ali i Srbi čiji su se stavovi razlikovali od stavova SOS-a, plašili su se SOS-a. Banja Luku je napuštalo sve više nesrba. Svjedok ST223 je u svom svjedočenju rekao da srpska milicija nije intervenisala da spriječi nasilje, naprotiv…
Od aprila 1992. pa do kraja te godine, grupa od desetak ljudi vozila se Banjom Lukom u crvenom kombiju koji se povezuje s SOS-om i Stevandićem. Ta grupa – koja se prema riječima svjedoka ST223 sastojala od milicionera odjevenih u plave maskirne uniforme – vršila je pretrese, tukla, šikanirala i hapsila nesrbe i krala im imovinu. Među njihovim žrtvama bili su ugledni građani muslimanske nacionalnosti i članovi SDA, kao i Srbi koji su bili “protiv” takvih njihovih aktivnosti. U Banjoj Luci crveni kombi je bio sinonim za strah. Svjedok ST223 je u svom svjedočenju izjavio da su ljudi iz crvenog kombija ulazili u kuće, palicama za bejzbol lomili sve u kućama i pitali: “Šta čekate? Što ne idete? Zašto se ne selite?”
Na osnovu činjenica utvrđenih u više haških presuda jasno je da je uloga Nenada Stevandića u preuzimanju Banja Luke, etničkom čišćenju i progonu Muslimana i Hrvata uz stravične zločine, bila puno ozbiljnija i da je on, direktno povezan s Karadžićem, provodio planove i ciljeve Strateškog plana osmišljenog na Palama.
I pored brojnih haških dokaza Tužiteljstvo BiH nikada nije otvorilo istragu o onome što je radio Nenad Stevandić tokom rata. A sve to što je radio očito ga je preporučilo Miloradiku za novog predsjednika Narodne Skupštine RS-a koji treba završiti ono što je započeo Momčilo Krajišnik. Koji je zbog toga presuđen u Haagu. Stevandić nije presuđen i to je, valjda, demokracija koju Zapad nameće Bosni i Hercegovini.
Projekat “Sjećanje na prošlost – temelj izgradnje budućnosti” realiziran je uz podršku BH Telecoma.
“Dobili smo poziv, informisani smo o tome, upućen je meni kao predsjedniku PDP-a. Prisjetimo se i da sam prije tri dana dobio poziv i kao gradonačelnik. Odazvao sam se u Vladu jer smatram da su razgovor i dijalog uvijek put da nešto čujete, možda neke nove informacije, neka nova saznanja, da čujete i neke stavove koje možda i ne dijelite. I da došao sam u zgradu Vlade na poziv predsjednika. Ovaj poziv shvatam kao predsjednik jedne političke organizacije, a to je jedan drugi poziv. S obzirom da je poziv uslijedio prije sat, dva, tri , moja dužnost kao predsjednika stranke je da obavim konsultacije sa svim svojim saradnicima i Predsjedništvom PDP-a, ali i šire konsultacije u okviru opozicionog bloka. Na bazi tih konsultacija mi ćemo donijeti odluku šta je najbolje i za RS, i naravno šta je najbolje i za događaje koji predstoje”, kazao je Stanivuković.
“Zaista jesmo zabrinuti, period je veoma neizvjestan, izazovan i narednim dani mogu da determinišu mnoge događaje i dane koji su pred nama da odrede zaista pravce našeg naroda i nacije na ovim prostorima. Zato to shvatamo ozbiljno. Čak u ovim danima sam imao i imam intenzivno komunikaciju sa našom maticom Srbijom, jer je veoma važan stav Srbije po svim ovim pitanjima. Mi gledamo u naš Beograd, gledamo u zvanične stavove Srbije koja je na kraju potpisnica i garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, tako da i ti stavovi i pogledi su nam važni”, dodao je predsjednik PDP-a.
“Bez obzira koliko se politički razlikovali, ali ima tema gdje prosto moramo biti kao jedno i jedinstveni. Tako da ću kao predsjednik PDP-a obaviti konsultacije unutra samog PDP-a, unutar opozicionog bloka, ali i držati intenzivne kontakte i komunikaciju sa maticom Srbijom vjerujući da je u ovom trenutku najbolje da bude opšti nacionalni konsenzus, svesrpski konsenzus, svih Srba u RS, Srbiji, šta bude konsenzus vega toga ja ću biti samo jedan u nizu patriota koji će da takav stav i poštuje i zauzme. Shodno tome, dajte vrijeme da danas i sutra obavimo više razgovora na upravo više nivao, lokalni, republički, pa i nivo matice naše i da pokušamo pronaći najbolji odgovor gdje jasno kažemo da mir i stabilnost nema alternativu. Uzavrela glava i vruća glava, mislim ne mogu da budu nešto što će dati prioritet. Ili kao što imate onu poslovicu koja divno kaže da “Srcu ne smije biti mjesto u glavi”. Politika i procesi nisu jedan dan, iako taj jedan dan može djelovati kao konačan, ipak poslije tog dana svane. Moramo gledati šta slijedi iza toga i nakon toga, 10 i 20 godina koji su pred nama. I neki ljudi kojima se danas sude, prije 20 godina su pravili greške prema nekim ljudima kojima se tada sudilo, ali to ne može biti alibi da danas ja kažem, neko je pravio greške, pa evo idem i ja da pravim. Institucije moramo čuvati, svaku. Ona institucija koja se zove mjesna zajednica Gornja i Donja Piskavica, ni nju ne damo! Ni tu nadležnost da prenesu”, zaključio je Stanivuković.
BiH
Dodik: Zatražit ćemo od Srbije da uđemo u konfederalni odnos. Granice se znaju, oko toga se ne mora više ratovati
Milorad Dodik ne prestaje radikalizirati situaciju uoči izricanja presude u proces protiv njega, koje je zakazano za srijedu.
Dodik je dao intervju za Blic TV u kojem je govorio o svemu, a najavio je da će tražiti da se entitet RS spoji sa Srbijom.
Prvo je rekao da će čekati nekoliko mjeseci a onda proglasiti da je Dejtonski sporazum propao. Po njemu to znači vraćanje na ‘nezavisnu RS’.
On je naveo da će na sjednici Narodne skupštine Srpske, na čijem je dnevnom redu zaštita Ustava, tražiti da se situacija i politički sistem prilagode Ustavu BiH.
“Mi znamo da je to nemoguće uraditi jednokratno, već ćemo ostaviti par mjeseci, a ako to ne budu željeli, onda ćemo proglasiti da je propao dejtonski proces, koji se svakako propao, jer politička i institucionalna praksa nije ustavna”, rekao je Dodik.
Ako BiH nije dejtonska, kaže Dodik, onda ‘ćemo mi tražiti ono što smo unijeli u BiH, a to je nezavisna Republika Srpska’.
“Možda neće trebati ni referendum. Zatražit ćemo od Srbije da uđemo u federalni-konfederalni odnos, monetarnu uniju. Granice su i sada slobodne, a umjesto na Drini bit će entitetske granice. Niko neće zabraniti muslimanima da putuju, da prolaze”, rekao je Dodik.
On je ukazao da su ‘međuentitetske granice u Dejtonu’ uspostavljene da ne mora više da se ratuje, te dodao da proces ide ka tome da će jednog dana osvanuti priča – ili ima BiH ili nema.
“BiH nema ako mi ne učestvujemo u institucijama. Nema je ako mi donesemo odluku neke druge vrste. Mi smatramo da BiH isključivo može biti kapacitirana u skladu sa Ustavom. U suprotnom, mi smo protiv te BiH, a kada to kažem onda me optužuju za secesiju”, rekao je Dodik.
BiH
Dodik: “Srpska će od srijede da živi svoj miran život…Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman…”
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je da očuvanje i jačanje Ustava BiH daje šansu BiH da živi.
Dodik je naveo da će Srpska do srijede, 26. februara za kada mu je u Sudu BiH zakazano izricanje presude, i od srijede živjeti svoj miran život, a da će se politički procesi odvijati u institucijama i kroz javni narativ.
On je naveo da će jedina tačka na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske iduće sedmice biti da se očuva i ojača Ustav BiH kao pažljivo balansirani i strukturisani dokument koji daje šansu BiH da živi.
Dodik je naglasio da je svaka presuda protiv njega problematična sa stanovišta da je stranac nametnuo odluku, da je riječ o čovjeku koji nije legalno izabran, te naglasio da ne može niko da mijenja zakone odlukama i da je jedino zakonodavno tijelo u BiH je Parlamentarna skupština.
Predsjednik Srpske ističe da njemu sude za krivično djelo koje ne postoji u zakonu i da je jasno da se protiv njega vodi politički proces.
„Tvrditi da odlukama pojedinca možete da mijenjate zakone Parlamentarne skupštine BiH više je udarac na BiH nego na Milorada Dodika“, rekao je Dodik za TV “Blic”.
Dodik je napomenuo da nigdje u svijetu ne postoji da stranac svojom odlukom mijenja zakon, dodajući da to čak ne može da uradi ni parlament dok se ne prođe određena procedura.
„Suština je da je Šmit donio odluku da će njegova odluka biti sastaviti dio zakonodavstva, što su muslimani prihvatili. Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman, jer oni to prihvataju, podanički mentalitet o tome govori“, naveo je Dodik.
Predsjednik Srpske je istakao da Bošnjaci žele unitarnu državu i da je ovaj proces protiv njega počeo od američkog ambasadora Majkla Marfija i ostalih iz stare američke administracije kojih više nema.
On je napomenuo da je Republika Srpska strana u Dejtonskom sporazumu, uz Federaciju BiH i da je za dva entiteta ostavljeno pravo da dogovaraju dopune tog sporazuma, a da se sada želi poništiti pravo Srpske da je strana, jer Bošnjaci žele unitarnu BiH.
Pozvaću opoziciju da razgovaramo
“Pozvaću opoziciju da razgovaramo, ako žele neka dođu, ako ne žele neću im zamjeriti”, istakao je za RTRS Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.
„Za razliku od njih ja nikoga ne mrzim. Jedini relevantan momenat u kome gubite ili prikupljate snage su izbori. Mi smo pokazali na nedavnim lokalnim izborima da imamo snagu i podršku naroda. To ima i opozicija, i oni se i zovu opozicija zato što nemaju većinu. U tome pogledu postoji razlika između nas. Pokušavam da ostanem u službi dugoročnog nacionalnog interesa“, istakao je Dodik.
Podvukao je da i bez opozicije ima potpunu većinu, javnost, kao i prijatelje sa kojima se konsultuje oko mnogih pitanja.
„Imamo i potpuno drugačiju poziciju kada je u pitanju odnos SAD prema nama sa novom administracijom. Pozivam ih da dođu, ali poslije 12 časova u ponedjeljak taj razgovor više neće imati smisla, jer dolazi nam u posjetu bivši gradonačelnik Njujorka Rudolf Đulijani i još mnogo toga, ali otom -potom“, dodao je Dodik.
Dodik je podvukao da lično ne očekuje da ća ga opozicija podržati, ali da je spreman za dijalog.
„Lično ne očekujem da me podrže, jer oni nisu podržali ni svog predsjednika Radovana Karadžića. Kada sam išao na svjedočenje u Hag, Karadžić je bukvalno zaplakao kako su ga izdali svi njegovi najbliži saradnici i niko iz SDS-a nije ni išao tamo, svi su pobjegli od njega. Čak ga je tadašnja garnitura izbacila iz stranke. Zašto bi ja onda očekivao da stanu uz mene“, naglasio je Dodik.
Dodik je poručio da razumijem metode opozicije Srpske u kojima mimo političkih kriterijum osuđuju njega i njegovu porodicu.
„Međutim danas vidim da su kretanja daleko opasnija za Srbe ovdje. Za mene je primarno da se borim za srpski nacionalni identitet i njegovo biće. Ali ja nisam čovjek koji bi ugrozio i jednog Bošnjaka ili Hrvata koji žive ovdje. Odnos Banjaluka – Sarajevo nije u pitanju moj lični odnos prema Bošnjacima. To je politički odnos, oni imaju svoje, mi svoje stavove“, rekao je Dodik.
Dodik je podvukao da je Dejtonski sporazum potpuno urušen.
„Ostalo je još samo da se sruši pitanje pariteta u odlučivanju i sve je gotovo. Nametnuta je vojska, dat im je Sud i Tužilaštvo koje nisu imali, fiskalne nadležnosti putem Uprave za indirektne poreze. BiH propisuje stope PDV i nameće nam ih ovdje. SIPA, OBA, Granična služba nisu predviđene Dejtonskim sporazumom. Sve su te stvari koje su nam otete iz naše nadležnosti. Mi smo prvih godina to veoma uspješno radili. Pedi Ešdaun je nametnuo zakon u kome kaže da BiH donosi ustav tako što se prvo iz indirektnih poreza izuzima dio sredstava, a ono što ostane dijeli se entitetima vjerujući da će napraviti ekspanziju u rastu tog budžeta i razvlastiti entitete. Naravno to se nije desilo, potpuno pogrešan koncept“, istakao je Dodik.
Milorad Dodik, predsjednik entiteta RS i SNSD-a u velikom je strahu od presude Suda BiH najavljene za narednu sedmicu, a nakon okončanog sudskog procesa koji se protiv njega godinu dana vodio zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.
Zbog procesa koji je vođen isključivo protiv njega kao pojedinca i odgovorne osobe koja je potpisivala ukaze o proglašenju zakona koje je visoki predstavnik prije toga poništio i koji su se odnosili na neobjavljivanje presuda Ustavnog suda BiH u RS i neobjavljivanje odluka visokog predstavnika u RS, sada suočen s eventualnim posljedicama isključivo njegovog čina, Dodik je spreman uvući čitav entitet, ali i državu u krizu i haos samo kako bi spasio sebe, svoju poziciju i sačuvao moć.
Iz „arsenala“ brojnih prijetnji Dodik je povukao i onu da će Narodna skupština RS sve zaključke od 2010. godine naovamo pretočiti u zakone.
Otvorene prijetnje
Brojne od tih zaključaka je Ustavni sud BiH ranije već proglasio neustavnim i stavio van snage, a one donesene krajem 2024. godine poništio je visoki predstavnik Christian Schmidt.
Dodik sada ponovo najavljuje da će NSRS preispitati svoju odluku o učešću u reformi Oružanih snaga BiH, odnosno najavljuje organizovanje vojske RS, te prijeti da će zabraniti rad Suda i Tužilaštva BiH na prostoru Republike Srpske.
Zaključci, koje je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa manjim koalicionim partnerima usvajao u NSRS uglavnom bez glasova većih opozicionih stranaka i to Srpske demokratske stranke (SDS) i Partije demokratskog progresa (PDP) odnosili su se na izlazak zvaničnika iz tog entiteta iz državnog pravosuđa, indirektnih poreza, sigurnosti i odbrane, te su predviđali formiranje entitetskih agencija.
Narodna skupština RS usvojila je u decembru 2021. godine niz zaključaka kojima je bilo predviđeno donošenje zakona o uspostavljanju vojske RS, visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS, kao i entitetske uprave za indirektno oporezivanje.
Sudeći prema Dodikovoj najavi NSRS bi trebala „oživjeti“ i neustavni zaključak o graničnoj liniji između dva entiteta u BiH i pretočiti ga u zakon.
Nema sumnje da će vladajuća većina u NSRS, kao i dosada „slijepo“ slijediti Dodikove upute i da će slučaju osuđujuće presude njihovom šefu, pokušati ga spasiti radikalnim potezima i štiteći i sebe i njega kriti se iza kolektivne odgovornosti.
Ugrožavanje mira
Dodikove najave su veoma opasne i evidentno je da on do naredne srijede želi što više „zapaliti“ atmosferu i huškačkom retorikom dizati tenzije do usijanja.
U zemlji u kojoj se skoro 30 godina nakon rata priča o ratu i u kojem je mir „na staklenim nogama“ Dodikovi potezi su velika prijetnja i miru i sigurnosti i stabilnosti.
Posebno se to odnosi na eventualni poziv koji bi kadrovima SNSD-a u oružanim snagama BiH, ili policijskim agencijama poput SIPA-e, Granične policije, Obavještajno-sigurnosne agencije, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela uputio Dodik.
Jer, od čovjeka koji prijeti i državi i njenim institucijama, a i građanima svašta se može očekivati, pa i da izda naredbe svojim kadrovima u Oružanim snagama i policijskim agencijama štetne i opasne po državu i njene građane i u konačnici po mir.
Sve podsjeća na devedesete
Dodik je već unio pometnju i nemir svojim prijetnjama, a sada je pitanje da li su njegovi kadrovi na pozicijama na državnom nivou, naročito oni u sigurnosnom sektoru spremni da se odupru njegovim opasnim pozivima ili već čekaju da spremno izvrše ili možda već izvršavaju neku njegovu naredbu koja ne može biti na dobrobit većine građana ove zemlje, naročito onih u FBiH?
U ovom trenutku građani, naročito oni s iskustvom žrtve agresije s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, s pravom se pitaju jesu li institucije spremne da ih zaštite i od potencijalnih agresivnijih napada u režiji Milorada Dodika i njegovih sljedbenika i pristalica, piše Raport.
Jer, ko god je doživio i preživio rane devedesete i početak agresije na BiH, ne može se oteti utisku da ovi februarski dani podsjećaju na one u februaru 1992. godine, nakon kojih znamo šta je uslijedilo.
U odgovoru na upit Klix.ba su najprije naveli da podržavaju teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine te su napomenuli da je sigurnost Bosne i Hercegovine važna za region, Evropu i NATO. Uvjeravaju da neće dozvoliti ugrožavanje mira.
“Nećemo dozvoliti da nastane sigurnosni vakuum ili da se ugrozi teško stečeni mir. NATO ostaje posvećen partnerstvu s Bosnom i Hercegovinom. Podržavamo misiju Althea koju Evropska unija provodi u okviru aranžmana Berlin Plus. Produbljujemo naš politički dijalog i praktičnu saradnju sa zemljom, i kroz NATO-ovo sjedište u Sarajevu i nedavno uspostavljenu ćeliju za podršku političkom djelovanju. Podržavamo reformske napore, uključujući Paket za izgradnju odbrambenih kapaciteta”, poručili su.
U NATO-u očekuju od političara u Bosni i Hercegovini da rade svoj dio posla.
“Prijetnje secesijom, unutrašnji politički sukobi, retrogradne i nacionalističke ideje narušavaju teško stečenu stabilnost ove države. One su destabilizirajuće i opasne. Od vitalnog značaja je da svi politički lideri u Bosni i Hercegovini ulože istinski napor u provođenju reformi, na dobrobit svih građana, i doprinosu pomirenju, trajnom miru i dobrosusjedskim odnosima. Ovo je ključno za sigurnost Bosne i Hercegovine i regionalnu stabilnost”, dodaju.
Podsjećamo, prvostepena presuda Dodiku i v. d. direktora Službenog glasnika RS-a Milošu Lukiću bit će izrečena 26. februara u 13 sati. Dodik je najavio dvodnevni miting u Banjoj Luci te mogućnost ponovnog formiranja vojske RS-a ako bude proglašen krivim.
“Sve je u skladu sa Ustavom BiH i Dejtonskim sporazumom”, rekao je Kovačević i dodao da se čeka trenutak za usvajanje novog Ustava.
On je pozvao sve građane Republike Srpske da dođu na narodni miting u utorak, 25. februara, sa kojeg će biti poručeno, kako navodi, “da niko ne može suditi Republici Srpskoj, koja će da odbrani svoja prava i sve vrati u okvire ustavnog poretka”.
“RS će imati jasan odgovor koji će biti radikalan. Ranije smo rekli da postoji opcija A i B, a ova druga je radikalna. Ovdje je riječ o tome da se sudi predsjedniku RS jer je izvršavao obaveze na koje Ustav obavezuje. On po Ustavu RS izražava državno jedinstvo RS. Kada sudite nekome ko izražava državno jedinstvo, samo zbog toga što je radio nešto na šta ga Ustav obavezuje, onda je jasno da sudite svim građanima”, tvrdi Kovačević u izjavi za RTRS.
On također smatra, iako po struci nije pravnik, da se na taj način sudi pravu građana RS-a da biraju i da je to jasan signal da je ovo prvi korak ka tome da RS u potpunosti nestane.
“Građani treba da shvate da ovdje nije riječ ni o kakvim strankama, pojedincima, već o našem pravu da postojimo i sami donosimo odluke o svojoj sudbini i odluke na koje na osnovu Ustava imamo pravo”, rekao je Kovačević, koji je delegat iz reda srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
On je naglasio da građani RS jasno, jedinstveno i nedvosmisleno stoje uz rukovodstvo RS-a, no to nije tačno, s obzirom da postoje mnogi koji se protive okupljanju i ne planiraju doći na isto.
“Državu čini teritorija, narod i narodna vlast koja ima legitimitet. Republika Srpska sve to ima, zato se toliko snažno bore protiv RS i svih prava koja su joj zagarantovana. Pitaju nas ovih dana šta će to da bude odgovor Republike Srpske, a naš odgovor je jednostavan – Ustav BiH, Ustav Republike Srpske i Dejtonski sporazum”, poručio je Kovačević.
Brat popularnog pjevača iz Cazina uspješan je biznismen u Austriji i ima proizvod koji smanjuje zagađenost zraka
Božija pomoć ima svoje uslove
Pred Sud BiH dolaze i bivši borci Armije BiH! – Prisustvovat će ročištu Atifa Dudakovića
Hoće li “pući ljubav” SDP-a, NiP-a i SDA u USK: Dok priželjkuju ulazak u vlast ‘po vertikali’ SDA kantonalne vlade padaju ‘po horizontali’
Trumpova diplomatkinja nazvala Gazu “izopačenim društvom” koje treba “deradikalizovati”
Spektakl u derbiju sezone: Mostar SG nadoknadio -3 i izvukao remi u Cazinu
Bišćanin Miron Muslić zaplakao: “Bosna je moja domovina, znači mi sve! Cvijet Srebrenice nosim jer mi duša traži”
Orban: “Ukrajina neće postati članica EU, predsjednik Trump je naš saborac”
Stanivuković o pozivu Dodika: Mi gledamo u naš Beograd, pitat ćemo maticu Srbiju
Dodik: Zatražit ćemo od Srbije da uđemo u konfederalni odnos. Granice se znaju, oko toga se ne mora više ratovati
Teška priča iz Cazina: Deterdžent, šampon i brašno su moja želja, djeci ne mogu pružiti osnovno
Cazin: Poledica stvara probleme vozačima, zastoji na pojedinim cestama
Stevandić: Svaka kuća će postati grb, himna i zastava RS-a, smeta im sve što je srpsko
U subotu dženaza ubijenoj Ineli Selimović i njenom sinu, u Kalesiji proglašen dan žalosti
VIDEO Židov u SAD-u ispalio 17 metaka na dvojicu Izraelaca, mislio da su Palestinci
Vance šokirao izjavom: Ako Putin ne bude pregovorao, možemo vojsku poslati
Dodik iz Sremske Mitrovice: Ne podnosim pravo da drugačije misle, ako ne vole Srbiju, a žive ovdje
Tuzla City se oprostio od ubijenog dječaka (13) iz Kalesije: Bio je njihov golman
Bišćanka Jasmina Bešlagić kandidatkinja za sudiju Ustavnog suda BiH
“Pao” diler u Bihaću: Pronađena veća količina droge
-
Cazinprije 6 danaTeška priča iz Cazina: Deterdžent, šampon i brašno su moja želja, djeci ne mogu pružiti osnovno
-
Cazinprije 6 danaCazin: Poledica stvara probleme vozačima, zastoji na pojedinim cestama
-
BiHprije 6 danaStevandić: Svaka kuća će postati grb, himna i zastava RS-a, smeta im sve što je srpsko
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 danaVIDEO Židov u SAD-u ispalio 17 metaka na dvojicu Izraelaca, mislio da su Palestinci
-
BiHprije 6 danaUhapšen monstrum Emir Selimović koji je u Kalesiji ubio suprugu i sina
-
BiHprije 6 danaUbica iz Kalesije navodio na sumnju da je počinio suicid pa se krio u napuštenoj kući
You must be logged in to post a comment Login