U naselju Maljevac, smještenom na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u toku je izgradnja modernog Islamskog centra, koji će služiti ne samo lokalnoj zajednici već i svim islamskim vjernicima koji prolaze Međunarodnim graničnim prijelazom.

Volonteri dežuraju ispred promotivnog štanda i pored promotivnih materijala, putnicima nude i okrijepu, odmor, te različite suvenire i poklone, a oni zauzvrat doniraju sredstva za izgradnju ovog vjerskog kompleksa.

Ovaj projekt je pokrenut iz inicijative džemata Maljevac osnovanog 1998. godine, a postao je simbol zajedništva i solidarnosti Bošnjaka s obje strane granice.

Prema riječima Admira ef. Muhića, imama džemata u Maljevcu i idejnog začetnika projekta, dosad je prikupljeno 800.000 eura zahvaljujući donacijama Bošnjaka iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.

“Ovdje na cesti D216, svaki put kada su gužve, naši volonteri stoje ispred promotivnog štanda nudeći putnicima okrijepu, promotivne materijale i priliku da se uključe u projekt izgradnje Islamskog centra”, ističe ef. Muhić.

Volonteri su okosnica svih aktivnosti. Oni ne samo da dočekuju putnike s osmijehom i toplim napitkom već im otvaraju vrata kako bi se ugrijali, odmorili ili obavili svoje potrebe. Zahvaljujući tim aktivnostima i donacijama putnika, prikupljen je značajan dio sredstava za izgradnju centra.

“Kamen temeljac smo postavili 1. maja 2023. godine uz prisustvo velikog broja vjernika iz BiH i Hrvatske. Do sada smo izgradili polovinu džamije, ali nam treba podrška svih Bošnjaka da završimo ovaj projekt i ostvarimo naš cilj – Islamski centar na ulazu u Evropsku uniju”, poručio je ef. Muhić.

Džemat Maljevac svoje aktivnosti započeo je u privatnim kućama, a 2002. godine kupio je i renovirao kuću koja do danas služi kao mjesto okupljanja.

Kako su potrebe zajednice rasle, pokrenuta je inicijativa za izgradnju džamije, što je rezultiralo otkupom zemljišta 2012. i 2020. godine.

Danas ovaj projekt nije samo mjesto za molitvu, već i simbol zajedništva, ustrajnosti i nade za buduće generacije Bošnjaka u pograničnom području.

“Pozivam sve naše Bošnjake da nam se pridruže i svojim sredstvima trajno ugrade u ovo dobro. Ovo nije samo džamija, već poruka zajedništva i za sve nas”, zaključuje ef. Muhić.

FENA

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35.)

U ovom ajetu nabrojana su svojstva iskrenih vjernika i vjernica, ali se samo uz jedno svojstvo spominje riječ ”mnogo” (كثيرا).

Naime, Uzvišeni Allah nije rekao: ”Muškarcima i ženama koji mnogo dijele zekat i koji mnogo poste”, već: ”Muškarcima koji često (mnogo) spominju Allaha i ženama koje često (mnogo) spominju Allaha.”

Allah, dželle šanuhu, oporučio je i naredio Zekerijau, alejhi selam, nakon što mu je objavio da će mu se roditi sin Jahja, da Allaha mnogo veliča i spominje, kao što se navodi u ajetu: ”Gospodaru moj” – zamoli on – “daj mi neki znak!” – “Znak će biti” – reče – “što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!” (Ali Imran, 41.)

Musa, alejhi selam, bio je u potpunosti svjestan istinitosti ovog blaga kada je rekao: ”I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drûgom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali.” (Ta-Ha, 29-34.)

Allah muslimanima naređuje da Allaha mnogo spominju i veličaju, shodno ajetu: ”O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41-42.)

Suprotno tome, jedna od osobina munafika je: ”Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa, 142.)

Čak i pri susretu s neprijateljem u ratu, vjernicima se naređuje da Allaha mnogo spominju, kao što se navodi u ajetu: ”O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (El-Enfal, 45.)

Stoga ne čudi da je prvo šejtanovo nastojanje u zavođenju ljudi, odvraćanje od zikra i veličanja Allaha, a ako šejtan uspije ”zarobiti” i obuzdati čovjekov jezik od zikra, onda će se i ostali organi predati bez borbe.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha.” (El-Mudžadele, 19.)

Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Najteža kazna na ovom svijetu je da Allah obuzda tvoj jezik da Ga ne veličaš i ne spominješ.”

Ko Allaha mnogo veliča i spominje, On ga zavoli, a koga Allah zavoli, On ga uputi i podari mu sposobnost razlikovanja istine od zablude u svakoj situaciji.

Abdullah ibn Mubarek, rekao je: ”Ko završi svoj dan zikrom i veličanjem Allaha, cijeli dan će mu biti upisan kao zikr.”

saff.ba

Kada se trudimo da živimo ispravno i da druge pozivamo stilu života koji vodi ka dobru i ovog i budućeg svijeta, znajmo da ćemo naići na mnogo otpora i osuda, iako ništa loše nismo uradili. Razlog za to je slabost u drugima i zona komfora iz koje neće da izađu.

Ako je cijena da ostanemo dostojanstveni ta da nešto prolazno, materijalno ne dobijemo – budimo spremni platiti tu cijenu.

Mnogo je veća cijena koju, u konačnici, plaćaju oni koji se boje stvorenja više od Stvoritelja, koji se stide sami sebe, koji se dodvoravaju i licemjerno prilagođavaju. Obraz i čast nemaju cijenu!

hfz. Ammar Bašić

Ko je najveća neznalica među ljudima?

datum objavljivanja: 3.09.2024.

Poslanik tada reče: ‘Ljudi, bojte se svoga Gospodara. Niko od vas neće nanijeti nepravdu vjerniku, a da mu se Allah neće osvetiti na Kijametskom danu.’“

Zabilježeno je da je Omer ibn Hatab upitao Ahnefa ibn Kajsa: “Ko je najveća neznalica među ljudima?“ Ahnef odgovori: “Onaj ko proda svoj Ahiret za dunjaluk.“ Omer ga upita: “Hoćeš li da ti kažem ko je veća neznalica od toga?“ Ahnef reče: “Hoću, vođo pravovjernih.“ Omer mu reče: “Onaj ko proda svoj Ahiret za dunjaluk drugog čovjeka.“

Činiti loše ljudima, vrijeđati, ogovarati, ponižavati, tuđe bespravno prisvajati ili čovjeka fizički ugrožavati – to vjera ne dozvoljava. Onaj ko to čini neće se moći grijeha osloboditi obraćajući se Allahu. Ljudi jedni drugima trebaju oprostiti da bi se, jedni prema drugima, učinjenih grijeha oslobodili. Ako oprost ne zatražiš, ako s tim grijehom učinjenim prema čovjeku pred Gospodara svjetova odeš, morat ćeš to u Danu konačnoga suda platiti. Platiti čime? Svojim dobrim djelima ili preuzimanjem grijeha od oštećenog.

Tako se gubi, odnosno proda Ahiret za dunjaluk drugog čovjeka.

Poslanika imamo za uzor. I u ovom segmentu življenja vjere, uzor nam je. Ebu Seid el-Hudri, r.a., kazuje: “Neki je muhadžir imao potrebu Poslanika nešto pitati i želio se s njim, s.a.v.s., nasamo naći. Poslanik je tada boravio u logoru Batha.

Noću je izlazio do Kabe da tavafi, a ujutro bi se vraćao da s ashabima klanja sabah. Jednom se duže zadržao u tavafu te požuri nazad kako bi prije izlaska sunca stigao u logor i s ashabima klanjao namaz. Pred njega izađe spomenuti čovjek,  uze za uzde njegove deve, zaustavi Poslanika i reče: ‘Allahov Poslaniče, imam potrebu kod tebe.’

Poslanik mu reče: ‘Pusti me, žurim, tvoja potreba će biti zadovoljena.’ Čovjek nije htio da ga pusti, a pošto se Poslanik pobojao da će zakasniti na sabah, malo ga je bičem udario i odgurnuo te pored njega prošao. Kada je klanjao sabah, Poslanik se okrenuo prema ljudima i rekao: ‘Gdje je onaj kojeg sam maloprije udario bičem? Neka mi vrati udarac.’ Čovjek je odgovorio: ‘Utječem se Allahu i Njegovom poslaniku.’ Poslanik ga pozva da se primakne.

Kad se primakao, Poslanik mu dade bič i reče: ‘Uzmi svoje pravo za primljeni udarac i vrati mi istom mjerom.’ Čovjek odgovori: ‘Utječem se Allahu od toga da udarim Njegova Poslanika. Oprostio sam ti, Allahov Poslaniče.’ Poslanik tada reče: ‘Ljudi, bojte se svoga Gospodara. Niko od vas neće nanijeti nepravdu vjerniku, a da mu se Allah neće osvetiti na Kijametskom danu.’“

Život, čast i imetak su, po učenju naše vjere nepovredive vrijednosti. Allah, dž.š., nas jasno, nedvosmisleno upozorava da je ubistvo grijeh za koji se sigurno ide u Džehennem. Vjera nas jasno uči da je čast drugog čovjeka svetost i da ničim nikad ne treba na tu čast udariti. Ljudski je život svetiji od Kabe, a Poslanik kaže: “Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši.“ U izvorima vjere naći ćemo jasne poruke, nijedan zalogaj tuđega ne uzimamo, jer time ugrožavamo sebe i svoj put ka spasu i uspjehu.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik rekao: “Često se prisjećaj smrti, to će te odvratiti od grijeha. Budi zahvalan, to će ti povećati blagodati. Često čini dovu, jer ne znaš kad će je Allah uslišati. Nipošto nemoj prekoračiti granicu niti pomagati da se ona prekorači. Dobro se čuvaj razvrata i nepravde, jer onome kome se nepravda nanese Allah bude pomagač. Dobro se čuvaj spletkarenja, jer se plod spletkarenja vraća spletkarošu.“

Imamo, braćo, svi mnogo posla na sebi. Taj posao discipliniranja sebe treba da uradimo kako ne bismo bili od onih koji svoj Ahiret daju za dunjaluk drugog čovjeka.

Olahko, bez razmišljanja o posljedicama, kvalificiramo ljude. Nije nikakva rijetkost da o ljudima bez ikakvih argumenata govorimo da su kriminalci, da su nečasni i nepošteni… Ako nemamo nikakve dokaze, i to materijalne, ako to što iznosimo nemamo čime pred sudom dokazati, tada bismo i radi našeg dunjaluka i radi naše vječnosti takvih se kvalifikacija trebali kloniti, jer istim širimo smutnju u društvu, a sebe vodimo u Vatru.

Kod nas je ova praksa posebno izražena kada poslije jednih na vlast dolaze drugi. Tada govore o nečasnostima prethodnika, a nikad niko ili je posve rijetko neko završio pred sudom da se to i dokaže. Vjera od nas zahtijeva da se ustegnemo od neosnovanih optužbi, a da kao vjernici i odgovorni ljudi osnovanu sumnju s potrebnim dokazima proslijedimo tužilaštvu i tako sebe uvrstimo u borce za istinu i pravdu, a ne budemo od onih koji prodaju svoj Ahiret za dunjaluk drugog čovjeka.

Omer, r.a., je rekao: “Vjerniku je dovoljno nesreće, ako ljude kudi zbog mahana koje i sam ima, ako kod drugih primjećuje svaku mahanu, a svoje ne vidi, i ako sugovornika uznemirava nečim što se sugovornika ne tiče.“ Čovjek može griješiti prema Stvoritelju i prema stvorenjima. Treba se ustegnuti od svakog grijeha, a posebno od grijeha prema čovjeku.

Evo zašto, Poslanik kaže: “Glasnik ispod Arša će povikati na Kijametskom danu: ‘Muhamedov ummete, ono što ste griješili prema Meni oprostio sam vam. Ostale su nesuglasice i nepravde među vama, oprostite ih jedni drugima i uđite u Džennet Mojom milošću.’“

islam.ba

Šta si sve od zinaluka vidio?

datum objavljivanja: 10.01.2025.

Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite drugačije nego kao muslimani!” (Ali-Imran, 102.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Boj se Uzvišenog Allaha gdje god bio, poslije lošeg djela uradi dobro djelo, čime ćeš ga izbrisati i lijepo postupaj prema ljudima!”

Došao neki mladić kod šejha i veli mu: “Šejh efendi, mnogo se bojim zinaluka, ali teško je, prođem kroz grad, čaršiju, nagledam se svega, oskudno odjevenih djevojaka, raznog harama, molim te posavjetuj me kako da sačuvam svoje oči!”
Veli njemu šejh: “Otiđi do moje kuće, uzmi dvije kante, napuni ih vodom do vrha i donesi mi ih. Za svaku kap koju prospeš dobit ćeš jedan šamar od mene.”
Tako mladić ode i učini kako mu je šejh savjetovao. Donio je obje kante vode bez ijedne prolivene kapi.
Šejh ga upita: “Bio si strpljiv i donio si obje kante, a nisi ni kap prolio. Morao si proći kroz grad i čaršiju, pa reci mi kako si uspio i šta si sve od zinaluka vidio?”
Odgovara mu mladić: “ Šejh efendi, nisam skidao oči sa kanti da ne bih prolio vodu jer me bilo strah da ćeš me našamarati i tako sam išao strpljivo i smireno tako da nisam uspio ništa vidjeti.”
Odgovara mu šejh: “Kako si bio strpljiv da ne proliješ vodu, takav budi sa svojim imanom, drži oči na njemu, a kako si se bojao mene, tako se boj Uzvišenog Allaha i sačuvat ćeš svoje oči od zinaluka!”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Ibn Abbas, radijallahu anhu: “O dječače, poučiću te nekim riječima: Čuvaj Uzvišenog Allaha, On će tebe čuvati, čuvaj Uzvišenog Allaha naći češ Ga ispred sebe, kada moliš, moli Uzvišenog Allaha, a kada budeš tražio pomoć, traži je od Uzvišenog Allaha, i znaj da se sav ummet sakupi da ti donese neku korist ne bi ti donijeli osim ono što ti je Uzvišeni Allah zapisao, a kad bi se sakupili da ti nanesu neku štetu ne bi ti nanijeli štete osim onoliko koliko ti je Uzvišeni Allah propisao, podignuta su pera a osušile su se stranice.”

PORUKA:
Čuvajmo Uzvišenog Allaha, On će nas čuvati! Budimo Mu pokorni, On će nas usrećiti, približavajmo Mu se onim djelima koja su Njemu draga, to će nam biti zaštita od svakog zla. Sa kime bude Uzvišeni Allah, sa njime je Onaj koji nije nikada poražen, Zaštitnik koji ne spava i Upućivač koji ne odvodi krivim putem.

islam.ba

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu, pa vas njome napajamo – vi time ne možete raspolagati.” (El-Hidžr, 22.)

Ovo je jedan u nizu ajeta koji se obraća ljudskom umu s namjerom da ga uvjeri u postojanje Svemoćnog Stvoritelja. Stoga on sadrži mnogobrojne nadnaravnosti (mu'džize) od kojih su neke privukle posebnu pažnju ljudima iz vremena objavljivanja Kur'ana, a to je jezička i retorička nadnaravnost, jer su tadašnji Arapi bili vrsni poznavaoci arapskog jezika i svih njegovih finesa.

Naime, u ovoj suri, u samo jednoj riječi, sadržani su glagol, subjekt i (glagolski) objekat, a to je riječ: (فَأَسْقَيْنَاكُمُوهُ) – ”pa vas njome napajamo”. Ovo je inače najduža riječ u Kur'anu i ima jedanaest slova.

Jedno od jezičkih čuda u ovom ajetu je i to što se u ovom kontekstu koristi glagol ”eska” (أسقى) umjesto ”sekâ” (سقى), pa je rečeno (فَأَسْقَيْنَاكُمُوهُ), a nije (فسقيناكموه), jer se značenja ova dva oblika razlikuju, tako da izraz: eskâhu (اسقاه) znači: pripremiti nekome nešto da popije, a izraz: sekâhu (سقاه) znači: dao mu je da pije ono što je već pripremljeno.

Stoga se u Kur'anu, kada se spominje džennetsko piće, koristi oblik ”sekâ” (سقى), jer je džennetsko piće već pripremljeno za njegove stanovnike, shodno ajetu: ( وَسَقَاهُمْ رَبُّهُمْ شَرَابًا طَهُورًا ) – ”I daće im Gospodar njihov da piju čisto piće.” (El-Insan, 21.)

Zatim, ovaj ajet sadrži i naučnu nadnaravnost, koja cilja na umove kasnijih vremena, koji će ga razumjeti kada otkriju i shvate proces padanja kiše i kruženja vode u prirodi.

Tek u dvadesetom stoljeću ljudi su otkrili da su oblaci zapravo smrznute kapljice vodene pare koje lebde u atmosferi. Naučnici su, umjesto što su svo ovo vrijeme mislili da su oblaci kao magla, mogli skratiti trinaest stoljeća truda da su vjerovali u Allahovu Knjigu, koja spominje ovu činjenicu u suri En-Nur: ”Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada.” (En-Nur, 43.)

Nakon dugog truda, zaključili su da je proces padanja kiše isti kao što je objašnjeno u ovom i drugim ajetima, a to je da ove sićušne čestice ili kapljice ostaju da lebde na određenoj visini zahvaljujući ravnoteži između gustine koja ih podiže i zemljine gravitacije, tako da ne padaju na zemlju, niti se dižu izvan atmosfere. I ostaju tako sve dok ne dođu oplođujući vjetrovi, a onda se ove sićušne kapljice skupe, zgusnu i padnu.

Neki oholi naučnici, obmanuti ovim otkrićem, vjerovali su da će im poznavanje ovog procesa omogućiti da kontrolišu padavine, ali nisu znali da su za to potrebni vjetrovi sa specifičnim svojstvima. Kada su shvatili proces stvaranja vjetra, shvatili su da je nemoguće da ljudske sposobnosti, ma koliko bile napredne, stvore od tih vjetrova jedinstveni vazdušni front.

Neki su se opet oslanjali na vještačko stvaranje kiše širenjem vještačkog oprašivanja, kao što je srebrni jodid ili ispuštanje tečnog propana u oblak, ali taj proces nije bio ekonomičan, a takođe je zagadio atmosferu i narušio ekološku ravnotežu.

Jedno od pogrešnih uvjerenja u koje su ljudi dugo vjerovali je da postoje tzv. kišne godine i sušne godine, ali svoju grešku nisu primijetili sve dok naučnici nisu bili u stanju pratiti padavine i otkriti da zapravo ne prođe ni jedan dan bez kiše, i da je godišnja količina padavina na Zemlji konstantna, ali varira od jedne regije do druge.

Ovo je takođe bilo jedno od naučnih čuda, kao što je svemogući Allah rekao: ”Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo.” (El-Mu'minun, 18.)

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne postoji ni jedna godina sa manje kiše od druge, ali Uzvišeni Allah je usmjerava kako hoće.” (El-Bejheki, El-Hakim, El-Taberi, Ibn Ebi Hatim; šejh El-Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim – sahih)

Međutim, najveće naučno čudo u ovom ajetu za nemoćne ljudske umove, koji vjeruju da je čovjek tvorac znanja, krije se u Allahovim riječima: ”Vi time ne možete raspolagati.” (مَا أَنتُمْ لَهُ بِخَازِنِينَ).

A to znači da nije u ljudskoj moći da obuzda i spriječi ovaj prirodni proces nastanka i padanja kiše. Ovo je nepobitan dokaz i potvrda da je izvor znanja Allah, a da je ljudski um samo sredstvo ili oruđe za proučavanje i istraživanje, a ne kreator znanja.

Svako naučno otkriće je samo korištenje i primjena nepromjenjivih univerzalnih zakona koje je čovjek otkrio, a on nije u stanju promijeniti nijedno svojstvo ili funkciju nijednog od tih zakona.

Naučnici su nedavno dokazali da je voda jedina supstanca koja se ne može zgušnjavati (komprimirati) i jedina supstanca koja se kreće između tri stanja: čvrstog, tekućeg i gasovitog bez ljudske intervencije, a njena količina se ne smanjuje niti iscrpljuje kao druge supstance.

Stoga, Allah nije ograničio pohranjivanje vode samo na zemlju, već je učinio da ona stalno kruži u okeanima, podzemnim vodama i atmosferi, i učinio je da voda isparava na svim temperaturama, a kiša pada s mjerom, i da nije toga biljke i drveće u planinama ne bi živjelo.

Jer voda je tajna života, nema živog bića koje je lišeno nje, a čovjek je obijesno biće, pa mu Allah nije povjerio da je čuva,već Allah bdije nad njom, čuva je za nas i pretvara je u ukusnu izvorsku vodu – a da je htio mogao ju je učniti slanom i mogao je učniti da ona iščezne ili presuši, i On je s mjerom spušta gdje hoće.

saff.ba