Connect with us

Magazin

“Nisam ‘nafurani paćenik’ iz dijaspore. Oni voze skupa auta kupljena na kredit i jedu treš hranu 11 mjeseci, a onda na jedan mjesec dođu i BiH i glume kako im je dobro”

Published

on

Nekadašnji jetsetter, influnser, televizijski voditelj, maneken, Alen Albinović, već nekoliko godina živi i radi u Danskoj. U mladosti je bio poznat zbog kontraverznog ponašanja, te je nebrojno puta punio medijske stupce. Za sebe je volio reći da je “mali od skandala”.

Danas je takav život iza njega i Alen svoju budućnost gradi izvan granica BiH.

2013. godine udaljio se od javnog života, a kako je rekao u jednom razgovoru pred našom kamerom, to je isključivo uradio kako bi se posvetio akademskoj karijeri.

Sa Albinovićem portal Source o njegovom današnjem životu, poslovnoj karijeri, dijaspori i mnogim drugim temama.

Alene, prije nekoliko godina si odlučio napustiti rodnu zemlju, šta te prije svega natjeralo na taj korak?

Na tu odluku, natjerao me je gubitak optimizma i nade da će u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini jednog dana biti bolje. Godinama sam čekao napredak, pravdu, bolje okruženje za nas omladinu. Vrijeme mi je pokazalo da sam krivo vjerovao i da me je moj optimizam potpuno zaslijepio. Poklopile su mi se “zvijezde”, ljubav, posao i eto otišao sam. Zauvijek. Na radost, ali i žalost pojedinih.

Jesi li imao posao u BiH, kakva su bila tvoja primanja, na kraju krajeva, da li si osjećao da imaš perspketivu u ako ostaneš u svojoj zemlji?

U BiH sam imao dobar posao i stalni i honorarni, te mi tako nije ništa nedostajalo. Također, uvijek sam imao i podršku svoje dobro stojeće porodice, ali sam se ipak trudio, učio i radio, te tako želio da imam vlastiti novac i satisfakciju.

Čime se trenutno baviš?

Kada sam došao u Dansku radio sam u nekoliko velikih firmi i stekao mnoga znanja i vještine iz branši koje nisu moje polje zanimanja i profesije. Dobivao sam do sada podršku svojih šefova i kolega u svakoj kompaniji u kojoj sam radio i stekao sam mnogo prijatelja za cijeli život, savladao danski jezik. Uostalom Ministarstvo visokog obrazovanja Danske priznalo mi je osnovnu i srednju školu, diplomu dodiplomskog i diplomu postdiplomskog studija. Međutim, ne planiram se baviti više ni novinarstvom, a ni aktivno politologijom i samim tim politikom. Trenutno čekam na dobivanje licence za fizioterapeuta u ime Ministarstva zdravstva Danske i Agencije za sigurnost pacijenata u Danskoj. U novembru sam napustio radno mjesto na poziciji specijaliste za pomoćni desk u GLS-u, jer nisam mogao izdržati duge noćne smjene i manjak kolega (dugo sam radio posao za troje ljudi). Kada sam napustio taj posao, ubrzo sam pronašao mjesto stažera njegovatelja i od januara radim kao patronažni njegovatelj u Koldingu sa stalnim ugovorom i punim radnim vremenom. Za sada sam zadovoljan, dok ne dobijem licencu za rad u svojstvu fizioterapeuta. Želio bih to raditi. Plate su dobre, a posao nije težak. Samo je odgovaran i zahtjeva razmišljanje. Možda nastavim sa doktorskim studijem politologije ili možda opet upišem medicinu. U maju i junu ako Bog da završavam završni ispit iz danskog jezika na najvišem nivou 3. Samo ću dodati da ko želi raditi u Danskoj i ostalim uređenim i razvijenim zemljama, ne može se žaliti da ne može pronaći posao. Primjer sam lični, jer sam promijenio četiri kompanije u prve dvije godine života u Danskoj. Savjetujem našu omladinu da ne čekaju dugo da dođe u BiH bolje vrijeme, jer treba misliti dugoročno na dane u penziji i uživanje u istoj.

Iz današnje perspektive, da li je odlazak bio ispravna odluka?

Moja odluka ili moje odluke su uvijek bile i ostale samo moje. Nisam pogriješio, iako ne mogu reći da mi je bilo lahko na samom početku. Integracija u jedan potpuno drugačiji kulturno-vrijednosni sistem, škola danskog jezika, jednog od najtežih jezika i prvi posao, bili su pravi izazov za mene kao pojedinca.

Kako gledaš na animozitet koji je oduvijek priustan od strane ljudi iz BiH prema “dijasporcima”?

Animozitet našeg naroda prema bh. dijaspori i nama kao dijasporcima je potpuno bespotreban. Iz vlastitog primjera mogu reći da naš narod koji je ostao živjeti i raditi u BiH, ima jednu dozu predrasude i mržnje. Samo ne vidim tome razlog. Istina stoji da su plate i platežna moć daleko veće npr. u Danskoj gdje živim, nego kod nas u BiH. Međutim, morate znati da je standard života samim tim mnogo veći. Npr. kutiju kvalitetnih cigareta ćete platiti 17,5 KM, litar benzina 3,60 KM, kafu 7,5 KM, bezvezna posjeta Burger Kingu će vas stajati 30 KM, odlazak u kino – sama ulaznica košta 37,50 KM… Onda vam je jasno i zašto su plate velike. Međutim i porez je na bruto platu između 38-40 %, plus dodatak za nezaposlenost, što u mom slučaju iznosi da u državnu poreznu kasu Danske odlazi 46 % od moje bruto zarađene plaće.

S druge strane, kako se ponašaju dijasporci kada dođu u BiH? Mnogi im zamjeraju da ovdje troše novac, predstavljajući se u pogrešnom svjetlu, a da inostranstvu rade poslove na koje u suštini nisu ponosni?!

Za razliku od mnogih “nafuranih i paćenika sa kompleksom veće vrijednosti” dijasporaca, ne ubrajam sebe u njih. Nikako. Za razliku od naših ljudi, oni 11 mjeseci u Danskoj jedu treš hranu (govorim iz iskustva sa nekim našim ljudima u Danskoj), jer su kupili skupa uvozna auta iz Njemačke na kredit od 7 ili 8 godina, a koja su dva puta oporezovana ovdje – npr. ako je Golf u BiH 40.000 KM, u Danskoj je oko 90.000 KM. I onda dok oni plate stanarinu, jer su kirije preskupe kao i režije, rata kredita im dođe knap na platu. I takvi često potežu za kreditnim karticama i kreditima da bi jedan mjesec u godini dolaskom u BiH pokazali kako oni “imaju” i kako im je “dobro”. Kada sam već ostvario prvu godinu radnog staža, kupio sam sa učešćem rabljeni solidni Citroen C1-sa pređenih 32.000 km. Dao sam 5.000 KM učešća, te ostalih ca. 15.000 KM na brzi kredit od tri godine i rata mi je 400 KM. Naši ljudi su poznati u Danskoj da voze skupa auta, odlaze na večere, putovanja, ali to Danci ne rade. Oni su skromni ljudi, koji rade, štede i kupuju osnovne, ali kvalitetne ekološke životne namirnice. Nama, Bosancima i Hercegovcima se uvijek čude kako na mobitel i automobil ne žalimo, a na zdravlje i hranu žalimo dati novac. Naravno, čast izuzetcima. Ali, ovih prvih je mnogo, mnogo više. Naši ljudi pretežno rade teške, ali moralno poštene poslove, opet ima izuzetaka. Prosječna plata u netu u Danskoj je 5.000 KM, pa i više i onda je nebitno koji posao radite. Istina jeste da su naši ljudi u cijeloj Europi najbolje integrirani i da su najbolji i najprofesionalniji radnici na tržištu rada.

Kako na tebe gledaju prijatelji poznanici, rodbina iz BiH, kada im dođeš u posjetu? Ima li tu zajedljivih i ljubomornih pogleda?

Ima tu svega. Danas su prijatelji samo misaona imenica, ali razumijem ih. Rade za 20-25 KM dnevnicu i isfrustrirani su dodatno ličnim problemima i nesređenim stanjem u našoj lijepoj BiH. Mene uvijek gledaju, nebitno jesam li ostao u Sarajevu ili se preselio negdje drugdje. Izazivam pažnju pojavom, vlastitim originalizmom. U porodici nisam primjetio nikakve zajedljive i ljubomorne poglede.

Gdje se vidiš u budućnosti?

U budućnosti se vidim samo i isključivo u Danskoj. Iako mi moja BiH, moje Sarajevo i porodica nedostaju. Ali, dođem na godišnji odmor. Naravno.

Magazin

FOTO Kamiondžija Ibro kupio sendvič pa se razočarao: ‘Potrošio sam 4,50 maraka, a evo šta sam dobio’

Published

on

By

“Izvadio sam sendvič, a tu je samo obična salama. Pomislio sam da je to neka šala, ali nažalost, nije bilo tako. Ja ću dvije kriške a unutra ništa”, našalio se.

“Pojedini pekari postali vise pohlepniji od pumpadžija….smijesno sramotno žalosno”, rekao je Ibro za portal Crna-Hronika koji kaže da je sendvič i komad pizze platio 4,50 KM.

 

Njegovo nezadovoljstvo nije se završilo samo na kvaliteti hrane, već se osvrnuo i na trendove u pekarskoj industriji.

 

Sendvič koji je kupio kamiondžija Ibro
Foto: crna-hronika.info: Sendvič koji je kupio kamiondžija Ibro

“Ima dana kada se pitam da li su pekari postali pohlepniji od pumpadžija. Kad sam ja bio mlađi, sendviči su imali puno više sastojaka i bili su ukusniji”, dodao je Ibro, naglašavajući kako se kvalitet hrane smanjuje dok cijene rastu.

Ova situacija otvorila je diskusiju među vozačima i lokalnim stanovništvom o kvaliteti i cijenama hrane koja se nudi na putu. Mnogi vozači se slažu s mišljenjem Ibre i pozivaju pekare da se vrate starim, provjerenim receptima.

Nastavi čitati

Magazin

Mladić unajmio stan, jedne noći ga probudili čudni zvukovi ispod kreveta: ‘Umalo nisam imao srčani’

Published

on

By

Na online platformi Reddit, na kojoj korisnici dijele svoja iskustva, od kojih su neka doista neobična i zastrašujuća, 24-godišnjak je otkrio kako je spavao s cimerom istih godina, a da to mjesecima nije znao.

Probudio sam se oko tri ujutro i čuo zvukove ispod vlastitog kreveta. Prvo sam mislio da umišljam, a onda sam opet čuo. Najprije sam pomislio na miševe”, tvrdi 24-godišnjak, piše Fenix magazin.

Zatim je odlučio upotrijebiti svjetlo pametnog telefona kako bi provjerio šta to proizvodi zvuk ispod njegovog kreveta. Umjesto malih glodavaca, otkrio je odraslog čovjeka.

“Ispod mog kreveta bio je nepoznati mladić, buljio je u mene razrogačenih očiju i vrištao kad sam pogledao. Mislilo sam da ću doživjeti srčani udar“, ispričao je mladić.

Mladić ispod kreveta je bio u pidžami i nakon početnog šoka se počeo ispričavati.

“Pobjegao sam iz stana u restoran brze hrane gdje sam sve ispričao”, napisao je 24-godišnjak.

Na kraju se vratio u stan i tamo zatekao svog “cimera”, te doznao kako i on tu spava već nekoliko mjeseci.

 

Priznao je da je spavao pod mojim krevetom nekoliko noći sedmično tokom tri ili četiri mjeseca i da je to radio kako bi mi se približio”, tvrdi 24-godišnjak, koji se u međuvremenu iselio iz stana.

Ispostavilo se kako je njegov stanodavac dao još jednom stanaru stan u podnajam, a da to nije rekao prvom stanaru.

Mladić je rekao kako ne želi više produžiti ugovor o najmu.

Osjećam se kao da gubim razum i pitam se sanjam li“, napisao je 24-godišnjak, a njegovu su objavu komentirale hiljade ljudi.

Stanodavci uglavnom trebaju suglasnost stanara ako žele dati svoj stan nekome u podnajam na kraće vrijeme. Ako ovaj pristanak nedostaje, to se naziva “neovlašteni prijenos korištenja”, što može rezultirati raskidom bez prethodne obavijesti.

Nastavi čitati

Magazin

Evropska država uvodi “superkamere”: Ne bilježe samo brzinu, već puno prekršaja

Published

on

By

AKO KOJIM slučajem autom putujete u Francusku ili kroz tu državu, budite posebno oprezni u budućnosti. Nakon ažuriranja, veliki broj od oko 4000 kamera za mjerenje brzine u Francuskoj dobit će mnoge druge funkcije.

Osim prebrze vožnje sada mogu otkriti drže li vozači dovoljan razmak od vozila ispred, vežu li sigurnosne pojaseve i koriste li mobilni telefon tijekom vožnje, piše AutoKlub.

Francuski mediji otkrili su u aneksu proračuna za 2025. plan za povećanje broja fiksnih kamera na 4160 i omogućavanje najmanje 500 kamera za automatsko kažnjavanje drugih prekršaja osim prekoračenja brzine i prolaska kroz crveno svjetlo, izvještava nizozemski portal AD.

Ove takozvane “superkamere” mogle bi otkriti višestruke prekršaje uz pomoć umjetne inteligencije, citirala je televizija France Info vladine planove. Za proširenje automatiziranih kontrola u prijedlogu proračuna za sljedeću godinu predviđeno je 46.3 milijuna eura, kako za održavanje postojećih kamera, tako i za kupnju novih kamera.

Nastavi čitati

Najčitanije