Reporterka 24sata razgovarala je s rodbinom ubijene Nizame Hećimović i ubice Nermina Sulejmanovića. Opisali su njihov zajednički život, Nerminovo djetinjstvo i sate prije masakra: ‘Sve je počelo kad je Nermin upoznao drugu ženu…’

Ne jedemo, ne pijemo, ne spavamo. Teško nam je. Pod tabletama smo. Nismo još prihvatili da Nizame nema. Puno toga što je objavljeno je laž. Kad dođe vrijeme dati ćemo izjavu kao porodica.

Rekla je to Nejra, rodica Nizame koju je ranije ovog mjeseca u Gradačcu brutalno pretukao, a onda i ubio Nermin Sulejmanović. Monstrum je svoj krvavi čin snimao, a onda i objavio na društvenim mrežama. Hiljade i hiljade ljudi snimak su vidjeli, a nekolicina ga je u komentarima i podržavala. Satima je taj snimak bio na društvenim mrežama, a zgrozio je ne samo BiH, već i širu regiju.

Nizamu su sahranili. Porodica još uvijek tuguje. Sahranili su i još dvoje ljudi koje je ubio u svom krvavom pohodu. Tijelo monstruma još uvijek stoji u hladnjači. Po Gradačcu se priča da ga niko ni ne želi preuzeti. Čitav grad tuguje, šuti u šoku. Nizaminu rodicu novinari 24sata zatekli su u porodičnoj kući Hećimović u Gradačcu. Otac Nusret došao je iz Njemačke čim je čuo šta se dogodilo, a mama Suada, već ionako bolesna, posve se slomila. Čim izađu na dvorište gledaju u grob svoje kćeri jer im se groblje nalazi odmah preko puta. Na grobu mnoštvo već uvenulog cvijeća. Cijelo naselje Mionica oplakuje njenu žrtvu i svi Nermina Sulejmanovića nazivaju monstrumom.

‘Nikada ništa pametno nije radio’

Par kilometara dalje u Mionici, u brdovitom dijelu zvanom Humke, mala bijela kućica ‘nakićena’ nadzornim kamerama i reflektorima koji se pale na senzor. Djeluje napušteno. To je kuća pokojne Nerminove nane.

“Nema tu nikoga već danima. Teško mi je i gledati tu kuću. Svjetlo u hodniku gori i dan i noć. Neko ga ostavio upaljeno. U ovoj se kući on rodio. Njegova se mater udala u Srebrenik, za Fikreta Sulejmanovića, ali su se rastali nakon dvije godine. Došla trudna, ja malog donijela iz bolnice. Živjela je tu s mamom i s Nerminom kojega je sama othranila jer otac za njega nije mario. Umrla je prije 5-6 godina, baka poslije toga. Njega su othranile žene; baka, mama, dvije tetke, a vidi kako se prema njima odnosio. Imali su uvijek novaca jer im je djed slao iz Njemačke. Mi smo ga od milja zvali Nerko. Kad je bio dijete bio je jako dobar. Kad je postao momak, već su počeli problemi; bio je svojeglav, živio po svome. Završio je srednju školu, ali nikada ništa nije pametno radio, samo problemi. Ali meni je bio kao sin pa sam mu uvijek nalazila opravdanja. Bio je i u zatvoru, ali unazad par godina malo se smirio”, govori tišim glasom njihova prva komšinica. Ne želi reći svoje ime. Njegovo je društvo, kaže, opasno, a i on je bio opasan.

“Nizama je bila duša od žene. Jako lijepo odgojena, uredna. Uvijek bi pozdravila. Nije se družila s nikim u ulici. Izađe na dvorište s bebom, ode kod svojih autom. Prije nego je ostala trudna radila je u tvornici tekstila. Baš je govorila kako ne zna ko će joj čuvati bebu kad bude morala ići raditi. Nikad mi baš nije jasno kako se ona u njega zaljubila. Bila je hrabra kao i on izgleda. Zabavljali su se dugo, dolazila je tu godinama. Odjednom kažu, uzet će se. Ubrzo je i rodila, prošle godine. Mala kao lutka lijepa, buckava, kao i on kad je bio mali. Imala je nešto na oku pa ju je Nizama vodila u bolnicu i u Tursku na liječenje. Nerko je cijelu kuću sredio, sve novo kupio kad je Nizama ostala trudna. Bio je sretan zbog djeteta. Pomagao joj je dok je bio kod kuće. Šta se odjednom poremetilo, ne znam…”, nastavlja komšinica dodajući kako nikad nije čula kod njih neku svađu ili tučnjavu. Prema van je sve uvijek bilo u redu, a u četiri zida, nikad ne znaš… Žena kaže kako ga je zadnji puta vidjela u četvrtak navečer. Izašao je pred kuću, sjeo na stolicu.

“Vidim, nema Nizaminog auta, jer ona je svoj uvijek parkirala kod mene u dvorištu. Pitam ga: ‘Nerko, gdje ti je Nizama, kapija mi je otvorena stalno, ako ona neće doći da je zatvorim’. On samo dobaci: ‘Kako hoćeš’.
Sutradan ujutro sam rano otišla u grad i kada sam oko 10 došla iz grada zove me prijateljica i kaže ‘bježi u kuću, Nerko je poludio, hoda gradom i ubija’. Vikala mi je. I taman stiže šest policajaca do njegove kuće. Ušli, pretresaju sve. Tada su ga još tražili jer je bio u bijegu”, govori kroz suze 70-godišnja žena, dodavši: “Eto kako Nerko moj završi. Niko ga neće ni pokopati. Ostade to njegovo djetešce samo..”

Monstrumov krvavi pohod

Malo je onih koji u naselju Mionica žele razgovarati o Sulejmanoviću. Nermin je bio osuđivani kriminalac, bivši zatvorenik, nasilnik s podebljim policijskom dosjeom. Gradačac je, kažu mještani, leglo kriminala. Policija, sudstvo, kriminalci, svi su u sprezi i sada je sve to isplivalo na površinu. Ljudi bi željeli kada bi se konačno raskrinkali svi koji u tome učestvuju. Kako dani odmiču, taj dobro funkcionirajući kriminalni sistem počinje pucati; svi prebacuju odgovornost jedni na druge nakon trostrukog ubistva u kojem javnost traži odgovorne.

U par kilometara udaljenom naselju Rakija, u gusto naseljenom dijelu, porodična kuća Samira i Zijade Pamuković, Nizamine tetke. Kod njih se skrivala sedam dana nakon što je pobjegla od Nermina 4. augusta navečer, kada je dobila prve batine. Baš su iz bolnice dovezli sina kojega je Nermin, u svom krvavom pohodu, upucao u nogu.

“Otišli smo po Nizamu u Srebrenik kod njene sestre Emine. Tamo je pobjegla s djetetom nakon što ju je u petak navečer pretukao. Rekla je da su se posvađali i da ju je on počeo tući. Zazvonio mu je mobitel. ‘Ja sad idem, ali ti i ja nismo gotovi, uspavaj dijete’ rekao joj je. Ona je pokupila malu i pobjegla. Ujutro je nazvala nas i zatražila pomoć. Otac joj je bio u Njemačkoj, a mama joj je bolesna i nije željela ići kod njih. Bila je sva u modricama. Nermin ju je stalno zvao, ispitivao gdje je, prijetio joj. Obratili smo se policiji i popodne tog dana došli su policajci razgovarati s Nizamom. Vidjeli su i dijete i njene povrede, sve su zapisali. Rekli su joj da ode u bolnicu na pregled i da će tako automatski ići tužba protiv njega, no ona je rekla da se toga boji i da za sada samo traži zaštitu. Sjećam se da nam je Nizama tada rekla ‘ako taj predmet dođe kod jedne sutkinje ništa od toga, da ona sarađuje s Nerminom’. U ponedjeljak je došao policijski inspektor, dao nam rješenje sutkinje i rekao da je odbijen zahtjev za zaštitu. Predmet je radila baš ta sutkinja koju je Nizama spomenula”, kazao je Samir Pamuković koji je sve do kobnog dana ubistva bio sa svojom porodicom, iako inače radi u Italiji.

‘Nizama je znala što joj se sprema’

Policajac je uručio rješenje Nizami i rekao da su oni dalje nemoćni. Nesretna je mlada žena plakala. Rekla je ‘Ako me nađe, gotova sam, ubit će me’.. Proživljavala je noćnu moru i svoje posljednje sate života.

“Tih dana stalno ju je zvao. Malo joj je obećavao da će biti sve lijepo, pa bi onda opet nazvao, govorio joj vulgarne stvari, prijetio da će joj pobiti svu familiju i nju kad je nađe. Tražio je da mu preda dijete, onda govorio da ga neće. Zvao je i njenu sestru, odlazio tamo, zvao je i mene i moju suprugu više puta, prijetio je svima. Kad je jednom nazvao moju ženu uzeo sam telefon i rekao mu da prestane zvati, da može doći popričati sa mnom ako želi, da mi ne znamo gdje je Nizama jer ju je njen otac nekamo smjestio i ne znamo gdje. Rekao sam mu da mora sačekati da se Nizamin tata vrati iz Njemačke i da njega pita sve što ga zanima. Rekao sam mu: ‘Ako ne vjeruješ, dođi i pogledaj’. Nije prošlo dvije minute, on je već bio pred kućom. Nizama je bila s malom u dječjoj sobi. Izašao sam na ulicu i rekao mu: ‘Nizama nije tu, ako ne vjeruješ uđi i pogledaj. Ako je nađeš neka bude moja krivica, ali ako ju ne nađeš, čim izađeš iz ove kuće ti i ja smo zauvijek završili’. On je mene zvao ‘tetak’ kao i Nizama. Poštivao me je. Pogledao me i rekao: ‘Vjerujem ti tetak’. I otišao je. Nisam znao što bih drugo”, priča dalje Samir dodajući kako mu se tada Nermin činio normalan.

Nije bio ni nadrogiran ni pijan, kaže Samir. Nizama je bila kod njih sedam dana. Ispričala im je sve svoje probleme. Ona je znala da Nermin ima vezu s drugom ženom i to više od godinu dana. Nizami prijatelji su javili da je s njom viđen prije tri sedmice na bazenima u Orašju, a otkrila je i da su prošle godine bili u Crnoj Gori na moru zajedno. Svi problemi u njihovom braku počeli su kada je, kažu, započeo vezu s tom ženom. Imao je drugu, a Nizamu nije htio pustiti.

“Supruga je čula i telefonski poziv kada je on zvao Nizamu, tražio je da se vrati. Nizama mu rekla da će se vratiti ako on prekine s tom ženom sve odnose. A on je odgovorio – kad god budem s njom, doći ću kući i tebe istući…”, kroz suze govori Samir pa nastavlja.

Pucao u vrata da uđe

“Petak ujutro rano sam morao za Italiju. On me je zvao već prije 8. Pitao me je gdje sam, ali ja mu nisam htio reći da sam morao otputovati. Zvao me je da pita kada će doći otac od Nizame iz Njemačke, da on popriča s njim. Nije djelovao ljuto ni agresivno. Sat vremena poslije on je krenuo u svoj krvavi pohod…”, prisjeća se Pamuković.

Prvo mjesto na koje je Nermin došao bila je kuća tetka i tetke. Kao da je znao da je Nizama baš tu.

“Prije 9 sati je došao svojim BMW-om pred kuću. Lupao je na ulazna vrata koja su bila zaključana. Ispalio je pet metaka u njih jer ih nije mogao otvoriti. Otišao je iza na terasu. Balkonska vrata bila su zatvorena. Razbio je staklo na vratima, ušao, supruga je bila u sobi. Stavio joj je pištolj na glavu i pitao gdje je Nizama. Nizama je pobjegla u sobu od sina, zaključala se unutra. On je čuo da u toj sobi plače beba. Pucao je opet u vrata kako bi ušao. Nije uspio. Krenuo je van kroz ona razbijena vrata i ušao u sobu kod sina kroz prozor. Moj sin je bio unutra s Nizamom. Rekao mu je ‘šta radiš ti tu, marš van’ i on je izašao. Supruga i sin otišli su na ulicu i sin je mobitelom pozvao policiju. Nizama i Nermin svađali su se u sobi, odjeknuo je još jedan pucanj, pucao joj je pod noge. Uzeo je dijete, sišao do auta i pozvao Nizamu da dođe. Supruga i sin su stajali na ulici desetak metara dalje. Nizama je izašla na terasu i gledala ga. Nije htjela sići do njega. On je urlao, dozivao, bjesnio sve više. Nizama je plakala, pogledala je u moj ženu i rekla: ‘Tetka, pomozi mi!’ Moja žena je rekla: ‘Nemoj, Nizama, ići, dođi ovamo’. Ali on je opet dreknuo na nju. Nizama opet kaže: ‘Tetka pomozi’. U tom trenutku moj sin kreće prema njoj s namjerom da joj pomogne, no Nermin ispaljuje prema mom sinu tri hitca. Jedan ga je prostrijelio kroz nogu. On je pao. Kad je Nizama vidjela da ga je upucao, u strahu je krenula sama prema autu. Čim je sišla on ju je uzeo za kosu i vukao prema autu”, do detalja je ispričao Samir.

Sve je to trajalo čak 20-tak minuta. Tek kad je Nermin odvezao Nizamu i bebu došla je policija.

“Policija je na tri minute od nas. Prije je došla Hitna nego policija, a sin je njih prve nazvao”, dodaje tužni tetak Samir.

Ko je sve odgovoran?

Na vikendici u Sibovcu Nermin se iživljavao nad svojom nevjenčanom suprugom. Pred očima javnosti, jer je sve prenosio uživo, pretukao ju je do neprepoznatljivosti. Njihova desetomjesečna kćerkica ležala je na tlu i plakala. Nermin je Nizamu nakon toga hladnokrvno ubio. Gradačcom još kruži snimka tog užasa.

“Policija provodi intenzivnu istragu. Svi smo morali dati izjave. Još uvijek smo u šoku. Ne spavamo baš. Kada je Nizama, prije pet godina, rekla da je s njim u vezi, mi smo znali ko je on. No, nakon izlaska iz zatvora on se smirio, bio je normalan. Posvetio se sportu, natjecao se, postao poznat po tome. Veza im je bila dobra. Imala je ona dosta vremena da ga upozna. Ne bi ona ostala s njim i rodila mu dijete da je bio agresivan i prije. Dolazili su kod nas na kafu, na ručkove. Sve je bilo dobro dok on nije upoznao tu drugu ženu i dok Nizama nije ostala trudna”, kaže Samir.

Njihova desetomjesečna kćerkica s tetkom Eminom je u tuzlanskoj bolnici. Otkako se rodila ima problema sa okom pa su je Nizama i Nermin vozili na liječenje u Tursku. Sve do nedavno pila je lijekove za to i uskoro treba na kontrolu. Za sada je pod skrbi Centra za socijalnu skrb dok joj ne odrede staratelja, odnosno posvojitelja. Porodica vjeruje kako će ju posvojiti Nizamina sestra Emina.

“I mi smo spremni uzeti malenu, ali sestra je bliži rod. Samo je procedura oko toga malo duža. Mala je dobro. Neka nam je ona bar ostala”, kroz suze priča Samir.

U međuvremenu istraga zločina ide sve šire. Suspendovana je policajka za koju se sumnja da je bila u vezi s Nerminom i da mu je dojavila gdje se skriva Nizama. Otvorena je službena istraga protiv nje, a kako je Gradačac doslovce proglasio hajku na nju, zatražila je policijsku zaštitu i putem advokata poručila da nema nikakve veze sa svime. Zaštitu je zatražila i sutkinja koja nije odobrila zahtjev policije da Nerminu zabrani prilaz Nizami. Tvrdi kako je policija propustila u spis staviti dokaze o zlostavljanju no, mještani Gradačca tvrde kako ona dobro poznaje Nermina jer je išla u njegov fitness klub.