Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Njemački mediji: Hrvatski restoran u Berlinu reklamira se šahovnicom koja ima prvo bijelo polje

Published

prije 2 godine

on

U Berlinu se ističe jedan hrvatski restoran koji se reklamira sa šahovnicom koja počinje bijelim poljem u gornjem lijevom uglu.

Većina gostiju u tome ne vidi ništa problematično ali ima ih i koji poznaju simboliku.

 

U tekstu objavljenom u najnovijem izdanju Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung njemački novinar Michael Martens piše kako je jedne večeri u Berlinu tražio restoran da nešto pojede. Pronašao je jedan koji mu je bio zanimljiv: “Hrvatski specijaliteti. Roštilj na drveni ugalj“.

Ono što mu je bilo posebno zanimljivo nije, međutim, bila više-manje uobičajna ponuda hrane (s “hrvatskim specijalitetima” kao što su “Veseli Bosanac”, čevapčići ili “Ciganski odrezak”), već natpis restorana.

 

Tu se između riječi “Hrvatski specijaliteti” nalazi hrvatska šahovnica – i to s prvim bijelim poljem u lijevom uglu.

Crveno i bijelo polje

Martens, odličan poznavatelj situacije na zapadnom Balkanu, skreće pažnju na to da većini Nijemaca to ništa ne znači.

 

“Oni samo prepoznaju šahovnicu kao zaštitni znak Hrvatske koji su već odavno promovisali uspješni hrvatski nogometaši ali za one koji poznaju problematiku komplikovanosti hrvatske heraldike to nipošto nije bezazlena promjena u odnosu na službeni grb Hrvatske, gdje šahovnica počinje s crvenim poljem u gornjem lijevom uglu”, objašnjava  Martens.

“Raspored boja na šahovnici nije samo raspored boja na šahovnici. Barem ne u hrvatskom slučaju. Prije je to pitanje ideologije“, naglašava Martens.

On objašnjava da je porijeklo šahovnice doduše nejasno, ali sa sigurnošću seže do Srednjeg vijeka. Postoje različiti primjeri, u nekim slučajevima “kao na primjer na krovu Markove crkve u Zagrebu” šahovnica počinje bijelim poljem, u većini drugih crvenim.

“Raspored boja nije bio kodificiran vijekovima, tako da nije postojao njegov službeni oblik. Obvezujući poredak prvi put je uspostavljen u aprilu 1941. godine od strane hrvatskih ustaša, fašističke skupine koja je tek uz Hitlerovu pomoć došla na vlast i uspostavila strahovladu u takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj do 1945. godine na temelju nacionalsocijalističkog modela”, piše Martens.

Kasnije, za vrijeme socijalističke Jugoslavije, šahovnica je bila korištena u grbu Hrvatske, ali s prvim crvenim poljem. To je preuzeto i u samostalnoj Hrvatskoj: “Tuđman je u decembru 1990. odredio hrvatski historijski grb u obliku šahovnice, na način da je “prvi kvadratić u gornjem lijevom uglu štita crvene boje”, kako stoji u zakonu. U ovom slučaju Tuđman se jasno distancirao od ustaškog režima”, naglašava Martens.

Zabrana u Austriji

Stoga, napominje, redoslijed boja s bijelim kvadratom na početku nije služben, a u Austriji je čak i zabranjen: “Šahovnicu u bijelo-crveno-bijelom rasporedu Beč je klasificirao kao simbol ideologije “koja je u suprotnosti s osnovnim demokratskim vrijednostima“. Zabranjeni su i simboli terorističkih skupina poput “Islamske države” ili Al-Qaide, turskih “Sivih vukova”, Hamasa i Hezbollaha”.

Tražeći odgovor na pitanje šta to onda znači kada neko danas koristi šahovnicu s prvim bijelim poljem, Martens je razgovarao s različitim stručnjacima. Alexander Kolb, historičar sa Univerziteta u Leicesteru smatra da je “korištenje te simbolike prvenstveno signal da se ‘Nezavisna Država Hrvatska’ od 1941. do 1945. smatra historijski legitimnim projektom”

A Florian Biber voditelj Centra za studije jugoistočne Europe u Grazu smatra da “takav simbol ne bi trebao biti prihvatljiv u javnom prostoru, pogotovo u Njemačkoj i Austriji”, naglasio je.

“Grb s bijelim poljem na početku “označava podršku ustaškom režimu ili desničarskim ekstremističkim skupinama koje se na njega pozivaju. Korištenje šahovnice s bijelim poljem jasno je povezano s desničarskim ekstremističkim značenjem”, ističe Biber.

Simbol je puno stariji od fašističke ideologije, ali u ovoj shemi boja od 1945. godine “više se ne može odvojiti od fašizma, kolaboracije i genocida“, kaže Biber.

 

“Ustaše su postojale”

Martens je telefonski razgovarao i s Petrom Vujčićem, vlasnikom restorana. On naglašava da za njega rade i Bosanci i Srbi, tako da o nacionalizmu ne može biti govora. Inače, on ima svoj restoran od 1981. “To, zaboga, nema veze s ustaštvom!”, kaže za svoj grb, ali uz zanimljivo objašnjenje: “Ustaše su postojale u Drugom svjetskom ratu, i to je to“.

Ali je li to baš tako jednostavno, pita se Martens? I odmah odgovara: “Uz ovaj argument bi se opet mogle koristiti i svastike. Uostalom, već su se nalazile na vazama iz minojskih vremena, a nacisti više nisu na vlasti”.

Za mišljenje je Martens pitao i Ivu Goldsteina, profesora na zagrebačkom Univerzitetu i “jednog od najpoznatijih hrvatskih historičara”. On je sasvim jasan: “Šahovnica je jedan od simbola u ratu između ekstremne hrvatske desnice i liberalnog, demokratskog društva. Nema sumnje da se svako ko koristi šahovnicu koja počinje bijelim poljem deklariše kao neoustaša.”

O onima koji i danas koriste prvo bijelo polje na šahovnici, Ivo Goldstein kaže: “Takvi ljudi vole reći da nisu ustaše, nego samo dobri hrvatske patriote, ali to nije istina. Ljudi trebaju znati da ovaj simbol nema nikakve veze s hrvatskim patriotizmom, on je njegova suprotnost. Ustaše su bile banda zločinaca i izdajica hrvatske stvari. Italiji su prepustili polovinu hrvatske obale. Kako zamisliti Hrvatsku bez obale i većine njezinih otoka?”

Na kraju teksta Martens navodi, međutim, da Goldstein ne vjeruje u zabranu po austrijskom modelu: “Najbolji odgovor je educirati ljude o tome što ovaj simbol znači”, kaže on. Uostalom, naglašava Goldstein, niko nije prisiljen posjetiti neki lokal. “Kada bi me neko pozvao u ovakav restoran, predložio bih mu: ‘Idemo pronaći neki drugi’.”

 

Radiosarajevo.ba

Povezane teme:

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

prije 3 dana

on

20. Novembra 2024.

By

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

prije 4 dana

on

18. Novembra 2024.

By

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

prije 5 dana

on

17. Novembra 2024.

By

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije

✕