Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Očajnički vapaj majke u Gazi: Ovo je moje jedino dijete…

Published

on

Petomjesečni Abdulaziz al-Hourani leži u svom krevetu u bolnici al-Ahli u sjevernoj Gazi, a njegovo malo tijelo pokazuje znakove pothranjenosti. Težak samo 3 kilograma, Abdulaziz je upravo pušten s odjela intenzivne njege, gdje je liječen zbog teške pothranjenosti. Njegova majka kaže da ne može dobiti hranu koja mu je potrebna u Gazi. “Ovo je moje jedino dijete. Trebao bi težiti najmanje 5 kilograma, i jako sam zabrinuta za njegovo zdravlje. Ne mogu ga odvesti u inostranstvo jer su granice zatvorene”, kazala je očajna majka. Priču donosi BBC.

Abdulazizova priča nije jedinstvena. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), više od 8000 djece mlađe od pet godina dijagnosticirano je i liječeno od akutne pothranjenosti od početka rata – od tih 1600 bili su teški slučajevi.

Prošle sedmice, glavni direktor WHO-a dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus rekao je da su “već bila 32 smrtna slučaja pripisana pothranjenosti, uključujući 28 među djecom mlađom od pet godina”.

Početkom juna, UN-ova agencija za djecu, Unicef, izvijestila je da devet od 10 djece u Gazi doživljava ozbiljnu nestašicu hrane, preživljavajući na dvije ili manje grupe namirnica dnevno. Rečeno je da su “mjeseci neprijateljstava i ograničenja humanitarne pomoći urušili prehrambene i zdravstvene sustave, što je rezultiralo katastrofalnim posljedicama” i da su djeca “u opasnosti od pothranjenosti opasne po život”.

Prazne tržnice

Autor teksta napominje kako je rođen u Gazi, gdje je živio sa svojom porodicom – odakle je izjveštavao do februara.

Prije rata poznavao je četvrti al-Tufah na sjeveru Gaze kao užurbano mjesto s hiljadama kupaca. Ali kad kontaktira ljude koji su još tamo da ih pita o uvjetima, šalju mu ​​slike koje pokazuju da je sada gotovo pusto.

“Nema paradajza, krastavaca, voća i kruha”, kaže Salim Shabaka, stariji čovjek na tržnici. Kaže da je izložena samo neka rabljena odjeća i ograničena količina konzervirane hrane.

“Nikad nismo upoznali ovakav život – ništa za kupiti ili prodati”, dodaje drugi ulični prodavač.

“Imam sedmero djece i nisam primio nikakvu pomoć”.

Svakodnevno se stvaraju dugi redovi ispred “Tikkeyasa” – malih štandova s ​​hranom koji nude besplatne obroke. Mnoge su financirali imućniji pojedinci u sjevernoj Gazi, ali manjak zaliha znači da je njihova budućnost neizvjesna.

Za sada neka djeca tu odlaze po topli obrok, a druga po vodu pješače daleko.

Glad i bolest

Gotovo svaki dan razgovara s rodbinom i prijateljima u Gazi. Na slikama koje mu šalju vidi da su smršavjeli i primjećuje promjenu na njihovim licima.

I dr. Tedros iz WHO-a upozorio je da “uprkos izvještajima o povećanoj isporuci hrane, trenutno nema dokaza da oni kojima je najpotrebnija dobivaju dovoljnu količinu i kvalitetu hrane”.

Dodao je da zbog nesigurnosti i nedostupnosti trenutno mogu raditi samo dva stabilizacijska centra za teško pothranjene pacijente. Upozorio je da nedostatak zdravstvenih usluga, čiste vode i sanitarnih uvjeta “značajno povećava rizik od pothranjene djece”.

Situacija znači da je širenje zaraznih bolesti, poput hepatitisa, također vjerojatnije. Većina bolnica i klinika je zatvorena, a one koje još rade oštećene su i prenapučene.

“Iscrpljeni smo i bez energije”, kaže Umm Fouad Jaber, starija žena iz Jabalije, u sjevernoj Gazi. “Raseljeni smo nekoliko puta, a ljude ubijaju svaki dan.”

“Jeli smo životinjsku hranu, a djeca i žene padaju u nesvijest zbog pothranjenosti. Bolesti su pojele naša tijela”.

Palestinski liječnik Moatasem Saed Salah, član odbora za hitne slučajeve u ministarstvu zdravstva koje vodi Hamas, potvrđuje da se svakodnevno bilježe desetine slučajeva pothranjenosti, posebno među djecom te trudnicama i dojiljama.

Kaže da se mnogi ljudi, koji već boluju od hroničnih bolesti, sada bore i s drugim zdravstvenim problemima.

Izazovi humanitarne pomoći

Rat je počeo nakon što je Hamas napao Izrael 7. oktobra, ubivši oko 1200 ljudi i odvevši 251 osobu natrag u Gazu kao taoce, prema izraelskim vlastima.

Ministarstvo zdravstva koje vodi Hamas kaže da je više od 37.000 Palestinaca ubijeno od početka rata, a još stotine hiljada ih je ranjeno ili raseljeno.

Stanovnici Gaze tražili su humanitarnu pomoć kako bi preživjeli, ali ne stiže dovoljno zaliha.

U jednom je trenutku prijelaz Rafah na egipatskoj granici na jugu Gaze bio glavna ulazna tačka za pomoć. Ali budući da Izrael sada kontrolira prijelaz s Gaze, on je zatvoren.

Također na jugu je prolaz Kerem Shalom iz Izraela. Otvorena je, ali su borbe ograničile dotok pomoći ovom rutom.

Nešto hrane također se šalje na sjever preko novih prijelaza, ali količina pomoći je pala za dvije trećine od 7. maja, prema podacima UN-a, a zalihe su sve manje na jugu, prema Svjetskom programu za hranu.

Plutajuće pristanište za pošiljke pomoći koji su izgradile SAD nije bilo u funkciji danima nakon što ga je oštetilo loše vrijeme, a od tada je privremeno premješten zbog visokog mora.

Dvadeset međunarodnih humanitarnih agencija upozorilo je da je “nepredvidivi dotok pomoći u Gazu stvorio privid poboljšanog pristupa dok je humanitarni odgovor na rubu kolapsa”.

Prošle sedmice, vlada Gaze koju vodi Hamas saopštila je da u Gazu ne stiže više od 35 kamiona dnevno, i rekla je da su oni jedini izvor hrane i lijekova za 700.000 ljudi u sjevernoj Gazi.

Ali u objavi na X od 13.juna, izraelsko tijelo odgovorno za humanitarnu koordinaciju, Cogat, navelo je: “Preko jedne milijarde funti hrane prebačeno je u Gazu od početka rata. Nema ograničenja u iznosu humanitarne pomoći, uključujući sve vrste lijekova koji mogu ući u Gazu”.

U drugoj objavi istog dana Cogat je saopštio da je 220 kamiona s humanitarnom pomoći ušlo u Gazu toga dana. Agencije za pomoć okrivljuju se za logističke propuste u distribuciji hrane i drugih potrepština, kazavši da više od 1.300 kamiona pomoći još uvijek čeka na prikupljanje.

UN kaže da je distribucija onoga što prođe ozbiljno otežana borbama, rušenjem reda i zakona i drugim izraelskim ograničenjima.

U nedjelju je izraelska vojska najavila dnevne “taktičke pauze vojnih aktivnosti” duž ceste u južnoj Gazi kako bi omogućila ulazak većih količina humanitarne pomoći. Ali je naglašeno da nema prekida vatre i da će se borbe nastaviti u Rafahu. Izrael kaže da je njegova operacija u Rafahu neophodna kako bi se izbacio Hamas iz onoga što naziva “posljednjim velikim uporištem” te grupe.

Ove stanke, za koje je rečeno da su počele u subotu, trajat će od 08:00 do 19:00 sati po lokalnom vremenu i utjecat će samo na rutu koja vodi sjeverno od prijelaza Kerem Shalom.

Glasnogovornik UN-a pozdravio je najavu, ali je u nedjelju primijetio da još nije povećana pomoć na terenu.

Agencije UN-a ranije su upozorile da bi se, ako se neprijateljstva nastave, više od milijun Palestinaca u Gazi moglo suočiti s teškom gladi do sredine jula.

BBC

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije