Načelničke, parlamentarne i ministarske fotelje. Bez ikakvih zakonskih prepreka u njih u Bosni i Hercegovini (BiH) mogu sjesti osuđeni za ratne zločine koji su odslužili zatvorske kazne, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Fikret Abdić, općinski načelnik Velike Kladuše, te preminuli Simo Zarić, nekadašnji zamjenik načelnika Šamca, samo su neki od pravomoćno osuđenih koji su dobili javne funkcije.

Izborni zakon BiH ne zabranjuje osobama koje su pred inostranim i domaćim sudovima osuđene za ratne zločine da budu kandidati na izborima ili da budu imenovane na javne funkcije.

Izuzetak su osuđenici na izdržavanju kazne, kao i oni koji se nakon podizanja optužnice nisu odazvali na poziv pravosuđa.

Bivši član Centralne izborne komisije Vehid Šehić za takvu situaciju odgovornima smatra političare koji “ratne zločince štite kao svoje nacionalne heroje”.

“Oni su izdržali kaznu i to niko ne spori, ali da li im treba omogućiti baš sve – pasivno biračko pravo i da ih se imenuju na funkcije. Ratni zločin kao najteže krivično djelo ne zastarjeva i treba onemogućiti takvim ljudima bilo kakvu vrstu rehabilitacije”, kazao je Šehić.

Dodatni problem u BiH predstavlja činjenica da presude za ratne zločine, koje je proteklih godina izrekao Haški tribunal, nisu uvedene u bh. kaznenu evidenciju.

To znači da se haški osuđenici ne nalaze u kaznenim registrima policijskih i pravosudnih institucija u BiH.

Uz to što mogu biti kandidati na izborima, te biti imenovani na javne funkcije, mogu dobiti i potvrdu o nekažnjavanju i tako konkurirati na poslove u javnoj upravi i preduzećima.

Kako će visoki predstavnik reagirati?

Ukidanje ove prakse, koja je na snazi u poslijeratnoj BiH, najavio je visoki predstavnik Christian Schmidt, poručujući da ima pripremljen set odluka o zabrani izbora i imenovanja osuđenih ratnih zločinaca na javne funkcije kao i njihovog nagrađivanja.

Schmidt je 20. septembra uputio apel vlastima BiH da same donesu ovakve odluke ili će, u suprotnom iskoristiti bonske ovlasti i nametnuti rješenje, najvjerojatnije do kraja ove godine.

Najavljujući moguće nametanje odluke, visoki predstavnik nije precizirao na koji način će intervenirati kako bi zabrane zaživjele.

Prema Ustavu BiH, zabranjeno je imenovanje na javne funkcije i kandidiranje na izborima samo osobama koje se nalaze na izdržavanju kazne izrečene presudom Haškim tribunalom ili onima koji su pod optužnicom tog suda, a nisu se odazvali njegovoj naredbi.

U Izbornom zakonu BiH su sadržane iste odredbe s tim da se, uz Haški tribunal one odnose i na sudove u BiH i inostranstvu.

Nedim Ademović, ekspert za ustavno pravo, smatra da bi odluka, koju je Schmidt najavio, trebala biti provedene kroz poseban zakon (lex specialis) za cijelu državu, s obzirom na to da bi se zabrana trebala odnositi na sve javne funkcije, a ne samo one koje se tiču izbora u BiH.

Konkursi za zapošljavanja u državnoj službi kao uvjet za kandidate navode dostavljanje uvjerenja o nevođenju krivičnog postupka.

U konkursima za izbor rukovodstva u javnim preduzećima u BiH kao kriterij se ističe da kandidat „ne smije biti osuđivan za kazneno djelo i prekršaj nespojiv s dužnosti u Upravi Društva“.

“Imenovanje uprava, nadzornih odbora i drugih javnih funkcija nije stvar Izbornog zakona, već drugih zakona i iz tog razloga treba jedan poseban zakona koji bi ovo pitanje generalno riješio, a ne da se mijenja i dopunjuje svaki pojedinačni zakon”, kaže Ademović.

Time bi se, kako kaže, izbjegla potreba za tumačenjem svakog zakona pojedinačno ili situacija da se “filozofira da li je ratni zločin spojiv ili nespojiv sa nekom funkcijom”.

Naglašava da su osobe koje su počinile ova najteža krivična djela nespojive sa bilo kakvom javnom funkcijom, te da to što je neko odslužio kaznu ne znači da je po automatizmu rehabilitova u svakom smislu.

“Ovo važi posebno za BiH, zbog prirode rata, tenzija, nepovjerenja koje vlada. Upravljanje državom mora biti ne samo zakonito, već i etično i moralno. Teško je zadovoljiti taj kriterij u BiH, ukoliko se radi o osobi koja je pravosnažno bila osuđena na takva djela”, kaže on.

U Bosni i Hercegovini je prije tri godine propala inicijativa za uvođenje zabrane imenovanja na javne funkcije i kandidiranje na izborima osuđenima za ratne zločine pred Haškim tribunalom ili domaćim sudovima.

To su predviđale izmjene Izbornog zakona BiH, koje je 2020. u parlamentarnu proceduru uputio Denis Bećirović, tadašnji delegat u Domu naroda Parlamenta BiH, ali nisu dobile podršku parlamentaraca.

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović kaže za RSE kako je očekivao da će visoki predstavnik odluke o nametanju zabrane donijeti i ranije.

“Imate u BiH i one koji nikad neće bit osuđeni, a počinili su ratne zločine i nalaze se na raznim funkcijama. No, vjerujem da će se stvari ovdje promijeniti, kao i uvijek kad stranci pritisnu”, kazao je Tahirović.

Kako uvesti haške osuđenike u bh. evidenciju

Ustavom BiH je propisana obaveza svim nadležnim organima vlasti u BiH da sarađuju s Haškim tribunalom koji je osnovan 1993. rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a radi gonjenja počinilaca ratnih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije.

Haški tribunal je, u 30 godina postojanja, za zločine optužio više od 160 osoba, osudio 91 osobu, a 59 ih je odslužilo kazne. Većina osuđenih je puštena na slobodu nakon što su odslužili dvije trećine izrečene kazne.

No, Bosna i Hercegovina do danas nema registar, odnosno evidenciju o osobama koje su pred Haškim tribunalom osuđene za ratne zločine.

“Ne može se tolerisati činjenica da takvi ljudi nisu upisani u evidencije i da sve prođe kao da se ništa nije dogodilo”, kazao je visoki predstavnik 20. septembra, najavljujući da će nametnuti odluku koja se odnosi i na to pitanje.

Nezir Pivić, bivši zamjenik ministra pravde BiH, rješenje vidi u izmjeni Pravilnika o kaznenoj evidenciji. Time bi se haške presude dodale u kaznenu evidenciju, uz presude ostalih stranih sudova koje Ministarstvo pravde prosljeđuje ministarstvima unutrašnjih poslova u BiH.

Pivić za RSE kaže da je to isključiva odgovornost ministra pravde, te da sve može biti završeno “za tri minute”, iako se godinama odugovlači s diskusijama o formiranju radnih grupa i potpisivanju memoranduma.

“Sramotno je da u kaznenoj evidneicji trenutno imamo osuđene za šumsku krađu, dok nisu oni koji su osuđeni za najteže oblike kršenja međunarodnog humanitarnog prava”, kaže on.

Tvrdi da je Haški tribunal BiH još 2018. dostavio evidenciju o presudama koje se odnose na osuđenike iz BiH.

“Nije tu potrebna ni odluka Vijeće ministara, nego samo ministar. To je u biti politika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, jer oni ne žele da se lica osuđena pred haškim tribunalom nađu u krivičnim evidencijama”, ističe Pivić.

Na poziciji ministra pravde u BiH godinama su kadrovi HDZ-a BiH. Inače, rukovodstvo te stranke sudjelovalo je 2014. godine u dočeku dobrodošlice, po izlasku iz zatvora, ratnom komandantu Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Dariju Kordiću, osuđenom u Hagu zbog zločina nad bošnjačkim stanovništvom.

Šta kažu ministri pravde?

Josip Grubeša, koji je bio na funkciji državnog ministra pravde od 2015. do 2023. godine, u ranijoj izjavi za RSE kazao je da je iskoristio sve mogućnosti koje je imao na raspolaganju da riješi pitanje evidentiranja haških presuda, ali da kaznenu evidenciju vodi 11 ministarstva unutrašnjih poslova u entitetu Republika Srpska, deset kantona Federacije BiH i Brčko distriktu.

Njegov nasljednik na ministarskoj poziciji i stranački kolega iz HDZ-a Davor Bunoza, ističe za RSE da je pripremljen prijedlog memoranduma o suradnji sa Međunarodnim rezidualnim mehanizom za kaznene sudove u Hagu, koji je nakon zatvaranja Haškog tribunala preuzeo njegovu ulogu u preostalim predmetima.

“Riječ je o dokumentu koji precizira preuzimanja haške kaznene evidencije za osuđenike iz BiH i njegova izrada je u završnoj fazi usuglašavanja s Mehanizmom”, kazao je, ističući da se potpisivanje očekuje najkasnije do kraja godine.

Potom će memoranudum, tvrdi, biti proslijeđen Vijeću ministara BiH i Predsjedništvu BiH na odobravanje.

“Dokumentacija koju BiH preuzme iz Haga bit će proslijeđena entitetskim ministarstvima unutarnjih poslova, a putem njih i na niže razine. Policijske uprave na području kojih se nalaze prebivališta haških osuđenika morat će u svoju kaznenu evidenciju upisati njihove osuđujuće presude”, pojasnio je.

Iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, za RSE nisu željeli komentirati situaciju kada je riječ o izostanku evidencije za haške presude.

Osim što je najavio odluke o registru haških presuda i zabrani imenovanja osuđenih ratnih zločinaca na javne funkcije, visoki predstavnik Christian Schmidt najavio je i da će, ukoliko izostane reakcija domaće vlasti, nametnut i odluku kojom se zabranjuje nagrađivanje osuđenika.

Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić, koji su osuđeni pred Haškim sudom za ratne zločine, samo su neki od onih koji su dobili priznanja u BiH.

Njima je u oktobru 2016. dodijeljena povelja povodom 25. godišnjice rada Narodne skupštine Republike Srpske.

“Vlasti populariziraju zločince”

Muamer Džananović, iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti Univerziteta u Sarajevu, kaže da su zabrane nužne u situaciji u kojoj vladajuće strukture u RS populariziraju osuđene za ratne zločine.

“Imate situaciju kada Vinko Pandurević, ratni zločinac presuđen u Hagu, stoji rame uz rame sa zvaničnicima RS. Imate i onu da presuđeni ratni zločinac Mitar Vasiljević iz Višegrada, nakon što je odležao kaznu Hagu, dočekaju uz najviše počasti”, kaže Džananović.

On je, također, stava da je potrebna zabrana imenovanja na javne funkcije osobama protiv kojih su potvrđene optužnice.

Prema izvještaju Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) iz 2014. godine, procjenjuje se da je u sukobima nakon raspada bivše Jugoslavije ubijeno 140.000 osoba.

Od toga broja, 100.000 ubijenih je u Bosni i Hercegovini, ali država nema jedinstvenu bazu sa njihovim imenima.

Osuđenici i optuženi na javnim funkcijama

Najpoznatiji osuđenik za ratne zločine među javnim dužnosnicima je aktualni načelnik Velike Kladuše Fikret Abdić, koji je proveo desetak godina u zatvoru nakon što je u Hrvatskoj osuđen zbog ratnih zločina nad Bošnjacima. Abdić je pušten iz zatvora 2012. godine, a od 2016. je na poziciji načelnika.

Bivši zamjenik načelnika općine Bosanski Šamac Simo Zarić, koji je preminuo 2015. godine, osuđen je pred Haškim tribunalom na šest godina zatvora zbog ratnog zločina u tom gradu 1992. Zarić je iz zatvora pušten 2004. godine, a šest godina poslije imenovan je za zamjenika načelnika.

Zbog progona nesrpskih civila u Bosanskom Šamcu 1992. i 1993. godine, Blagoje Simić je 2006. godine pred Haškim tribunalom osuđen na 15 godina zatvora. Nakon odslužene kazne, 2017. godine imenovan je za direktora Doma zdravlja. Odluku o imenovanju godinu kasnije je poništila Skupština opštine Šamac.

Branko Grujić bio je kandidat Srpske demokratske stranke na lokalnim izborima u BiH 2012. godine. Grujića je sud u Beogradu osudio na šest godina zatvora za zločine u Zvorniku.

Ljubomir Borovčanin obnaša dužnost predsjednika Upravnog odbora Streljačkog saveza Republike Srpske. Haški tribunal ga je 2010. proglasio krivim i osudio na 17 godina zatvora zbog ratnih zločina u Srebrenici u julu 1995, dok je oslobođen optužbi za genocid.

Nisvet Gasal, nekadašnji upravitelj ratnog logora na stadionu “Iskra” u Bugojnu, u kojem je bilo zatočeno oko 300 Hrvata, presudom Suda BiH osuđen je na četiri godine zatvora. Gasal je 2017. imenovan za koordinatora za sport u Kulturno-sportskom centru Bugojno.

Enes Handžić obnašao je poziciju direktora Javnoga komunalnog poduzeća “Gradina” u Donjem Vakufu. Ovog bivšeg pripadnika Armije RBiH Sud BiH je 2011. godine osudio na osam godina zatvora zbog ratnih zločina Bugojnu.

Miroslav Kraljević optužen je za ratne zločine u Vlasenici 1992. i 1993. godine. Optužnicu je Tužilaštvo BiH podignulo 2017., a Kraljević je na poziciji načelnika općine Vlasenica.