MOHAMED Abdel-Aty i Shengxuan Ding sa Sveučilišta Središnje Floride u Orlandu detaljno su analizirali okolnosti preko 37 tisuća sudara u prometu, a u 2100 slučajeva su u prometnoj nesreći sudjelovala vozila s visokim stupnjem ili potpunom samostalnošću, dakle, “vozilo” je računalo.

Iako neki podaci u nesrećama koje su se dogodile nisu potpuni, dovoljno je elemenata po kojima nedvojbeno mogu utvrditi – računalo je bolje za upravljačem od čovjeka, piše Deutsche Welle.

Najčešća predrasuda su prometne nesreće vozila s pješacima. Vjeruje se da samo čovjek za volanom može naslutiti “što misli” učiniti pješak, čak i u njegovoj ludosti i nepažnji, te da će bolje reagirati. Ne, to nije točno: kad je čovjek bio za volanom, 15% sudara bilo je s pješacima, a kod sudara s “vozačem” računalom – 3%.

U 20% “ljudskih” sudara posve je očito da vozač ne gleda i uopće ne razmišlja o stanju u prometu, što se računalu ne može dogoditi. Isto tako, u direktnom sučeljavanju – sudar “običnog” s autonomnim vozilom – u čak tri četvrtine slučajeva krivo je bilo vozilo s čovjekom za upravljačem.

U vožnji autocestom slobodno se možete pouzdati u računalo – pogotovo po magli. Čovjek u okolnostima takve smanjene vidljivosti vidi cestu najviše petnaestak metara pred poklopcem motora, a senzori računala vide stotinjak metara. Tako je s računalom čak sedam puta manje sudara. Kod kiše i drugačijeg ponašanja vozila na cesti, na tri sudara s čovjekom bit će dva sudara s računalom.

Utjeha za čovjeka

Okolnosti u kojima će čovjek ipak biti bolji su sudari pri skretanju i u uvjetima u kojima senzori automobila još “ne vide” dovoljno jasno – u sumrak i zoru. Stručnjaci procjenjuju da “inteligenciju” računala treba još naučiti da se snalazi u tim okolnostima, no tu je problem: programerima treba više pravih sudara da bi poučili računalo.

No analitičarima ovog sveučilištima dodatni je problem to što i čovjek i računalo u današnjim automobilima voze predobro. Statistički, mogućnost sudara je tek na svakih 100 tisuća prijeđenih kilometara, tako da se i sudari događaju samo u iznimnim okolnostima.

Računalo će prije napraviti kompletnu glupost nego čovjek

Ljudskim vozačima svakako će se svidjeti i konstatacija da će računalo prije napraviti kompletnu glupost u prometu: blokirat će vozilo hitne pomoći ili nečiji slobodan izlaz na cestu jer “ne shvaća” sve okolnosti zbivanja u prometu.

U San Franciscu već postoji i pravi “pokret otpora” autonomnim vozilima. Jedna udruga biciklista na poklopac motora voli im stavljati prometni tuljac, a s takvim pilonom “pred nosom” kamere računalo potpuno poblesavi – i auto se neće više pomaknuti s mjesta.

Ali zaključak ipak jest: “Temeljem rezultata modela procjene, moguće je zaključiti da su visoko automatski sustavi vožnje zbog svojeg objektnog prepoznavanja i izbjegavanja, preciznog upravljanja i boljeg donošenja odluka u većini scenarija sigurniji od vozila kojima upravljaju ljudi”, piše u ovom istraživanju.

Svi mi kada posjećujemo benzinsku pumpu očekujemo da smo u rezervoar ulili tačno onoliko goriva koliko na brojaču piše, a to se dakako uz istaknutu cijenu može iščitati po broju litara ili cijeni koju moramo platiti. Ali, što ako nije tako? Možete li sa sigurnošću reći da ste ulili tačno npr. 20 litara?

Jasno da ne možete. Ali postoji trik kojim se to može provjeriti. Pumpe koje se montiraju na benzinske postaje ne samo da su homologirane, već su i plombirane i baždarene. Cilj je spriječiti manipulaciju njima, ali katkada nepošteni pojedinci uklone plombu, modificiraju brojilo i zatim ga pokrenu. Tako natjeraju vozača da plati određenu količinu litara, a da je zapravo u svoj rezervoar ulio manje goriva. I to je jasno krivično djelo.

Moramo istaknuti da su benzinske pumpe svake godine dužne proći inspekcijski pregled. Protokole za provjeru utvrđuje Ministarstvo ekonomije i njima se provjeravaju brtve i količina goriva koja se isporučuje u crijevima, čije odstupanje ne smije biti veće od 0,5 posto volumena.

Jedan lanac benzinskih pumpi u EU objašnjava da, prema zakonu, sve benzinske pumpe moraju ponuditi testiranje u epruveti, ako vi to zatražite. I to je jedan od načina da se zna je li automat ispravno kalibriran. To je metoda koja je laka koliko i brza, budući da provjera traje jednako kao i redovno točenje goriva. Ispitivanje u epruveti sastoji se od ulijevanja goriva u dozator i, umjesto ulijevanja u rezervoar, to se radi u ovom volumetrijskom instrumentu kako bi se provjerilo je li tražena količina isporučena.

Ovim se alatom ne može manipulirati jer je također kalibriran i zapečaćen. Ako se utvrdi da količina goriva ne odgovara onome što pokazuje brojač, lanac benzinskih pumpi podliježe velikim kaznama, a postoji mogućnost da se sve benzinske pumpe za koje utvrđeno da varaju zatvore.

Svako od nas, s druge strane, može pokrenuti sudski postupak ako pumpa ne pristane na testiranje u epruveti. Srećom, ovakve su manipulacije nekad bile bitno češće nego danas, a sumnju bi kod vozača snala izazivati i činjenica kad bi utočili primjerice 54 litre u spremnik od 50 litara, javlja Jutarnji.hr.