Ivica Osim je bio učitelj. Da, ko god je imao priliku pričati s njim, imao je potpuno isti utisak kao i ja. “Švabo je nam je ost'o babo”, i bio je Dino Merlin u pravu kada je opjevao Osima.

Dva puta sam kroz svoj novinarski posao imao priliku raditi intervju sa Ivicom Osimom i dva puta privatno popiti kafu i razgovarati o svemu, od fudbala do psihologije, one ljudske, tu je bio majstor.

Najupečatljiviji mi je ostao, a bilo je to prije šest godina, razgovor o ratnom zločincu Željku Ražnatoviću Arkanu.

“Arkan je bio opasan, ali sam ja mangup”

Prisjećajući se tih kobnih devedesetih godina kada je Jugoslavija polako ali sigurno išla prema svom kraju, a iz Beograda počeli da prijete oružanim sukobom ukoliko do toga dođe, Osim je vodio Partizan i bio selektor reprezentacije Jugoslavije koja je netom 1990. sa SP u Italiji ispala u četvrtfinalu od Argentine.

“On je meni jednom htio prići nakon beogradskog derbija sa Zvezdom. Nakon utakmice sam ga vidio kako me pogledom traži u želji da mi priđe. To sam vješto izbjegao, uhvatio neku “krivinu” i ušao kroz tunel u svlačionicu”, prisjećao se Švabo.

Tu je izbjegao susret sa Arkanom koji je već bio poznat u Jugoslaviji zbog činjenja krivičnih djela zbog kojih je bio hapšen, pa radio kao pripadnik Državne bezbjednosti, i onda se involvirao u Crvenu Zvezdu.

“Osvoji Hajduk iz Splita Kup Maršala Tita i običaj je bio da se napravi svečani prijem u Fudbalskom savezu Jugoslavije. Svi mi na okupu, zakuska, čestitke, kad ulazi Arkan. Obukao uniformu, kao vojvoda. Prate ga naoružani ljudi i pravo na mene. Dobar dan gospodine Osim, znate li vi mene, govori mi Arkan. Rekoh, ne znam momak, a ja znam ko je, nego onako. Zašto mog Crnogorca Dejana Savičevića nema više na terenu u reprezentaciji, reče mi Arkan, a ja njemu mangupski, kad ti budeš selektor onda ga ubacuj koliko hoćeš”.

Nastavlja mi Švabo dalje ovu , meni tad prezanimljivu priču, jer nikada nisam prije o tome čitao niti slušao.

“Počinje rat, Sarajevo pod opsadom, ja se spremam da podnesem ostavku kao selektor i trener Partizana, ona sad već čuvena konferencija za novinare, a mene zove tadašnji predsjednik Saveza Miljan Miljanić i kaže, pakuj se ti Švabo i vraćaj se u Sarajevo. Ovdje više neće biti sigurno za tebe.”

Kasnije smo se dotakli djetinjstva. Hrasno, stara željeznička stanica i kako je kao dijete znao istovariti ugalj pa pomagati komšijama da te velike vreće dopreme kućama.

Čudilo me što je pravio takve digresije. Mislim, ja sam mislio tada digresije, a to je bila poenta priče. On je naime nastavio priču:

“Ja sam tu neku školu kao dijete završio sa muslimanima, u tim muslimanskim školama, ne sjećam se kako se zovu – mejtefi, mektebi ili medrese. Tu sam odrastao, i onda mi se desi da gledam pred rat i u ratu da me pitaju ko si ili šta si, za koga si?”.

Bio je nestvaran

Znao se Švabo i našaliti da relaksira, vjerovatno vidio kako gledam u njega da mi se kafa tri puta ohladila.

“Taj Japan, kad već pitaš, to je bilo nezamislivo. Programirani, zna se red, bilo je teško od njih napraviti fakine. Ja sam znao na treningu reći onako u ljutnji neku našu narodnu izreku, tipa ‘ti ko po jajima’,'ne dade se usranom do potoka’, a ovaj prevodioc im sve to doslovno priča i prevodi. Oni su ti na kraju izdali knjigu o meni kao Sensei (učitelj), nešto kao mudre izreke Osimove. Eto ti, svašta”.

Ivica Osim preminuo je u Grazu u svojoj 81. godini. Ostaće upamćen kao jedan od najvećih koje je Bosna i Hercegovima imala i koje će vjerovatno ikada i imati.

N1