U Bosanskoj Krupi ima veliki broj uspješnih firmi, ali problem predstavlja nedostatak radne snage i loša putna infrastruktura.
Gradonačelnik Bosanske Krupe Armin Halitović ističe da je taj kraj proteklih godina napustio značajan broj ljudi, pa sada imaju radnike iz istočne Bosne, ali i iz Uzbekistana, Nepala i drugih zemalja.
“Kada bi sada neko došao i rekao da mu trebam pronaći 300 radnika, ne bih to mogao ispuniti”, kaže Halitović u razgovoru za Fenu, pojašnjavajući trenutnu situaciju na tržištu rada u Bosanskoj Krupi.
Najavljuje veliku investiciju koja treba da starta naredne godine, a radi se o jednoj italijanskoj firmi iz Udina iz oblasti drvne industrije.
“Imamo puno firmi u Bosanskoj Krupi, najveća je Krupa kabine koja ima više od 400 zaposlenih. Odmah iza su Bosancar d.o.o. i Zah d.o.o. koje imaju skoro isti broj radnika, svaka oko 250. Proizvodnja im je slična kao u Krupa kabine firmi i sve je orijentirano na izvoz. To su najveće firme, a onda imamo cijeli niz ‘manjih'”, naglasio je Halitović.
Kada je u pitanju socijalna slika, nisu još, kaže, uradili socijalnu kartu, ali nema ljudi koji koriste usluge javnih kuhinja.
“Danas u Bosanskoj Krupi ne radi samo onaj ko ne može, zbog određenih bolesti i fizičkih stanja kao što je invalidnost, ili su to ljudi koji imaju određena primanja pa iz tih razloga nemaju potrebu da rade. Dakle, imamo jednu socijalnu liniju koja je u prosjeku ostatka BiH. Prošlo je 30 godina od rata i ne možemo više živjeti od humanitarne pomoći. Sada treba živjeti od rada”, podvlači Halitović.
Navodi da su prošle godine uradili rekonstrukciju ulice 512. slavne brigade, a to je projekt koji obuhvata i rekonstrukciju Trga Alije Izetbegovića gdje je dosad uloženo oko milion i 100.000 maraka. Ove godine će se raditi druga faza tog projekta, koja će koštati oko milion maraka.
“Dolje na adama smo jesenas završili most koji je spojio Male i Velike ade tj. Zelene otoke i Sportsko-rekreacioni centar. Vrijednost projekta je 300.000 KM. Počeli smo s radovima na Sportskoj dvorani, prva faza će koštati oko milion i 400.000 KM. Osigurali smo preko federalnog budžeta 700.000 KM i trebat će nam najmanje još toliko da bi dvoranu završili. Tu smo, pored Sportske dvorane, planirali dva sportska terena. Na adama smo uradili i reflektore na Stadionu NK Bratstva da se mogu igrati utakmice u večernjim satima, a odmah pored njega radimo kamp za turiste koji se nalazi uz taj novi most i povezan je sa Zelenim otocima”, ističe Halitović.
Vrijednost svih navedeni projekti iznosi oko osam miliona maraka i ako budu završeni u ovoj ili do sredine iduće godine, to bi za Bosansku Krupu, smatra Halitović, bio veliki uspjeh.
Najveći problem u Bosanskoj Krupi predstavlja loša putna komunikacija s Bihaćem koji je administrativno sjedište kantona, ali i ostalim gradovima u Unsko-sanskom kantonu, a Halitović podsjeća da je cesta koja spaja Bosansku Krupu i Bihać u nadležnosti Federalne direkcije cesta.
“Proteklih dana je ta cesta bila zatvorena i dešava se da je povremeno zatvore iz sigurnosnih razloga. Mi smo faktički blokirani kada je ona zatvorena. Putna komunikacija nam je bitna zbog turizma koji je u ekspanziji proteklih godina i to treba rješiti”, kaže Halitović.
Apeluje na više nivoe vlasti da konačno počnu rješavati taj problem.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odlučno je u borbi za suzbijanje kršenja saobraćajnih propisa i osiguravanja sigurnosti za sve učesnike u saobraćaju.
Obavještavamo javnost da smo stavili u funkciju stacionarni radarski sistem sa OCR kamerama sa mogućnošću optičkog prepoznavanja znakova.
Ovaj sistem registruje prekršaje prekoračenja brzine, sa mogućnošću prepoznavanja registarskih tablica, prati kretanje učesnika u saobraćaju kao i neregistrovana vozila.
Prilagodite brzinu kretanja u saobraćaju i poštujte ograničenja brzine kretanja, čuvajte svoj i tuđe živote.
U bihaćkom naselju Ružica došlo je do incidenta koji je potresao kada je policijski službenik napadnut od strane krijumčara migrantima.
Prema našim saznanjima, policija je zaustavila kombi vozilo u kojem su se nalazili migranti, kako bi obavila standardnu kontrolu.
Međutim, situacija je eskalirala kada je vozač kombija, identificiran kao osoba porijeklom iz Turske, fizički napao policijskog službenika.
Incident se dogodio tokom rutinske kontrole, kada je vozač odbio surađivati s policijom te je nasilno reagirao na zahtjeve službenika.
Nakon napada, vozač je brzo lišen slobode od strane policije i prevezen u Policijsku stanicu Bihać radi daljnjeg ispitivanja. Očekuje se da će protiv njega biti podignute odgovarajuće optužnice zbog napada na policijskog službenika i krijumčarenja.
Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo broji oko 4000 stanovnika u pet naselja i to centar Todorovo, Vejinac, Čelinja, Mrcelji i Golubovići. Osmanilije su ovo mjesto pokušavali osvojiti 20 punih godina, a pod osmansku vlast je palo tek 1578. godine. Odbranu grada je predvodio Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u odbrani, Osmanlije su mu dali nadimak “deli“ što znači “lud“. Zbog iste te upornosti mjesto Novigrad prozvaše Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Todorovo je imalo oko 5500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.
Todorovo je od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, udaljeno oko 20-ak kilometara, od Bužima oko 10 kilometara, od Cazina oko 20 kilometara i od Bihaća nešto manje od 50 kilometara.
Todorovska brda su razvođe rijeka Glinice i Kladušnice.
Mještanin koji dobro poznaje historiju sela Nedžad Behrić kaže da danas u Todorovu egzistira nekoliko manjih poslovnih subjekata i to uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih čiji su vlasnici ljudi iz Todorova, smješteni su u Velikoj Kladuši pa čak i van granica BiH.
-Stanovništvo je uglavnom uposleno u preduzeća koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, rade u poljoprivredi – kooperanti proizvođači ili su van granica BiH. Kada je u pitanju školstvo, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.
Zbog, kako je rekao, demografskog sloma koji je uzrokovan dijelom lošim odnosom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u centralnoj i područnim školama smanjuje se iz godine u godinu.
– Ovdje u Todorovu je najviše roletni spuštano. Moji su svi vani, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao ljekar. Vodio sam ga u Švicarsku i upoznao s ljekarima kojima idem tamo. Rekli su mu čim nauči jezik može da dođe. Na njemu je da li će ostati ovdje ili će otići. Meni ne treba ništa, imam hvala Bogu sve. Ali sistem ne valja, ima puno nepravde i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.
Mirzet Ibričić (30) je prije sedam godina napustio Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati ni razloga za dolazak.
-Kada sam otišao, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka po pet-šest sati. To je katastrofa koliko je ljudi napustilo ovaj kraj i kanton. Nas u porodici ima 14, a trenutno nas ovdje živi samo pet. Prije su ljudi odlazili a ostajala su djeca i žene. Sada je drukčije – kazao je Ibričić.
Zanimljiv je podatak da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, okolnosti i geografska raspodjela općinskih teritorija se mijenja, te ovo naselje gubi status općine kojeg potom dobija Velika Kladuša.
FENA
Pokrenut apel za pomoć Naimu Muhiću, ocu dvoje djece koji boluje od raka
Ismail Barlov je prvak Evrope: Ostvario sam snove, ali ovo je tek početak
Na Ahiret preselio Nadarević (Selima) Esad
Na Ahiret preselila Rožić ( rođ. Skenderović) Razija
FOTO Nakon teške bolesti preminula Nejra Bešić (34), iza nje ostala devetogodišnja kćerka
Na Ahiret preselila Begić (rođ. Silić) Šejla
Na Ahiret preselila Kljajić (rođ. Harbaš Osmana) Hasiba
Na Ahiret preselio Mulalić (Bećira) Ibrahim
