Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Pakao Afganistana pod talibanima: Djevojčice ne mogu u školu, a žene neće imati ko liječiti

Published

on

Afganistanske žene ne mogu posjetiti muške ljekare, tako da će i djeca izgubiti medicinsku njegu ako su im žene primarni skrbnici

Dvije godine nakon što su talibani zabranili djevojčicama da idu u školu nakon šestog razreda, Afganistan je jedina zemlja na svijetu s ograničenjima u obrazovanju žena. Sada su prava afganistanskih žena i djece na dnevnom redu Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Agencija UN-a za djecu kaže da je više od milion djevojčica pogođeno zabranom, iako procjenjuje da ih je 5 miliona bilo izvan škole prije nego što su talibani preuzeli vlast zbog nedostatka objekata i drugih razloga, piše AP.

Zabrana je izazvala globalnu osudu i ostaje najveća prepreka talibanima da budu priznati kao legitimni vladari Afganistana. Ali talibani su prkosili reakciji i otišli dalje, isključivši žene i djevojke iz visokog obrazovanja, javnih prostora poput parkova i većine poslova.

Talibani su zaustavili obrazovanje djevojčica nakon šestog razreda jer su rekli da to nije u skladu s njihovim tumačenjem islamskog zakona ili šerijata. Nisu ga zaustavili za dječake. U posljednje dvije godine nisu pokazali znakove napretka u stvaranju uvjeta za koje kažu da su potrebni da se djevojčice vrate u razred.

Njihovo gledište o obrazovanju djevojčica dijelom dolazi iz specifične škole islamske misli iz 19. stoljeća, a dijelom iz ruralnih područja u kojima je ukorijenjen plemenski duh, prema regionalnom stručnjaku Hassanu Abbasu.

“Oni koji su nastavili razvijati (talibanski) pokret odlučili su se za ideje koje su restriktivne, ortodoksne do krajnosti i plemenske”, rekao je Abbas, koji opširno piše o talibanima. Talibansko vodstvo vjeruje da žene ne bi trebale učestvovati ni u čemu društvenom ili javnom, a posebno ih treba držati podalje od obrazovanja, rekao je Abbas.

 

 

Talibani su također zaustavili obrazovanje djevojčica kada su vladali Afganistanom kasnih 1990-ih, piše Raport.

Postoji konsenzus među imamima izvan Afganistana da islam stavlja jednak naglasak na žensko i muško obrazovanje. “Talibani nemaju osnove ili dokaza da tvrde suprotno”, rekao je Abbas. Ali molbe pojedinih zemalja i grupa, poput Organizacije islamske suradnje, nisu uspjele utjecati na talibane.

Syed Akbar Agha, bivši talibanski komandant na prvoj liniji, rekao je da su pobunjenici prihvatili islamski sistem na dan kada su ušli u Kabul u augustu 2021.

“Također su Afganistancima i vanjskom svijetu dali ideju da će u zemlji postojati islamski sistem”, rekao je Agha. “Trenutno ne postoji (drugi) islamski sistem na svijetu. Traju napori međunarodne zajednice da se uvede demokracija u islamske zemlje i odvrati ih od islamskog sustava.”

 

 

Roza Otunbayeva, posebna predstavnica glavnog sekretara UN-a Antonia Guterresa za Afganistan i voditeljica misije UN-a u Afganistanu, rekla je da je jedan od očitih učinaka zabrane obrazovanja nedostatak obuke.

Studenticama medicine obustavljen je studij nakon talibanskog ukaza iz decembra prošle godine koji zabranjuje visoko obrazovanje za žene. Afganistanske žene rade u bolnicama i klinikama – zdravstvena skrb je jedan od rijetkih sektora koji im je otvoren – ali će presušiti niz kvalificiranih ljudi. Afganistanske žene ne mogu posjetiti muške ljekare, tako da će i djeca izgubiti medicinsku njegu ako su im žene primarni skrbnici.

“Gledajući u budućnost i scenarij u kojem se ništa ne mijenja, odakle će doći doktorice, babice, ginekolozi ili medicinske sestre?” rekla je Otunbayeva u e-mailu Associated Pressu. “Kako će afganistanske žene moći dobiti najosnovnije zdravstvene usluge u društvu koje je strogo podijeljeno po spolu ako nema profesionalaca koji bi ih liječili?”

Zabrana srednje škole ne odnosi se samo na prava djevojčica. Kriza je sve gora za sve Afganistance.

Desetine hiljada učitelja ostale su bez posla. Nezaposleno je i pomoćno osoblje. Pogođene su privatne ustanove i poduzeća koja su imala finansijsku korist od obrazovanja djevojčica. Afganistan ima uništenu ekonomiju i prihodi ljudi strmoglavo padaju. Isključivanje žena s tržišta rada šteti BDP-u zemlje u milijardama dolara, kaže UNICEF.

Talibani daju prednost islamskom znanju u odnosu na osnovnu pismenost i računanje svojim prelaskom na medrese ili vjerske škole, utirući put generaciji djece bez savremenog ili sekularnog obrazovanja da poboljšaju svoju ekonomsku budućnost ili ekonomsku budućnost zemlje.

Postoje i druge posljedice za opću populaciju, poput javnog zdravlja i zaštite djece.

Podaci UN-a govore da su stope nataliteta veće među afganistanskim djevojkama u dobi od 15 do 19 godina koje nemaju srednje ili visoko obrazovanje. Obrazovanje žene također može odrediti hoće li njena djeca imati osnovnu imunizaciju i hoće li se njene kćerke udati do dobi od 18 godina. Nedostatak obrazovanja žena jedan je od glavnih pokretača uskraćenosti, kaže U.N.

Grupe za pomoć kažu da su djevojčice izložene povećanom riziku od dječjeg rada i dječjeg braka jer nisu u školi, usred sve većih poteškoća s kojima se porodice suočavaju.

Talibani su vodili decenijama dug džihad kako bi proveli svoju viziju šerijata. Ne povlače se lako. Sankcije, zamrznuta imovina, nedostatak službenog priznanja i široka osuda nisu učinili veliku razliku.

Zemlje koje imaju odnos s talibanima mogle bi utjecati. Ali imaju različite prioritete, smanjujući izglede za ujedinjeni front u obrazovanju djevojčica.

Pakistan je zabrinut zbog ponovnog oživljavanja militantnih aktivnosti. Iran i zemlje srednje Azije imaju pritužbe na vodne resurse. Kina gleda na mogućnosti ulaganja i vađenja minerala.

Postoji veća vjerojatnost pritiska koji dolazi iz Afganistana.

Današnja vladavina talibana razlikuje se od one prije nekoliko decenija. Viši čelnici, uključujući glavnog glasnogovornika Zabihullaha Mujahida, oslanjaju se na društvene medije za slanje ključnih poruka Afganistancima u zemlji i inozemstvu.

Ističu svoj uspjeh u iskorjenjivanju narkotika i slamanju naoružanih grupa poput Islamske države. Ali poboljšanje sigurnosti i uništavanje usjeva maka samo će donekle zadovoljiti ljude.

Dok su Afganistanci zabrinuti zbog gubitka obrazovanja djevojčica, oni imaju hitnijih briga poput zarađivanja novca, stavljanja hrane na stol, održavanja krova nad glavom i preživljavanja suša i oštrih zima.

Unutar Afganistana postoji želja da talibani imaju neku vrstu međunarodnog prihvatanja, čak i ako to nije priznanje, kako bi ekonomija mogla napredovati.

Javno mnijenje danas je mnogo relevantnije i utjecajnije nego što je bilo za vrijeme talibanske vladavine 90-ih, rekao je Abbas. “Unutarnji pritisak običnih Afganistanaca će na kraju gurnuti Kandahar u kut i napraviti razliku.”

No mogle bi proći godine dok posljedice zabrane ne pogode afganistanske muškarce i izazovu val nemira. Trenutno to pogađa samo djevojke i uglavnom su žene te koje su protestovale protiv niza ograničenja.

Agha je rekao da će Afganistanci podržati zabranu ako je krajnji cilj provođenje hidžaba, islamske marame, i okončanje miješanja spolova. Ali neće ako se radi samo o potpunom prekidu obrazovanja djevojčica.

“Mislim da samo nacija može prednjačiti”, rekao je.

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije