Moto naših političara je da se ništa ne uradi, a to ništa dobro naplati. Uprkos tome najplaćeniji su u regiji jer oni platu ne zarade, već je dobiju na poklon
Plate naših “izabranika”, političara, ministara, zastupnika, premijera su i do šest puta veće u odnosu na prosječna primanja građana. Iako zvuči nerealno, oni nemaju nikakvu odgovornost za rad, nerad, ispunjeno, neispunjeno. Plate su tu bez obzira na njihovu efikasnost.
Radio, ne radio
Prema podacima CIN-a, plata Denisa Bećirovića, kao člana Predsjedništva, iznosi 6.491 KM. Željka Cvijanović ima čak 6.636 KM, dok je “najskromniji” Željko Komšić sa 6.183 KM. Na jednako visokoj nozi žive i poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH, koji u zbiru (komisije, putovanja) imaju primanja približno 6.000 KM mjesečno. Visoku platu od 6.569 maraka ima i predsjedavajuća Savjeta ministara BiH Borjana Krišto, dok ministri na nivou BiH imaju plate otprilike 5.600 KM. Kako se spuštamo prema nižim nivoima vlasti, tako i plate funkcionera padaju. Milorad Dodik nije objavio podatak o tome kolika mu je plata kao predsjednika RS-a, ali ona je u prošlom mandatu na ovoj funkciji (2014-2018) iznosila gotovo 5.000 KM. Radovan Višković, kao premijer RS-a, ima bruto platu od 4.700 KM. Ministri u entitetu RS, s druge strane, imaju plate u prosjeku 3.480 KM. Nešto skromniju platu ima premijer Federacije Nermin Nikšić koja doseže približno 3.500 KM. Identična primanja ima i Lidija Bradara kao predsjednica entiteta. Kada je riječ o zastupnicima u Parlamentu FBiH, njihove plate kreću se između 3.500 i 4.000 KM.
Sociolog Esad Bajtal odavno je shvatio da moralni integritet kod većine onih koji su u BiH političari ne postoji.
– Već ne znam treba li o tome išta misliti, je li to očigledno, dakle, sama činjenica da te paralele pokazuju to što pokazuju dovodi u pitanje moralni moment onoga što se ovdje zove plata. To bi moralo da se mijenja, a prije svega u jezičkoj ravni. Kad bi se to zvalo zarada, kad bi se plata zvala zarada, pitanje je da li bi nezarađeno moglo da se isplaćuje kao zarada na taj način na koji se isplaćuju plate, tako apsurdno, paradoksalno, neshvatljivo, iracionalno, kaže Bajtal.
Iz BiH se ne odlazi. Odavde se bježi. U takvoj atmosferi naravno da mogu raditi to što rade, smatra Esad Bajtal
Dodaje kako se to pokazalo “na brojnim sjednicama, analizama učinaka u prošlim godinama, donesenih zaključaka, zakona ovoga ili onoga…”
Sve da se ništa ne uradi, a da se debelo plati. Ovdje su u igri plate koje nemaju dodira sa životom, umjesto zarada koje bi bile direktna posljedica urađenog. Koliko uradiš, toliko si zaradio, koliko zaradiš, toliko se isplati. Neka vrsta reformi morala bi početi iz ove logičko-jezičke paralele, ističe Bajtal.
Zlatko Miletić, delegat u Domu naroda PSBiH, priznaje kako je omjer plata političara, ministara, zastupnika i svih izabranih u odnosu na primanja običnih građana nesrazmjeran.
– Ako uzmemo u obzir činjenicu da svaki od ovih zvaničnika, bar kada je u pitanju državni nivo, ima platu veću šest puta od državnog prosjeka, sve je rečeno. Pogotovo ako uzmete u obzir da dođete danas u ovu zgradu ovdje, nećete naći pet-šest ljudi koji primaju platu 6.000-7.000 maraka i koji uopšte dolaze na posao, govori Miletić.
Smatra da “ovakvog stanja, ovako pretplaćenih zvaničnika, nema ni u jednoj zemlji u Evropi, a u odnosu na prosjek plata koje ima stanovništvo BiH”.
– Mislim da su naši zvaničnici po visini primanja među prve tri zemlje u Evropi, po enormnim primanjima i platama koje oni zaista ne zaslužuju, konstatuje Miletić.
I zemlje u regionu, prema pisanju medija, svrstavaju se iza BiH po količini bahaćenja i platama nesrazmjernim radu političara. Prema javno dostupnim podacima o ličnom dohotku, najmanju platu u regionu ima predsjednik Srbije, a najveću Slovenije. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prima neto platu od 1.715 eura mjesečno, predsjednica Slovenije 3.728 eura, dakle oko trista eura više od članova Predsjedništva BiH. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ima 200 eura veću platu od Aleksandra Vučića i iznosi 1.932 eura, dok Zoran Milanović prima neto mjesečnu platu od 3.555 eura. No, u izvršnoj vlasti nešto se još i radi.
Bivši poslanik u Skupštini Srbije Dragan Šormaz smatra da godišnji izvještaji za korupciju pokazuju da su zemlje regiona “tu negdje”.
– Srbija verovatno prednjači u svemu tome, ali ja mogu da kažem da svi oni koji se nalaze u institucijama Srbije ne žive od plata, pa im nije važno koliko su visoke. Činjenica je, ja sam bio poslednje 22 godine poslanik, to je sve u Srbiji išlo silaznom putanjom po pitanju zarada narodnih poslanika. Iz godine u godinu su bile sve niže i niže, tvrdi Šormaz i dodaje kako su, u odnosu na bruto domaći proizvod, plate srbijanskih poslanika, ministara, predsjednika najniže u Evropi.
Svaki od predsjednika, premijera, ministara od državnog do nižih nivoa vlasti ima od dvadeset do trideset savjetnika, koji također imaju visoke plate od novca građana, ističu naši sagovornici
– To samo govori o nepoštovanju tih institucija. Bio sam prisutan kada je jedan nemački poslanik rekao predsedniku Vučiću u lice, kad imate tako niske plate, mišljenja smo da ste svi korumpirani, priča Šormaz.
Nigdje bunta
Šormaz smatra da BiH sa tolikim brojem izabranih zvaničnika, predsjednika, ministara, zastupnika graniči sa nemogućim.
– To je potpuno neverovatno. Ja sam to više puta govorio i sa kolegama iz Bosne, mene znaju u BiH, često sam bio i u Parlamentu, da je potpuno neverovatno da država sa tim primanjima fukcioniše, kao da su u pitanju Sjedinjene Američke Države. Toliko parlamenata, toliko funkcionera, toliko plata… Ispade da se pola države nalazi u tim institucijama. Ja ne znam koja privreda to može da izdrži. U Srbiji je sa druge strane apsurd. Toliko je to malo plaćeno, naglašava Šormaz.
Esad Bajtal smatra da jedino narodni bunt može promijeniti sistem. Plata treba da se zaradi.
– Zašto ne koriste svoje ustavno pravo, civilizacijsko, prirodno, ljudsko pravo? To je problem, zašto niko ne budi te građane, zašto niko ne osvješćuje, a to bi bila zadaća civilnog sektora, da iz njega kažu ovo više ne može ovako, ističe Bajtal.
Plate, dodaci, odvojeni životi, službeni automobili, putovanja, savjetnici… Tu su i službe koje imaju višak zaposlenih u državi u kojoj nema razvoja, fabrika, privrede. Biti ovdje političar je zaista vrhunsko uhljebljenje, piše Oslobodjenje.