Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Pokušajte i vi: 18 stvari koje kreativni ljudi rade drugačije

Published

on

Kreativnost funkcioniše na misteriozan i često paradoksalan način. Kreativno mišljenje je stabilna, određujuća osobina pojedinih ličnosti, ali može i da se mijenja zavisno od situacije i okruženja. Inspiracija i ideje često dolaze naizgled niotkuda, nema ih kad su najpotrebnije, ali kreativno mišljenje zahtijeva složene kognitivne sposobnosti, pri čemu se potpuno razlikuje od običnih misaonih procesa.

Neurolozi kažu da je kreativnost mnogo složenija nego što bismo pomislili na osnovu teorije o lijevoj hemisferi, koja je racionalna i analitička, i desnoj hemisferi, koja je kreativna i emocionalna. Vjeruje se da kreativnost podrazumijeva niz saznajnih procesa, neuronskih puteva i osjećanja, ali još nemamo jasnu sliku o tome kako funkcioniše kreativni um, prenosi BLIC.
Sa psihološkog aspekta, kreativne ličnosti je teško “ukrotiti”, zato što su sklone da izbjegavaju naviku i rutinu. Istraživanja su pokazala da kreativnost objedinjuje mnoštvo specifičnosti, ponašanja i društvenih uticaja u jednoj osobi.

“Kreativnim ljudima je teško da spoznaju sebe zato što je kreativna ličnost složenija o nekreativne. Maštoviti ljudi obično imaju zbrkanije umove”, kaže Skot Beri Kaufman sa Univerziteta u Njujorku.

Mada ne postoji “tipična” kreativna osoba, postoje određene osobine i ponašanja koja ukazuju na to da je reč o veoma kreativnim ljudima.

Navodimo 18 stvari koje oni rade drugačije:

Maštaju

Kreativni ljudi znaju da maštanje nipošto nije gubljenje vremena, uprkos tome što su im nastavnici u školi govorili suprotno.

U zajedničkom radu Skota Berija Kaufmana i psihologa Rebeke L. Mekmilan pod nazivom “Oda pozitivnom konstruktivnom maštanju”, autori tvrde da maštanje doprinosi procesu “kreativne inkubacije”. Mnogi od nas iz iskustva znaju da nam najbolje ideje padaju na pamet baš onda kada razmišljamo o nečem sasvim drugom.

Istraživanje iz 2012. navodi na zaključak da maštanje zapravo zahtijeva veoma veliko angažovanje mozga i da može da doprinese iznenadnom uspostavljanju veza i sagledavanju situacije, jer je povezano sa sposobnošću da prizovemo u sjećanje određenu informaciju kada nam nešto drugo zaokuplja pažnju.

Sve primjećuju

Kreativne ličnosti u svemu prepoznaju mogućnosti i neprekidno upijaju informacije koje pokreću ispoljavanje kreativnosti. Književnica Džoan Didion uvijek je nosila bilježnicu sa sobom kako bi zapisala svoja zapažanja o ljudima i događajima, što joj je pomagalo “da bolje shvati svu složenost i kontradiktornost vlastitog uma”.

Rade kada su najefikasniji

Mnogi veliki umjetnici tvrdili su da najbolje rade ili veoma rano ujutro ili kasno uveče. Vladimir Nabokov je pisao odmah poslije buđenja u 6 ili 7 ujutro, dok je arhitekta Frenk Lojd Rajt redovno šetao od tri do četiri sata ujutro, a radio nekoliko sati prije odlaska na spavanje.

Uvijek nađu vremena da budu sami sa sobom

“Da biste bili otvoreni za kreativnost, morate znati konstruktivno da koristite samoću. Morate prevazići strah od samoće”, napisao je američki psiholog Rolo Mej.

Umjetnike i kreativne osobe često bije glas da su osobenjaci, što zapravo nije tačno, ali treba imati na umu da je samoća ponekad ključ za ostvarenje najvećih djela.

Životne prepreke okreću u sopstvenu korist

Nova oblast u psihologiji, poznata kao posttraumatski rast, bavi se pozitivnim posljedicama negativnih događaja. Ona zagovara stav da mnogi ljudi umiju da iskoriste nevolje koje su ih zadesile i traume iz ranog perioda života za kreativni razvoj. Naučnici su ustanovili da traume pomažu ljudima da se razvijaju kada je riječ o međuljudskim odnosima, duhovnosti, poštovanju života, ličnoj snazi i, što je najvažnije, kreativnosti – te da uoče nove šanse u životu.

Uvijek su u potrazi za novim iskustvima

Kreativni ljudi vole da se izlažu novim iskustvima, čulnim utiscima i stanjima uma, a ta njihova otvorenost je značajan preduslov za ispoljavanje kreativnosti.

“Otvorenost za nova iskustva je ubjedljivo najvažniji preduslov kreativnog učinka”, objašnjava Kaufman.

“Ona podrazumijeva niz različitih, međusobno povezanih aspekata: intelektualnu radoznalost, traganje za uzbuđenjem, otvorenost za osjećanja i fantaziju. Sve to zajedno pokreće kognitivno i bihejvioralno istraživanje svijeta, vašeg unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta.”

Uče na sopstvenim greškama

Obavljanje kreativne djelatnosti često se opisuje kao proces u kome stalno doživljavate neuspjeh sve dok ne otkrijete ono što će vas dovesti do rezultata. Kreativne osobe – barem one uspješne – naučile su da neuspjeh ne primaju lično.

Postavljaju velika pitanja

Oni su beskrajno radoznali. Posmatraju svijet oko sebe, želeći da znaju zašto i kako je nešto tako kako je – bilo kroz razgovor sa drugima, bilo tako što sami analiziraju stvari.

Posmatraju druge ljude

Po prirodni skloni posmatranju i zainteresovani za život drugih ljudi, kreativni tipovi vole da posmatraju ljude, što im ponekad omogućava da dođu do najboljih ideja. “Prust je skoro cijeli život posmatrao druge ljude i bilježio svoja zapažanja, što je na kraju došlo do izražaja u njegovim knjigama”, kaže Kaufman.

Rizikuju

I rizikovanje utiče na kreativnost. Mnoge kreativne osobe profitirale su od preuzimanja rizika u različitim aspektima života. Postoji duboka i značajna veza između preuzimanja rizika i kreativnosti, a ona se često zanemaruje. Kreativnost vam omogućava da napravite nešto od ničega.

Život shvataju kao šansu za samoizražavanje

Niče je vjerovao da život čoveka i svijet treba posmatrati kao ujmetničko djelo. Kreativni tipovi možda su više skloni da tako posmatraju svijet i u svakodnevnom životu stalno su u potrazi za šansama se izraze. “Kreativnost nije ništa drugo neko individualno izražavanje vlastitih potreba, želja i jedinstvenosti”, ističe Kaufman.

Idu za vlastitim strastima

Kreativci su motivisani da djelaju podstaknuti unutrašnjom potrebom, a ne željom za nagradom i priznanjem. Psiholozi su pokazali da kreativni ljudi crpe energiju iz aktivnosti koje za njih predstavljaju izazov, što znači da su motivisani iznutra. Naučnici tvrde da već samo razmišljanje o unutrašnjim razlozima podstiče kreativnost.

Umiju da izađu iz okvira vlastite perspektive

Još jedna važna svrha maštanja je da nam pomogne da izađemo iz okvira vlastite, ograničene, perspektive i da istražujemo drugačije načina razmišljanja, što može biti značajn doprinos kreativnom radu.

Gube pojam o vremenu

Dok pišu, igraju, slikaju ili izražavaju sebe na bilo koji drugi način, kreativne ličnosti često primjete da se nalaze u stanju poznatom kao “flow”, koje im pomaže da budu maksimalno kreativni. “Flow” (tok, strujanje) je mentalno stanje u kome pojedinac prevazilazi granice svjesnog mišljenja kako bi dospio u uzvišeno stanje koncentracije i smirenosti. Kada se nađu u tom stanju, on je praktično imun na bilo kakve unutrašnje i spoljne pritiske i smetnje.

Okružuju se ljepotom

Često imaju izvanredan ukus, pa samim tim vole da budu okruženi lijepim stvarima.
Nedavno sprovedeno istraživanje pokazalo je da su muzičari – uključujući one koji sviraju u orkestrima, rade kao profesori muzike ili nastupaju solo – veoma osjetljivi na umjetničke ljepote.

Povezuju stvari

Ako postoji nešto po čemu se veoma kreativni ljudi razlikuju od drugih, onda je to njihova sposobnost da vide mogućnosti tamo gdje ih drugi ne vide. Mnogi veliki umjetnici i pisci rekli su da je kreativnost sposobnost povezivanja stvari koje drugi ljudi nikada ne bi ni pomislili da povežu. I Stiv Džobs je rekao da je “kreativnost povezivanje stvari”.

Stalno mijenjaju ustaljene obrasce

Obilje različitih iskustava je veoma važno za kreativnost, više od bilo čega drugog, smatra Kaufman. Kreativci menjaju ustaljene obrasce, da isprobavaju nove stvari i izbjegavaju sve što život čini monotonim. “Kreativne osobe imaju raznovrsnija iskustva, a navika ubija raznovrsnost iskustava”, ističe on.

Kreativne ličnosti u potpunosti shvataju vrijednost jasnog i fokusiranog mišljenja, od koga zavisi njihov rad. Mnogi umjetnici, zabavljači, pisci i ljudi i drugi kreativci, poput reditelja Dejvida Linča, okrenuli su se meditaciji kao instrumentu za postizanje najkreativnog stanja uma.

riznicazlatnihideja.com

senzor.ba

Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Svijet / Zanimljivosti

Trumpova prva odluka? Novi američki predsjednik izbacuje transrodne osobe iz vojske

Published

on

By

Donald Trump, novoizabrani predsjednik SAD-a, navodno planira potpisati izvršnu naredbu odmah nakon inauguracije 20. januara 2025., kojom bi transrodnim osobama bilo zabranjeno služenje u vojsci. Ova naredba bi poništila politiku predsjednika Joea Bidena i mogla bi rezultirati medicinskim otpuštanjem hiljada aktivnih trans vojnika.

Tokom svog prvog mandata, Trump je već pokušao uvesti zabranu trans osobama u vojsci, pravdajući to “velikim medicinskim troškovima i ometanjem”. Ta politika, usvojena 2019., ukinuta je pod Bidenovom administracijom.

Trumpova inicijativa dio je šireg plana za ukidanje prava LGBT+ zajednice, uključujući zabrane trans učenicima u sportu i korištenju toaleta prema njihovom rodnom identitetu te zabranu medicinske njege za transrodnu djecu. Ove mjere vjerovatno će izazvati pravne sporove.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Škola kod Zagreba: Domar pritvoren zbog seksualnog zlostavljanja djece, optužena i direktorica

Published

on

By

“Policijski službenici Policijske uprave zagrebačke proveli su kriminalističko istraživanje nad 29-godišnjim zaposlenikom odgojno obrazovne ustanove, zbog sumnje u počinjenje ukupno tri krivična djela iz domene krivičnog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, te nad 48-godišnjakinjom, odgovornom osobom u istoj ustanovi, zbog sumnje u počinjenje krivično djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih grupa ili postupanje protivno pravilima struke”, objavila je zagrebačka Policijska uprava.

“Po dovršenom kriminalističkom istraživanju, policijski službenici su osumnjičene u zakonskom roku predali pritvorskom nadzorniku, dok je posebni izvještaj dostavljeno nadležnom državnom tužilaštvu”, dodaje se u priopćenju objavljenom na internetskim stranicama PUZ-a.

Riječ je o domaru i direktorici škole. Domar je osumnjičen da je djevojčice pozivao u WC, pipkao, slao im fotografije svog spolnog organa i mamio da šalju gole fotografije, javlja Nova TV.

“Dijete je na parkingu izjavilo da ju je radnik škole seksualno uznemiravao u dva navrata i pipkao po spolnom organu. Uveo ju je prvi put u WC za osobe s invaliditetom gdje ju je pitao – hoćeš imati odnos sa mnom, na vulgaran način. Ona se uspjela izvući van iz te situacije, a drugi put ju je odveo u kabinet, tu joj je gurnuo ruku u gaćice”, ispričao je otac jedne djevojčice za Novu TV.

“Kćerka mi je poslije u razgovoru rekla da ju je tražio da slika svoje poprsje i da mu pošalje, da slika međunožje, da se slika cijela gola, da mu pošalje slike i da snimi video gdje ona sama sebe zadovoljava i da je on njoj slao slike svog spolnog organa. Dijete je jako u stresu, ne želi više ići u školu, ne želi imati kontakt ni s kim, potištena je, ne jede ništa”, nastavio je otac djevojčice.

Roditelji još jedne djevojčice kažu kako ju je mamio i pratio.

“Tokom devetog mjeseca su krenule poruke – šta radiš, kako si, možemo li se naći, hoćemo ići izlaziti van… A onda su bile također i golišave fotografije u boksericama od dotičnog. U školi ju je pipao za ruke, ona se morala istrgnuti, počela ga je izbjegavati”, rekli su roditelji druge djevojčice.

Djeca su se bojala i sramila išta reći. Na kraju su ipak na nagovor jedne djevojčice, koja nije bila žrtva, koja je samo htjela pomoći svojim prijateljicama, odlučili otići direktorici i sve prijaviti. Roditelji kažu da im direktorica nije pomogla, nego je sve pokušala zataškati.

“Pismeno su morali napisati neku izjavu šta se tačno dogodilo, da opišu cijeli slučaj sa svojim potpisom, škola kao takva nije kontaktirala roditelje. Znamo da je radnicima jasno iskomunicirala da se o tom slučaju dalje ne govori, da se roditelji ne zovu”, rekli su roditelji djevojčice.

Osim domara, pritvorena je i direktorica škole zbog sumnje da nije zaštitila djecu.

Klix

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije