Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Posao u Njemačkoj: Eminu pokušali prevariti Bosanac i šefica staračkog doma

Published

on

Posao u Njemačkoj prije nekoliko godina potražila je i Emina Klino, medicinska sestra iz Sarajeva, stupivši u kontakt s našim čovjekom iz Tuzle

Od 2013. godine iz Bosne i Hercegovine iselilo je oko 600.000 građana. Samo u 2021. godini rekordnih 170.000, podaci su Unije za održivi povratak i integracije u BiH. Posao u Njemačkoj je prije nekoliko godina potražila i Emina Klino, medicinska sestra iz Sarajeva.

Za Fokus je govorila o svojim iskustvima, koja, na samom početku, nisu bila baš pozitivna.

– Tada nije postojalo puno agencija za posredovanje u zapošljavanju kao danas. Grupe ljudi bavile su se prikupljanjem potencijalnih kandidata. Vođena neiskustvom, stupila sam u kontakt s jednim našim čovjekom iz Tuzle. On je živio u Njemačkoj i bavio se baš tim poslovima. Poslala sam mu dokumentaciju putem e-maila, a on me nazvao i ponudio posao u staračkom domu u gradiću na granici sa Francuskom i Luxemburgom, kao i pomoć u nostrifikaciji diplome. Pristala sam i za mjesec i po dobila vizu – kaže Emina.

Ucjena od 5.000 eura

Međutim, ubrzo po dolasku u Njemačku uvjerila se da skoro ništa nije onako kako je dogovoreno. Nakon četiri mjeseca pred nju je stavljen ugovor u kojem je pisalo da je šefici staračkog doma dužna 5.000 za troškove nostrificiranja diplome. Kao i da će ostati na tom poslu narednih pet godina i vraćati taj novac u određenim mjesečnim ratama.

– Odbila sam potpisati pa mi je taj čovjek koji mi je pomogao u pronalasku posla zaprijetio otkazom. Shvatila sam da je u “talu” sa šeficom staračkog doma. Dala sam otkaz i odselila u Nürnberg, Bayern. U novinama sam pretraživala oglase i u roku od 24 sata našla posao. Ponovo sam poslala dokumente u nadležno ministarstvo. Od novih poslodavaca saznala sam za jednu nevladinu organizaciju, kojoj sam se obratila i dobila odgovor da će mi finansirati nostrificiranje diplome, što je iznosilo oko 2.200 eura. Za šest mjeseci sam imala svoju diplomu u rukama i tada kreće bolje vrijeme za mene – priča Klino. Ona je u međuvremenu dobila stalni boravak i završila dodatno školovanje u području intenzivne njege.

Trenutno u BiH postoji mnoštvo agencija za posredovanje u zapošljavanju, među kojima i jedna državna – Agencija za rad i zapošljavanje BiH, koja od 2013. godine sarađuje sa Slovenijom i Njemačkom. Sve osobe koje odlaze na rad u inozemstvo posredstvom ove agencije imaju sva prava kao i domaća radna snaga u tim državama.

Programi državne agencije

Za većinu bh. građana koji odluče tražiti posao u inozemstvu, posao u Njemačkoj je i dalje najatraktivniji. Državna agencija može im pomoći ukoliko imaju završenu srednju medicinsku školu općeg ili pedijatrijskog smjera, položen stručni ispit u BiH i znanje njemačkog jezika na minimum B1 nivou. Posredovanje je podijeljeno na dva programa.

– Prvi je kod poznatog poslodavca gdje kandidati sami pretražuju oglase, stupaju u kontakt sa poslodavcem. Ukoliko poslodavac iskaže interes za zapošljavanjem kandidati svoju dokumentaciju dostavljaju nama na pregled. Mi je šaljemo u Saveznu agenciju za rad Njemačke koja pokreće proceduru za izdavanje radne dozvole. Nakon što kandidat dobije dozvolu, nama se dostavlja ugovor o radu koji potpisujemo kao garant sigurnosti u zapošljavanju, te kandidat odlazi u Ambasadu Njemačke po radnu vizu – pojašnjava za Fokus Boris Pupić, stručni saradnik za odnose sa javnošću Agencije.

Drugi program, Triple Win, podrazumijeva da poslove za kandidate traži njemački GIZ u saradnji sa Saveznom agencijom za rad te zemlje. U sklopu ovog projekta kandidati dobijaju obuke iz njemačkog jezika i uslova života i rada u Njemačkoj, te imaju tutorstvo u trajanju od 12 mjeseci na radu u toj zemlji. Radnu dozvolu dobijaju na godinu dana, a uslov za produženje je uspješno položen stručni ispit za njegovatelja.

Besplatne usluge

Posredovanje za Sloveniju odvija se u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje te zemlje. Oni konkurse sa otvorenim radnim mjestima, za koje nemaju domaću radnu snagu, prosljeđuju bh. agenciji. Ona dalje entitetskim zavodima za zapošljavanje i lokalnim biroima. Radne dozvole izdaju se na godinu dana, s tim da većina radnika dobije produženje kod istog ili novog poslodavca.

Agencija za rad i zapošljavanje BiH nije zabilježila slučajeve zloupotreba ili lažnih oglasa. Upravo su im međudržavni sporazumi garancija. U Sloveniji je bilo pojedinačnih problema u smislu nepoštivanja i kršenja ugovora o radu. No, to se, kaže Pupić, rješava u saradnji sa nadležnim institucijama te zemlje. U Njemačkoj nije bilo kršenja ugovora.

Pored državne, postoje i privatne agencije koje se bave posredovanjem u zapošljavanju. Kako bi izbjegli neugodnosti slične onima koje je imala sagovornica Fokusa, vrlo je važno da kandidati budu krajnje oprezni i biraju samo one koje su registrirane kod entitetskih ministarstava rada. Pupić naglašava da je posredovanje besplatno. Kao i da, ukoliko neko želi ove usluge naplatiti od radnika, ili je riječ o prevari ili se ne radi o uredno registriranoj agenciji.

Nostrificiranje diplome za posao u Njemačkoj

Našem portalu obratila se čitateljica, koja je u potrazi za poslom u Njemačkoj. Od jedne agencije, za koju smo uvidom u spiskove utvrdili da nije registrirana, dobila je informaciju da usluge nostrificiranja diplome koštaju 950 KM plus troškovi takse od 100 do 600 eura koji se uplaćaju u Njemačkoj.

Za iste usluge, registrirana agencija AVS iz Zenice, naplaćuje 600 maraka.

– Naša agencija pruža ovu uslugu i cijena je jednaka za sva zanimanja. Te su u cijenu uključene usluge prevođenja dokumentacije, jer mi imamo stalno zaposlene sudske tumače. Nakon što nadležni ured u Njemačkoj obradi dokumentaciju i izda rješenje, kandidati su dužni tom uredu platiti taksu za obradu dokumenata, koja se kreće između 100 i 600 eura ovisno od ureda, zanimanja, dužine obrade dokumentacije i slično – kazala je za Fokus direktorica Agencije AVS Selma Čivić.

Važno je pojasniti da usluge posredovanja u zapošljavanju moraju biti besplatne, a da je nostrificiranje diplome neovisan proces koji se naplaćuje.

– Započet proces nostrificiranja je bitan kandidatima iz nekoliko razloga. Jedan od razloga je taj što im se otvara mogućnost lakšeg i bržeg pristupa procesu viziranja u Ambasadi SR Njemačke. Osim toga, ako nema nostrificiranu diplomu, osoba radi kao pomoćni a ne kvalificirani radnik– pojašnjava Čivić.

Agencijama se uglavnom javljaju kompanije

Govoreći o rizicima samostalnog traženja posla, ona naglašava da radnici često dobiju neadekvatan smještaj i uvjete koji su drugačiji od onih koje su dogovorili sa poslodavcem, a tiču se radnih zadataka ili zarade.

– Mi se trudimo da ono što je dogovoreno i potpisano u našim kooperacijskim ugovorima uvijek bude ispoštovano sa strane poslodavca, kandidata i, naravno, s naše strane. Do sada nismo imali nikakve extremne situacije. Ukoliko se desi da poslodavac nije ispoštovao radnika, mi ga automatski povlačimo na neko novo radno mjesto. S druge strane, ukoliko kandidat ne zadovolji potrebe poslodavca ili napusti radno mjesto prije isteka probnog perioda od šest mjeseci, mi se obavezujemo da ćemo nadoknaditi nastalu štetu ili posredovati zamjenskog kandidata – kaže Čivić.

Milena Rađenović, direktorica Clipcon agencije, smatra da koncept agencija za zapošljavanje još nije sasvim blizak građanima BIH. Ipak, sve više osoba traži njihove usluge i informacije.

– Uglavnom se nama javljaju kompanije koje imaju potrebu za popunjavanjem otvorenih radnih mjesta. To su inostrane ali sve više i domaće kompanije. Posredujemo u zapošljavanju u svim oblastima i na svim nivoima otvorenih pozicija. Od headhunting-a za rukovodećim pozicijama do kvalificiranih radnika. Mi kao agencija nastojimo educirati i klijente i kandidate o postojanju nelegalnih agencija. Na taj način ih upozoriti na potencijalne probleme – kaže Rađenović.

Inspekcija izrekla mjere zabrane

Socijalne mreže preplavljene su reklamama agencija i posrednika. Klijente traže i u lokalnim restoranima, kafićima ili hotelima. U 2022. godini Federalni inspektorat rada je na osnovu zahtjeva resornog ministarstva i prijava pravnih i fizičkih lica kontrolisao devet agencija za posredovanje u zapošljavanju i utvrdio da četiri obavljaju djelatnost bez dozvole za rad.

– Prema subjektima kod kojih su utvrđene nepravilnosti poduzete su upravne mjere u smislu zabrane obavljanje djelatnosti do momenta pribavljanja dozvole za rad. Konstatovano je i da su tri subjekta kojima je izrečena mjera zabrane rada ranije podnijela zahtjev i bila u postupku pribavljanja dozvole. Jednom subjektu su, osim mjere zabrane rada, izdata i dva prekršajna naloga, za pravno i odgovorno lice – kazao nam je glavni federalni inspektor rada Željko Koštro.

Kako bi izbjegli prevare i neugodnosti, građani bi prije traženja usluga posrednika trebali provjeriti registre. Oni se nalaze na internet stranicama entitetskih ministarstava rada. Na LINKU za Federaciju BiH i na LINKU za Republiku Srpsku.

Ukupno, u oba entiteta, registrirane su 23 agencije.

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Continue Reading

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Continue Reading

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Continue Reading

Najčitanije