Connect with us

Religija

Posljedice ogovaranja

Published

on

Svako ljudsko djelo ima svoje posljedice. Ne voditi računa o posljedicama svojih djela označava prvorazredni nemar i neozbiljnost koju sebi jedan vjernik ne može dopustiti. Upravo će nas spoznaja posljedica jednoga djela spriječiti da dotično djelo i uradimo. Kada je u pitanju ogovaranje, tri posljedice su neminovne:

1.. sramoćenje i poniženje na dunjaluku: “Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove sramote, jer ko bude istraživao njihove sramote, Allah će istraživati njegove sramote, a kome Allah bude istraživao sramote, taj će biti ponižen u vlastitoj kući!” (Ebu Davud, 4880);

2. kaburska kazna: Ebu Bekr, r.a., kazuje: “Jedanput je Vjerovjesnik, a.s., prošao pored dva kabura, pa rekao: ‘Ova dvojica kažnjavaju se, ali ne zbog velikog grijeha. Jedan se kažnjava zbog toga što nije vodio računa o mokraći, a drugi zbog ogovaranja.'” (Ebu Šejbe, El-Musannef, 122). Katade je rekao: “Kaburska kazna sastoji se iz tri dijela: jedna trećina je zbog ogovaranja, druga zbog prenošenja tuđih riječi, a treća zbog mokraće.”

3. ahiretska kazna: od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Onome ko jede meso svoga brata na dunjaluku ono će biti prikučeno na Sudnjem danu, te će mu se reći: ‘Jedi ga mrtvoga kao što si ga jeo živoga!’ i on će ga jesti, žvakati i gutati.” (Taberani, El-Mu‘džemu l-evsat, 1685).

Kako se osloboditi ogovaranja

Najjednostavniji i najtačniji odgovor na ovo pitanje jeste takva (Bogobojaznost) i stid pred svevišnjim Allahom. Zatim, nakon što smo, na temelju navedenih hadisa, upoznati s pogubnim posljedicama ogovaranja, pouzdan lijek za njegovo odstranjivanje iz srca jeste i prisjećanje da smo na gubitku kada god ogovorimo drugu osobu, i na ovome i na onome svijetu, jer, kao što je poznato, naša dobra djela na Sudnjem danu usmjerit će se na osobu koju smo ogovorili.

Poznat je slučaj s Hasanom Basrijem koji je, kada su mu rekli da ga je neki čovjek odgovorio, tom čovjeku poslao korpu hurmi i poruku: “Čuo sam da si mi poklonio svojih dobrih djela, pa sam htio da ti se odužim za to. Oprosti mi što ti ne mogu nadoknaditi koliko tvoje vrijedi.” Također je zabilježeno da je neki čovjek rekao Hasanu Basriju: “Čujem da si me ogovarao!”, na što je Hasan rekao: “Ti kod mene nisi dostigao taj stepen da ti ja dam svoja dobra djela!” (Gazali, Ihjā’, 5/464, 479)

Također, kao efikasan lijek u borbi protiv ogovaranja propisuje se upoznavanje s dobrim prethodnicima i njihovim uzornim životima iz kojih su u potpunosti istisnuli ogovaranje kao pogubnu osobinu, ili su se, pak, samokažnjavali ukoliko bi se desilo da nekoga ogovore. Prenosi se da je Resul Ibn Vehb rekao: “Zavjetovao sam se da ću, kad god nekoga ogovorim, jedan dan zbog toga postiti, pa sam se namučio: ogovarah i postih. I onda odlučih da ću, kad god nekoga ogovorim, kao sadaku udijeliti jedan dirhem – pa onaj kome su dirhemi dragi, ostavit će ogovaranje.”

Šta je veće od grijeha

Sve ovo što smo spomenuli o ogovaranju nije nepoznato. Nažalost, svojom svakodnevnom praksom to ne pokazujemo, kao da nikada nismo čuli za šerijatski propis o ogovaranju. A to onda znači da svjesno činimo ono za što znamo da je grijeh, odnosno zapadamo u jednu vrlo opasnu situaciju: toliko smo se navikli na grijeh ogovaranja da i ne primjećujemo kada ga činimo, što je stanje koje je, zapravo, opasnije od samoga grijeha!

Ibn Abbas posljedice grijeha objašnjava sljedećim riječima: “Grešnici, nemojte biti sigurni za završnicu vaših grijeha, i znajte da ono što proizlazi iz grijeha veće je od samog grijeha. Neosjećanje stida od onih koji su na tvojoj desnoj i lijevoj strani u trenutku griješenja veće je od samog grijeha. Smijanje u trenutku činjenja grijeha, a da si svjestan Allahove kazne, veće je od grijeha.

Zadovoljstvo grijehom koji se čini veće je od grijeha. Negrižnja savjesti zbog počinjenog grijeha veća je do grijeha. Strah od vjetra koji leprša odjeću, dok se srce ne uzbuđuje i ne pokreće pred pogledima uzvišenog Allaha, to je veće od grijeha. Da li vam je poznat grijeh Ejjuba, a.s., zbog kojega ga je Allah, dž.š., stavio na veliko iskušenje u tjelesnom i materijalnom pogledu? Njegov grijeh je bio u tome što je odbio prići u pomoć nevoljniku koji je zatražio od Ejjuba, a.s., da spriječi zulum nad njim” (El-Baša, Iz života ashaba, 123).

Izvor :(Almir Fatić/IIN Preporod)

Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Religija

Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro

Published

on

Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste.

Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.

Moja baka Emili mi je jednom rekla: „Stvarno je odlično što je Bog stvorio patnju i bol. Oni nas opominju da budemo zahvalni kada se osjećamo dobro.“

Nedavno sam dobio modrice na oba koljena. Kada su me bolovi počeli prolaziti, sjetio sam se ove bakine mudrosti. Zapanjio sam se koliko sam postao zahvalan na poklonu što opet mogu normalno da hodam. Postavio sam sebi zanimljivo pitanje. „Zašto nisam bio zahvalan na poklonu zdravlja prije nego što sam se povrijedio?“

Postavite sebi slična pitanja. Da li i vi određene poklone i blagodati uzimate zdravo za gotovo?

Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste. Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.

Bolest nas uči i da mi nismo samo tijela, već da imamo dušu. Mi smo duhovna bića, koja obitavaju u tijelima. Jedan od mojih omiljenih duhovnih učitelja, Ram Das, imao je običaj da se učenicima zagleda u oči i kaže: „Jesi li tu? Ja sam ovdje. Kako ti je unutra?“ To je zabavan način isticanja činjenice da smo mi duhovna bića na Zemlji – koja žive svoje ljudske živote u oklopima koje zovemo tijelima. Iz nekog razloga, dio iskustva života u tijelu je da ono nije savršeno i da prolazi kroz razna iskušenja, probleme i da se ono troši. Kraće rečeno, tijela se razbolijevaju i pate.
Autor: dr. Richard Carlson, „Kako ne gubiti živce zbog velikih stvari“

Za Akos.ba pripremio: Nedim Botić

Nastavi čitati

Cazin

Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer

Published

on

Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer

U srijedu 20. novembra 2024. u Medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” na tribini u ciklusu tribina Islam u vremenu ugostit ćemo uvaženog prof. dr. Zuhdiju Hasanovića.

On će govoriti o temi “Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer”.

Dr. Zuhdija Hasanović je redovni profesor poslaničke tradicije (hadis) na Fakultetu islamskih
nauka Univerziteta u Sarajevu.

Diplomirao je 1991., magistrirao 1999. i doktorirao 2004. na
Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Objavio je sedam originalnih djela, od kojih je i Vjeronauka 4 za srednje škole u koautorstvu s
prof. dr. Nusretom Isanovićem i prof. dr. Mustafom Hasanijem.
Područja njegovog akademskog i naučnog interesa su: poslanička tradicija (sunnet) te
percepcije i normativnost sunneta.

Tribina počinje u 19 sati.

Dobro nam došli!

Nastavi čitati

Religija

Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća

Published

on

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Objašnjavajući razliku između ljubavi prema majci i ljubavi prema ženi, dr. Mustafa Mahmud, rekao je da mu se jedna majka požalila na svoga sina, rekavši: ”Ljubav mog sina prema njegovoj ženi je veća od njegove ljubavi prema meni.”

Upitao sam je: ”Majko, reci mi je šta je bolje: paradajz ili narandže?”

Začuđeno me je pogledala i rekla: ”Nije ispravno porediti dvije različite stvari, paradajz je povrće, a narandže su voće.”

Odgovorio sam joj: ”Tako je i sa ljubavlju, draga majko! Postoji više vrsta ljubavi i nije ispravno porediti jednu vrstu sa drugom.”

Majka je rekla: ”Objasni mi šta time želiš reći”, pa sam nastavio sa svojim objašnjenjem, rekavši joj: ”Ti si majka, ti si njegov džennet na zemlji, a on je tvoj sin, dio tvog srca, i njegova ljubav prema tebi je ibadet, dok je njegova ljubav prema njegovoj ženi, koju je Allah stvorio da se uz nju smiri, njegova sreća. Zato pomozi svom sinu u njegovom ibadetu i omili mu sreću, i ne umanjuj vrijednost njegove ljubavi prema tebi upoređujući je s drugom ljubavlju. Ostavi svog sina slobodnog sve dok ga njegovo srce i njegova čežnja za Džennetom ne vrate tebi, potpuno dobrovoljno.”

Majka je odmahnula glavom u znak slaganja sa mojim riječima, a lice joj se ozarilo od zadovoljstva, i otišla je ponavljajući: ”Njegova ljubav prema meni je ibadet, a njegova ljubav prema njegovoj supruzi je sreća, pa ću mu pomoći da se približi svome Gospodaru i upotpuni ibadet, i ostavit ću ga da bude sretan sa svojom ženom i svojim životom.”

Draga majko, zapamti dobro ove zlata vrijedne savjete dr. Mustafe Mahmuda, pa ako imaš sina i doživiš da postane muž, pusti svog sina da živi svoj život sa svojom suprugom u potpunoj privatnosti i sreći kakav je bio tvoj život ili kakav si željela da bude tvoj bračni život. I pomozi svome sinu da upotpuni svoj ibadet svojom ljubavlju, poslušnošću i dobročinstvom prema tebi.

saff.ba
Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije