Connect with us

Religija

Poštuj starije dok si mlad cijenit ćete kada ostariš

Published

on

 

Sve što je Allah, dž.š., stvorio ima svoj početak i svoj kraj, samo je On, Uzvišen i Slavljen neka je, oduvijek i zauvijek.

Stvorio je čovjeka u najljepšem liku i obliku, udahnuo dušu u njega, halifom-namjesnikom na zemlji ga postavio i svakom čovjeku vrijeme i dužinu njegovog boravka na ovom svijetu odredio: Allah vas stvara i poslije vam duše uzima; ima vas koji duboku starost doživite, pa brzo zaboravite ono što saznate. Allah je, zaista, Sveznajući i Svemoćni. (An-Nahl, 70.)

 

Nekim osobama  Allah, dž.š., podari dug život i oni duboku starost dožive, pa osjete sve blagodati ali i nedaće i teškoće koje to čovjekovo doba nosi i donosi. Starost je i blagodat i iskušenje kako za čovjeka koji duboku starost doživi tako i za one u njegovoj blizini, za njegovu porodicu, bračnog druga, sinove, kćeri, ali i za sve one koji imaju dodira i koji dođu u kontakt sa starim osobama.

Koliko razmišljamo o starosti koju medicina određuje kao „normalan fiziološki proces u kojem nastupa opće opadanje bioloških sposobnosti organizama“? Koliko razmišljamo i da li se pripremamo za našu eventualnu starost?

Koliko razmišljamo o problemima koje starost donosi, odnosno, kako se danas ophodimo prema starim osobama iz našeg najbližeg okruženja ili pak onim koje sretnemo na ulici, u autobusu ili tramvaju?

Neke od nas ova pitanja zaokupljaju u većoj, neke u manjoj mjeri, dok ima i onih koji se ne opterećuju takvim razmišljanjima i koji se uopće ne obaziru na ovu populaciju, makar se radilo i radi o njihovim roditeljima koje su dužni izdržavati, brinuti se za njih, paziti ih i njegovati.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., od ashaba je zahtijevao da čak i učenje u namazu skrate ukoliko su stare osobe dio džemata: „Ako neko od vas predvodi namaz (imami ljudima u namazu), neka bude umjeren, neka im olakša, ako među njima ima slabih, bolesnih i starih. A kad klanja sam, neka odulji koliko hoće“. (Tirmizi)
Kako bi mladi znali izraziti i pokazati poštovanje prema starijima potrebno je na takvoj vrsti edukacije poraditi dok su još sasvim mali, potrebno im je preko osnovne komunikacije muslimana, preko selama, usaditi osjećaj poštovanja prema starijima, a što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naglasio u hadisu: „Mlađi će nazvati selam starijem, prolaznik onome koji sjedi, dok će manja skupina nazvati selam većoj skupini“. (Buhari)
U našim krajevima pristojno i lijepo ophođenje mlađih članova porodice prema starijima, posebno od strane djece, uvijek je bilo isticano kao velika radost i olakšanje djedovima i nanama jer vrijeme provedeno sa unučadima za njih je najveća sreća i radost. I Muhammed, s.a.v.s., je svojim postupcima želio pokazati ashabima, r.a., kako će se ophoditi prema starijima. Tirmizi bilježi od Enesa b. Malika, r.a., da je rekao: „Došao je neki starac koji je htio kod Vjerovjesnika, s.a.v.s.. Pošto ljudi oklijevaše da mu naprave mjesto, Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: ‘Ne pripada nama onaj koji nema samilosti prema našim mlađima i poštovanja prema našim starijima’“. (Tirmizi)

Trend marginalizacije prava starih osoba

U ophođenju prema starijima posebno poštovanje i pažnju trebamo iskazati prema našim roditeljima koji duboku starost dožive.

U sredini u kojoj živimo, u našoj državi kao i u susjednim državama, pa i u svijetu općenito, osjetan je nedostatak poštovanja prema starim osobama ali i manjak poštovanja starih roditelja od strane njihove djece.

Dok današnje društvo, demokratsko društvo nudi mnoge mogućnosti i nova rješenja za brojne probleme i osigurava pravdu, jednakost i ravnopravnost svih ljudi bez obzira na vjeru, spol, starosnu dob, i u kojem se pojedinci bore i zalažu za prava prostitutki i za legalizaciju istospolnih brakova pa čak i za prava životinja-pasa lutalica, dotle se, u isto vrijeme, stare osobe obespravljuju, marginaliziraju, ostavljaju bez zaštite, brige, pomoći, pažnje, njege i ljubavi.

Nedostatak rješenja za ovu populaciju sve je vidljiviji i sve prisutniji pogotovo zbog činjenice da se i naša država polahko pridružuje onim  državama koje nose epitet „država staraca“. Sve je više napuštenih i usamljenih staraca i starica, nerijetko nemoćnih i bolesnih, pa i gladnih i žednih. Najteža kategorija su oni koji su ostavljeni od svojih sinova i kćeri jer oni neće i ne žele da se opterećuju problemima svojih starih i iznemoglih roditelja.

U nešto boljoj situaciji su oni koji nisu ostavljeni od svoje djece ali su ipak uskraćeni „rahatluka pod stare dane“ zbog loše finansijske situacije u kojoj se nalaze njihovi sinovi i kćeri koji nisu u prilici da udovolje potrebama svojih starih i bolesnih roditelja jer nerijetko nemaju novca ni za njihove lijekove.

Čini se da je mali broj sretnika, starih, staraca i starica, djedova i nana, koji „bezbrižno“ provode svoje posljednje ovodunjalučke dane jer se o njima u punom kapacitetu brinu njihova djeca, bilo da žive u zajedničkim porodicama bilo da su se pobrinuli i osigurali im, u njihovoj kući, adekvatnu njegu i pomoć druge osobe u situaciji kad su spriječeni, zbog poslova i obaveza, da se posvete hizmetu svojim roditeljima.

I u posebnu kategoriju spadaju stare osobe koje su smještene u klasične staračke domove ili u one novijeg datuma, domove „kvalitetnog starenja“ – koji osim njege i brige svojim štićenicima nude osmišljene programe u kojima se stare osobe, na razne načine mogu iskazati, osjetiti ispunjeno i kvalitetno provoditi svoje staračke dane. Neke od ovih osoba ne posjećuju njihova djeca, dok druge njihovi sinovi i kćeri redovno posjećuju i odvode na vikende u svoje porodice.

Djecu koja su „smjestila“ roditelje u staračke domove generalno se proziva da su napusitili svoje roditelje iako vrlo često to nije slučaj, iako su dakle, pojedini sinovi i kćeri pokušali na taj način obezbijediti cjelodnevnu pažnju, njegu i brigu za svoje roditelje jer sami to nisu u mogućnosti zbog svojih poslovnih obaveza.

Ovdje će nam se naravno nametnuti ključno pitanje, šta je nama rješenje, na koji način ćemo mi, s obzirom na naše, nerijetko cjelodnevne, obaveze i objektivne mogućnosti, zbrinuti naše roditelje? Koji način njege, brige i pažnje ćemo im pružiti i obezbijediti?

Svako od nas treba pronaći modus kako će svoju obavezu prema starim roditeljima na najbolji mogući način izvršiti i tako bar pokušati djelimice vratiti im „dug“ za njihovu njegu i pažnju, trud i napor koji su uložili dok su nas odgajali.

Allah, dž.š., time nas obavezuje: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klānjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod  tebe starost dožive ne reci im ni: »Uh!« – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: »Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete njegovali!« (Al-Isrā’, 23-24.)
Naš odnos prema roditeljima jeste i biće refleksija našeg odnosa prema starijim općenito.

Ako smo brižni i pažljivi prema svojim starim roditeljima i ako tome i našu djecu podučimo, onda nama a ni našoj djeci neće pričinjavati poteškoću da prema starim osobama budu susretljivi, prijatni i učtivi, te da im nekim lijepim gestama ili sitnim uslugama pokažu da ih poštuju, tako što će ih toplo pozdraviti, pomoći ponijeti namirnice ili im napraviti mjesto u tramvaju.

Podstrek i podsticaj da na ove i slične načine izrazimo pažnju i poštovanje prema starima može i treba da nam budu riječi Muhammeda, s.a.v.s., koji je, u namjeri da ukaže na vezu, uzročno-posljedičnu vezu između ponašanja mladih prema starijima i onog što oni mogu očekivati da će ih zadesiti u starosti shodno svojim postupcima iz mladosti, jednom prilikom kazao: „Svakom mladiću koji iskaže poštovanje prema starijoj osobi zbog njezinih godina, Allah će dodijeliti onoga koji će njemu iskazati poštovanje u starosti.“ (Tirmizi)

Autor: Mensur Malkić

islam.ba

Cazin

Prije 141 godinu svečano otvorena Gradska džamija u Cazinu

Published

on

Prva džamija sagrađena na mjestu današnje Gradske džamije u Cazinu datira iz 1576 godine, još od vremena Osmanskog carstva.

Teško je oštećena u potresu koji je pogodio Bosansku krajinu  9. novembra 1880.god.

Obnovljena je nakon tri godine i svečano otvorena 2.novembra 1883.godine.

Na svečanosti otvora džamije prisustvovao je tadašnji reis-ul-ulema Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović, član Ulema Medžlisa Sabit beg Kapetanović i bimbaša Rašidagić Bila je dužine 40 m a širine 20 m, sa drvenom munarom.

Usljed starosti munare koja je prijetila da će se srušiti, ista je srušena i napravljena nova kamena munara čiji je arhitekt bio Ljudevit Misoni.

Trenutno je u fazi adaptacije.

Nastavi čitati

Religija

Dovu koju bismo trebali naučiti i učiti iz zahvalnosti prema Allahovom poslaniku Muhammedu a.s.

Published

on

Posljednji Allahov Muhammed sallallahu alejhi we sellem podučio nas je vjeri i vjerskim propisima koji su do nas došli preko uleme, učenjaka, profesora, imama.

Jedna od dova koju bi trebali naučiti iz zahvalnosti prema Muhammedu a.s. za sve što nas je naučio, za sve što je žrtvovao, uradio za nas i što je vodio i što će voditi velike brige na Sudnjem danu zbog nas jeste dova poslije ezana

 

ALLAHUMME  RABBE  HAZIHI–D-DA‘VETI-T-TAMMETI VE-S-SALATI-L-KAIMETI.
ATI  MUHAMMEDENI-L -VESILETE  VE-L-FADILETE VE-D-DEREDŽETE-R-REFI‘ATE
VEB’ASHU  MEKAMEN  MAHMUDENILLEZI  VE’ADTEH.
INNEKE  LA  TUHLIFU-L-MI‘AD.

Prijevod dove:

Allahu moj, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza.

Podari Muhammedu veliki stepen u Džennetu i posebno dobro i uzdigni ga na uzvišeno mjesto koje si mu obećao. Ti doista ne kršiš obećanje Svoje.

Ko ovu dovu bude učio poslije ezana Muhammed, a.s., će mu biti šefadžija (zauzimat će se za njega) na Sudnjem danu.

 

Komentar dove

Allahu moj, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza.

  • Ovaj savršeni poziv jeste poziv na najvažniji sastanak sa Gospodarom svih svjetova-namaz. Koliko se puta pravimo gluhi na ezane sa svih strana, kao da se ezan ne obraća meni i tebi nego nekom drugom.

Žalosno je u kakvo smo stanje došli da na prste jedni ruke u svojoj porodici, komšiluku one koji namaz redovno klanjaju, makar u kući. A koliko je tek  malo onih koji u džamiju odu makar dnevno na jedan namaz, ili na neki namaz u toku sedmice osim Džume.

Tebe i mene poziva kako ga poslanik nazva u dovi SAVRŠENI POZIV.

Mi težimo ka najboljem u svemu, odjeći, obući,  stvarima, hrani ali , odbijama savršeni poziv-ezan jer očito ne vjerujemo Allahu.

Ovaj ”savršeni poziv” – ezan, je poziv nama nesavršenim ljudima da se odazovemo na vrijeme jer ne znamo koliko nam je vremena ostalo.

Pitali đaci profesora što se mora klanjati namaz svaki dan, može li da se dan uzme slobodno?

On je odgovorio, da kad bi šejtan imao slobodan dan, da nas ostavi na miru , možda bi i mi imali slobodno.

Naravno šejtan konstatno napada, i neće nas ostaviti na miru. Šejtan želi da sa njim gorimo u Vatri.

Drugi dio dove :

Podari Muhammedu veliki stepen u Džennetu i posebno dobro i uzdigni ga na uzvišeno mjesto koje si mu obećao. Ti doista ne kršiš obećanje Svoje.

Kad nam neko od  ljudi valja u životu, malo ili puno mora čovjek biti zahvalan, posebno roditeljima. Obavezno učiti dove za ljude koji su nama vljali, koji su korisni, dobri za džemata za zajednicu.

 Ne trebamo čekati da neko umre pa da onda za njega učimo dovu.

Kako bismo tek onda trebali učiti dove Allahu za Allahov poslanika Muhammeda a.s., za najbolji stepen u Džennetu.

 On nam je svojim primjerom pokazao kako da budemo sretni na ovom svijetu i da uđemo u vječni Džennet.

Abdullah b. Amr b. El-As, radijallahu anhu, prenosi kako je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Kada čujete poziv muezina, ponavljajte za njim ono što i on uči. Nakon toga, donesite na mene salavat, jer onaj ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset.

 

Zatim tražite od Allaha, dželle šanuhu, da mi podari el-vesilu.

Zaista je ona stepen u Džennetu koji može dostići samo jedan odani Allahov, dželle šanuhu, rob.

Nadam se i molim Uzvišenog Allaha da ja budem taj rob. Ko za mene bude tražio el-vesilu, bit će mu dopušten moj šefat.” (Muslim, 577) Riječ el-vesile (veliki stepen) koja se spominje u ovom hadisu označava najbolji stepen i položaj u odnosu na sve ostale ljude.

Ovu dovu učim dovu naglas, ne bi li ko od vas zapamtio i naučio Savršeni poziv-ezan  se svaki dan upućuje nama. Muslimanima i muslimankama. Mi slabo reagujemo. Zamislite da te neko svaki da zove na mobitel i ti se nećeš javiti.

To znači da te taj što te zove ne zanima, nije te briga za njega.

Nemojmo sebi dozvoliti da se tako odnosimo prema ezanu, da nas ne zanima, da mislimo da poziva neke druge ljude a ne nas.

Molimo Allaha da se redovno odazivamo na savršeni, potpuni poziv- ezan, da redovno namaz klanjamo i da poslaniku Muhammedu a.s. da najbolje mjesto u Džennetu. Amin

Nastavi čitati

Religija

Da li je muslimanu dozvoljeno da u tužbi protiv poslodavca kod nadležnog suda potražuje i kamatu za neisplaćene plaće?

Published

on

Da li je muslimanu dozvoljeno da u tužbi protiv poslodavca kod nadležnog suda potražuje i kamatu za neisplaćene plaće? Naime, tužio sam svog poslodavca zbog dvije neisplaćene plaće iz 2001., pa me interesuje da li mogu tražiti zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od 2001. pa do isplate?ODGOVOR :

Ukoliko je poslodavac imao objektivnih problema zbog kojih nije bio u stanju isplatiti neke plaće, ili smatra da uposlenik nema pravo na njih po osnovu ugovora, pa se povede sudski spor u vezi toga, u tom slučaju uposlenik nema šeri'atskog opravdanja da zahtijeva uz neisplaćene plaće i zakonsku zateznu kamatu.

Ako bi sud presudio u njegovu korist i dosudio da ima pravo i na zateznu kamatu, ne bi mu bilo dozvoljeno uzeti istu od poslodavca za svoje potrebe niti pak da bi je proslijedio u vjersko-humanitarne svrhe, zato što bi to predstavljalo jednu vrstu zuluma.

Ukoliko bi, pak, poslodavac namjerno, bez opravdanja, izbjegavao isplatiti plaće uposleniku, uz priznavanje duga, mišljenja smo da u tom slučaju uposlenik može zahtijevati i zakonsku zeteznu kamatu, ali je dužan istu proslijediti u vjersko-humanitarne svrhe.

To bi predstavljalo jedan vid kazne za učinjeni zulum prema uposleniku i preventivno bi djelovalo na spriječavanju samovolje i nasilničkog ponašanja poslodavaca. U svakom slučaju, nije dozvoljeno, pravedno ili nepravedno dosuđenu, zateznu ili neku drugu vrstu kamate potrošiti na ishranu sebe i svoje porodice osim u krajnjoj nuždi.

islam.ba

Nastavi čitati

Najčitanije