Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Poznati analitičar: Stari svjetski poredak se ruši, Rusija će se raspasti, Njemačka propasti, a Kina će proći najgore

Published

on

“Imali smo dobru vožnju, ali je gotova.” Ovim riječima geopolitički analitičar i autor Peter Zeihan opisuje sadašnji trenutak u historiji svijeta. Zlatno doba globalizacije i prosperiteta trajalo je otprilike od 1980. do 2015., ali to doba je zauvijek gotovo, a globalizacija je u svojoj finalnoj fazi.

Zeihan, bivši analitičar američke sigurnosno-konzultantske kompanije Stratfor i autor nekoliko knjiga, ovu teoriju razložio je u svojoj najnovijoj knjizi zlokobnog naslova: “Kraj svijeta je samo početak: Mapiranje kolapsa globalizacije”.

U tom kontekstu, ruska invazija na Ukrajinu mogla bi se u budućim historijskim knjigama voditi upravo kao početak kraja starog svjetskog poretka – ili povratak na “staro normalno”, ali na ono prije “kraja historije” koji je politolog Francis Fukuyama predvidio na kraju Hladnog rata.

A tog perioda ne bi bilo da SAD, u trenutku svoje najveće moći, nije odlučio “podmititi” ostatak svijeta. To se dogodilo nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu kad je ponudio ključnim saveznicima pristup jedinom tada funkcionalnom industrijaliziranom tržištu (onom vlastitom), s režimom slobodne trgovine morima koji je nadzirala jedina mornarica koja je to bila u stanju (njegova vlastita) i sigurnosnim garancijama.

“Ono što smatramo normalnim ustvari je najiskrivljeniji trenutak u ljudskoj historiji”, piše Zeihan u svojoj knjizi koja je očito izazvala popriličan odjek. Osim što je završila na listi bestselera New York Timesa, o njoj su pisali Washington Post i Fox Business, a u međuvremenu je autor gostovao na nizu podcasta.

Kraj slobodne globalne trgovine koju je SAD osiguravao 70 godina

SAD je usto pomogao zemljama koje je upravo porazio, kao i drugima koje su razorene u ratu, da se obnove i podignu na noge. Te su zemlje zauzvrat morale podržati SAD u Hladnom ratu protiv glavnog rivala, Sovjetskog Saveza. Na taj su način dotad ekonomski marginalne ili nesigurne zemlje dobile mogućnost razviti se, pa i postati ekonomske sile poput Kine, ili barem zgrnuti bogatstvo od svojih prirodnih resursa poput Saudijske Arabije.

Kako Zeihan objašnjava razgovoru za podcast Triggernometry, radilo se o spajanju mnoštva manjih, lokalnih ekonomskih sistema u jedan golemi, globalni, u kojem “bilo ko može uvoziti i izvoziti bilo šta bilo kome bilo kada”.

“To nam je dalo globalnu poljoprivredu, to nam je dalo globalnu energiju i financije, to nam je dalo globalne industrijske opskrbne lance i na kraju stvorilo svijet kakav poznajemo. Ali sad se deglobaliziramo iz niza razloga i idemo natrag u smjeru hiljada malih nepovezanih sistema”, kaže Zeihan.

Prema njegovoj teoriji deglobalizacije, u budućnosti ćemo imati regionalne trgovinske zone koje će osiguravati regionalne sile, dok će prekooceanski opskrbni lanci postati daleko nepouzdaniji, nesigurniji i skuplji nego danas, prije svega zato što ih SAD neće više osiguravati.

Demografski kolaps: “Ne ponestaje nam djece, ponestaje nam odraslih”

U isto vrijeme, globalizacija je omogućila daleko veću urbanizaciju nego ranije, a urbanizacija je dovela do dramatičnog pada nataliteta, budući da su djeca na selu “besplatna radna snaga”, dok su djeca u gradu “vrlo skupa navika”.

“Ne ponestaje nam djece, to se dogodilo prije 40 godina. Ponestaje nam odraslih. Nalazimo se u sve bržem populacijskom slomu”, upozorava Zeihan, ističući onu ključnu varijablu koja se tako često zanemaruje ili uzima zdravo za gotovo u ekonomskim analizama.

 

 

Jer eksplozivni rast globalnog stanovništva i donedavni rast u razvijenim zemljama, koji još traje isključivo zahvaljujući masovnom useljavanju, stvara lažni dojam da će se taj rast nastaviti. A ako pogledamo “ispod haube”, reći će ovaj analitičar, vidjet ćemo da udio djece i mladih u tim populacijama rapidno pada, a postotak starih raste.

Demografski kolaps razvijenih zemalja znači da neće više imati ni dovoljno radnika ni dovoljno potrošača, što čini trenutni ekonomski model dvostruko neodrživim, po njegovom mišljenju. U Americi, generacija baby boomera (rođenih nakon 2. svjetskog rata) upravo odlazi u penziju, a svaka iduća generacija je sve manja. Ipak, SAD izvlači to što ima daleko veću generaciju milenijalaca (rođenih od 1981. do 1996.) nego druge razvijene zemlje.

Kolaps globalnog prehrambenog, energetskog i tech sektora

“Vjerovatno ćemo doseći 8 milijardi iduće godine, ali nikad nećemo doseći 9 i nakon toga će uslijediti sve brži pad”, prognozira Zeihan i dodaje da će opadanje radne snage utjecati i na višestruki rast cijena kredita, odnosno kapitala koji je ionako u nestašici.

Unatoč negativnim aspektima, on ne spada među mislioce koji zazivaju kraj globalizacije kao nešto poželjno. Dapače, on bez uvijanja kaže da će kraj globalizacije biti “katastrofa za većinu svijeta”, budući da se većina zemalja na svijetu “ne može sama prehraniti niti snabdijevati gorivom, bilo bez direktnog uvoza ili bez uvoza onoga što im je potrebno da bi se sami prehranili i snabdijevali gorivom”.

Ovaj autor prognozira da će nestašice hrane biti globalne i zahvatiti milijarde ljudi; trgovina industrijskim proizvodima će biti gotova na način koji će uništiti tech sektor, a doći će i do kolapsa prenosa energenata iz jedne regije u drugu, što je Evropa već upoznala s ruskim prekidom dotoka plina.

Uza sve to, Zeihan predviđa i ozbiljnu i dugotrajnu nestašicu umjetnih gnojiva na globalnom tržištu, iz više razloga. Kina je zabranila izvoz fosfata od kojeg se radi jedna vrsta umjetnog gnojiva. Rat u Ukrajini i zapadne sankcije Rusiji zbog njene agresije utjecali su na izvoz gnojiva baziranog na potaši (kalijevom karbonatu), iako gnojiva i hrana nisu direktno obuhvaćeni sankcijama. A dušična gnojiva pogođena su cijenama prirodnog plina.

Inflacija: rat, sankcije, net zero i nestašica radne snage

“Bez gnojiva 2022. možda neće biti dovoljno hrane 2023.”, upozorio je i glavni sekretar UN-a Antonio Guterres u Istanbulu pri potpisivanju rusko-ukrajinskog sporazuma o deblokadi crnomorskih luka za izvoz žita, gnojiva i drugih poljoprivrednih proizvoda.

Jedan od uzroka dramatičnog porasta cijena i životnih troškova kojem svjedočimo je, tvrdi Zeihan, ekološka politika “net zero”, odnosno nultih emisija ugljičnog dioksida koji izaziva globalno zatopljenje. Argument za to mu je da zasad naprosto nemamo dovoljno naprednu tehnologiju baterija, odnosno jeftinog i dugotrajnog skladištenja električne energije, da bi ta politika bila ekonomski izvediva.

Posljedica su više cijene i nestašica energije. No suprotnom uobičajenim interpretacijama, Zeihan kao najveći uzrok inflacije identificira nestašicu radnika koja će uskoro postati kritična.

 

 

Što se gubitnika deglobalizacije tiče, Zeihan nema sumnje – na prvom mjestu je Kina koja “neće preživjeti ovo desetljeće kao industrijska sila, a vjerovatno ni kao ujedinjena zemlja”. Stopa nataliteta je u Kini pala toliko oštro (od 2.6 djece po ženi krajem osamdesetih do 1.3 djeteta 2020. i 1.15 lani) da će se stanovništvo prepoloviti do 2050., prema jednoj projekciji.

A kineski komunistički režim sada, tvrdi Zeihan u razgovoru za podcast Modern Wisdom, pomalo javno priznaje ono na što se već godinama sumnja – da su na recentnim popisima preračunali stanovništvo za oko 100 miliona ljudi koji se ustvari nikad nisu rodili, odnosno da trenutno imaju oko 1.3, a ne 1.4 milijardu ljudi. To bi značilo da je već dosegla svoj vrhunac i da ju je Indija pretekla kao najmnogoljudnija zemlja na svijetu.

Zeihan: Kina je počinila nacionalno samoubistvo politikom jednog djeteta

“Njihova tačka bez povratka bila je prije 30 godina. Ovo nije novost. Kombinacija najbrže urbanizacije koju je čovječanstvo ikad vidjelo s politikom jednog djeteta u isto vrijeme bila je nacionalno samoubistvo i sad umiru”, zaključuje Zeihan: “Oni više nemaju radnu snagu koja je kompetitivna u ijednom industrijskom sektoru. Nema proizvoda koji se pravi u Kini, koji se sad ne može proizvesti jeftinije negdje drugdje.”

Iako se raspad kineske države čini nezamislivim, s obzirom na to da se radi o jednoj od najstarijih civilizacija na planetu, Zeihan ističe da je njena historija mnogo nestabilnija nego što se čini.

“Han Kinezi su vladali populacijom (današnje) Kine samo oko 300 godina”, kaže Zeihan u intervjuu za Times Radio: “Pola tog vremena bilo je pod Mongolima, a pola od ostatka je bilo nakon 1945., kad su Amerikanci poslali Evropljane i Kineze kući.”

“Amerikanci su pozvali Kineze u globalizirani svijet sedamdesetih da bi ih okrenuli protiv Rusa, i to je stvorilo Kinu koju znamo – Kinu bez sigurnosnih prijetnji, Kinu s pristupom sirovinama i svjetskim tržištima. To je umjetni konstrukt u umjetnom okruženju u najnetipičnijem periodu ljudske historije”, poentira ovaj geopolitički analitičar.

Kina je podigla ograničenje na dvoje djece 2015., a odnedavno na troje, ali je to prekasno za preokret ovog dramatičnog trenda. U usporedbi s njom čak je i Rusija, koja je imala demografski kolaps nakon raspada Sovjetskog Saveza, u relativno boljoj situaciji.

Zeihan: Rusija će se vjerojatno raspasti do sredine vijeka

“Ruska demografija je u lošem stanju i dovest će do raspada ruske države u ovom vijeku, vjerovatno oko sredine vijeka, ali (pad) nije tako rapidan, jer se urbanizirala i industrijalizirala samo djelomično”, ocjenjuje Zeihan i sugerira da Rusija pokušava sebi kupiti vrijeme upravo osvajanjem susjednih zemalja – konkretno Ukrajine. Povrh toga, Rusija je glavni svjetski izvoznih fosilnih goriva i drugih prirodnih sirovina, dok je Kina uvoznik.

“Najvjerojatniji ishod je da Kina naprosto implodira. Znači li to da ne može doći do rata? Naravno da ne. Kad zemlje umiru, nikad ne znaš šta će napraviti”, naglašava Zeihan, ali izražava skepsu prema mogućnosti invazije na Tajvan budući da bi rat s Amerikom i međunarodne sankcije samo ubrzale njen kolaps.

Ali azijska velesila nije jedina koja bi mogla potonuti u deglobalizacijskim previranjima. Njemački industrijsko-izvoznički model koji ju je učinio najmoćnijom ekonomijom u Evropi (i četvrtom na svijetu) također je, izgleda, neodrživ.

Rusija ubrzava kraj njemačkog ekonomskog modela

“Njemački sistem ima četiri stupa podrške i ne radi bez sva četiri. Broj jedan, jeftine zalihe energenata iz Rusije. To je jedino mjesto odakle Nijemci mogu dobiti te stvari jeftino i to je temelj za njihovu tešku industriju koja im pruža sirovine za njihovu srednju i laku industriju. Ako se nešto dogodi na najnižem nivou, ne samo da ostaju bez struje, nego više nemaju sirovine za proizvodnju plastike, čelika ili bilo čega drugoga”, napominje Zeihan.

Plinovod Sjeverni tok 1, na koji otpada trećina uvoza ruskog plina u EU i koji je Rusija zatvorila u julu, vratio se u funkciju nakon 10 dana, ali na samo 40 posto ukupnog kapaciteta. Mnogi već upozoravaju da bi Rusija mogla potpuno prekinuti dotok plina ove zime i ostaviti EU, a pogotovo Njemačku, da se smrzava, uz recesiju i daljnje divljanje cijena.

Cilj Vladimira Putina iza ovih pritisaka je jednostavan, po Zeihanu – natjerati Njemačku da se povuče iz NATO-a, službeno ili u praksi, tako da zaustavi slanje vojne pomoći Ukrajini preko svog teritorija: “Tako da se Nijemce tjera da izaberu žele li biti industrijalizirani i neutralni ili deindustrijalizirani i zapadni. Nije baš zabavna debata.”

Drugi stub je, opet, demografija – Nijemci su, navodi Zeihan, populacija koja najbrže stari u Evropi i među prvih 5 na svijetu. I njima najbrojnija generacija odlazi u penziju u ovom desetljeću, a svaka iduća bit će sve manja, što čini trenutni model neodrživim.

I zaista, predsjednik Saveza njemačkih udruga poslodavaca (BDA) Rainer Dulger nedavno je izjavio da im godišnje treba najmanje 500 hiljada novih kvalificiranih radnika kako bi ekonomija nastavilo funkcionirati. Dulger zahtijeva da se useljavanje stranih radnika olakša i poveća, no pitanje je može li Njemačka privući toliki broj kvalificiranih radnika.

Relativni pobjednici: SAD, Velika Britanija, Meksiko, Australija…

Treći stub su druge evropske zemlje poput Poljske, Češke, Rumunije ili Ukrajine, jer “uspješan proizvodni sistem zahtijeva različite stadije proizvodnje s različitom radnom snagom različitih vještina i cijene”, nastavlja Zeihan. A četvrti stub je sama globalizacija, budući da je njemačka industrija izvozno orijentirana.

“Njemački ekonomski model ne može preživjeti dvadesete (ovo desetljeće), a Rusija će odlučiti hoće li preživjeti 2022.”, rezimira i dodaje da će povući i druge ekonomije srednje i istočne Evrope sa sobom.

Ipak, neće svi biti gubitnici u ovoj historijskoj tranziciji. Po Zeihanovom viđenju, SAD će biti u najboljoj – ili barem najmanje lošoj demografskoj, kao i ekonomskoj situaciji u nadolazećem razdoblju, budući da nije investirao preveliki dio svoje ekonomije u globalizirane sisteme. U Evropi bi najbolje mogle proći Velika Britanija i Francuska, a u ostatku svijeta zemlje poput Turske, Argentine, Meksika, Kanade i Australije.

Zemlje će, u suštini, imati tri opcije: čvrsto se vezati uz moćniju silu poput SAD-a, postati samostalni regionalni igrač ili naučiti živjeti bez onoga što je globalizacija donijela. A to za neke zemlje znači da će njihovo stanovništvo doslovno gladovati.

Reći da je Zeihanova vizija budućnosti tmurna bio bi popriličan eufemizam. Radi li se o još jednom proroku propasti civilizacije ili je zaista na vrijeme uočio znakove za uzbunu na koje kolektivno zatvaramo oči, vrijeme će pokazati. U svakom slučaju, nećemo moći reći da nismo upozoreni.

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije