Aleksandar Vučić u ponedjeljak je predao dužnost predsjednika Srbije predsjednici Narodne skupštine Ani Brnabić, koja će ubuduće obavljati funkciju vršiteljice dužnosti predsjednika Republike.

Primopredaja je održana u Predsjedništvu Srbije, nakon što je Vučić prethodno podnio ostavku na funkciju predsjednika.

Brnabić je nakon primopredaje izjavila da joj je čast što preuzima dužnost te da će funkciju obavljati do izbora novog predsjednika Srbije.

„Čast mi je da primam ovu dužnost od takvog čovjeka i što mogu da čuvam ovu poziciju do izbora novog predsjednika. Za Aleksandra Vučića znam da kreće u novu borbu i želim mu sreću. Ja ću čuvati ovo mjesto do izbora predsjednika Republike Srbije“, rekla je Brnabić.

Vučić je ranije svoju ostavku obrazložio namjerom da na predstojećim parlamentarnim izborima učestvuje kao običan građanin. Tom prilikom poručio je da je funkciju predsjednika obavljao vjerno, časno i pošteno.

Prije odlaska s funkcije, Vučić je donio odluku o pomilovanju i aboliciji 49 osoba, među kojima su i učesnici incidenata tokom blokada, kao i članovi takozvane „novosadske grupe“.

Prema Ustavu Srbije, u slučaju prestanka mandata predsjednika Republike, njegove dužnosti preuzima predsjednik Narodne skupštine. Ana Brnabić na toj funkciji može ostati najduže 90 dana, odnosno do izbora novog predsjednika.

Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji održat će se 25. oktobra 2026. godine.

Predsjedničke izbore raspisuje predsjednik Narodne skupštine, a od dana raspisivanja do dana glasanja mora proći najmanje 30, a najviše 60 dana.

Jesen je danas, 23. septembra 2026. godine, i zvanično stigla na sjevernu hemisferu. Astronomski početak jeseni obilježava septembarska ravnodnevnica, koja je ove godine nastupila u 2:05 sati po lokalnom vremenu.

Dolaskom jeseni završava se kalendarsko ljeto, a pred nama je period sve kraćih dana, dužih noći i postepenog pada temperatura. Priroda će u narednim sedmicama početi mijenjati svoje boje, pa će zelenilo polako zamijeniti nijanse žute, narandžaste, crvene i smeđe.

Iako se često kaže da su na dan ravnodnevnice dan i noć jednako dugi, u stvarnosti to nije potpuno precizno zbog načina na koji se definišu izlazak i zalazak Sunca. Nakon ravnodnevnice, noći će na našim prostorima postajati sve duže, a dani kraći.

Jesen donosi i promjene u svakodnevnom životu – jutra postaju svježija, sve češće su prisutne magle i kiša, a večeri stižu ranije. Za mnoge je ovo i vrijeme pripreme za hladniji dio godine, od pripreme ogrjeva do posljednjih radova u baštama i voćnjacima.

Pred nama su mjeseci u kojima će priroda ponuditi potpuno drugačiji pejzaž, a prvi hladniji dani postepeno će najaviti dolazak zime.

Ljeto je iza nas, a jesen je otvorila svoje poglavlje. 🍂

Apple bi s modelom iPhone 18 Pro Max mogao napraviti značajan iskorak kada je riječ o brzini punjenja, nakon godina u kojima su iPhone uređaji zaostajali za konkurencijom u ovoj kategoriji.

Prema novoj objavi poznatog tehnološkog insajdera Ice Universea na društvenoj mreži X, iPhone 18 Pro Max navodno može napuniti bateriju od 0 do 50 posto za svega 15 minuta. Riječ je o rezultatu koji je, prema dostupnim informacijama, Apple također naveo prilikom predstavljanja uređaja.

Prema testovima koje je objavio Ice Universe, baterija za samo 10 minuta punjenja doseže 34 posto, dok indikator pokazuje 100 posto nakon približno 55 minuta. Međutim, uređaj nastavlja punjenje još neko vrijeme, a potpuno punjenje završava nakon oko 76 minuta.

Za poređenje, prethodni iPhone 17 Pro Max prema testiranju GSM Arene nakon 15 minuta punjenja dosezao je 38 posto, dok je indikator 100 posto pokazivao nakon 72 minute. Njegova maksimalna snaga punjenja iznosila je oko 35 W, dok iPhone 18 Pro Max navodno može doseći čak 52 W.

Veća baterija i efikasniji čip

Napredak je posebno zanimljiv jer iPhone 18 Pro Max navodno dolazi s većom baterijom u odnosu na prethodnika. Uz to, uređaj koristi 2-nanometarski čip, koji bi trebao donijeti veću energetsku efikasnost.

Apple je tako, čini se, nakon dugog perioda konzervativnijeg pristupa brzini punjenja, odlučio napraviti ozbiljniji korak naprijed.

Ipak, konkurencija i dalje ima prednost u ukupnom vremenu punjenja.

Galaxy S26 Ultra i dalje brži do 100 posto

Za poređenje, Samsung Galaxy S26 Ultra prema dostupnim rezultatima nakon 15 minuta punjenja doseže oko 51 posto baterije, dok mu je za potpuno punjenje potrebno približno 43 minute.

To znači da Samsungov uređaj i dalje stiže do 100 posto brže, iako iPhone 18 Pro Max prema navodnim podacima koristi bateriju većeg kapaciteta.

Ukoliko se ovi rezultati potvrde u nezavisnim testovima, iPhone 18 Pro Max bi mogao predstavljati najveći Appleov napredak u brzini punjenja iPhonea do sada.

Cijene sirove nafte ponovo bilježe snažan rast na svjetskim tržištima, što bi se u narednom periodu moglo direktno odraziti i na cijene goriva u Bosni i Hercegovini.

Brent, referentna vrijednost za evropsko tržište, poskupio je 3,1 posto, a jutros se trgovao po cijeni od 107,82 dolara za barel.

Istovremeno, američka WTI nafta porasla je 3,2 posto, dostigavši 103,22 dolara za barel.

Novi rast cijena sirove nafte dodatno povećava pritisak na tržište goriva, posebno u zemljama koje u velikoj mjeri zavise od uvoza energenata, među kojima je i Bosna i Hercegovina.

Dizel ponovo pod pritiskom

Ukoliko se rast cijena nafte nastavi, a istovremeno dođe do novih poremećaja u snabdijevanju i transportu, cijene goriva na benzinskim pumpama mogle bi značajno porasti.

Prema crnom scenariju koji se sve češće spominje na tržištu, cijena dizela u BiH do kraja jeseni mogla bi dostići historijski rekord i približiti se granici od 4 KM po litru.

Ipak, riječ je o mogućem scenariju, a ne o sigurnoj prognozi. Konačna cijena goriva zavisit će od daljnjeg kretanja cijena sirove nafte, kursa dolara, troškova transporta, kao i situacije na ključnim svjetskim tržištima.

Poseban rizik predstavljaju eventualni novi poremećaji u transportu nafte kroz ključne pomorske rute. Svako ozbiljnije ograničenje snabdijevanja moglo bi dodatno pogurati cijene prema gore.

Za građane BiH to bi značilo novi udar na kućne budžete, ali i poskupljenje transporta i drugih proizvoda čije cijene zavise od troškova goriva.

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Živimo u vremenu u kojem su se mjerila preokrenula, u kojem je dobro postalo zlo, a zlo dobro, u kojem je plemenitost postala mahana i razlog za optužbu, dok su laž, prevare i izdaja proglašene snalažljivošću.

U takvom vremenu, među vrijednostima koje čovjeku najviše nedostaju je čojstvo – osobina koja je nekada bila mjerilo čovjekove časti, dostojanstva i ljudske vrijednosti.

Čojstvo prije svega znači moralnu čvrstinu koja čovjeku ne dopušta da pogazi vlastiti obraz, da pristane na poniženje, da učini nepravdu radi lične koristi ili da ostane nijem pred nepravdom kada je dužan progovoriti. To je unutrašnja snaga koja čovjeku određuje granice ispod kojih ne smije pasti.

Čovjek koji ima čojstva ne dopušta sebi u samoći ono čega bi se postidio pred ljudima. Upravo tu čojstvo zadobija svoju vjersku i duhovnu puninu. Njegov temelj nije strah od osude ljudi, nego strah i stid od Allaha i svijest da od Njega ništa nije skriveno.

To je stepen ihsana o kojem je Džibril, alejhis-selam, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Šta je ihsan?”, a on je odgovorio: ”Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.”

Čovjek, po svojoj prirodi, stidi se da ga ljudi vide u grijehu, u nečemu sramotnom ili nedoličnom. Kako onda može svjesno činiti grijeh znajući da ga vidi Onaj Koji ga je stvorio, Koji mu daje opskrbu i pred Kojim će jednog dana račun polagati?

Čojstvo se ne potvrđuje riječima, nego načinom na koji čovjek živi, govori i postupa. Ono ima svoje jasne znakove, a među njima su plemenitost, darežljivost, čednost, pravednost, čestitost,  istinoljubivost i hrabrost.

Onaj koji ima čojstva ne može biti škrt. On voli podijeliti s drugima, pomoći i učiniti dobro bez osjećaja da je time nešto izgubio. Darežljivost nije samo spremnost da se izdvoji dio imetka; ona otkriva širinu duše i oslobađa čovjeka od robovanja onome što posjeduje.

Imam Šafija je veličinu darežljivosti izrazio u stihovima:

Ako su među ljudima poznate tvoje mnoge mahane,

a želiš da one budu pokrivene,

zaogrni ih darežljivošću,

jer, kako je rečeno,

darežljivost pokriva svaku mahanu.

Jedan od znakova čojstva je čednost i čuvanje od harama. Takav čovjek ne pruža ruku prema onome što je Allah zabranio. On obara pogled, čuva svoju čednost, savladava prohtjeve i zadovoljava se onim što je halal.

Iz istog izvora proizlazi i pravednost. Čojstvo ne dopušta čovjeku da bude pravedan samo prema onima koje voli, a nepravedan prema onima s kojima se ne slaže ili od kojih nema koristi. Uzvišeni Allah kaže: ”O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa’, 135.)

Čojstvo se prepoznaje i po tome što čovjek ne pruža pogled prema onome što je u tuđim rukama. Pohlepa ponižava čovjeka jer ga uči da svoju vrijednost mjeri onim što drugi imaju. Čestit čovjek zna granicu između želje i pohlepe, između dopuštene težnje i ponižavajućeg zavidnog pogleda prema tuđem imetku, položaju ili blagodati.

U odnosu prema ljudima čojstvo traži blagost, susretljivost i širinu. Čovjek koji ga posjeduje ne otežava drugima život tamo gdje može olakšati: ne cjepidlači u kupovini i prodaji, ne koristi tuđu slabost da bi ostvario korist, ne hvata ljude za svaku riječ i ne pretvara njihove pogreške u trajno optuživanje. Čojstvo zna oprostiti, naći opravdanje i sačuvati tuđu čast.

Čovjek od čojstva ne govori ono što nije istina, ne vara ljude i ne iznevjerava dato obećanje. Njegova riječ ima težinu jer iza nje stoji karakter.

Rečeno je: ”Ko se prema ljudima pravedno ophodi, ko im govori a ne laže ih, i ko im nešto obeća pa obećanje ne prekrši, on je upotpunio svoje čojstvo, potvrdio svoju čestitost i zaslužio bratsku ljubav.”

O Mensure, svi su ljudi danas radosni, osim mene!

Čojstvo je ono što čovjeku ne dopušta da se pomiri s poniženjem, nepravdom i nasiljem. Ono mu daje snagu da nepravdu nazove nepravdom, a nasilnika nasilnikom, ne bojeći se u ime Allaha ničijeg prijekora.

To je bila jedna od najcjenjenijih osobina među Arapima još prije islama. Kada je došao islam, oplemenio je čojstvo i osobine koje iz njega proizlaze vjerom i dao im ispravan smisao i cilj. Hrabrost je oslobodio od plemenskog fanatizma, darežljivost od hvalisanja a ponos od oholosti.

Šta znači čojstvo kada se pretvori u djelo, najbolje pokazuju primjeri ljudi iz islamske historije kojima tuđa patnja nije dopuštala da ostanu ravnodušni. Kada je jedna muslimanka pala u bizantijsko zarobljeništvo i zavapila za pomoć, halifa El-Mu'tesim njen vapaj nije doživio kao tuđu nevolju. Pokrenuo je ogromnu vojsku da bi je oslobodio, a Ebu Temam, jedan od velikih pjesnika klasične arapske poezije, u svojoj čuvenoj kasidi o osvajanju Amurije ovjekovječio je taj događaj stihovima:

Sablja istinitije od knjiga vijesti kazuje,

njena oštrica razdvaja zbilju od igre.

Još snažnije o tome govori jedna priča iz Endelusa. Naime, 392. godine po Hidžri, u vrijeme kada je Endelus doživljavao svoje zlatno doba nauke, napretka i vojnih pobjeda, slavni muslimanski vojskovođa El-Mensur ibn Ebi Amir, poznatiji kao Hadžib el-Mensur, vraćao se iz jednog od svojih ratnih pohoda protiv kršćanskih snaga. Nakon pobjedonosnog pohoda stigao je u Kordovu upravo uoči bajram-namaza. Narod se okupljao na namaz, radujući se dvostruko: Bajramu i povratku pobjedničke muslimanske vojske.

Prije nego što je El-Mensur sišao s konja, dok su ga ljudi dočekivali tekbirima i radosnim povicima, put mu je presjekla jedna uplakana starica. Slomljenog srca rekla mu je: ”O Mensure, svi su ljudi danas radosni, osim mene!”

Upitao ju je zašto se ne raduje. Odgovorila je da joj je sin još uvijek zarobljen u tvrđavi Rabah, u rukama kršćanskih snaga. Za Hadžiba el-Mensura pobjeda nije bila potpuna dok je pred njim stajala majka čiji je sin bio u zarobljeništvu. Nije joj rekao da je rat završen, da je vojska umorna ili da će se o njenom slučaju razgovarati kasnije. Okrenuo je svoga konja, pozvao vojsku i naredio pokret prema tvrđavi Rabah. Tamo je došlo do žestoke bitke u kojoj su kršćanske snage teško poražene. Muslimanski zarobljenici su oslobođeni, među njima i sin one starice, kojeg je El-Mensur vratio njegovoj majci.

U tome je suština čojstva: da čovjek ne dopusti da ga vlastita sigurnost učini ravnodušnim prema tuđoj patnji. Da ne govori o časti dok pred njim ponižavaju drugog muslimana. Da ne slavi svoju pobjedu dok je njegov brat kojem je mogao pomoći ostavljen u nevolji.

Danas nam, možda više nego ikada, trebaju ljudi koji će obnoviti upravo takvo značenje čojstva. Ne čojstva koje se razmeće riječima o ponosu, ummetu, muškosti i časti, nego čojstva koje se prepoznaje po djelu: po čovjeku koji ne prodaje istinu za korist, ne mijenja stav zbog položaja, ne šuti pred nepravdom i ne okreće glavu od potlačenog muslimana samo zato što njegovu patnju ne osjeća svojom.

SAFF.BA