Svijet / Zanimljivosti
Priča iz najsiromašnije zemlje u Europi: Kafa malo više od marke, kilometar taksijem pola KM (VIDEO)
U Kišinjevu vrijeme kao da je stalo. Avion Turkish Airlinesa, u suštini, funkcionira kao šatl u najdarežljiviju fazu sovjetskog ekonomskog kolapsa.
I poslije 30 godina od proglašenja nezavisnosti od Sovjetskog Saveza, Moldavija je ostala na gotovo istom nivou na koju su je Rusi survali u komunističkom periodu.
Prodavnice, muzeji, ceste i škole su od istog vapna kakvog su davali Sovjeti, a ceste decenijama nisu vidjele lopatu za asfalt. Baš je svaka pomilovana gadnim inženjerskim promašajima, a čim padne kiša i najobičnija se šetnja pretvara u triatlon.
Veduta glavnog grada, tek sporadičnim osvrtanjem, izgleda kao vapaj upomoć. Tek na gradskim periferijama, uzduž masivnih, popucalih avenija, stidljivo se razabiru nagovještaji nasumičnih zapadnjačkih ulaganja.
Gradom se voze dva tipa vozila – ili krame sovjetske proizvodnje, po život opasna željezarija na kotačima, ili izložbeni primjerci iz najluksuznijih europskih autosalona. Vozni je park upravo stravično odlijepljen od realne ekonomske situacije.
“Da, tamo gdje vidiš Maybach, odmah znaš da u njemu sjedi Rus ili Židov“, pojašnjava Vitalie, dugogodišnji medijski profesionalac, jedan od rijetkih “preživjelih” koji svoj hljeb zarađuje pecajući u moldavskoj medijskoj močavari.
“Za Moldavce su rezervisane krame“, kaže pokazujući u minijaturni “Zaporožec“, muzejsku starudiju koja je svoju mladost po cestama Sovjetskog Saveza proživjela tokom 70ih i 80ih.
Sumornu sliku glavnog grada upotpunjuju građani koji su ostali kod kuće. Mnogi od njih preživljavaju uz trotoar, trgujući s onim što imaju.
Satovi, patike, maskice za mobitele, voće, povrće, košulje i koferi. Tržištu je atraktivno štagod da se nađe na tavanu, u šupi, ili “poispada” iz kamiona na nekoj od brojnih krijumčarskih ruta.
Mihai, ulični trgovac na Stradi Puskin prodaje kubanske cigarillose Montecristo. Kune se da su prave. Pedeset komada – deset eura (19.55KM). Socioekonomska situacija u Moldaviji, koja je već prije rata bila loša, pogoršala se.
Da bi u potpunosti shvatili političku sudbinu ove zemlje dovoljno je pogledati u sudbinu dva njihova oligarha, dva čovjeka koji su u totalu uništili ovu zemlju – u Vlada Plahotniuca i Ilana Shora, o kojima smo ekstenzivno pisali u našoj prvoj reportaži. Isto smo učinili i pišući o turbulentnoj i traumatičnoj političkoj situaciji u ovoj zemlji.
Inflacija od 34,6 posto
U oktobru je ovdje godišnja inflacija dostigla 34,6 posto, četiri puta više nego u oktobru 2021. To je daleko najviša stopa u Europi. Moldavija ima 2,5 miliona stanovnika, od kojih čak 13 posto živi s manje od pet eura (9,79KM) dnevno.
Četiri osobe emigriraju iz Moldavije svakog sata. Zemlja je to bez očeva i majki. Mlađi roditelji ostavljaju djecu svojim roditeljima, najčešće penzionerima koji se kroz život vucaraju s penzijama od 70ak eura (137 KM). Oni sami lete na Zapad.
Aleksandre i Silviu ni majku ni oca nisu vidjeli dvije godine. Otišli su u Frankfurt i šalju doznaku iz inozemstva bez kojih bi ova zemlja skapala od gladi.
Euri “sa strane” čine čak 30 posto ekonomije Moldavije. “Ko bi htio odgajati svoju djecu ovdje?!”, pita Silviu. “Hrana, benzin, lijekovi, sve poskupljuje! Inflacija je krajem novembra dostigla 35 posto. Novac koji je do jučer nešto vrijedio, danas je apsolutno beskoristan. U nas su još jedino cjenovno pristupačni otrovi, alkohol, cigarete…”
“I žene“, dodaje njegov brat Aleksandru. Prostitucija je u Moldaviji široko rasprostranjena. U malim je mjestima dobro skrivena, zakamuflirana pod “pristojne aktivnosti” kako ne bi provocirala tračeve među stanovnicima koji se, barem naizgled poznaju. Uostalom, što je veća udaljenost od glavnog grada i manji grad, to su cijene seksualnih usluga niže.
Eksplozija prostitucije
“U manjem gradu uvijek možete sresti kolegicu iz razreda, susjeda ili prijateljicu, pa mnoge od ovih djevojaka odlaze u Kišinjev, gdje ih niko ne poznaje”, priča Viktoria.
Viktoria je cvjećarka sa, kaže, uspješnim obrtom na jednoj od glavnih gradskih vena. Obrt je otvorila s još dvije djevojke, Alinom i Arsenie.
“Mi smo prvenstveno drugarice”, smije se. “A novac dijelimo pošteno, pazeći na svaki cent!”
Koliko zarađujete”, pitam. Viktoria ispočetka oklijeva odgovoriti: “Plate su na razini prosječne moldavske, nije mnogo, ali možemo preživjeti…”
Njena bliska prijateljica, studentica na Sveučilištu u Kišinjevu, nekada je dio svojih mjesečnih troškova podmirivala prostitucijom, priznaje.
Od 20 eura (39KM) za oralni seks do 30 (58KM) eura za klasični. Viktoria je mlada žena, prekrivena tetovažama koja je, kao i mnogi Moldavci, dio svog života provela u Rumuniji.
U Bukureštu je uspjela uštedjeti nekakav sitniš, radeći kao konobarica u dvije smjene, pokrivajući se dijeljenim smještajem sa još nekoliko prijateljica koje su iz Kišinjeva otišle trbuhom za kruhom.
I danas povremeno konobari u noćnom klubu u kojem se upoznajemo. Razgovor veoma brzo prelazi na rat u Ukrajini, kao i sa većinom Moldavaca. Rat je permanentni subjekt u svakom razgovoru, koliko god se razgovor činio neobvezan.
Vadi mobitel i pokazuje mi stotine naloga i foruma koji samoinicijativno organiziraju pomoć izbjeglicama. U Moldaviju se, čija je vlast na početku istaknula da ne može primiti više od 15.000 ljudi, na kraju slilo više od 400.000 ljudi.
“Možete napraviti hiljade i hiljade ovakvih naloga, ali to neće učiniti ništa. Da, pomoći će unesrećenima, ali koliko i do kad? Užasno se bojim svega ovoga i užasno sam pod stresom. Zato sam i izbrisala većinu društvenih mreža, naprosto nisam više mogla izdržati”, priznaje Viktoria.
Nestvarne cijene
Svijet koji je ovdje ostao pritisnut je siromaštvom, bijedom i permanentnom anksioznošću. Najtužnija su lica onih koji bi negdje otišli, a nemaju gdje.
Cijena svakodnevice u Moldaviji apsolutno je perverzna sa stajališta zapadnjačkog, čak i hrvatskog standarda. Ulaskom u prodavnice bombardirani ste artiklima čije su cifre nestvarne u odnosu na raspon cijena koje vidimo ovdje.
Litra mlijeka je oko 50 centi (0,98KM), jednako kao i kruh i kilogram krumpira. Jaja ćete platiti 1,80 eura (3,52KM), a kilogram pilećeg filea četiri (7,82KM).
Kilogram jabuka iznosi 60 centi (1,17KM), domaće pivo najviše 90 (1,76KM), a butelju svjetski priznatog, vrhunskog moldavskog vina platit ćete najviše pet eura.
Kutija žutog Camela iznosi dva eura i 20 centi (4,30KM), kafa košta 60 centi, a poželite li se ukrcati na taksi i transportirati na drugi dio grada kilometar vožnje platit ćete tek 25 centi (0,49KM).
Odlaskom u šoping u Kišinjevu osjećate se gotovo kao da pljačkate. Brzi tour po tržnom centru “Shopping Malldova” otkriva sve razmjere takve situacije. Recimo, Levisice ćete platiti oko 30ak eura (58,66KM), a Chanelovi i Guerlainovi parfemi jedva prebacuju nekih 60 eura (117,33KM).
Rusi u markiranoj odjeći
Ruse po gradu prepoznajete po markiranoj odjeći. Recimo, patike Nike prilagodile su se cijenama koje se očekuju na Zapadu, platit ćete ih oko 80 eura (156,44KM) što je mjesečni iznos prosječne penzije ili trećina prosječne plate u glavnom gradu.
Kada stignete u Kišinjev, shvatite da su ovdašnje noći mnogo mračnije; ulična rasvjeta gotovo je pa nepostojeća, a brendovi komercijalnih punktova više ne svijetle kao prije.
S prozora se vidi sve manje svjetla, najčešće utrnulog, em građani štede, em u gradu nema ljudi kao nekada. Energetskoj su krizi posvećene i brojne rasprave na lokalnim forumima: raspravlja se o tome kako najisplativije grijati kuću ili stan, ko ima, a ko nema tople vode.
Nedostatak ulične rasvjete doveo je i do povećanja broja saobraćajnih nesreća. Prosto rečeno, svaki je dan na ovim ulicama nova izlika da negdje ostavite ili osakatite život.
Uz sve ekonomske traume, gradom se provlači i puzajuća avet rata. Destabilizacija Moldavije i njeno privlačenje u rusko krilo mogla bi za režim u Kremlju biti pobjeda koja mu izmiče u Ukrajini.
Praktički na obroncima grada u ratnoj je gotovosti kontingent od 7000 ruskih vojnika. U suštini, to znači ples po britvi koju oštri susjed tankih živaca i debelog obraza. A koji, uz to, ludilo vlastite teritorijalne vizije predstavlja kao egzistencijalnu prijetnju.
???????? Chisinau, Moldova has been conducting defensive military exercises on an unprecedented scale for several days. The country's authorities have decided to react and be prepared in connection with Russia's aggression against Ukraine.#Ukraine️ #Moldova #Russia pic.twitter.com/z1TEN643vG
— Intermarium 24 (@intermarium24) April 11, 2023
“Bojiš li se?” bilo je jedno od prvih pitanja koje sam postavio svom moldavskom domaćinu.
“Naviknuo sam“, priznaje. “Znaš kako kažu Rusi? Onome kome je suđeno da ga objese, neće se utopiti”, piše Jutarnji list.
Svijet / Zanimljivosti
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?
Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr
Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.
Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.
Navike se usvajaju od najranije dobi
Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.
Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.
Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?
Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.
Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.
Nikada nije kasno
Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.
Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.
akos.ba
Svijet / Zanimljivosti
5 navika za zdraviji um i život
Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.
Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.
Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije
sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.
Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.
Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.
Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:
1. Spavanje umanjuje stres
Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?
Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.
2. Budite se sa prvim izlaskom sunca
Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.
Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.
3. Konzumirajte riblje ulje
Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.
4. Budite koncentrisani i meditirajte
Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.
5. Kreirajte sebi neugodnosti
Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.
Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?
Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
Svijet / Zanimljivosti
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.
Autor: Jelena Računica
Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.
Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.
Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.
Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.
Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.
Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.
Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.
akos.ba
-
Cazinprije 3 dana
Odlični rezultati za TKD BOSNA Cazin u Bugarskoj
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 dana
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
-
Svijet / Zanimljivostiprije 4 dana
5 navika za zdraviji um i život
-
Religijaprije 5 dana
Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća
-
Cazinprije 4 dana
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer
-
Svijet / Zanimljivostiprije 2 dana
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
-
Religijaprije 10 sati
Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro