Connect with us

BiH

Prijedor, Dan bijelih traka i priča o doktoru Esi koji je aplauzom ispraćen u smrt

Published

on

Posljednji je dan mjeseca maja 1992. godine, u Prijedoru, gradu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine stanovništvo je slušalo lokalni radio.

Obratile su im se spikerice Senija Džafić i Jadranka Vejo-Račević, a, izrecitovale su dekret koji je izdao krizni štab općine Prijedor, na čelu sa Srpskom demokratskom strankom (SDS).

 

Poručile su kako svi nesrbi moraju označiti svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima i nositi bijele trake na ruci, ako napuštaju svoje domove.

Bio je to tek početak kampanje istrebljenja koja je rezultirala masovnim pogubljenjima, koncentracionim logorima, masovnim silovanjima i konačno uklanjanju više od 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije općine Prijedor.

 

Historija će zabilježiti i da je ovo bio prvi put od 1939. godine kada su nacisti izdali dekret kojim se svim poljskim Židovima naređuje da nose bijele trake oko ruke s plavom Davidovom zvijezdom – na ovaj način su pripadnici etničke i vjerske skupine bili označeni za istrebljenje.

Članovi posmatračke misije Europske komisije su izjavili da su za vrijeme posjete jednom mješovitom srpsko-bošnjačkom selu, u augustu 1992. godine, vidjeli da su bošnjačke kuće označene bijelim zastavama kako bi ih se razlikovalo od srpskih kuća.

 

U Prijedoru je ubijeno 3.176 osoba, uključujući 102 djece. Do sada je za zločine na prijedorskoj općini doneseno 56 presuda, a otkriveno je preko 400 masovnih grobnica, među kojima se ističe Tomašica, najveća masovna grobnica na Balkanu, otkrivena 2013. godine.

“Ešref je okončao u Omarskoj, taksista Žigić u Haagu, a moja mati je četiri puta mijenjala broj nakon što se vratila u Prijedor po završetku rata, zbog anonimnih poziva u kojima nije bilo nikakvog razloga za smijeh. Ali to je za neku drugu priču”, zapisao je Prijedorčanin Refik Hodžić u svojoj knjizi Polaroid kauboj.

Omarska, Keraterm i Trnopolje

Deseci hiljada članova porodica onih koji su prisiljeni da nose bijele trake oko ruke bili su zatočeni u nekim od najozloglašenijh logora uspostavljenih za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini – Omarska, Keraterm i Trnopolje.

“Tapkali smo utabanom bankinom Dubičke ceste, koja će još dobrih deset godina čekati da se transformiše u pravi trotoar. Ježili smo se i silazili u plitku grabu svaki put kad bi nam s leđa dohujao kakav autobus ili teški FAP-ov kamion natovren bijelom zemljom za medijapan pločice u Keratermu, fabrici keramike, koja će godinama kasnije postati planetarno popularna – ali ne po svom asortimanu proizvoda”, napisao je Refik Hodžić u romanu Polaroid kauboj.

Logor Omarska je kao i logori Keraterm i Trnopolje formiran 26. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje općine Prijedor.

FOTO: Screenshot: Zloglasne scene logora Omarska

Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore, nakon čega je počelo njihovo raspuštanje.

U Prijedoru je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Trnopolje i Omarska, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, djece i žena nesrpske nacionalnosti.

Čovjek koji je aplauzom ispraćen u smrt

Ekipa portala Radiosarajevo.ba posjetila je Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 koji je dio svog rada posvetio dešavanjima u i oko Prijedora.

Ustanova je osnovana 2016. godine i koncipirana je na vrlo specifičan način, odnosno njihovi eksponati su stvarni, lični predmeti žrtava i ljudi koji su prošli kroz golgote rata, bilo da su u pitanju žrtve genocida ili ratnih zločina u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Između ostalog, Muzej čuva sjećanje na hrabrog čovjeka koji je aplauzom ispraćen u smrt.

Foto: kozarac.ba: Dr. Eso Sadiković

Esad Sadiković (Eso) je bio ljekar specijalista iz Prijedora i član SZO “Ljekari bez granica”, aktivista Ujedinjenih naroda i predsjednik “Udruženja otorinolaringologa Jugoslavije”. Bio je jedan od vodećih prijedorskih intelektualaca.

Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu zatočen je u logoru Omarska.

“Doktora Esu su često izvodili kako bi pružao pomoć, čak i stražarima koji su u logor dolazili pijani i povrijeđivali jedan drugoga zbog svađe oko plijena opljačkanog od novopridošlih zatočenika. Pijani bi pucali iz oružja koje su svi imali i ranili bi jedan drugoga. Odvodili su doktora Esu i dovodili ga kasno navečer. Liječio ih je profesionalnim bolničkim priborom i preparatima, kao i zalihama prve pomoći JNA. Kada se brinuo o nama zatočenicima morao je da improvizuje na sve moguće načine; pomoću vlastitih zuba, cijepajući odjeću da nam previje rane, vlasima kose. Često je na smrt izudaranim zatočenicima bio zadnja nada i utjeha. Sa ono malo vode ako bi se uspjelo unijeti u hangar gdje su nas držali ili mokraćom, čistio je rane i namještao polomljene kosti. Nekada je, riskirajući život, trčao iz jednog hangara u drugi da bi pomogao zatočenicima. Često bi tiho izustio da se nagledao užasa za tri života.

Početkom augusta rekli su nam da inostrani novinari dolaze da izvještavaju o logoru Omarska. Naređeno nam je da budemo tihi i da niko ne smije primijetiti da se u objektima nalaze zatočeni ljudi. Eso je tačno govorio engleski jezik, a poznavao je francuski i španjolski. Bio je jako društven i harizmatičan. Uživao je visok status u svijetu, kao ostvareni intelektualac.

Strahovali su da bi Eso mogao uspostaviti kontakt s novinarima, a željeli su prikriti sve ono što se događalo u logoru. Upravnik je novinarima govorio o fantastičnom tretmanu koji uživamo u logoru, kako imamo svu potrebnu hranu i vodu, te dobar smještaj kao u nekim hotelima ili odmaralištima. Ali, stvarnost je bila sasvim drugačija. Svo vrijeme dok je trajala posjeta bili smo zaključani u objektu. Nismo dobili ništa za jelo, čak ni vode, a morali smo biti tihi jer su nam zaprijetili da ćemo, ako se začuje ikakav zvuk, vika ili bilo kakav drugi znak koji bi pokazao da su ljudi unutra, strašno patiti narednog dana.

Dan ili dva nakon odlaska novinara, 5. augusta, noć je bila jezivo tiha, niko nije bio prozvan, odveden, likvidran. Nije bilo ni pucnjave. I negdje pred svitanje, vrlo rano ujutro, iznenada su se vrata otvorila uz prasak i stražar je rekao: ‘Doktor Eso Sadiković, izađite!’. Bili smo izgubljeni. Mislili smo da ga opet vode da nekome pomogne, da se pobrine za nekoga. Ali, tada su mu rekli da ponese svoje stvari i onda nam je postalo jasno.

Doktor Eso je ustao. Stajao je u dnu sobe u kojoj smo bili. Podigao je svoju plastičnu vrećicu u kojoj je imao prljavu košulju i mislim da su bili opušci koje su zatočenici skupljali za njega po logoru jer je bio strastveni pušač i polako se okrenuo prema izlazu. U tom trenutku, i oni koji su bili budni i oni koji su spavali, također su se probudili i ustali, i uglas, plačući, glasno povikali: ‘Doktore, hvala vam za sve što ste učinili’.

Doktor je bio veoma svjestan gdje ga vode, a i mi smo bili svjesni toga. Kad je stigao do vrata, okrenuo se i rekao samo: ‘Zbogom, prijatelji’. U tom trenutku zapravo nismo mogli pojmiti da postoji čovjek koji bi mogao ubiti takvog čovjeka. Sjetili smo se svega što je za nas uradio, od ohrabrivanja, brige za bolesne i iscrpljene, do ušivanja rana vlasima kose. Briznuli smo u plač. Doktor je samo hladno dobacio: ‘Šta cmizdrite?’. Aplauzom smo ga ispratili napolje. Njegov povišeni ton i osmijeh bio je dovoljan da nas smiri. Vrata su se zatvorila. Nikada niko nije tako ispraćen u smrt. Više ga nikada nismo vidjeli. Nestalo je Ese”, ispričao je Nusret Sivac, logoraš i svjedok u Hagu.

Dokotor Sadiković je ubijen u noći sa 5. na 6. august, sa 122 zatočenika, nad jamom Hrastova Glavica. Pucali su mu u glavu. Imao je 44 godine. Posmrtni ostaci doktora Ese ekshumirani su 2006. godine, u istoj jami, oko 50 km udaljenosti od Omarske.

Tanjir iz logora Omarska

U Muzeju možete vidjeti i lični predmet hrabre žene Sabihe Turkanović koja je do 1992. godine važila za uspješnu prijedorsku ugostiteljicu. Uhapšena je 26. maja 1992. godine, nakon što su srpske snage napale i zauzele Kozarac, mjesto u kojem je živjela s porodicom.

Više od 150 dana bila je zatočena u najzloglasnijim prijedorskim logorima: Keratermu, Trnopolju i Omarskoj. S njom je u logorima bilo i 6 članova njene uže porodice: muž, dvije kćerke, maloljetni sin, trogodišnja unuka i zet. U logorima je služila hranu, čistila podove i brisala krv nakon ubistva zatvorenika. Najgore bi joj bilo kada bi uslijedile pojedinačne prozivke žena, koje su odvođene na silovanje.

Sabihu su silovali nekoliko puta, nad njom su se logorski stražari iživljavali na sve moguće načine, a posljednja je žrtva koja je izišla živa iz Bijele kuće u logoru Omarska.

“Kada se jedna od nas žena vraća nakon prozivke, ona ulazi, ide pognute glave, plače, crvena je u licu. Mi svi gledamo nju, suosjećamo njenu tegobu koju je imala tih trenutaka dok su je silovali. I istog momenta, ne znamo koga će drugoga da prozove. Prozivali su i mene. Posljednja sam žrtva Omarske, faktički sam ‘zatvorila’ taj logor.

Od svih tortura koje sam doživjela, najviše sam se plašila da me ne ubace u motorno ulje i živu zapale. Bila sam svjedok da su ljudima i to radili”.

Većinu stražara je nažalost dobro poznavala, bile su to njene komšije i prijeratni gosti. Kako je bila prisiljena da obavlja razne fizičke poslove u logoru, kao što su bili čišćenje, kuhanje i pranje odjeće stražarima, bila je u prilici da prepozna i posuđe koje je otuđeno iz njenog restorana.

Na dan izlaska iz logora, 21. augusta 1992. godine, sa sobom je ponijela tanjir koji se danas čuva u Muzeju.

Foto: Savez logoraša BiH: Logor Omarska

Prvi proces i prva presuda pred Haškim tribunalom bili su za zločine počinjene u logoru Omarska.

Zbog masovnog silovanja logorašica, silovanje je prvi put u sudskoj praksi okarakterizirano kao ratni zločin.

Dan kada je Emir stajao sam

Dan Bijelih traka počeo se obilježavati u Prijedoru 2012. godine kada je porodicama žrtava u Prijedoru zabranjena komemoracija za ubijene žene i djecu.

Naime, 22. maja 2012. godine tadašnji gradonačelnik Prijedora Marko Pavić zabranio je obilježavanje dvadesete godišnjice masovnih zločina počinjenih na teritoriji općine Prijedor.

Tog dana, udruženja preživjelih i porodice ubijenih Prijedorčana planirale su na trgu u ovom gradu postaviti 266 bijelih vreća i isto toliko ruža u sjećanje na 266 žena i djevojčica ubijenih u Prijedoru.

Dan kasnije, na Trg je došao Emir Hodžić (muškarac čiji su otac i brat bili zatočeni u logoru Omarska op.a.) i izrazio svoj građanski bunt. Stajao je sam sa bijelom trakom oko ruke i bijelom vrećom.

Kao odgovor na zabrane tadašnjeg gradonačelnika Marka Pavića, udruženja žrtava iz Prijedora pokrenula su kampanju Dan bijelih traka, a akciji se preko društvenih mreža priključilo hiljade ljudi iz oko 40 zemalja širom svijeta.

Budite među onima koji će danas sjetiti 3.176 ubijenih Prijedorčana, civila nesrpske nacionalnosti, među kojima je 102 djece – gdje god da se nalazite stavite bijelu traku oko ruke i odajte im dužnu počast.

Za zločine u Prijedoru, Tribunal u Hagu osudio je ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora.

Nastavljajući procesuiranja za zločine u ovom gradu, u Sudu BiH je izrečeno više od 350 godina zatvora.

Neki od ratnih zločinaca su:

Milomir Stakić: Osuđen na 40 godina zatvora za zločine u Prijedoru i to zločine protiv čovječnosti (istrebljenje, ubistvo, progoni),

Radoslav Brđanin: pravomoćno osuđen na 30 godina za zločine protiv čovječnosti,

Duško Tadić: Osuđen na 20 godina zatvora za zločine u Prijedoru posebno u Kozarcu i to za djela: ubistva, hotimičnog lišavanja života, mučenja i nečovječnog postupanja,

Duško Sikirica: Osuđen na 15 godina za zločine u logoru Keraterm i to za zločine protiv čovječnosti – progoni na političkoj rasnoj ili vjerskoj osnovi,

Biljana Plavšić: Osuđena na 11 godina za genocid i ratne zločine.

Damir Došen: Osuđen na 5 godina zatvora za zločine u logoru Keraterm i to za zločine protiv čovječnosti – progon na političkoj rasnoj ili vjerskoj osnovi,

Dragan Kolundžija: Osuđen na 3 godine zatvora za zločine u logoru Keraterm i to za djelo progon na političkoj rasnoj i vjerskoj osnovi,

Miroslav Kvočka: Osuđen na 7 godina zatvora za zločine u Omarskoj i Keratermu i to za zločine protiv čovječnosti – progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, ubistvo i mučenje,

Dragoljub Prcać: Osuđen na 5 godina zatvora za zločine u Omarskoj i Keratermu i to za djelo zločini protiv čovječnosti – progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, ubistvo i mučenje,

Milojica Kos: Osuđen na 6 godina zatvora za zločine u Omarskoj i Keratermu i to za djelo zločini protiv čovječnosti – progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi ubistva i mučenje,

Mlađo Radić: Osuđen na 20 godina zatvora za zločine u Omarskoj i Keratermu i to za djelo zločini protiv čovječnosti – progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, ubistva i mučenje,

Zoran Žigić: Osuđen na 25 godina zatvora za zločine u Omarskoj i Keratermu za zločin protiv čovječnosti – progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, mučenje i okrutno postupanje,

Darko Mrđa: Osuđen na 17 godina zatvora za zločin na Korićanskim stijenama i to za djela ubistvo i nehumana djela,

Predrag Banović: Osuđen na 8 godina za zločine u Omarskoj i Keratermu i to za djelo zločin protiv čovječnosti – progon na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi,

Mićo Stanišić: Osuđen na 22 godine zatvora za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine

Stojan Župljanin: Osuđen na 22 godine zatvora za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine

Radiosarajevo.ba

BiH

Beogradske “Novosti” najavljuju eksploziju “bosanskog lonca”: Vlast u RS-u će krenuti ka samostalnosti

Published

on

By

“Bosanski lonac” koji već godinama potmulo vri mogao bi u narednim sedmicama da se približi tački eksplozije sa nesagledivim posljedicama po Bosnu i Hercegovinu, njen entitet RS, zatim Srbiju, ali i cijeli region, najavljuju beogradske Novosti.
Navode da “koloplet velikih tenzija s izvorištem u odlukama Christiana Schmidta”zlur, visokog predstavnika u BiH kojeg, kako ističu Novosti, u entitetu RS ne priznaju, a koje su, kako navode, išle direktno na štetu RS-a, u osvit presude protiv Milorada Dodika prijeti da se izrodi u najveću krizu od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a samu RS dovede na korak od proglašenja samostalnosti.
Pod egidom nezvanično, Novosti pišu da su vlasti u RS-u riješene da na sjednici parlamenta tokom iduće sedmice proglase ništavnim sve odluke i ingerencije pravosudnih organa BiH i Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) na teritoriji RS-a.
– Sve ovo dešava se u iščekivanju presude Dodiku, kojem se pred Sudom BiH sudi zbog krivičnog djela neizvršavanje odluka visokog predstavnika u BiH, a za šta je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, uz mogućnost zabrane vršenja javnih funkcija – navode.
Dodaju da bi prema nekim nezvaničnim najavama presuda predsjedniku RS-a mogla biti izrečena u prvim danima 2025. godine, pa je on, suočen sa realnom opasnošću da bude proglašen krivim, što bi vjerovatno značilo i njegovu eliminaciju iz političkog života, riješio da preduhitri sutkinju Senu Uzunović i “muslimanske krugove u Sarajevu” potezom koji bi mogao da ima nesagledive posljedice.
– Eventualnim izglasavanjem odluke o suspenziji ključnih nadležnosti Bosne i Hercegovine na teritoriji RS-a i zvanično bi bio načinjen prvi korak ka njenoj samostalnosti. Time bi se u život vratio dokument o “mirnom razdruživanju dva entiteta u BiH”, a koji je u julu bio najavljen, pa povučen sa dnevnog reda Narodne skupštine RS-a. Ali, postavlja se pitanje da li bi u jeku sudara globalnih sila i prelamanja njihovih interesa gotovo na svakoj tački svijeta “mirno razdruživanje” bilo moguće u bosanskom tamnom vilajetu? – zlurado se pita beogradski medij i dodaje:
– Možemo zamisliti šta bi se desilo kada bi NATO i Oružane snage BiH stale u odbranu cjelovite BiH i kada bi svoje snage poslale da zavode red u RS-u. Ovaj opasni scenario bi stavio u izuzetno tešku poziciju Srbiju i njeno rukovodstvo. Primjera radi, i Srbija i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić našli bi se u grozomornoj situaciji: može li da ne ugrozi Srbiju, a da istovremeno ne ostavi RS samu?
Zato bi u narednim danima ključni politički akteri u RS-u trebalo na apotekarskoj vagi da odmjere – da li je vrijeme za tako krupne odluke i koja bi bila njihova cijena.
Nastavi čitati

BiH

Muhamed ef. Velić: Vlast ne da ljudima petkom na džumu, ali su nedjelju učinili neradnom

Published

on

By

Sarajevski imam Muhamed ef. Velić na svom Facebook profilu opisao je zanimljiv razgovor koji je imao s jednim vjernikom u džamiji.

 

– Dolazi mi nedavno jedan momak pred samu džumu i pita da li mogu da završim sa džumom, ezanom i obaveznim dijelom, sve za 25 minuta, jer on ima samo pola sata pauze i mora se striktno u terminu vratiti na posao. Zamolim ga da se ne ljuti što ću mu ovo reći, ali on nije obavezan da klanja džumu namaz, već samo podne namaz, to može i na poslu ili kod kuće, a džuma namaz je za slobodne ljude, nije obavezna za robove, a on je ekonomski rob, vlast ga je takvim učinila kad mu nije dala petkom da može slobodno doći na džumu namaz, kao što su npr. nedjelju učinili zakonski neradnom – napisao je Velić na Facebooku.

Nastavi čitati

BiH

Prevareni kupci u BiH, ostali i bez stanova i bez novca: Neki su i umrli, ne dočekavši da se usele

Published

on

By

Istekao je rok za prijavu potraživanja stečajnom upravniku od kompanije “Ekvator”, koja je prošlog mjeseca otišla u stečaj. Među povjeriocima najviše je prevarenih kupaca stanova u banjalučkom naselju Novi Borik, od kojih je investitor “Ekvator” uzeo 11 miliona maraka 2018. godine. Rok za završetak radova istekao je krajem 2019. godine, a zgrada je i dalje nezavršena, piše BHRT.

Gojko Mijatović samo je jedan od 150 prevarenih kupaca stanova u Banjaluci. Šest godina poslije zgrada nije završena, a investitor kompanija “Ekvator” otišla je u stečaj. Kupci ostali i bez para i bez stanova. U međuvremenu, nekoliko kupaca je i umrlo, ne dočekavši da useli u kupljene stanove.

– U fantomskom naselju uzeli smo stanove, dali svoju životnu muku, dizali kredite, životnu ušteđevinu dali Đorđu Davidoviću. Ja sam dao 72.000 za stan od 40 kvadrata gdje je moja majka, sada pokojna, dala novac za stan – priča Gojko Mijatović, predsjednik Udruženja prevarenih građana Novi Borik.

Zgrada je napola završena. Samo goli zidovi, bez potrebnih priključaka i gomila šuta. Pojedini kupci sami pokušavaju da završe stanove. Međutim, za završetak zgrade potrebno je još 4 miliona maraka koje nemaju. Nadaju se pomoći gradske uprave i republičkih institucija. Kada su shvatili da su definitivno prevareni, podnijeli su krivične prijave protiv investitora.

– Nakon 2,5 godine istraga u Okružnom javno tužilaštvu nije ni blizu kraja. Nadležni tužilac Bojan Topić nije se ni udostojio nijednom da nas kontaktira – navodi Mijatović.

Na tom mjestu planirana je još jedna zgrada. Investitor je 2018. godine od 20 kupaca uzeo milion i po za stanove čija gradnja nije ni počela.

Hoće li kupci koji su osjetili gorak okus prevare biti obeštećeni u stečajnom postupku, BHRT pita stečajnog upravnika, koji je primio na stotine prijava povjerilaca kompanije “Ekvator”.

– Konkretne informacije imaćemo 23. januara kada je zakazano ispitno-izvještajno ročište. Na ispitnom će se raspravljati o prijavljenim potraživanjima, a na izvještajnom u kom pravcu ide sam stečajni postupak, da li u pravcu prodaje ili namirenja ili nekom drugom – kaže stečajni upravnik Saša Zubović.

Advokat Arsenije Baltić smatra da je potpuno neizvjesno kako će sud vrednovati prevarene kupce koji nisu upisani kao vlasnici, jer zgrada nema potrebne dozvole.

– Ono čemu bi se kupci stanova mogli nadati jeste da im za stanove koje su platili i preuzeli u posjed prizna izlučno pravo, odnosno da se ti stanovi izdvoje iz stečajne mase i da ne budu predmet namirenja ostalih povjerilaca ‘Ekvatora’, ali to je upitno, zato što niko od njih nije uknjižen kao vlasnik tih stanova – ističe Baltić.

U našem pravnom sistemu kupci stanova u izgradnji su nezaštićeni.

– Sistem ne štiti. Nema način da ih zaštiti kada isplate iznos i kad ne isplate u nepovoljnom su položaju. Jedini način je da traže bankarsku garanciju od investitora za završetak radova, to je jedina sigurnost, ali to kod nas i dalje nije praksa – naglašava vlasnik agencije za nekretnine Stefan Vasilić.

Šta o svemu ovome kaže vlasnik “Ekvatora” Đorđe Davidović novinari BHRT-a nisu uspjeli saznati, jer nije odgovarao na njihove pozive.

Nastavi čitati

BiH

Među 20 najbogatijih ljudi u BiH, čak šest dolazi iz jednog kantona: Možete li pogoditi iz kojeg?

Published

on

By

Ova lista oslikava dvije važne stvari što se tiče naše ekonomije. Kao prvo, pokazuje koji sektori su najrazvijeniji, ali i na kojim geografskim područjima je skoncentrisano najviše bogatstva

 

Lista najbogatijih ljudi u Bosni i Hercegovini na kraju 2024. godine koju je BiznisInfo.ba ekskluzivno objavio prošle sedmice, izazvala je ogroman interes javnosti i jako puno reakcija.

Ova lista oslikava dvije važne stvari što se tiče naše ekonomije. Kao prvo, pokazuje koji sektori su najrazvijeniji, ali i na kojim geografskim područjima je skoncentrisano najviše bogatstva.

Jedna regija koja se izdvaja u tome je Zapadnohercegovački kanton. Naime, iz ovog kantona dolazi čak šest od 20 trenutno najbogatijih ljudi u BiH. Od toga četvero iz Širokog Brijega, te po jedno iz Gruda i Posušja.

Regija koja se također izdvaja jeste Tešanj, grad iz kojeg dolaze tri osobe zastupljene na ovoj listi.

Treba naglasiti da smo, tokom analize, ustanovili da u Tešnju postoji veći broj privrednika čije su kompanije u snažnom usponu, pa je vrlo moguće da se već narednoj listi nađu neka nova imena iz ovog grada.

Kada je riječ o RS-u, najveće bogatstvo koncentrisano je u sjevernom dijelu, od Mrkonjić Grada, preko Banjaluke, do Prnjavora i Dervente.

Kada je riječ o sektorima, vidljivo je da dominira trgovina. Polovina poduzetnika zastupljenih na listi su vlasnici trgovačkih lanaca ili šoping centara. Nekima do njih, doduše, ovo nije glavni biznis. Sektor prodaje naftnih derivata također je zastupljen s dva predstavnika kojima je ovo glavni biznis.

Kada je riječ o proizvodnom sektoru, tu dominira proizvodnja hrane i pića, aluminijskih proizvoda i kablova, te u jednom slučaju papira i higijenskih sredstava. U usponu su finansijski sektor i stanogradnja. Većina predstavnika na listi posluje u više sektora, a više o tomo moižete čitati ovdje.

Nastavi čitati

BiH

Vukanović: Dodik prenio ovlaštenja na Pranjića dva dana prije bolesti – kako je znao?

Published

on

By

Prije nekoliko dana predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić izjavio je u više navrata, prvo na konferenciji za novinare posle sjednice Kolegijuma a potom tokom Posebne sjednice Narodne skupštine, da je Milorad Dodik mnogo sposobniji, mentalno i fizički od odlazećeg američkog predsjednika Joea Bidena, da nije atletičar ali da je dovoljno mobilan, fizički i mentalno sposoban da obavlja funkciju predsjednika, potpisujue zakone i odluke, piše poslanik NSRS Nebojša Vukanović na svojoj zvaničnoj web stranici.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

– Ipak posle samo nekoliko dana i objave Službenog glasnika Republike Srpske pokazalo se da Stevandić ne govori istinu jer je Davor Pranjić, potpredsjednik Republike Srpske iz reda Hrvata, sada kao vršilac dužnosti predsjednika potpisuje zakone, odluke i ukaze. Stevandić bi odmah morao izaći u javnost i objasniti zbog čega je govorio neistine i obmanuo građane Republike Srpske, te poslanike opozicije koji su ga pitali da li neko mijenja Dodika dok je na liječenju i oporavku, da li je bio loše informisan ili je svjesno lagao javnost i građane Srpske?

Danas smo pokušali čuti nemušto pravdanje iz Kabineta Milorada Dodika, od generalnog sekretara predsjednika Jelene Pajić Baštinac, koja je saopštila da je Milorad Dodik još 6.12. ovlastio Pranjića, da umjesto njega potpisuje ukaze koji se objavljuju u Službenim glasniku Republike Srpske!?

To znači da sada “braća” Hrvati vode glavnu riječ u Republici Srpskoj, Hrvat Pranjić je vršilac dužnosti predsjednika a (polu)hrvatica Željka Cvijanović član Predsjedništva BiH, koji nas ubrzano vuče u NATO pakt u kome je već Hrvatska. Ipak najveći problem su grube laži i pokušaji obmane Milorada Dodika, jer je 8.12.2024. godine iz Kabineta predsjednika Republike Srpske objavljeno Saopštenje da je Dodik iznenada hospitalizovan zbog akutnih, što znači iznenadnih zdravstvenih problema koji su naglo buknuli, sa jednjakom i želudcem.

Postavlja se logično pitanje kako je Dodik znao 6.12. da će se iznenada razboliti 8.12.2024. godine, pa je predao dio predsjedničkih ovlaštenja svom pobratimu i potpredsjedniku Davoru Pranjiću? Jasno je da su se i Dodik i Stevandić upetljali u sopstvene laži, kao pile u kučine, i da teško mogu da se iz njih sada izvuku bez posledica. Ovakvo skandalozno ponašanje čelnih ljudi Republike Srpske, koji se nalaze na najvažnijim funkcijama, grube iznošenje neistina i pokušaji obmane građana su nedopustivi.

Takođe je veoma čudno ponašanje i izjave dr Predraga Peška, ljekara iz Beograda koji je operisao Dodika, a koji je njegov blizak saradnik i prijatelj koga su vlasti Srpske angažovale kao ključnu osobu na poslu javne nabavka medicinske opreme za novu bolnicu u Trebinju, vrijednom desetine miliona maraka a na kome će mnogi omrsiti brkove.

Dr Peško je dao Saopštenje i izjavu za medije da je Dodik nesposoban za putovanje i prisustvo ročištima u Sarajevu, zbog dijareje, naglih pražnjenja i osjećaje nadutosti, te iznio zaključak i mišljenje kako je potrebno najmanje dva mjeseca rehabilitacije i oporavka od laporaskopske operacije, pa da se Dodik vrati normalnim aktivnosti i mogne prisustvovati ročištima.

Nisam ljekar i ne želim se upuštati u tumačenje stavova dr Peška, ali njegova ranija politička bliskost sa Dodikom i njegovim okruženjem, učešće u njegovoj kampanji i podrška vlastima, te unosni poslovi na kojima je angažovan kao stručno konsultant, a građani Srpske ne znaju koliko će dr Peško naplatiti svoje stručne i konsultantske usluge, prije svega na nabavci medicinske opreme za novu bolnicu u Trebinju, navode na sumnju da je sve igrokaz za javnost kako bi se kupilo vrijeme i odložilo suđenje. Ipak sada je ključno da Dodik i Stevadnić objave zbog čega su obmanuli javnost, poslanike i Narodnu skupštinu Republike Srpske, tvrdeći da Dodik normalno obavlja funkciju nakon operacije a već dvije nedelje on je ovlaštenja prebacio na Pranjića, i sve pokušao prikriti od javnosti? – napisao je Vukanović.

Nastavi čitati

BiH

Meteorolozi najavili veliku promjenu: Kiša, pa snijeg – neće nas baš zatrpati, ali…

Published

on

By

Tokom dana pretežno sunčano uz postepeno naoblačenje sa sjeverozapada. U kasnim večernjim satima padavine u većem dijelu zemlje

U Bosni i Hercegovini jutros je sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost. Nešto više oblaka je u sjeverozapadnim područjima.

Temperature zraka u 7 sati: Sokolac -10 stupnjeva, Livno -9, Bjelašnica -8, Bugojno, Sanski Most, Sarajevo i Široki Brijeg -6, Bihać, Prijedor, Srebrenica i Tuzla -5, Banja Luka, Jajce i Zenica -4, Doboj -3, Gradačac i Trebinje 0, Mostar 1 stupanj.

 

Tokom dana očekuje se pretežno sunčano uz postepeno naoblačenje sa sjeverozapada. U kasnim večernjim satima kiša u većem dijelu zemlje, a u višim područjima i na planinama snijeg. Vjetar slab do umjeren južni i jugozapadni. Tokom noću na jugu i jugozapadu zemlje povremeno jaki udari vjetra. Najviša dnevna temperatura od 0 do 6, na jugu do 10 stupnjeva.

U Sarajevu jutro sunčano uz postepeno naoblačenje tokom dana. Najviša dnevna temperatura oko 3 stupnja.

U ponedjeljak oblačno sa kišom na jugu Hercegovini i snijegom u ostalim područjima. Očekivana količina padavina u većem dijelu zemlje između 20 i 40, lokalno na sjeveru i sjeverozapadu Bosne do 50 l/m2.

Visina novog snijega između 10 i 25, u višim područjima i na planinama od 20 do 40, lokalno 50 cm. Vjetar slab do umjeren sjeverni i sjeverozapadni. Na zapadu i sjeverozapadu Bosne povremeno jaki udari vjetra. Temperature zraka u Bosni između -2 i 3, a u Hercegovini od 3 do 8 stupnjeva.

U utorak oblačno vrijeme. U nižim područjima Bosne kiša ili susnježica koja će postupno preći u snijeg, a u višim područjima i na planinama snijeg. Vjetar prije podne slab do umjeren, a poslije podne i tokom noći umjeren do pojačan sa jakim udarima sjeverni i sjeverozapadni. Temperature zraka u Bosni između -4 i 2, a u Hercegovini od 3 do 8 stupnjeva.

U srijedu u Bosni oblačno vrijeme sa snijegom. U Hercegovini umjereno do pretežno oblačno. U Hercegovini i zapadnim područjima Bosne umjerena do pojačana bura, a u ostatku zemlje slab do umjeren sjeverni i sjeverozapadni vjetar. Jutarnja temperatura zraka od -6 do 0, na jugu do 3, a dnevna od -3 do 2, na jugu do 10 stupnjeva, saopćemo je iz FHMZ-a.

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije