I dalje se, uprkos strahovitom stradanju (genocid i ratni zločini) u bošnjačkom korpusu proizvodi oštra polarizacija između vjerujućih i onih koji to nisu. Da li je najzad jasno i posljednjem Mohikancu među Bošnjacima i svim drugim patriotama da smo podjednako ugroženi i na istom smo stratištu, te samo zajedno možemo se oduprijeti pohodu koji ipak i oduvijek nosi sva obilježja antibosanskoga, pa i antimuslimanskoga, da se ne lažemo!?

Prof. dr. ENES DURMIŠEVIĆ

Kako je govorio Radomir Konstantinović da čovjek koji danas ne očajava nije čovjek. Manipulacija, laž i korupcija kao da u Bosni najavljuju konačni trijumf zla koje su nam namijenili kako komšije, tako i “demokratski svijet”. Kada u javnom diskursu, najčešće od “probosanskog” političara čujem rečenicu da “moramo gledati u budućnost”, jasno mi je da na ekranu ispred sebe imam ili manipulatora ili političku budalu. Trećeg nema niti može biti nakon tridesetogodišnje agonije Bosne, jer nema budućnosti bez valorizacije prošlosti. Naši političari svih fela (i pozicija i opozicija, i desni i lijevi, i nacionalisti i demokrati) politiku su shvatili kao gomilanje privilegija i bogatstva – kao demokratizaciju jada i beznađa, bijedu umjesto dostojanstva, prazninu umjesto nade…
Kako drugačije objasniti da u svim društvenim strukturama političari, ali i obični građani (nisu amnestirani vlastite odgovornosti) imaju jedini cilj: da sva muka Bosne i običnog bosanskog čovjeka prođe mimo njih i jedini im je interes osigurati sebi i svojima “budžetske jasle”?!

Podmićujemo, obmanjujemo, lažemo, kupujemo lažne diplome, zaboravljajući da nam računi stižu, a mi iznenađeni. Kao na početku rata u Sarajevu: “Aaaa, ko to puca!?”
Pa kada su naši političari takvi, možemo li zamisliti kakvi su oni koji su dobacili do Bruxellesa!? Čast izuzecima. I oni će nam pomoći!? Samo se sjetimo svih prevara u vrijeme agresije (embargo na oružje, kasno otkrivanje logora u srcu Evrope, prevare s mirovnim sporazumima, sigurnosne zone, najduža opsada jednog grada u povijesti, mejdžori, oveni, miterani i ostale bjelosvjetske bitange itd.). Sjetimo se nekih izjava: Republika srpska je greška… (Richard Holbrooke); Dayton je pobjeda Srba, SAD su prevarile Bošnjake! (David Kanin).
Dakle, krajnje je vrijeme da shvatimo: U se i u svoje kljuse! Sve je drugo iluzija. Možemo i hoćemo demokratsko i pravedno društvo ne zbog četrnaest uvjeta EU nego zbog nas i naše djece! Zbog našeg dostojanstva! Samo trebamo htjeti i vjerovati u uspjeh, a ne u evropske mandatlije (N. Čanak).
Bošnjacima država curi od priznanja 1992. godine. I dok su najbolji Bošnjaci i bosanski patrioti životima i vlastitim tijelima odbranili ovoliko koliko su odbranili uprkos agresorima, ali i demokratskom svijetu, danas se veliki Bošnjaci bave Djeda Mrazom. O tempora o mores!
I dalje se, uprkos strahovitom stradanju (genocid i ratni zločini) u bošnjačkom korpusu proizvodi oštra polarizacija između vjerujućih i onih koji to nisu. Da li je najzad jasno i posljednjem Mohikancu među Bošnjacima i svim drugim patriotama da smo podjednako ugroženi i na istom smo stratištu, te samo zajedno možemo se oduprijeti pohodu koji ipak i oduvijek nosi sva obilježja antibosanskoga, pa i antimuslimanskoga, da se ne lažemo!? (Upućujem na izjave Orbana, Dodika, Milanovića, Čovića i…)
Uprkos svemu, svakom zlu i nepravdi među nama moramo se hrabro suprotstaviti. Tu hrabrost ne može iznjedriti egoistička, ćepenačka svijest koja smatra svoj ćepenak i svoju avliju jedinim mjestom koje treba čuvati i braniti (lokalna čaršija, sarajevocentrizam, Sarajevo republika, općina važnija od drugih deset, budžet od milijardu itd.). A sve drugo je tuđe i nije u fokusu interesa ovakvih egoista. Kad god čujem riječ kanton, uvijek mi naumpadnu državice (taife) španskih muslimana u srednjem vijeku. Ne slutim, samo mi je jako slično.
Visoki predstavnik sa svojim posljednjim odlukama me podsjeća na Torquemadu i Orwella: Neki su, ipak jednakiji! Jer, ako je trebalo sankcionirati nacionalističke/nacionalne stranke, zašto samo jednu? Sve tri mogu biti jednake samo po kriminalu, ali nikako po političkoj filozofiji. Jasno je svakom bosanskom građaninu, jer nisu debili, ko negira odluke iste te međunarodne zajednice (genocid, UZP, evropske konvencije o jednakosti građana itd., itd.).
Odavno smo izgubili orijentaciju i ne vidimo u nekim političkim procesima da je, možda, predviđen nestanak našeg etnosa i Bosne, bez obzira na to da li se radi o velikodržavlju i fašizmu iz susjedstva ili licemjerju međunarodne zajednice, koja se i posljednjem naivcu među nama pokazala da Danajcima ne treba vjerovati i kada darove nose!

prof. dr. Enes Durmišević

senzor.ba