Dok u susjednoj Hrvatskoj građani tri zemlje već nekoliko dana protestvuju kako bi spriječili devastaciju izvora rijeke Une, a u susjednoj Srbiji građani na ulicama traže zabranu iskopavanja litija i protjerivanje kompanije Rio Tinto kako bi spriječile devastaciju okoliša i vlastitog dvorišta, po običaju u BiH nikakvog aktivizma.

Šute građani, a takvim građanima šute i političari. Sezona je godišnjih odmora, no opet, i kada nije mi pasivno posmatramo kako nam uništavaju prirodna bogatstva, krče šume, uništavaju rijeke i planine…

Među nama uvijek ima onih glasova razuma koji neumorno upozoravaju, a među njima česta su upozorenja profesora Muriza Spahića, eminentnog stručnjaka, hidrologa, osnivača Udruženja geografa BiH i bivšeg dekana na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.

Stalna prijetnja životnoj sredini

Kontaktirali smo profesora Spahića komentirajući sa njim da kada bismo uzeli mapu BiH, teško da bismo mogli izdvojiti neki dio kojeg ne žele uzurpirati ili koji već nije ugrožen – od Une, Neretve, Majevice, manjih bh. rijeka i planina itd, stoga smo postavili pitanje koja su naša prirodna bogatstva najugroženija i kakve posljedice možemo očekivati ako se njihova devastacija ne zaustavi,

“U ove augustovske vrele dane svjedočimo mnoštvom negativnih ekoloških problema kojim se ugrožavaju prirodni uvjeti života počev od požara, raznih uzurpacija državne imovine od kojih posebno: šuma i šumskih teritorija i njihovo preimenovanje u građevinske namjene, ispuštanje otpadnih i toksičnih voda u vodotoke, punjenje vodom akumulacije Ulog u ekstremno nepovoljnim hidrološkim uvjetima minimalnih vodostaja i proticaja Neretve, odmaklim radovima hidrološkog prevođenja voda iz ‘Gornjih horizonata’ neretvinog u trebišnjički sliv, pokušaj izgradnje mhe na izvorištu Une, odlaganje jalovišta pored rudnika sa učešćem teških i, najčešće, kancerogenih elemenata, istražnih radova na otkrivanju ‘plementih metala’, pokušaji otvaranja rudnika litija u susjednoj R. Srbiji,  i još mnogo toga.

Sve ove negativnosti raspoređene su na geografskoj karti Bosne i Hercegovine i predstavljaju stalnu prijetnju prirodnoj i životnoj sredini sa trendom pogoršanja stanja”, rekao nam je Spahić.

Nikada više ministarstava i više ekoloških problema

Bosanskohercegovačke institucije ignoriraju probleme koje ugrožavaju rijeke prve kategorije kod nas – devastaciju Une, i to ne samo njenog izvora, kao i Neretve zbog HE Ulog ali i drugih zagađivača. Pitali smo profesora Spahića šta bi se desilo kada bismo zaista sve prepustili i nepovratno izgubili naše najvažnije rijeke?

“Bosna i Hercegovina nikada nije imala više ministarstava i ministara iz oblasti životne sredine (okoliša), a većim geoekoloških problema pa se stiče dojam da postoje reda radi, a da ne rješavaju nagomilane probleme iz ove oblasti. Više puta sam pisao otvorena pisma Vladi FBiH, kantona i resornim ministarstvima sa prijedlogom prevazilaženja negativnih trendova iz problematike okoliša na koje nikada nisam dobio odgovore, a kamo li da me saslušaju i da iz razgovora preduzmu odgovarajuće korake rješenja problema. To se prije svega odnosilo na izgradnju brane Ulog, prevođenje voda iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice, uništavanje riječne mreže Bosne i Hercegovine izgradnjom mini hidroelektrana, kojima je uništeno preko 100 riječnih tokova, koje su bile zaliha pitkih voda u Bosni i Hercegovini jer su nadmorskom visinom sliva bile van domašaja antropogenog uticaja. Moramo biti svjesni da bez malih pritoka, koje grade riječni sistem nema ni naših glavnih tokova koji grade riječnu mrežu i riječni sistem Bosne i Hercegovine. U najnovije vrijeme u susjednoj R. Hrvatskoj neposredno od krškog vrela rijeke Une započeta je gradnja mini hidroelektrane. Ako se ostvari ovaj projekat rijeka Una će prestati biti sedronosna i ona zbog promjena hemijskog, fizičkog i biološkog stanja neće obrazovati sedru kojom su izgrađeni brojni prelivi, slapovi i vodopadi, koji su bili indikacioni elementi po kojima je Una proglašena Nacionalnim parkom”, pojasnio je profesor Spahić za “SB”.

Rudarenja litija na Majevici bi kontaminiralo sve vodotoke

Susjedna Srbija potpisala je sporazum sa Evropskom unijom o rudarenju litija, nakon čega su počeli širom te zemlje protesti protiv otvaranja rudnika litija. U proteklom periodu tek smo počeli intenzivnije pričati o posljedicama iskopavanja litija u Srbiji na Bosnu i Hercegovinu. Pitali smo Spahića kako bi zbog tog iskopavanja bila ugrožena BiH, a naročito ako bismo dopustili rudarenje i na našoj Majevici, od čega se također strahuje.

Profesor Muriz Spahić

“Posljedice rudarenja litija su evidentno negativne. S obzirom na to da je riječ o planu rudarenja litijuma u susjednoj državi, Republici Srbiji, sa kojom na ovom prostoru Bosna i Hercegovina graniči rijekom Drinom, prema kojoj je usmjeren sliv rijeke Jadar, naravno da se to nas itekako tiče. O ovim problemima koji su sada ponovo aktuelizirani intenzivno smo u kontaktu s grupom naučnika iz Republike Srbije. Neželjene posljedice rudarenja litijuma svodi se na izdvajanja ovog hemijskog elementa iz geoloških naslaga kada se koristi ogromna količina sumporne kiseline, najčešće u omjeru za jednu tonu litijuma utroši se oko 10 tona ove opasne po život kiseline. Sumporna kiselina doslovno prži vegetaciju koja se teško može obnoviti, a u vodama i najmanja količina ove kiseline ubija zoo i fito bentos i nektonske organizme te ostavljajući životnu pustoš u vodi. Nakon upotrebe sumporna kiselina se dijelom površinski padavinskim vodama spira prema glavnom riječnom toku, a dijelom kontaminirana površinske vode se infiltriraju u podzemlje i tamo se miješa sa podzemnim vodama, koje takođe zagađuje. Ako se shvati problem izdvajanja litija pomoću sumporne kiseline nije teško pretpostaviti šta bi se desilo da se kojim slučajem otvori ovaj rudnik na Majevici. Svi vodotoci koji imaju sliv na Majevici kao i mnogobrojni izvori bili bi kontaminirani.

Rudarenje je postalo problematično onoga trenutka kada se eksploatišu rijetki hemijski elementi iz rudnog tijela kada nastaju ogromne količine jalovine. Postoji zakonitost što je veća rijetkost rudnih sirovina to je više jalovine u kojoj se nalaze teški elementi koji itekako pogubno utiču na kvalitet voda i životne sredine”, pojasnio je Spahić.

Opomena da prirodu moramo sačuvati

Kao i ostatak svijeta, osim što zbog novca žele uzurpirati naša prirodna bogatstva, i Bosna i Hercegovina suočava se posljedicama klimatskih promjena. No, nije samo do institucija, i mi smo se potrudili da ih pogoršamo – zagadili smo naše rijeke, imamo divlje deponije čim se makne izvan gradova, bacamo otpad gdje stignemo, ispuštamo otpadne vode u rijeke. Pitali smo profesora Spahića šta moramo uraditi da zaustavimo najgore scenarije?

“Vrijeme u kojem živimo obiluje učestalim i brojnim vremenskim nepogodama ili nevremenima koja se pripisuju promjeni (fluktuaciji) klime uzrokovano višeznačnim uticajima među kojima je antropogeni faktor primaran. Ne ulazeći u suštinu pojašnjenja klimatskih fluktuacija potrebno se prilagođavati vremenu i meteorološkim vremenima koja nas prate. Ona su opomena da prirodu, kao osnovu života na zemlji moramo sačuvati od nas, živjeti sa njom i prirodi se prilagođavati. Ako tako shvatimo suštinu i našeg življenja sačuvaćemo uvjete za uravnoteženije prirodne pojave i procese uz smanjenje prirodnih stresova”, rekao je profesor i stručnjak Muriz Spahić za “Slobodnu Bosnu“.

(S. Hodžić)