Connect with us

USK

Prošla je 21 godina: “General Alagić nije umro od srca, nego od nepravde”

Published

on

General Armije Bosne i Hercegovine Mehmed Alagić je preminuo na današnji dan prije tačno 21 godinu, 7. marta 2003. u 55 godini života. Jedan je od najistaknutijih generala i komandanata odbrambeno oslobodilačkog rata.
Mehmed Alagić je po izbijanju agresije bio u sastavu 17. krajiške brigade, kada postaje komandant Operativne grupe Bosanska krajina. Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. korpusa Armije BiH, no na toj dužnosti ostaje kratko jer je na njegovu inicijativu formiran Sedmi korpus Armije BiH, čiji postaje komandant.Jedan od najvećih ratnih uspjeha generala Alagića je bilo uspješno oslobađanje planine Vlašić. Dana 23. marta 1995. godine u sadejstvu sa jedinicama Trećeg i Prvog korpusa u operaciji Domet 1 oslobođen je najviši vrh Vlašića.

Jedinice pod komandom generala Alagića su također učestvovale u oslobađanju Kupresa, Donjeg Vakufa i Sanskog Mosta.

Nakon završetka rata, na vlastiti zahtjev je penzionisan i postao je prvi posljeratni gradonačelnik općine Sanski Most. Odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendorpa smijenjen u julu 1999. godine.

“Nije problem načelnik Alagić, nego general Alagić”, kazao je tada visoki predstavnik Westendorp.

Iako je sam govorio da bi se dobrovoljno javio na suđenje pa i ono u Hagu, uhapšen je, prema mnogima na način kakav nije dolikovao jednom generalu Armije BiH, 2. augusta 2001. godine sa čarapom na glavi i lisicama na rukama.

“Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice”, kazao je tada Alagić.

Govorio je kako je “kriv što nije poginuo na vrijeme”.

“Nisam znao ostaviti kosti na Vlašiću, jer samo su mrtvi heroji na cijeni. Žive treba zgaziti. Kriv sam što nisam poginuo na vrijeme, pa me sad ovako ubijaju godinama”, riječi su slavnog generala.

Nakon što je pušten iz Haga, da se brani sa slobode, tadašnjoj glavnoj haškoj tužiteljici Carli del Ponte poručio je: “Gospođo, ovdje me više nikada nećete vidjeti”. Nepune dvije godine umro je od zatajenja srca.

“General Alagić nije umro od srca, nego od nepravde”, kazao je nakon smrti Generala prvi predsjedavajući predsjedništva RBiH Alija Izetbegović. Dženaza generalu Alagiću je klanjana u rodnim Fajtovcima u blizini Sanskog Mosta pred oko 20.000 ljudi.

Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo u maju 2022. godine odlučeno je da će jedna od ulica u sarajevskom naselju Nova Otoka nositi ime po generalu Mehmedu Alagiću.

klix

USK

Na području USK postavljeni najnapredniji radari, imaju optičko prepoznavanje znakova

Published

on

By

Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odlučno je u borbi za suzbijanje kršenja saobraćajnih propisa i osiguravanja sigurnosti za sve učesnike u saobraćaju.

Obavještavamo javnost da smo stavili u funkciju stacionarni radarski sistem sa OCR kamerama sa mogućnošću optičkog prepoznavanja znakova.

Ovaj sistem registruje prekršaje prekoračenja brzine, sa mogućnošću prepoznavanja registarskih tablica, prati kretanje učesnika u saobraćaju kao i neregistrovana vozila.

Prilagodite brzinu kretanja u saobraćaju i poštujte ograničenja brzine kretanja, čuvajte svoj i tuđe živote.

Nastavi čitati

USK

Incident tokom rutinske kontrole u Bihaću: Krijumčar migranta fizički napao policajca

Published

on

By

U bihaćkom naselju Ružica došlo je do incidenta koji je potresao kada je policijski službenik napadnut od strane krijumčara migrantima.

Prema našim saznanjima, policija je zaustavila kombi vozilo u kojem su se nalazili migranti, kako bi obavila standardnu kontrolu.

Međutim, situacija je eskalirala kada je vozač kombija, identificiran kao osoba porijeklom iz Turske, fizički napao policijskog službenika.

Incident se dogodio tokom rutinske kontrole, kada je vozač odbio surađivati s policijom te je nasilno reagirao na zahtjeve službenika.

Nakon napada, vozač je brzo lišen slobode od strane policije i prevezen u Policijsku stanicu Bihać radi daljnjeg ispitivanja. Očekuje se da će protiv njega biti podignute odgovarajuće optužnice zbog napada na policijskog službenika i krijumčarenja.

 

Nastavi čitati

USK

Selo u Krajini od burne historije do demografske pustoši: Nas u porodici ima 14, ovdje živi samo pet

Published

on

By

Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.

Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo broji oko 4000 stanovnika u pet naselja i to centar Todorovo, Vejinac, Čelinja, Mrcelji i Golubovići. Osmanilije su ovo mjesto pokušavali osvojiti 20 punih godina, a pod osmansku vlast je palo tek 1578. godine. Odbranu grada je predvodio Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u odbrani, Osmanlije su mu dali nadimak “deli“ što znači “lud“. Zbog iste te upornosti mjesto Novigrad prozvaše Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.

 

Starost stanovništva je 35 godina

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Todorovo je imalo oko 5500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.

Todorovo je od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, udaljeno oko 20-ak kilometara, od Bužima oko 10 kilometara, od Cazina oko 20 kilometara i od Bihaća nešto manje od 50 kilometara.

Todorovska brda su razvođe rijeka Glinice i Kladušnice.

 

Mještanin koji dobro poznaje historiju sela Nedžad Behrić kaže da danas u Todorovu egzistira nekoliko manjih poslovnih subjekata i to uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih čiji su vlasnici ljudi iz Todorova, smješteni su u Velikoj Kladuši pa čak i van granica BiH.

-Stanovništvo je uglavnom uposleno u preduzeća koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, rade u poljoprivredi – kooperanti proizvođači ili su van granica BiH. Kada je u pitanju školstvo, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.

Migracija

Zbog, kako je rekao, demografskog sloma koji je uzrokovan dijelom lošim odnosom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u centralnoj i područnim školama smanjuje se iz godine u godinu.

– Ovdje u Todorovu je najviše roletni spuštano. Moji su svi vani, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao ljekar. Vodio sam ga u Švicarsku i upoznao s ljekarima kojima idem tamo. Rekli su mu čim nauči jezik može da dođe. Na njemu je da li će ostati ovdje ili će otići. Meni ne treba ništa, imam hvala Bogu sve. Ali sistem ne valja, ima puno nepravde i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.

Mirzet Ibričić (30) je prije sedam godina napustio Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati ni razloga za dolazak.

-Kada sam otišao, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka po pet-šest sati. To je katastrofa koliko je ljudi napustilo ovaj kraj i kanton. Nas u porodici ima 14, a trenutno nas ovdje živi samo pet. Prije su ljudi odlazili a ostajala su djeca i žene. Sada je drukčije – kazao je Ibričić.

Zanimljiv je podatak da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, okolnosti i geografska raspodjela općinskih teritorija se mijenja, te ovo naselje gubi status općine kojeg potom dobija Velika Kladuša.

FENA

Nastavi čitati

Najčitanije