Zamjenik zapovjednika Središnjeg vojnog okruga (CVO), general-bojnik Rustam Minekajev, kazao je da bi ruska vojska tijekom druge faze specijalne operacije trebala uspostaviti potpunu kontrolu nad Donbasom, prenosi ruski Tass.

‘To će omogućiti osiguranje kopnenog koridora do Krima, kao i utjecaj na vitalne objekte ukrajinskih vojnih snaga, te crnomorske luke kroz koje se poljoprivredni i metalurški proizvodi isporučuju drugim zemljama’, rekao je i dodao:

‘Kontrola nad jugom Ukrajine je još jedan izlaz u Pridnjestrovlje, gdje također postoje informacije o ugnjetavanju ruskog govornog stanovništva. Očigledno, sada smo u ratu s cijelim svijetom, kao što je to bilo u Velikom domovinskom ratu, cijeli svijet je bio protiv nas. A sada – ista stvar, nikad nisu voljeli Rusiju’, kazao je.

Ovo je, kako naglašava Guardianov izvjestitelj o ruskim pitanjima, Pjotr Sauer, dosad najkonkretnija prijetnja Moskve Moldaviji još od početka sukoba.

Spomenuto Pridnjestrovlje, odnosno Pridnjestrovska Moldavska Republika dio je teritorija Moldavije smješten uz lijevu obalu rijeke Dnjestar, koja je mjestimice široka i do 15 km. Područje uz ukrajinsku granicu je većinom naseljeno Rusima i Ukrajincima, a vlast na ovom području obnaša samozvana Pridnjestrovska Moldavska Republika proglašena 2. rujna 1990.

Na moldavskom jeziku ova se regija naziva Transnіstrіa, dok se u službenoj moldavskoj dokumentaciji naziva Stânga Nіstruluі, što bi u prijevodu značilo ‘Lijeva obala Dnjestra’.

Neovisnost Pridnjestrovlja ne priznaje ni jedna međunarodno priznata država, ali Moskva je neslužbeno podržala vladu samoproglašenih separatista na moldavskom području koje graniči s Ukrajinom.

Gazda cijele republike

Osvajanje najveće ukrajinske crnomorske luke Odese bilo je među prioritetima ruskih ratnih planova. Naime, Odesa je oko 180 km od moldavske, odnosno pridnjestrovske granice, vojni kontingent u toj odmetnutoj moldavskoj provinciji broji 1500 vojnika, a vojska Pridnjestrovlja, prema njihovim podacima, broji oko 7500 vojnika, ali i oko 80 tisuća rezervista, kojima se, sada pišu tamošnji mediji, dijele mobilizacijski pozivi.

Dobar dio tamošnjeg stanovništva ima i rusko državljanstvo te može podlijegati i ruskim vojnim zakonima.

Jedan od glavnih ciljeva ruskog napada na Ukrajinu i jest bio izlazak na granicu Moldavije i “fizičko” spajanje s tom paradržavnom tvorevinom, nastalom još prije raspada SSSR-a početkom 1990. godine, kada se vodio i rat, u kojem je ruska vojska omogućila njezino nastajanje.

Vlasti u Pridnjestrovlju već su nekoliko puta tražili priznanje od Rusije, a nakon što je Vladimir Putin priznao neovisnosti dviju ukrajinskih odmetnutih paradržavnih tvorbi – Donecka i Luhanska – u Tiraspolu su ponovno zatražili da se razmotri njihov prijedlog o toma da ih se prvo prizna (zanimljivo da Moskva nije priznala njihovu “samostalnost”) pa primi u sastav Rusije.

Hrvatima je Pridnejstrovlje najpoznatije po nogometnom klubu Šerif koji se već nekoliko puta sučelio s našim nogometnim klubovima, najviše Dinamom. Gazda tog kluba je Viktor Gusan, bivši časnik KGB-a, ruski tajkun koji preko svoje holding-tvrtke Šerif kontrolira gospodarstvo nepriznate cijele republike.

Gusan je tvrtku, sa svojim partnerima, osnovao nakon dvogodišnjeg rata, koji se na tom prostoru vodio 1990. i 1991. godine. Sukob je zamrznut otkad su ruske trupe stacionirane u Pridnjestrovlju, nakon što su tijekom rata intervenirale na strani separatista.

Legenda kaže da se Gusan, poput većine ruskih tajkuna u post-sovjetsko doba, obogatio krijumčarenjem, na ilegalnoj trgovini cigaretama, alkoholom i hranom. Kao najveći poslodavac na tom području, tvrtka „Šerif” posjeduje super-markete, benzinske postaje, fitness-centre, destileriju konjaka i jednu od dvije tv-mreže u regiji.

Ne treba zaboraviti da će se sljedećeg vikenda, 10. travnja, u gruzijskoj pokrajini Južnoj Osetiji, čiju je državnu “neovisnost” Rusija priznala još 2008. godine, provesti referendum o pripajanju Rusiji. Nakon intervencije u Ukrajini, Moldavija se odmah pojavila (uz Gruziju) kao moguća sljedeća meta Putinovih imperijalnih planova i mogućeg napada.

Naime, u Kišinjevu je na vlasti prozapadna i prodemokratska vlada i predsjednica Maja Sandu, koja želi članstvo u EU, te je odmah nakon ruske agresije na susjednu Ukrajinu zatražila od Bruxellesa “prekoredni” kandidacijski i pregovarački status.

Moldavija je najavila da ne želi u NATO i spremna je zadržati neutralni status uz određene sigurnosne garancije. Inače, Moldavija je prihvatila već više od 380 tisuća ukrajinskih izbjeglica, mada je riječ o zemlji s manje od tri milijuna stanovnika.

jutarnji.hr