Jedina žena spomenuta po imenu u Kur'anu je Merjem, r.a, Isaova, a.s., majka. Međutim, ovo nikako ne predstavlja inferiornost žene u Islamu, kako se to ponekad tumači od strane manje informisanih, nego Kur’an inače ne spominje vlastita imena, osim imena poslanika, ili ako se želi naglasiti neki šerijatski propis, kao što je primjer Zejda, r.a. Njegovo ime se spominje radi objašnjenja šerijatskog propisa: „I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu.“ (Kur’an -Sura El-Ahzab, 37 ajet). Važno je razumjeti da je Kur'an knjiga prava, zakona i propisa koja spominje i navodi događaje i kazivanja iz prošlosti radi uspostavljanja i razumijevanja šerijata, tako da vlastita imena ljudi ili žena su irelevantna. Žene se u Kur’anu spominju po njihovim familijama, što je bila tradicija tadašnje arapske kulture, osim jednog izuzetka – Merjem r.a.

Merjem r.a. je jedina žena spomenuta po svome vlasitom imenu i prema objašnjenu poznatog islamskog učenjaka iz Kordove, Ibn Hazma, kao i nekolicine drugih učenjaka, njeno ime je spomenuto u Kur’anu zato što je bila vjerovjesnik. Svoje mišljenje potkrepljuju razgovorom koji su s njom vodili meleki: „I kada meleki rekoše: „O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.“ (Kur’an-Sura Ali Imran, 42 ajet) On smatra i da je i majka Musaova, a.s., bila vjerovjesnik, a kao dokaz navodi ajet: „I Mi objavismo Musaovoj majci: Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku…“ (Kur’an-Sura El-Kasas, 7 ajet). Ibn Hazm smatra da su svi kojima je objava dolazila i sa kojima su meleki razgovarali vjerovjesnici, ali su samo muškarci bivali zaduženi poslanstvom koje su morali dostaviti i objasniti svojim narodima. Međutim, apsolutna većina islamskih učenjaka ipak je zauzela stav da je poslanstvo i vjerovjesništvo Allah, dž.š., davao samo muškarcima i kao dokaz navode ajet: „A Mi smo i prije tebe samo muškarce slali (kao poslanike) kojima smo objave objavljivali.“ (Kur’an -Sura Jusuf, 109 ajet).

Kur'an govori o ženama i objašnjava propise koji se tiču žena. Govori o ženama kada nam kazuje o ličnostima kao što su kraljica od Sabe, Merjema r.a , Merjemina majka, Musaova majka … Govori o ženama kada objašnjava propise koji se tiču nasljedstva, bračnog života, razvoda…Kur’an također, spominje “dobre” i “negativne” primjere žena. Žene indirektno spomenute u Kur'anu se uglavnom spominju u kontestu događaja vezanih za muškarce. One se rijetko proučavaju samostalno kako bi saznali kakvu pouku ili poruku nam Allah s.w.t. upućuje kroz prmjere ovih žena. Njihova imena najčešće saznajemo preko hadisa i isralijata. Žene koje se indirektno spominju u Kur'anu su sljedeće:

Hava, r.a. – prva žena na zemlji i spomenuta je u Kur'anu kao“ Ademova supruga.“ “A ti, O Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite! – I Šejtan im poče bajati… – Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleci postali ili da ne biste besmrtni bili. – I zaklinjaše im se, – Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni! – A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše. – Zar vam to drvo nisam zabranio?! – zovnu ih Gospodar njihov… Oni rekoše, – Gospodaru naš, sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” (Kur'an – Sura 7:19-25 ajet).

Sara r.a. – žena Ibrahima a.s, spmenuta je u Kur'anu kao „žena njegova ” A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu. ‘Jadna ja!’, reče, ‘zar da rodim ovako stara, a i moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!’ ‘Zar se čudiš Allahovoj moći?’, rekoše oni, ‘Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!'” (Kur’an -Sura Hud, 69-73 ajet).

Hadžera r.a. – supruga Ibrahima a.s i majka Ismaila a.s.U kur’anu se spominje u ovom ajetu: ”Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim… Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga časnoga hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.” (Ibrahim, 35.-37.)

Zulejha r.a. – žena egipatskog kralja koja je voljela Jusufa a.s i pokušala ga zavesti. Kur’an je spominje u suri Jusuf: „Hodi“, „Sačuvaj Bože!“, uzviknu on, „vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti.“ I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao, tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.“ (Kur’an – Sura Jusuf, 23-24 ajet)

Eucabid r.a. – Musa a.s majka i spomenuta je u Kur’anu u sledećem ajetu: I Mi nadahnusmo Musaovu majku: ‘Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.” (Kur’an -Sura El-Kasas, 7 ajet.)

Asija r.a. – žena faraona i spomenuta je u Kur’anu u sljedećem ajetu: “A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” (Kur’an -Sura Et-Tahrim, 11 ajet).

Safura r.a. – žena Musa a.s indirektno je spomenuta je u Kur’anu u sledećem ajetu “O, oče moj,” – reče jedna od njih – “uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.” (Al-Qasas, 26)

Belkisa r.a. – kraljica od Sabe spomenuta je u Kur’anu sljedećem ajetu: “I kad ona dođe, bi joj rečeno: “Je li ovakav prijesto tvoj?” “Kao da je on!”, uzviknu ona. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.” A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala. “Uđi u dvoranu!”, bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!”, reče on. “Gospodaru moj,”, uzviknu ona, “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!” (Sura 27:42-44 ajet).

Merjem bint Imran r.a. se spominje u Kur’anu kao Isaa a.s majka. Nesumljivo najcjenjenija žena u islamu. Jedina žena po vlastitom imenu spomenuta u Kur'anu, u kojem postoji cijela sura nazvana po njoj. Poslanik a.s ju je spomenuo kao jednu od četiri najbolje žene koje će prve ući u Džennet. „I kada meleki rekoše: „O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.“ (Sura Ali Imran, 42)

Aiša bint Abdullah r.a. – Majka vjernika, kćerka prvog halife Ebu Bekra i jedna od najučenih žena u Islamu. Jedan od munafika toga vremena Abdullah bin Ubejj bin Ebi Selul je izmislio potvoru na Majku vjernika kako je učinila blud sa Safvanom bin Muattal es-Sulemi. Ova potvora se brzo raširila u Medini. U prvo vrijeme Aiša, r.a. i nije znala za nju. Međutim, ova laž je bila doprla do svih… Aiša, r.a. je danju-noću plakala i upućivala dove Allahu Uzvišenom. Učila je ajet iz Kur'ana: “- i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.” (Prijevod značenja – Jusuf, 18.) “Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio, čeka patnja velika. (Prijevod značenja – En-Nur, 11.

Zejneb bint Džahš r.a. – Majka vjernika je bila udata za oslobođenim robom i usovjenim sinom Božijeg Poslanika a.s Zejd ibn Harisa. Njih dvoje su se kasnije razveli i kako u Islamu nema usvajanja, u Kur'anu je objavljen jedan ajet kojim se Poslaniku nalaže da oženi Zejnebu: „I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu.“ (Kur’an -Sura El-Ahzab, 37 ajet).

Žena Nuhova, a.s – U Kur'anu se spominje kao „žena Nuha“ ona zajedno za ženom Luta a.s je spomenuta u negativnom kontestu u Kur'anu. “Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, pa su ih prevarile, i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: ‘Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!’ Kur’an – Sura At-Tahrim , 10 ajet)

Žena Luta, a.s Ona je također opisana u Kur'anu kao žena nevjernik i u braku s Poslanikom Lut a.s: “samo ćemo svu Lutovu čeljad (tj. Njegove sljedbenike p.p.) spasiti, osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti.” (Kur’an, sura el-Hidžr, 59-60 ajet.)

Ummu Džemila El-Avra – Ebu Lehebova žena, amidža Božijeg Poslanika, a.s i jedan od najžešćih neprijatelja Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spomenuta je u Kur'anu u suri 111- Plamen, petom ajetu) – „Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu, i žena njegova koja spletkari; o vratu njenu bit će uže od ličine usukano.”

Ovo je lista žena koje su direktno ili indirektno spomenute u Časnom Kur'anu. Važno je još napomenuti da je nekoliko žena bilo direktan uzrok objavljivanja ajeta. Jedan od primjera je primjer Ummu Seleme koja je bila povod objavljivanju ajeta: „Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio….“ (Kur'an sura El-Ahzab, 35 ajet) jer je pitala zašto se Kur'an časni obraća muškarcima bez spominjanja žena. Uzvišeni Allah dž,š objavljuje ovaj ajet kao odgovor na njeno pitanje.

Drugi primjer je primjer Havle bintu Sa'lebe koja je došla Poslaniku a.s, pa se požalila na svoga muža (…čovjek koji je rekao svojoj ženi: ”Ti si mi kao leđa moje majke” – riječi koje su koristili arapi prije Islama…), riječima: ‘Allahov Poslaniče, on je moju mladost potrošio. U svojoj utrobi sam mu zaredom nosila djecu sve dok nisam zašla u godine, a rađanje djece prestalo, da bi mi onda rekao: Ti si mi kao leđa moje majke. Allahu, ja se Tebi na njega žalim.’ Nije mnogo prošlo, a Džibril a.s dođe sa ovim ajetima: ‘Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala.’ (Kur’an sure El-Mudžadele, 1 ajet).

Autor: Aiša Purak

senzor.ba