Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Šta je podrazumjevala konfederacija BiH i Hrvatske: Od slobodnog pristupa Jadranu do monetarne unije (VIDEO)

Published

prije 2 godine

on

Primarni zadatak Washingtonskog sporazuma je bio okončanje borbenih dejstava između HVO-a i ARBiH i formiranje saveza koji će uspješno djelovati protiv srpskih snaga, no ovaj mirovni ugovor je podrazumjevao stavku koja je vremenom postala zaboravljena, konfederaciju Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

Od 1993. godine fokus vanjske politike SAD-a na Balkanu je bilo pomirenje Bošnjaka i Hrvata i formiranje saveza koji bi se mogao oduprijeti srpskoj strani u BiH ali i Hrvatskoj. Pritisci Amerikanaca, posebno na hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, su urodili plodom, te je tadašnje vodstvo Herceg-Bosne predvođeno Matom Bobanom smijenjeno, a na rukovodeće pozicije stigli oni koji su bili za kompromisno rješenje.

Washingtonski sporazum bio je prvi ponuđeni mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu koji nije predviđao podjelu na etničkim načelima, niti njenu disoluciju, nego je polazio od njenog “neospornog međunarodnog subjektiviteta, ustavno-pravnog kontinuiteta i teritorijalnog integriteta”, te je kao takav bio prihvaljiv za bosanskohercegovačku stranu.

Potpis u Washingtonu

Tadašnji Premijer RBiH Haris Silajdžić, ministar vanjskih poslova Hrvatske Mate Granić i predsjendik Herceg-Bosne Krešimir Zubak su još 1. marta 1994. godine u zgradi State Departmenta potpisali “Predstojeći Sporazum o savezu Hrvata i Muslimana u Federaciji Bosne i Hercegovine”.

Izvorni prijedlog teritorijalne organizacije FBiH

Strane su se uglasile da će osnovati Odbor na visokom nivou koji će pripremiti Nacrt Ustava Federacije, donijeti Prethodni sporazum o konfederaciji Republike Hrvatske i predložene Federacije i prijelazne mjere za ubrzavanje osnivanja Konfederacije i Federacije kao i Sporazum o vojnom rasporedu na području predložene Federacije u BiH.

Kako je bilo i predviđeno, obje su delegacije do 15. marta završile prihvaćene zadaće i pripremili sporazume koji su potpisani 18. marta 1994. na svečanoj ceremoniji u Washingtonu. U tom smislu Washingtonske sporazume čine:

Sporazum o konačnom kantonalnom uređenju bosanskohercegovačke federacije kojim se srednja Bosna dijeli na hrvatski i muslimanski kanton. Sporazum su potpisali Haris Silajdžić i Krešimir Zubak i Mate Granić kao svjedok.

Preliminarni sporazum o utemeljenju konfederacije Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine. Sporazum su potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.

Uređenje Konfederacije

Prema tekstu Prethodnoga sporazuma o konfederaciji između Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine koji je objavila Slobodna Dalmacija 5. marta 1994. i koji su u Washingtonu 18. marta 1994. potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović navodi se sljedeće:

“Očekuje se da će se uspostaviti Konfederacija između Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Hrvatska) i Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Federacija).”

U drugom članku navodi se kako će Konfederacija propisima koje će sama donositi, ali i na druge načine: 1) uspostaviti zajedničko tržište koje će omogućiti slobodan protok roba, usluga i kapitala i 2) olakšati saradnju i razvoj zajedničkih politika na sljedećim područjima: (i) saobraćaja; (ii) energetike; (iii) okoliša; (iv) ekonomske politike, uključujući zakone i propise kojima se uređuje razvitak slobodnih tržišta, finansija i carina; (v) obnove privrede; (vi) zdravstvene zaštite; (vii) kulture, nauke i obrazovanja; (viii) standardizacije proizvoda i zaštite potrošača; (ix) migracije, useljenja i azila; (x) prisilne provedbe zakona, posebno u vezi s terorizmom, krijumčarenjem, zloupotrebom droga i organizovanim kriminalom.

Osim toga, ovim je sporazumom bilo predviđeno da će Republika Hrvatska i Federacija Bosne i Hercegovine što prije donijeti unutrašnje propise i zaključiti sporazume pod okriljem konfederacije, koji su potrebni za uspostavljanje: (1) carinske unije; (2) monetarne unije, te (3) odbrambenih dogovora, uključujući usklađenje odbrambenih politika i uspostavljanje zajedničkih zapovjedničkih stožera u slučaju rata ili neposredne opasnosti za bilo koju stranu.

Sastavni dio ovoga sporazuma o uspostavi konfederalnih odnosa između Republike Hrvatske i Federacije BiH je regulisanje pristupa Jadranskom moru i prolazu kroz općinu Neum:

“Strane će što prije zaključiti sporazume kojima se Federaciji daje neograničeni pristup Jadranu kroz Hrvatsku i Hrvatskoj daje neograničeni tranzit kroz Neum, kao što je pobliže određeno u priloženom Dodatku.”

Na kraju ovoga sporazuma, u članku V., navodi se da će obje strane “radi usklađivanja svojih politika i djelatnosti kako je to predviđeno ovim Sporazumom, osnovati konfederalno vijeće u kojem će svaka strana imati jednaki broj članova” i da će se Zaključci Vijeća morati donositi većinom glasova članova svake strane te da će predsjednika konfederalnog vijeća birati Vijeće na rok od jedne godine, naizmjenično iz redova članova svake strane.”

Kraj prije početka

Ipak konfederacija nikada nije zaživjela iz više faktora. Naime, prema Washingtonskom sporazumu, bilo je predviđeno da Federacija BiH bude država, koja će teritoriju proširiti oslobađanjem krajeva pod srpskom kontrolom ili mirovnim pridobivanjem Srba u Federaciju.

Savezništvo između Bošnjaka i Hrvata je funkcionisalo veoma dobro, te je 1995. u brojnim oslobodilačkim operacijama oslobođen veliki dio BiH ali i Hrvatske. Mate Granić je jednom prilikom kazao kako je njegov najveći diplomatski uspjeh i ono na što je najviše ponosan upravo Washingtonski sporazum.

No, zaustavljanje vojnih operacija i pregovori u Dejtonu su značili i kraj za konfederaciju. Dejtonom je predviđeno da FBiH postane jedan od entiteta u BiH, tako da su odredbe koje su se odnosile na dvije države prestale da važe.

No, u posljednje vrijeme sve su snažniji signali iz SAD da je neophodno da dođe do trajnog dogovora između Hrvata i Bošnjaka. Mnogi to tumače kao viziju američke administracije da se suprostavi eventualnom ruskom utjecaju na srpsko političko vodstvo. Samim time i ideja o konfederaciji možda ponovo zaživi, ali u nekom drugom obliku.

Izvor: Klix

Povezane teme:

Svijet / Zanimljivosti

Škola kod Zagreba: Domar pritvoren zbog seksualnog zlostavljanja djece, optužena i direktorica

Published

prije 20 sati

on

24. Novembra 2024.

By

“Policijski službenici Policijske uprave zagrebačke proveli su kriminalističko istraživanje nad 29-godišnjim zaposlenikom odgojno obrazovne ustanove, zbog sumnje u počinjenje ukupno tri krivična djela iz domene krivičnog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, te nad 48-godišnjakinjom, odgovornom osobom u istoj ustanovi, zbog sumnje u počinjenje krivično djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih grupa ili postupanje protivno pravilima struke”, objavila je zagrebačka Policijska uprava.

“Po dovršenom kriminalističkom istraživanju, policijski službenici su osumnjičene u zakonskom roku predali pritvorskom nadzorniku, dok je posebni izvještaj dostavljeno nadležnom državnom tužilaštvu”, dodaje se u priopćenju objavljenom na internetskim stranicama PUZ-a.

Riječ je o domaru i direktorici škole. Domar je osumnjičen da je djevojčice pozivao u WC, pipkao, slao im fotografije svog spolnog organa i mamio da šalju gole fotografije, javlja Nova TV.

“Dijete je na parkingu izjavilo da ju je radnik škole seksualno uznemiravao u dva navrata i pipkao po spolnom organu. Uveo ju je prvi put u WC za osobe s invaliditetom gdje ju je pitao – hoćeš imati odnos sa mnom, na vulgaran način. Ona se uspjela izvući van iz te situacije, a drugi put ju je odveo u kabinet, tu joj je gurnuo ruku u gaćice”, ispričao je otac jedne djevojčice za Novu TV.

“Kćerka mi je poslije u razgovoru rekla da ju je tražio da slika svoje poprsje i da mu pošalje, da slika međunožje, da se slika cijela gola, da mu pošalje slike i da snimi video gdje ona sama sebe zadovoljava i da je on njoj slao slike svog spolnog organa. Dijete je jako u stresu, ne želi više ići u školu, ne želi imati kontakt ni s kim, potištena je, ne jede ništa”, nastavio je otac djevojčice.

Roditelji još jedne djevojčice kažu kako ju je mamio i pratio.

“Tokom devetog mjeseca su krenule poruke – šta radiš, kako si, možemo li se naći, hoćemo ići izlaziti van… A onda su bile također i golišave fotografije u boksericama od dotičnog. U školi ju je pipao za ruke, ona se morala istrgnuti, počela ga je izbjegavati”, rekli su roditelji druge djevojčice.

Djeca su se bojala i sramila išta reći. Na kraju su ipak na nagovor jedne djevojčice, koja nije bila žrtva, koja je samo htjela pomoći svojim prijateljicama, odlučili otići direktorici i sve prijaviti. Roditelji kažu da im direktorica nije pomogla, nego je sve pokušala zataškati.

“Pismeno su morali napisati neku izjavu šta se tačno dogodilo, da opišu cijeli slučaj sa svojim potpisom, škola kao takva nije kontaktirala roditelje. Znamo da je radnicima jasno iskomunicirala da se o tom slučaju dalje ne govori, da se roditelji ne zovu”, rekli su roditelji djevojčice.

Osim domara, pritvorena je i direktorica škole zbog sumnje da nije zaštitila djecu.

Klix

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

prije 5 dana

on

20. Novembra 2024.

By

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

prije 6 dana

on

18. Novembra 2024.

By

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije

✕